Pozdrav gospodine Osunlade i hvala Vam što ste nam se pridružili na stranicama Klubske. Veselimo se ovome već neko vrijeme. Pa započnimo onda tamo gdje sve stvari počinju –  na početku.



1. Kako je tako intenzivno glazbeno kreativan i bogat rodni grad kao St. Louis oblikovao Vaše glazbene preference? Osjećate li jeku glazbe koju ste slušali odrastajući u glazbi danas ? Svirate li još uvijek klavir i koja je Vaša apsolutno najdraža klavirska skladba? Kako činjenica da ste multi-instrumentalist pomaže elektroničkim inklinacijama da imaju više slojeva i dubine?

Što se tiče moje glazbene kreativnosti, to se dogodilo kroz mnogo godina pronalaženja sebe samoga, dugi period sviranja u lokalnim bandovima i proučavanja glazbenika  s kojima sam radio. St Louis je vjerojatno najbolje glazbeno obrazovanje koje sam primio kako su moji roditelji bili jako ufurani u soul, funk i slične žanrove. Naša kuća uvijek je bila puna ljudi i glazbe. Osjećam dio odjeka onoga s čime sam odrastao u današnjoj glazbi, postoji mnogo glazbenika koji se izražaju linijama soula i funka na razne načine koji mi se sviđaju.

Ne sviram baš tako mnogo klavir kao prije kako vrijeme baš ne dozvoljava kada sam doma uz zaposleni raspored, a klavir baš nije instrument kojeg možeš nositi sa sobom, no kada stvaram to je uvijek prvi instrument s kojim počinjem. Uglavnom ne proglašavam favorite bilo koje vrste jer to ograničava mogućnost novog otkrivanja. Ima previše prekrasnih skladbi da bih naveo ili zaključio popis samo jednom.

Biti multiinstrumentalist pomaže u svim smjerovima i u svim tipovima glazbe kako je paleta neograničena osim tvojim umom i fokusom. Iako je stvaranje u elektronici više centrirano može biti i ekspanzivnije od nečeg organskog. Misim da sve ovisi o priči koju želiš ispričati, nekada želiš reći nešto jednostavno, a ponekad izrazit svaki komadić svoga bića. To je jedini faktor koji uzimam u obzir kada stvaram – koliko duboko želim ići i koliko ranjiv biti.



2. Kako jedan tinejdžer iz St. Louisa završi u Hollywoodu radeći na tako velikom projektu kao što je Sesame Street i kako danas gledate na godine u komercijalnom stroju LA-a? Smatrate li da je to bio nužan put kojim ste morali poći kako bi on eventualno doveo do stvaranja tako globalno prihvaćenog i voljenog Yoruba Recordsa? Vjerujete li da je Darwin bio u krivu postavljajući natjecanje – a ne uzajamnu pomoć, suosjećanje, povezanost i poštovanje – kao fundament za napredak vrsta i zajednica? Kako birate trake koje su prikladne za Yoruba Records i koji je temeljni etos kojim se vodite? Kako bi opisali iskrenost zvuka koji pušta u svijet s obzorom na fuzije i poigravanja žanrovima?

Moj prvi put u LA bio je eksperiment kojeg mi je ponudio tata kako je bio siguran da ću eventualno tamo i stići, pa me poslao da ostanem sa stricem koji je živio u Hollywoodu da jednostavno vidim mjesto i uhvatim vibru. Toga sam tjedna upoznao nekoliko glazbenika i imao jedan jam session koji je doprijeo od uha Toni Basil, slavne po "hey Mickey". Nakon što sam stigao kući kontaktirala me da je zainteresirana da radimo zajedno na B filmu u kojem će glumiti naziva Rockula. U filmu su bili i Thomas Dolby, Bo Diddley i nekoliko glumaca koji su postali poznati po Soprano seriji. Bio je to prilično loš film no i moj prvi profesionalni pokušaj u biznisu i onaj koji će me ostaviti u LA-ju da se borim, doslovce živeći na bilo čijem kauču dok sam pokušavao dobiti gažu ili upoznati nekoga tko bi mi mogao pomoći napredovati u karijeri. U jednom trenu završio sam živeći s Toni jedno 3-4 mjeseca i imao sam svoj set up u njenoj dnevnoj sobi radeći na beatovima. Ona je bila prilično zaposlena koreografijama za Bette MIddler, Devo i mnoge druge, kao i za Sesame Street. Probe s plesačima su se odvijale u ovoj istoj dnevnoj sobi. Pa tako, dok sam je radio svoju stvar, oni su plesali i koristili beatove koji su naposljetku postali stvarni komadi snimljeni za Sesame Street. Nije tako glamurozno kako mnogi misle, nisam nikada posjetio show, upoznao Big BIrd-a ili išta slično. To je bilo samo korištenje mojih traka, ništa više, no čini se da je ipak na neki način bila prekretnica u mojoj karijeri LOL.



