Um u jednom trenutku mora poslati signal za uzbunu da sačuva sam sebe i tijelo koje ga vozi uokolo. Kada si mladac koji može probdjeti noć s strobom u zjeni, čašom u ruci i ni jednom brigom na svijetu osim udovoljenja hedonističkim impulsima, kada se kao oporavak kvalificiraju dva sata sna, pljuskanje vode po licu i pereci i espresso iz automata sve se čini mogućim – i u tom trenu vjerojatno i jest. No, pomnoži ove situacije sa stotinu i tisuću, s povećanjem odgovornosti, većom potrebom za regeneracijom i stabilnosti i nije neobično da one postaju opasna spirala koja se jasno reflektira u studiji koju je proveo Help Musicians UK.



Studija je zaključila da je od 2000 ispitanih (od kojih je četvrtina bila iz elektroničke glazbene niše) 69% iskusilo depresiju, a 71% napadaje panike i nezdrave razine stresa. 30% od 69% zatražilo je stručnu pomoć, kao i 44% onih s napadajima panike. Tužna istina iza zastora, bina, smješkanja u kameru, nabrijavanja masa i pretvaranja kreativnosti u hiperproduktivnu novčanu muzaru prikazuje istinu iza radnih uvjeta u industriji.



Iskristaliziralo se kako je za većinu DJ zapravo prvenstveni kriterij uspjeha taj da su ono što vole pretvorili u punopravnu karijeru i da ne mjere vlastiti uspjeh prema količini zarađenog novca. Mračna strana produkcije pokazala se kao intenzivno povećana samokritičnost instant interaktivnim feedbackom koji omogućava distribucija novih izdanja na digitalnim platformama, gdje ostaju zaglavljeni u petlji konstantnog udovoljavanja prezasićenom nepredvidivom tržištu. No, ove nesigurnosti rijetko su verbalizirane kako bi se online održao određeni image bez slabosti – više persona nego čovjek.  Grci su barem za svoga umjetnika imali psihološku branu muza na koje su mogli svaliti krivnju ili hvalu – krivnju neuspjelog djela ili nedostaka inspiracije ili hvalu koja ne može dodirnuti tvoj ego, jer si samo alatka muze koja ti je inspiraciju dala.



Jedan od značajnijih faktora koji doprinosi generalno lošim psihološkim i emocionalnim pejzažima onih u glazbenoj industriji danak je koji ovaj način života i rada uzima na odnose, pa je tako mnoštvo podijelilo nemogućnost stvaranja i održavanja bliskih međuljudskih odnosa zbog neprekidnih putovanja i nakrcanih rasporeda, kao i unaprijed zadane rasporede izdanja koji ih drže u studiju čak i kada ne izbivaju. Stoga najbližim ljudima ili proširenom obitelji uglavnom počnu smatrati one koji su neprekidno s njima "na cesti".



No, kako smo vidjeli kod velikog broja još aktivnih glazbenika prve generacije elektronike, u jednom trnu je potrebno zaustaviti ovu snježnu kuglu prije no što vas proguta  i pobrinuti se prvo za sebe, jer ovo jednostavno jest način života u kojem su neke stvari poput droga, alkohola, neregularnog cirkadijalnog ritma i konzumacije brze hrane uz put standardi da bi se držao raspored.



Ovi podaci zapravo prilično dobro potvrđuju promjene unutar razumijevanja depresije unutar psihologijskih praksi unazad zadnjih desetak godina gdje je klinički potvrđeno da su depresija, i ovisnosti bio koje vrste kojima ona često vodi kao sredstvo autogeneriranih pokušaja olakšavanja simptoma otupljivanjem, zapravo posljedice nedostatka povezanosti. „Depresivan/na“ nije nešto što jesi, kao opisni pridjev tebe. Depresiju imaš kao trenutni rezultat situacije u kojoj se nalaziš i u kojoj nisu zadovoljene bazične potrebe tebe kao socijalnog bića – da se osjećaš prihvaćeno, voljeno i sigurno. Nitko nije otok sam za sebe, čak i ako je taj otok globalno slavan.



Ni jedna količina pljeska od stranaca neće zamijeniti nekoliko istinski bliskih intimnih odnosa.

Ni jedna količina novca na računu ne može kupiti biološki imperativ u kojem biokemijska kaskada kreće od kvalitetnog sna, prehrane i balansa životnih područja.



Možda možeš kupiti nešto da ti pomogne ostati budnim, no ne možeš podmititi posljedicu koja neminovno stiže na naplatu (barem ne dugoročno i održivo). Tijelo i um su u povratnoj petlji u domino stilu – pustiš li jednome da padne, susjed mu slijedi. Tako da ako znaš da ti šteti i ako novac nije primaran – odgodi koju gažu, nemoj potpisati ugovor za koji znaš da sada nemaš ni energije niti vremena da ga ispuniš, uzmi pauzu, svijet se neće prestati okretati povučeš li se na neko vrijeme…



Glazba je ono što život čini ljepšim i punijim, a ne bezumni top koji treba tvoje meso da nastavi. I glazba i ljudi će biti i dalje tu kada si iznova spreman u njima uživati.