08.02.2019. – Deborah de Luca / Boogaloo (Zagreb)
Novi val Podcast 006: ACS
Preferencija trance, no otvoren za house, tech house i progressive house. Trenutno radi kao open to close DJ na raznim zabavama. Projekt Novi val pokreće Klubska scena s ciljem promocije mladih ili neafirmiranih DJ-a. Kako možete poslati svoju priču ili snimiti mix saznajte ovdje.
Tracklist:
1. Above & Beyond- We're all we need (Ilan Bluestone remix)
2. Oliver Smith- Lovingly
3. Virtual Self- Ghost Voices
4. Above & Beyond- Red Rocks
5. Ilan Bluestone- Will we remain
6. Protoculture- The Descent
7. Armin van Buuren- I need you (Club Mix)
8. Khoma- Creator
9. Radion6- World of Tomorrow
10. Rub!k- CFEN
11. Richard Durand & Christina Novelli- The air i breathe
12. Paul van Dyk- Touched by heaven
13. Giuseppe Ottaviani- Jakarta
14. Giuseppe Ottaviani- Till the sunrise
15. Paul Denton- Test of Time
16. Paul van Dyk- Vortex
Priča iza Berghaina – kako je nastala legenda?
Priča koja je danas već odavno upisana u legendu i mokre party snove ravera diljem svijeta započela je 90-ih. Promotori Michael Teufele i Norbert Thormann selili su svoj gay klub Snax po raznim lokacijama Berlina, da bi 1998. napokon dobili ponudu za trajniji dom na golemoj industrijskoj lokaciji u Friedrichshain okrugu bivšeg istočnog Berlina. Ugovor je potpisan i promo dvojac na korištenje dobiva običnu generičku sivu zgradu do tada korištenu za željezničke popravke. Iako su nastavili održavati Snax partije, novi klub su nazvali Ostgut i seksualna orijentacija publike postaje miniskulan faktor kako oko švrću na novu misiju – ponuditi posjetiteljima najbolje od techna pa većina večeri zapravo završava mješavinom ljudi na podiju koji su samo došli plesati.
Znaš kako to ide – "Ako ga sagradiš doći će"- Nesagrađen iz nule. ali doduše sasvim prenamijenjen prostor privukao je pažnju čestog Ostgut gosta, DJ-a i producenta Daniela Wanga koji je ranih 2000. SAD zamijenio Berlinskom scenom. Prisjeća se kako je "Ostgut bio svijet za sebe. Nije čak imao ni poštansku adresu. Da ga potražiš na krti vidio bi samo veliku praznu parcelu. Nije bilo uličnih svjetiljki, morao si se popikavati kroz mrak dok ne vidiš ulaz i vratare s njihovim čizmama i bombericama." Ostgut je tako postao instant uspjeh, jednako otvoreno u njedra dočekujući gay muškarce i mlade clubbere koji žele čuti najnovije od techna.
Kao prioritet je postavio lokalne DJ-e bez obzira na to koliko su poznati, a svoje karijerne puteve baš ovdje započeli su André Galluzzi i Marcel Dettmann. Nekoliko godina nakon inicijalnog Ostgut treštanja vlasnici su odlučili proširiti se i na gornji kat koji je pretvoren u još jedan podij i od začetaka ponosno nosi ime Panorama Bar opravdavajući se punokrvno pogledom ptičje perspektive na tvornice i postrojenja u okolnom prstenu. Panorama Bar uzeo je za svoju misiju posvetu houseu i nešto mekšem technu od onoga koji je ječao iz trbuha zvijeri. U ovo vrijeme na istoj lokaciji supostojao je i Lab.oratory klub specifično za gay klijentelu i nimalo sramežljiv u vezi konotacija da dopušta seksualne izlete koji su možda preekstremni za "mainstream" ekipu.
"Bilo je tu mračnih soba, lanaca, ljuljački i kutaka gdje su muškarci i žene – uglavnom muškarci – ulazili u razna seksualna istraživanja. Sjećam se jedne večeri kada je čitava soba bila ispunjena blatom. Goli muškarci udu plesali uokolo, imali odnose i ponašali se kao prasci. Trebalo je mjesec dana da se prostorija očisti." kroz smijeh napominje Daniel Wang.