Danas se jednostavno ne mogu vidjeti u ikakvom forumu ili komercijalnom stroju jer je to vrijeme i iskustvo za mene bilo bez duše, bez osjećaja samoga sebe u glazbi koju sam stvarao za druge. To je doista bio put kojim sam trebao poći i zaista ne bi htio da je bilo ikako drugačije jer sam NAUČIO raditi u biznisu na old school način. Ovoj školi i mentorstvu pripisujem i uspjeh Yorube. Morao sam naučiti na teži način i bez toga bih bio kao svaki drugi label danas, dok se na moj label bazira na mentorstvu. Vrlo rijetko sam potpisao s umjetnikom kojem nisam prvo bio mentor godinama. Dakako bilo ih je nekoliko, no i ovdje je to bio intiman odnos i glazbena povezanost. To doista jest obitelj mene i umjetnika na labelu. Ja sam tata, psiholog, brat, glazbeni učitelj i sve ostalo čega se možete sjetiti i svi su mi jednaki. Zaista podržavati nekoga možete znati samo ako znate kako osjeća, što prolazi u životu, kako se razvija…. Bez toga glazba postane laž, nije toliko ranjiva koliko bi trebala biti, kao dnevnik svakoga od njih – to je najvažnija stvar za mene.



3. imate li album ili traku koja se čini neprekidno nova i uvijek jednako bogata bez obzira na to koliko puta je poslušali – bilo da je Vaša ili tuđa? Da vas nađemo na dan u kojem uživate u samoći što bismo čuli da svira kao pozadinski soundtrack?

Wow ovo je teško pitanje, kako naginjem drugačije s obzirom na to u kojem sam raspoloženju. No mislim da to ne bi bila neka specifična traka ili album već više nešto ambijentalno što bi me u teoriji uvelo u meditativno raspoloženje, nešto što dozvoljava dovoljno prostora da udahneš esenciju toga i ujedno i dovoljno slobode da se posvetim nečemu što je aktualno u mome životu sada… Evo nekoliko primjera:

Jan Jelinik: Loop-Finding-Jazz-Records
Jon Hassell: Aka/ Darbari/Java
Lazaro Ros: any composition
Afefe Iku: Order Of Direction
Brambles: Charcoal




4. Plesat ćemo s Vama i sjajnim umjetnicima s Yoruba obiteljskog stola krajem svibnja na Murteru na Vortex & Yoruba Family Eventu. Što pripremate za plesače i planirate li setove detaljno unaprijed? Koju poruku biste poslali našim čitateljima i hrvatskim Yoruba fanovima koji će plesati u Vortexu?

Nikad ne planiram setove i čak niti ne slušam mnogo house glazbe izvan svojih setova. Čini mi se napornim to činiti. Ovaj način dozvoljava svakom setu da bude novi i meni i publici. Moj glazbeni ukus prilično je specifičan i od svih godina kao A&R imam tendenciju biti glazbeni snob ponekad, pa ako se nalazi u mom kovčegu mogu to pustiti jer znam da je već prošlo provjeru, bilo da je to nešto što nikada još nisam pustio ili puštam to često, siguran sam da će funkcionirati i s prvim puštanjem.

Poruka koji bi podijelio s hrvatskim čitateljima je da, žele li iskusiti putovanje s ljudima bez puno pompe i velikih imena da napune prostorije, ako žele jednostavnu zabavu i osjećaj povezanosti, novi osjet glazbene edukacije, pozivam ih da nam se pridruže na ovom prvom Vortex Yoruba family Eventu.




5. Wild Card pitanje: Kada biste mogli poželjeti jednu stvar da postane univerzalni imperativ koji bi čovječanstvo trebalo primjenjivati, što bi to bilo?

Suosjećanje




Na festival možete doći već 23.05. kada se organizira preparty u klubu sa besplatnim ulaznom. (22-06h)

U PRODAJI DNEVNE ULAZNICE
Dnevne ulaznice u prodaji će biti po 100 kuna i vrijede 24 sata, točnije od podne (12h) prvog do podne (12h) drugog dana. Dnevne ulaznice će se moći kupiti na ulazu na festival – Main box koji će raditi svaki dan od 0-24h kako bi se mogle kupiti jednodnevne ulaznice

ŠTO JE UKLJUČENO U DNEVNE ULAZNICE
U cijenu od 100 kn uključen je slijedeći program:
1. dnevni dio na plaži od podne do ponoći
2. zabava u klubu od 22 do 06h
3. after od 06 do 12h

Festivalske ulaznice za Vortex &Yoruba Family Event kupi na Entrio.

FB Event
https://www.facebook.com/events/310277282944418

Osunlade: Vortex igra više organsku ulogu u etu hrvatske party scene. To je dom naroda!