Uz to ima i nagrade Večernjeg lista "Večernjakova Ruža" za najbolju radijsku emisiju Rock antologija za 2017. Dobitnik je i prve nagrade za životno djelo za razvoj danas jednog krucijalnog glazbenog žanra; Rap glazbe. Nagradu mu je dodijelio portal Hip-Hop Unity 2013 godine.




1. Koliko je ovoga tebe sada obilkovala struja primarnih interesa i strukturiranog obrazovanja tj. koliko su konceptualna znanja i estetsko brušenje u mladosti utjecale na osobu koja si danas? Kako jedan filozof i sociolog počinje svoj uron u glazbu još prije dvadesete i jesi li ikada očekivao da će ona postati tako značajna os života? Smatraš li možda da je posvećenost predsokrata praktičnim životnim stvarima (dakako i glazbi – pitagorejci) nekako prikladnije stajalište od filozofije odvojene od života?

Slavin: Čari glazbe osjetio sam doslovno kao malo dijete, čak se mogu prisjetiti i prvih ploča koje su mi kupovali roditelji, bile su to domaće i strane „zabavne“ ploče, talijanski i San Remo izvođači, pop i šlageri. Bilo je to u predškolskoj dobi. Kako je moj stariji brat naginjao glazbi i pokazao veliki interes za sviranjem (bubnjeva) tako sam i na taj način dolazio do važnih glazbenih saznanja. Ranko Balen je jedan od osnivača kultne Grupe 220 (napomena: upravo im je 50 godišnjica prvog albuma „Naši Dani“, a to je prvi rock album u Jugoslaviji).



Moje slušanje razne glazbe na nosačima zvuka i radio postajama je eksponencijalno raslo kako je vrijeme prolazilo. Sa 10 godina već imam zavidnu kolekciju svega i svačega na malim i velikim pločama. Također sam otkrio da imam talent za sviranje udaraljki pa sam još u osnovnoj školi započeo sviranjem na bongosima i konga bubnjevima. U gimnaziji sam već imao band i prve nastupe s njim. Kasnije sam sredinom sedamdesetih svirao u sastavu Krik a sredinom osamdesetih u sastavu Tango. Apsolvirao sam rock i hard rock i tako redovno slušao megazvijezde The Beatles, Joea Cockera, The Monkees,  Rolling Stones, Toma Jonesa, The Animals, Herman's Hermits, Elvisa Presleya…  

Smatram da su impuls u praćenju Hard Rocka napravile grupe Deep Purple, Mountain, May Blitz, Warhorse, Stray, Led Zeppelin, Black Sabbath, UFO, festivali Woodstock & Isle Of Wight, Emerson, Lake & Palmer itd. Također značajan utjecaj i preokret na mene je napravila njemačka rock-elektronička scena npr. Amon Düül, Tangerine Dream, Ashra Temple, Popol Vuh, Klaus Shulze, Can, Kraftwerk (kasnije nazvana kolokvijalno Kraut Rock), ali i Latin Rock (Santana, Malo, Osibisa…). U gimnaziji sam započeo raditi u disco klubovima u kojima se većinom svirala Funk glazba uz onaj uobičajeni ordinarni pop (neki klubovi „Scotch“, „Karaka“). U Funk glazbi sam otkrio atmosferu, ritam, produkciju. U srednjoj školi me izuzetno zainteresirala Jungova analitička psihologija no tada, sredinom sedamdesetih, takav studij  nije bio moguć u Zagrebu. Upisao sam fakultet. Nažalost studij filozofije, sociologije i indologije je nekompatibilan s noćnim životom jednog DJ-a pa sam i zastao, negdje oko četvrte godine Filozofskog fakulteta. Neko vrijeme sam se bavio dizajnom koji sam i studirao.


Slavin i Andy iz Gang Of Four


2. Smatraš li se introvertom ili ekstrovertom i na kojem spektru ovoga si kroz svoju dugu karijeru uglavnom zaticao najkreativnije pojedince. Stari Grci dušu povezuju s onime što se kreće? Bi li se složio s ovime u kontekstu glazbe pod pretpostavkom da duša postoji?

Slavin: Na ovo pitanje mi je nemoguće odgovoriti. Kao uvjeren ateist smatram da je moj interes i „višak“ sluha uvjetovan nekom „preskočenom“ genetskom predispozicijom (mama i tata nisu imali sluha)  ali i nadomjestkom, svojevrsnom kompenzacijom za jednu kompliciranu i rijetku očnu manu koja mi se pojavila oko puberteta, a koja je i dalje prisutna. Javni i noćni život (u to doba) svakoga usmjeri prema ekstravertiranom obrascu ponašanja iako možda mu taj isti nije imanentan. Nije bilo moguće napraviti DJ set i ostati na distanci, kao danas kad DJ napravi set previše se ne obazirući.