2003. se dokoturala iza ugla i Ostgut je bio mrtav
Njemačka prijestolnica bacila je oko na ovaj prostor kako bi sagradila novi sportski stadion. 4. siječnja održan je pozdravni party u trajanju od 30 sati. Posljednja pjesma ikada puštena u Ostgutu bila je “Ferry Cross the Mersey” od Frankie Goes to Hollywood, a za pultom je bio legendarni Boris, koji je zajedno s golemom publikom pozdravio pet godina života među ovim zidovima. I samo tako partijaneri su nestali, a siva industrijska zgrada je čekala da postane svjetlucava O2 World Arena s 17 000 sjedala, dok je Ostgut naredne dvije godine tražio prostor koji bi bio dostojna zamjena.
Blizu starog Ostgut teritorija nalazila se zgrada elektrane u vlasništvu švedskog energetskog giganta Vattenfalla. Postrojenje je lišeno sve opreme. Svi generatori, turbine i tehnička oprema ostavili su sada samo golemu betonsku strukturu iz pedesetih koja je imala sve što su Teufele i Thormann tražili. Bio je to 15. listopada 2004. kada je ova bivša elektrana po prvi puta posula zvuk brujanja stvaranja jedne sasvim drugačije energije, a velika dvorana koja će kasnije postati Berghain još nije bila dovršena pa su gosti plesali u novom nasljedniku panorama Bara.
Daniel Wang je dakako prisustvovao ovom novom rađanju i prisjeća se večeri riječima: "Odmah si mogao osjetiti da je ovo posebno mjesto. Prostor je bio nevjerojatan, a atmosfera nepretenciozna i puna energije. Ovdje je bilo ljudi svih oblika i veličina. Uglavnom bijelci, ali i puno Azijata, Latinoamerikanaca i crnaca, no nije bilo glamuroznih zvijezda, modela i mafijaških mogula. Svi su došli plesati, a ne pokazati se." Mjesec dana kasnije službeno su otvorena i čelična vrata koja vode u današnji Berghain.
Ime je nastalo spajanjem imena dvije četvrti koje prostor grle s bokova – Kreuzberg i Friedrichshain. Berghain je nastavio Ostgutovu ostavštinu jednakim hardcore technom koji je derao betonsku prašinu sa zidova. otvorenost na flooru, visoki stropovi, postapokaliptično postrojenje i bas koji odzvanja stvorili su zasebnu silu prirode koja je poslala zvučni val preko gradskih granica Berlina i legenda je rođena.
Michael Teufele i Norbert Thormann danas su pedesetogodišnja gospoda koja i dalje upravljaju svakim aspektom Berghaina no nikada nisu pretjerano voljeli stajati na svjetlu.
Ne daju intervjue i žele da njihov klub priča za sebe
Teufele je tetovirani ispirsani entuzijast, dok ga Thormann balansira razumnom mirnoćom, no glasina kaže da je Thormann zapravo onaj odgovoran za sve lascivnije ponešto divlje noći Berghaina. 2005. Lab.oratory je imao svoju re-premijeru u prostoru ispod Berghaina, gdje je ovaj fetiš klub reanimiran u još većem i mračnijem prostoru, s još više sobičaka, igračaka i tajni, a dress code su golotinja, požuda i koža. Imena partija u podzemlju podzemlja su ona poput “Friday Fuck,” “Yellow Facts” i “Fausthouse”, a što je nešto tajnije to više glasina potiče, pa tako kruži i jedna da su pisoari u Berghainu direktno povezani s tuševima na katu niže. Bobovi glasina često su pišljivi, no ipak dim i vatra imaju određenu lokalnu korelaciju upućivanja.
No kako god, uspjeh Berghaina nije jednotračna putanja koju je lako objasniti već premrežavanja interesa, prilika, truda, volje, pravog tajminga, malo sreće i inteligentnih odluka, kao i liberalnog i dekadentnog naličja grada koji je omogućio postojanje ovakvome mjestu bijega, techna i slobode. Jednom kada Rolling Stone ili The New Yorker čuje za tebe čitav svijet želi sjesti na avion da bi istražio što se zaista krije iza tih zidova. Dj i producent Ali “Perc” Wells napominje da je ono što većinu ljudi privlači u Berghain zapravo "cool faktor", neobjašnjiva kompleksna konstelacija koja se pojavila u pravom trenutku u vremenu, na pravome mjestu i s pravim ljudima u pozadini da stvori nešto veliko.
Stvarnost je ponekad bolja od fikcije.
