Peticiju možete potpisati ovdje, a evo o čemu se točno radi:

Udruge poduzeća kreativne industrije, koja uključuje umjetnike, organizatore koncerata i festivala, produkcijske tvrtke, glazbene menadžere te ostale djelatnike iz glazbene industrije, pokrenule su kampanju „Pustite glazbu neka svira, a nas da radimo” po uzoru na kolege iz Velike Britanije, kako bi istaknule važnost ove industrijske grane u gospodarstvu Republike Hrvatske i spriječile da ta industrija, uslijed epidemije COVID-19, ne doživi potpuni kolaps.



Sektor kreativne glazbene industrije, organizacije kulturno-zabavnih događaja, koncerata, festivala i sajmova predstavlja industriju koja nije samo nacionalni i kulturološki ponos Hrvatske, već i značajan ekonomski čimbenik:

Ovaj sektor zapošljava više od 15.000 ljudi, sagledavajući sve segmente – od produkcije, organizacije, zaštite do same realizacije.

Mi smo motor modernog turizma, sadržaja i događaja.

Više od 10.000 naših realiziranih događaja, manjih i većih, rezultira s više milijuna noćenja.

Kroz gospodarske i ostale segmente koji prate zabavnu industriju akumuliramo potrošnju veću od 10 milijardi kuna.

Imamo značajan, a često i presudan utjecaj na vanpansionsku potrošnju i lokalna gospodarstva (pojedine turističke destinacije kreirane su na raznim festivalskim i ostalim događajima).

Aktualno stanje

Prije svega želimo naglasiti da smo svjesni kako epidemija COVID-19 zahtijeva prilagodbu cijeloga društvenog života i promjenu ponašanja svih pojedinaca, no inzistiramo da ona bude ravnomjerno primijenjena u svim segmentima gospodarskog i društvenog života, a to sada nije tako.
Uočili smo četiri aktualna problema:

1. Neodgovorni pojedinci
U Republici Hrvatskoj dopustili smo da naša industrija bude talac privatnih organizatora koji organizacijom, prije svega obiteljskih okupljanja i svadbenih svečanosti, svojom neodgovornošću i neprofesionalnošću narušavaju ionako tešku situaciju. Nepridržavanjem osnovnih preporuka oni doprinose stigmatizaciji i problematiziranju masovnijih okupljanja i time ruše cijeli sustav – suočavamo se s time da se ovaj problem pojačano ne nadzire. Kontrola takvih događaja je minimalna, a sankcije nepostojeće. S obzirom na situaciju, sasvim je opravdano što se pitamo zašto se pravovremeno ne djeluje i zašto se ne izdvajaju neprofesionalne i neodgovorne organizacije, kako bi sustav mogao koliko-toliko „novonormalno” dalje funkcionirati.

2. „Profesionalni zabranitelji”
U Republici Hrvatskoj dopustili smo da o ustavnom pravu na rad odlučuju lokalni stožeri (primjerice u Istarskoj ili Međimurskoj županiji), koji šalju upute da se pojedine kulturne, sportske i koncertne manifestacije otkažu neovisno o tome ima li zaraženih ili nema u njihovoj županiji, vjerojatno motivirani geslom „jednostavnije je sve zabraniti nego nadzirati”. Samim time poduzetnicima se ne dopušta zaraditi plaću za svoje djelatnike i, naravno, onemogućeno im je uplaćivanje davanja u državni proračun, iz kojeg ti isti „zabranitelji” u pravilu dobivaju plaću radili ili ne radili svoj posao.

Sadašnjim pristupom došli smo do, po nama, apsurdne situacije koju možemo slikovito opisati: Postaje nam logično da „revni” direktor autoceste Zagreb – Split zatvori tu istu cestu jer su se u posljednjih sedam dana dogodile tri ozbiljne prometne nesreće s više ozlijeđenih (uzrokovane, naravno, alkoholom i brzinom). Komunikacija zatvorenom autocestom do daljnjega se odvija pješice, što je zdravije, sigurnije, a i sigurno neće biti ozbiljno ozlijeđenih i poginulih.

3. Nejasne i neprovedive mjere
Smatramo da je potrebno hitno utvrditi i donijeti:
– jasne kriterije koji će biti koordinirani s organizatorima iz realnog sektora
– jasno definirane i provedive mjere (prije svega određivanje broja posjetitelja događaja sukladno kvadraturi prostora i broju raspoloživih sjedećih mjesta, a ne u skladu s paušalnom brojkom jer neodgovorni pojedinci male i neadekvatne prostore pretrpavaju posjetiteljima).
Svjesni smo da je izuzetno teško propisivati mjere koje moraju obuhvatiti sve elemente gospodarskog i društvenog života, kao što i razumijemo da članovi stožera ne mogu ući u problematiku svake branše i ne mogu znati njihove specifičnosti. Zato smo spremni uključiti se u cjelokupnu problematiku sa svim svojim praktičnim znanjima i stručnim kadrovima u donošenju i provođenju potrebnih mjera.

4. Financijska neodrživost
Jasno nam je da nije bilo moguće održati velike projekte i festivale, no pitamo se kako je moguće da u dva mjeseca nismo stvorili uvjete po kojima mogu barem minimalno funkcionirati svi manji događaji i koncerti, kao i manji događaji na otvorenim trgovima i lokacijama. Da smo to učinili, cijeli bi sektor možda imao sredstva za barem minimalno funkcioniranje i time bi napravili dodatne događaje u uvjetima koji su epidemiološki najmanje sporni (do sada nije bilo zaraze na otvorenom). Ovako je do sada otkazano preko 90 % svih događaja i cijela je industrija pred kolektivnim stečajem.