Piše: Lana Kovačić
Perc: Nikad zaista ne znam što će izaći iz studija i za mene je to jednako iznenađenje…
Ali Wells, poznat kao Perc, jedan od najnaprednijih pojedinaca u technu, umjetnik koji je na vodećim izdavačkim kućama kao CLR, Kompakt, Drumcode, Stroboscopic Artefacts i Ovum kao i na vlastitoj svjetski poznatoj Perc Trax. Perc osvaja svjetske klubove kao što su Berghain, Fabric, Cocoliche u Buenos Airesu, Space Ibiza, Tresor, Unit u Tokiju i mnoge druge. Njegov album 'Wicker & Steel' koji je objavljen 2011. godine podigao ga je u svijet elektroničke glazbe. Njegovi remiksevi Factory Floor na DFA, Black Asteroid na Electric Deluxeu, Mike Parker na Edit Select i Oscar Mulero na Warm-Up donijeli su mu poštovanje koje je danas teško zanijekati.
Kako bi ti opisao svoj techno?
Perc: Pretpostavljam da je moj techno nekakav teški, industrijski utjecajan techno. Tu ima mnogo utjecaja kao što su rave, acid i hardcore. Pokušavam to napraviti kao zaista brže, energičnije, plesne stvari sa širokim energetskim zvukovima. Općenito je riječ o glazbi koja je došla za plesni podij. To je neka vrsta metalik hardcore, to je jednostavno techno… dobro… postoje i drugi umjetnici i etikete koji stvaraju puno žešću i bržu glazbu. Da, uvijek će biti tako. Za Perc Trax, zvukovi moraju imati malo energije … uhm … ne agresiju, već nekakvu moć unutar sebe.
Tvoja glazba se opčenito smatra kao mračnom. Da li to također opisuje tvoju osobnost?
Perc: Hm… (haha) Ono što uvijek kažem… Ono što mislim zapravo… Ponekad mogu biti mrzovoljan na pozornici ili ljutit dok sviram, ali nisam. Zaista sam opušten kad radim s nekim… kao što je Ansome. On je vjerojatno najsmješnija osoba koju poznajem i njegova je glazba vrlo ozbiljna s nekim brutalnim pristupom u stvaranju glazbe. Ali ne… nije kao ti momci koji prave tech house i koji su uvijek poput gangstera i sličnih stvari. A onda oni dečki koji prave dosta teški techno, oni su zaista opušteni.
Što bi istaknuo kao glavni cilj vlastite izdavačke kuće Perc Trax? Smatraš li da je važno dati priliku novim i podcijenjenim umjetnicima?
Perc: Da, to je jedan od glavnih golova unutar Perc Trax. Počelo je samo s mojom vlastitom glazbom, ali vrlo brzo objavljuje glazbu drugih umjetnika. Dakle… pružiti platformu za glazbu u koju vjerujem, umjetnike za koje mislim da bi trebali imati širu publiku od one koju trenutno imaju. Tako da… to je samo glazba u koju vjerujem. Volim raditi s novim umjetnicima. Uvijek tražim nove nade i uvijek ih pronalazim unutar određenih kriterija koje moraju zadovoljiti da budu na Perc Trax. Ali da … Ako pronađem umjetnika koji je možda na samo nekoliko digitalnih izdanja i doseže malu količinu ljudi… a ja mu mogu ponuditi način da dođe do veće publike i možda počne putovati i odrađivati neke svirke … to je uspjeh za mene.
Što misliš, tko su najbolje nove nade?
Perc: Hm … ne znam … ljudi koji su povremeno napravili dvije snimke. Hm… Tymon je već neko vrijeme na našoj izdavačkoj kući. Izvan Perc Trax je tip koji se zove False Witness, iz New Yorka. On radi svojevrstan, drugačiji tip techna. Da … to je način na koji se može proći, ali toliko je umjetnika tamo i toliko je načina na koje se može prodavati i promovirati. Doista je teško pokušati pokriti sve, ali nastojim nastaviti tražiti ljude.
Kako bi opisao svoj set u Utrechtu na 6-godišnjoj proslavi Verknipta s Ansomeom?
Perc: Pa, to je prilično kratak set. Oboje smo svirali back to back DJ live hibridnu stvar. Uhm … to je set u trajanju od sat vremena. Položaj u kojem smo se nalazili u postavi… mislim da je u redu. Nadam se da je energija bila velika… pa, u prijevodu, osjetio sam to na zvuku. Ali da … sa DJ strane o setu… još uvijek puno demo pjesama, neke nove stvari, neke koje su poput co-tracka, neke su loops. Govoreći o Ansomeu… pripremio je mnogo novih stvari, stalno mijenja svoju vrstu tehničkog podešavanja, tako da… on se držao novih stvari. Čak je i u hotelskoj sobi sat vremena prije seta programirao nove stvari, pa je riječ o frakcijama koje su se pojavile.
Kako se osjećaš u vezi kolaboracija? Planiraš li neku uskoro i s kime?
Perc: Imao sam suradnje koje dolaze i odlaze tijekom godina. Mislim da ako ih netko drugi predlaže, a vi ih uzimate iz financijskih razloga, onda one zapravo ne funkcioniraju. Ali ako je ta osoba netko s kim ste već prijatelj i opušteni ste pored te osobe… onda da… te suradnje mogu biti stvarno dobre. Imam otvorenu suradnju s Ansomeom. Povremeno radim setove s Randomerom. To su ljudi s kojima sam prijatelj i prije nego što sam radio s njima, tako da to stvarno dobro funkcionira. Ali u ovom trenutku, za mene vrijedi rad na mojim solo stvarima i stvari koje radim s Ansomeom.
Dok radiš na novoj stvari, dobivaš li predodžbu o njoj unaprijed ili uglavnom stvaraš u trenutku?
Perc: Obično stvaram u trenutku i prilično je spontano zato što imam neko putovanje ili slično … Nisam pored studija i imam u glavi ideju o stvari koju želim napraviti. Bilo da je kao vrsta zvukova i uzoraka ili je više kao vrsta tehničkog načina rada. Ali onda, čim budem u studiju, počet ću to koristiti kao početnu točku, ali vrlo brzo završim radeći nešto drugo. Ponekad krenem raditi plesnu stvar i ona postane nešto sasvim drugo… ili imam ideju da napravim nešto eksperimentalno i pretvori se u stvar za klub. Tako da… nikad zaista ne znam što će izaći iz studija i za mene je to jednako iznenađenje kao i za svakoga tko je u glazbi.
Sigurni smo da će hrvatska publika biti oduševljena tvojim dolaskom. Da li imaš neke planove za Hrvatsku?
Perc: Volio bih doći u Hrvatsku. Baš su me nedavno u Beogradu pitali za nastup u Hrvatskoj … pa se nadam za neki klub… a i vi imate jaku festivalsku scenu. Ali da, volio bih biti tamo ovo ljeto ili što je prije moguće.
Kako si započeo s DJ-ingom i što si svirao u to vrijeme?
Perc: Počeo sam … uhm … u smislu godine vjerojatno oko 97 'ili 98'. Moj brat je studirao u Manchesteru, na Sveučilištu u Manchesteru i započeo je sa DJ-ingom i promoviranjem. Kad je on počeo, ja sam se igrao s njegovim stvarima i gledao koliko dobar mogu biti … to je bio način na koji sam počeo tada. Svirao sam ili pravi hardcore, UK rave stvari ili malo housa i neki techno, međutim ne techno koji sada radim, ali da… nešto kao Tresor i takve stvari. Sada je puno drugačije.
Da li si svirao na ilegalnim partijima?
Perc: Da, napravio sam ih nekoliko u Velikoj Britaniji. Studirao sam na sveučilištu u New Castleu, tako da sam ih tamo nekoliko odradio. Za vrijeme u SAD-u … puno partija na kojima sam svirao u SAD-u su bili ilegalni ili polu-legalni… u smislu da imaju dozvolu za rođendansku zabavu, ali nemaju dozvolu kao ostali komercijalni događaji na kojima naplaćuju ulaznice, pića i slične stvari. Tako sam svirao na jednom u Manhattanu koji je bio prekinut od policije, tako da sam bio uhićen tamo… to je bilo … ne znam … možda prije 10 godina, možda manje, prije 8 godina.
Dogovorio sam veliku svirku u New Yorku koja je bila otkazana, a moj let je već bio rezerviran i nisu bile moguće izmjene… pa je moj agent rekao: "Hej, barem ćeš biti u gradu i ako imaš nekoga tko ide na neki party gdje možeš svirati…“ A onda netko… nisu već imali dogovoren party, ali su ga dogovorili vrlo brzo i to je bilo u podrumu prodavaonice odjeće, prilično malen prostor, oko 200 ljudi i bilo je potpuno popunjeno. Temperatura je bila luda, stvarno vruće. Imao sam samo jedno strmo stubište kao izlaz, pa ako bi došlo do požara ili slično, bio bih u velikom problemu.
Koji su najveći planovi u tvojoj karijeri za 2019. godinu?