Također uočavamo sljedeće: Dok europske države donose hitne pakete mjera bespovratnih sredstava podrške glazbenoj industriji, većina naših kompanija nije dobila niti odgovor na zahtjeve za financiranje kreditima po liniji Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO), predane početkom travnja 2020., a kamoli povoljna kreditna sredstva. Naglašavamo – ne bespovratna, već kreditna sredstva. Kao usporedbu ističemo da Njemačka ovoj industriji direktno izdvaja 50 milijardi eura, Italija 130 milijuna eura, a Velika Britanija 1.57 milijardi funti.

S obzirom na sve spomenuto, od Vlade RH tražimo sljedeće:

1) Jasne kriterije po kojima će naša industrija moći bar minimalno funkcionirati uz poštivanje svih epidemioloških mjera jer po sadašnjima kriterijima ništa nije zabranjeno, ali nije ni dozvoljeno, već je sve nejasno „preporučeno”. To je jedini način za očuvanje radnih mjesta. Potrebno je hitno donošenje jasnih kriterija, koji će biti koordinirani s organizatorima iz realnog sektora, te jasno definiranih i provedivih mjera, prije svega određivanje broja posjetitelja događaja sukladno kvadraturi prostora i broju raspoloživih sjedećih mjesta, a ne u skladu s paušalnom brojkom.

2) Zadržavanje postojećeg paketa financijske podrške poslovanja za očuvanje radnih mjesta (mjera 4.000,00 kn) po principu subvencija za očuvanje radnih mjesta prema padu prometa. Mišljenja smo kako nije korektno da istu subvenciju imaju oni koji imaju pad od 50 % i oni čiji je pad prometa 90 % te smatramo da je potrebna gradacija.

3) Hitno otvorenje kreditne linije kod Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) (kao i za turizam), kako bi poduzetnici što prije realizirali sredstva za likvidnost po principu kao za ostale ugrožene industrije (dvije godine poček, pet godina povrat).

4) Formiranje posebnog fonda pri Ministarstvu kulture, za vrijeme trajanja epidemije COVID-19, za sve pojedince iz industrije koji su svoj rad realizirali kroz ugovore o djelu za isplatu minimalnog dohotka, kako bi omogućili minimalan prihod za njih i njihove obitelji. Vjerujemo da su ti pojedinci tijekom godina svojeg rada takav status svakako zaslužili uplatom poreza i mnogobrojnim humanitarnim aktivnostima, a trenutno u sustavu nemaju apsolutno nikakva prava.

5) Porezno rasterećenje smanjenjem PDV-a na ulaznice na 5 % kao doprinos buduće potpune normalizacije poslovanja i konkurentnosti na tržištu susjednih zemalja, koje to sada čine.

6) Formiranje fonda pri Ministarstvu gospodarstva ili turizma, a koji bi služio za potporu marketinških aktivnosti manifestacija (raznih događaja, festivala, sajmova) na domaćem i stranom medijskom tržištu. Da bi povratak na tržište uopće bio moguć, bit će potreban značajan marketinški napor, uz napomenu da europsko okruženje već sada značajno financira ovakve aktivnosti.

Zaključak

Naposljetku, jasno je da sektor kreativne industrije (organizacije kulturno-zabavnih događaja, koncerata i festivala) predstavlja industriju koja je prva osjetila posljedice epidemije virusa COVID-19 te joj niti do današnjeg dana nije omogućen „novonormalan” rad.

Dok kompletna kreativna industrija u potpunosti ne započne s normalnim radom, a po nekim predviđanjima to će biti moguće tek na proljeće 2021., podrška države presudna je za sprečavanje masovnih nelikvidnosti i kompletan stečaj, odnosno prestanak rada ove industrije. Ako Vlada RH ne pruži pravodobnu i dobro ciljanu podršku ovom sektoru, mnogi glazbenici, autori, producenti, organizatori festivala, sajmova i drugih događaja, tonska i video studija, rental kompanije i ostali dionici ove industrije izgubit će osnovnu fizičku infrastrukturu, kao i tehničke kadrove koji su stvarani godinama, a koje je nemoguće zamijeniti čak i ako se industrija uspije vratiti do ekonomske održivosti nakon epidemije.

Dok jedan dio javnosti glazbu i kreativnu industriju doživljava kao hobi djelatnost, ona je nama jedina profesija i egzistencija. Svi vide samo uspješna estradna imena, ali industriju čine tisuće glazbenika, tehničara, ton majstora, vozača, tehničkog osoblja, scenskih radnika, montera, električara, zaštitara, agencijskih djelatnika itd. Napominjemo da mi kao kreativna industrija pojedinaca nikad nismo tražili sredstva za razvoj ili za spašavanje kroz proračun (za razliku od recimo brodogradnje i sl.), već smo se razvijali vlastitim uspješnim, dugogodišnjim djelovanjem na tržištu i kao takvi smo stvorili brendove i „imena” koja nešto znače u svijetu zabave i događaja. Sav će taj napor i trud biti uzaludan ako ne budemo brzo djelovali i ako ne preživimo ovu krizu.

Stoga se Vama, mr. sc. Plenkoviću, obraćamo kao predsjedniku Vlade RH jer moguće rješenje obuhvaća koordinaciju više ministarstava. S obzirom na to da Ste u početku pokazali učinkovitost i brzinu odgovora na krizu, vjerujemo da i sada možemo zajednički pronaći kvalitetno i brzo rješenje.

S poštovanjem
Darko Tuček, predsjednik Udruge glazbenih managera i organizatora