Perc: Uhm… ne znam… prošle godine nisam čak izdao niti jednu svoju novu stvar, izdao sam samo puno remixeva, tako da će ova godina biti nešto drugačija i objavljivat ću mnogo vlastitih pjesama. Nadam se da ću izdati 2, možda 3 EP-a. Što se tiče nastupa trenutno puno više sviram izvan Europe. Tako sam u drugoj polovici prošle godine putovao u Aziju, Južnu Ameriku, SAD i Kanadu. Tako da… više nastupa izvan Europe, ali neću prestati svirati u Amsterdamu, Berlinu, Londonu ili Parizu. Ali će biti još svirki po Južnoj Americi… samo pokušavam istražiti zemlje u kojima nisam nikada prije svirao ili gdje sam svirao samo jednom ili dvaput.
Kakvu poruku želiš proslijediti svojim pratiteljima?
Perc: Često me to pitaju. Ne znam … ja jednostavno uvijek govorim ljudima samo da nekako slijede svoj put i budu svoji. Ne znam, u današnje vrijeme stvari poput… riječi poput… undergrounda se prodaju. Ali mislim da je rad na projektima i rad na stvarima za koje osjećate kao da vas tretiraju na neki način. I uskoro ćete biti ponosni, nakon nekoliko godina. I da, mislim… strpljenje. Mnogi ljudi sada na društvenim mrežama vide druge DJ-eve kako putuju ili imaju stvarno uspješne karijere i žele to odmah, a ne shvaćaju da je nekima od nas trebalo nekoliko godina da dođemo na tu poziciju. Dakle, to je samo neka vrsta napornog rada, pametnog rada i iskorištavanje vremena u najboljem smislu... samo budite strpljivi i stvari će doći k vama.
Intervju napravila: Amalija Zorotović
Britanska Rave scena 90-tih u novom filmu Beats
Radnja ove drame se odvija u Škotskoj 1994. u doba kada je Kazneni zakon pokušao ograničiti škotsku kulturu ravea i party pokret. Beats je priča o prijateljstvu, pobuni i neodoljivoj moći okupljene mladeži. Dvoje prijatelja pokušavaju razotkriti party scenu u prijelaznoj fazi života iz djetinjstva prema adolescenciji.
Sada, na samom vrhu odrasle dobi, život je predodređen da ih uzme u različitim smjerovima – Johnnova obitelj ga premješta u novi grad i bolji život, ostavljajući Spannera da se suoči s neizvjesnom budućnošću. Ali ovo će ljeto biti drugačije za njih i za zemlju. Dogodit će se ogromna eksplozija party scene i kulturnog pokreta mladih koja je zahvatila cijelu Veliku Britaniju.
Soundtrack igra vrlo važnu ulogu u filmu, a potpisuju ga ikone poput Belevilške trojke (Juan Atkins, Derrick May and Kevin Saunderson), Carl Craig, Lee Scratch Perry, Plastikman, Optimo, Orbital. Film se premijerno prikazao na filmskom festivalu u Rotterdamu, a reportaža je ovdje, dok slijede premijere u Glasgowu i Dublinu. U kina diljem Velike Britanije stiže od 17. svibnja, a nedavno je objavljen službeni Trailer pa check it out ;)
Carl Cox, Paul Kalkbrenner, Jeff Mills – Exit Dance Arena jača nego ikad
Nakon što je svoj povratak na jednu od najvećih svjetskih elektroničkih pozornica prvi potvrdio veliki Carl Cox, i ostali najtraženiji headlineri današnjice redom su upisali nastup na Exitu u svoje kalendare! Sudeći po produkciji iz prethodnih godina, spektakularna mts Dance Arena ove će godine još jednom pomjeriti već visoku ljestvicu na potpuno novu razinu, a iako u sljedećim tjednima stiže još zvijezda iz najvišeg reda, EXIT je danas, ranije nego ikad, objavio čak 22 izvođača za povijesnu postavu Arene u kojoj se brišu žanrovske podjele i u kojoj su zajamčeni vrhunski nastupi od prvog do posljednjeg sata.
Dovoljno je reći da na Arenu stiže jedan od najvećih producenata današnjice i berlinski umjetnik stadionskih razmjera Paul Kalbrenner, čiji nastup pred pola milijuna ljudi povodom obilježavanja pada Berlinskog zida ušao u glazbenu povijest. S njima stižu i junakinje novog doba i pravi fenomeni elektroničke scene Amelie Lens i Charlotte de Witte, koje su u prethodne dvije godine prešle nevjerojatan put od belgijskih talenata u usponu do svjetskih superzvijezda koje rame uz rame stoje s najvećim imenima elektroničke scene i nastupaju pred desetinama tisuća ljudi na najvećim festivalskim pozornicama širom planeta!
EXIT Dance Arena 2019 – The biggest year ever
Svoj futuristički zvuk u ambijent kolosalne Petrovaradinske tvrđave donosi i detroitski techno virtouz Jeff Mills, koji je zbog doprinosa svjetskoj glazbi proglašen za Viteza umjetnosti u Francuskoj, a čiji nastup ove godine su već ubilježili gotovo svi vodeći elektronički festivali! Još jedan uzbudljiv debi na Areni imat će korejska heroina Peggy Gou, čiji izbor glazbe i osjećaj za publiku mnogi smatraju izvanserijskim talentom, dok je njena famozna stvar "Itgehane" obilježila prošlu godinu. Na jednu od svojih omiljenih pozornica stiže i veliki Maceo Plex, ultimativni headliner najvećih festivala i producent maksimalnog zvuka koji je samostalno promijenio elektroničku glazbu i obrisao žanrovske granice, a koji je za EXIT više puta ponovio da je jedan od najboljih svjetskih festivala. Areni se ponovno raduje i Boris Brejcha, još jedan istinski superheroj svjetske scene i jedan od najtraženijih izvođača današnjice koji je usprkos trasiranim glazbenim putanjama ipak odlučio stvoriti svoj zvuk i dočekati da njegov "high tech minimal" bude jedan od najpopularnijih pravaca danas, a on da nastupa na svim najvećim svjetskim festivalima uz prepoznatljivu "džoker" masku.
Možda i najzanimljiviji debi na Areni ove godine imat će britansko-berlinski mag za kojeg se utjecajni Mixmag, Groove Magazine i DJ Mag utrkuju proglasiti za najboljeg DJ-a nove generacije, Dax J, dok on sam obilježava ravno deset godina otkako je prvi put nastupio na Exitu kao anonimni izvođač i pobjednik Exitovog DJ natjecanja iz 2009. godine! Prvi put na Areni nastupit će i Monika Kruse, njemačka techno šefica jedne od najvažnijih izdavačkih kuća na svijetu – Terminal M, s nesagledivom karijerom dugom preko četvrt stoljeća i nastupima na svim najvažnijim festivalima svijeta! A nakon brojnih zahtjeva publike i u trenutku kad su na vlastitiom vrhuncu, u nepregledne rovove donjeg grada Petrovaradinske tvrđave, također premijerno stiže i popularni tandem Adriatique! Još dva velika debija dolaze u "live" izdanju, dvije zvijezde u usponu i jedni od najuzbudljivijih imena trenutno, Johannes Brecht sa Solomunove etikete Diynamic, kao i nova svjetska, ali jednako i balkanska senzacija Satori, čije je pravo ime Đorđe Petrović, inače odrastao u srpsko-južnoafričkoj obitelji u Nizozemskoj!
Kako raste regionalna scena, tako je i sve snažnija godišnja postava rezidenata koji dolaze s vrha Beatport lista gdje se nose rame uz rame, baš poput nastupa na mts Dance Areni, s najvećim zvijezdama današnjice! Ove godine slušat ćemo regionalni tandem broj 1 koji čine banjalučki producenti Mladen Tomić i Siniša Tamamović, kao i trenutno najistaknutijeg heroja domaće scene Iliju Djokovića čiji se autorski hit singl "Atom" nalazi na prvom mjestu najvažnije svjetske techno top liste! Još upečatljivih b2b setova donose hrvatski producent Lawrence Klein i sarajevski DJ Forniva te domaći tandem Miloš Vujović i Ranchatek, čiju glazbu izdaje i Carl Cox! Ove godine na Areni priliku će dobiti i nove nade kao što su sve popularniji house DJ Runy te beogradski producent Coeus, čiju glazbu vrti i super-popularni duo Tale of Us!
Nestaju EXIT ulaznice s uštedom od čak 55%!
Trenutno je u prodaji ograničeni kontingent kompleta EXIT ulaznica po cijeni od 445 kn, što predstavlja visokih 55% uštede u odnosu na finalnu cijenu! Cijena ulaznica za prvi festivalski dan, kada nastupa The Cure, iznosi 220 kn za parter i 299 kn za FAN PIT, dok je cijena GOLD VIP dnevnih ulaznica za 4. srpnja 799 kn. Ulaznice za EXIT mogu se nabaviti putem www.exitfest.org