Slavin i David Morales na Radiju 101


3. Ne znam koga drugoga bismo mogli smatrati takvim autoritetom na križištu medija radija i elektronike. Kako vidiš značaj radija za zajednicu kada si tek počinjao? Ponaša li se on i dalje kao plemenski medij koji ujedinjuje i u situaciji kada je glazba sada mnogo dostupnija u digitalnim formatima na streaming servisima? Vidiš li ikakvu promjenu u preferencama slušatelja i demografiji radija? Da moraš u moru do sad održanih emisija odabrati najdražu koju sasvim smatraš svojom koja bi to bila?

Slavin: Kada sam započinjao raditi na radio postaji to je bila Radio Velika Gorica. Emisija se zvala Dona Muzički Vlak i u njoj sam po prvi puta eksploatirao novonastali Electro Funk, ali uz ostale disco & dance pjesme. To su godine 1983-1984. U svibnju 1984. osniva se Radio 101, a ja sam paralelno radio na dvije radio postaje sve do 1992. godine od kada do danas ostajem vjeran radio postaji Radio 101 iz Zagreba. Manje od tri mjeseca nakon osnutka Radija 101, točno 31.7.1984. emitirano je prvih 60-ak minuta u prvoj potpuno specijaliziranoj electro emisiji nazvanoj Electro Funk Premijera.

To je bio prvi program takvog tipa u Hrvatskoj, a vjerojatno i u Jugoslaviji. U to doba osim Electro i Rap emisija, pokrenuo sam još dvije prve tematske emisije u bivšoj državi. Jedna je bila Afro Music a druga This Is Acid. Ova potonja je naravno vezana za novonastali Acid House dok je Afro primordijalna ethno emisija. Od početka Domovinskog rata pa sve do danas imam program weekendom, subotnji klupski program, Black Saturday, Subotnik,  Radio 101 In The Mix. RapAttack je bila prva emisija isključivo Rap glazbe u kojoj su svoje mjesto našle današnje hrvatske rap zvijezde uz naravno većinom anglo-američke.


Slavin u Gretta majici ispred znaka Radija 101

Moja kolekcija trenutno broji desetak tisuća vinila i CD-ova ne računajući digitalne fileove. Imam jednu od najvećih ako ne i najveću kolekciju autoriziranih nosača zvuka budući da sam desetak godina aktivno radio na organizaciji koncerata u regiji.

Smatram da je naš ljudski obujam (kapacitet) pažnje zapravo stalan, ima svoj gornji prag, a kako je u 21. stoljeću prisutna hiperinflacija raznorazne glazbe, neminovno dolazi do površnosti u percepciji glazbe. Stotine pjesama koje prosječni konzument svakodnevno sluša jednostavno ne može adekvatno asimilirati. Mi jednostavno ne možemo zapamtiti takvu količinu multimedijalnog programa kojim smo obasuti. Prije 30-ak godina je bilo svega manje. Uz više koncentracije mogla se slušati glazba. Streaming je naravno simpatičan oblik prijama glazbe, no ubrzo se javlja neminovno  zasićenje. Mislim da sam ja na neki način izuzet od ovog spomenutog jer imam isti emocionalni odnos prema dijametralno suprotnim glazbenim stilovima npr. jednako su mi vrijedni vrhunski DJ-i kao i poznati rockeri ili predstavnici global music.

Teško mi je izdvojiti neku od emisija i programa. Taj broj nije stalan jer on svakodnevno raste. Ali ako bih morao izabrati jednu od mnogih, najdraža emisija bi mi bila Electro Funk Premijera sredinom osamdesetih. U njoj se pojavila potpuno nova glazba zasnovana na komercijalnoj upotrebi elektronike.

Slavin i Public Enemy


4. Nastavljamo u domeni radija: Kako je bilo krčiti put toliko prvih emisija, koju infrastrukturu je trebalo postaviti? Kako biraš glazbu, koji kriteriji moraju biti zadovoljeni i što po tebi razlikuje kvalitetnu od nekvalitetne glazbe?

Slavin: Kvalitetna i nekvalitetna glazba često je u doticaju s modom i pomodnošću. Današnji hitovi su kvalitetno napravljeni. Prijašnji hitovi su većinom  isto kvalitetno napravljeni. Neki su i tada i danas ciljano napravljeni za određenu sredinu i/ili medij. Moguće da ne funkcioniraju svugdje onako kako je zamišljeno. Napraviti hit nigdje nije jednostavno.

Emocionalni odnos prema glazbi uvjetovan je starošću, uspomenama, odrastanjem. Primjer, a koji često volim navesti,  je slijedeći. Današnji 40-50. godišnji otac nekog teenagera možda je odrastao na Rap glazbi i/ili Hi-NRG & Italo glazbi. I jedan i drugi pravac pojavio se početkom 80-ih kad je spomenuti i sam bio teenager. Moguće da njegovo dijete sada u 21. stoljeću uživa u rocku 50-ih. I jedan i drugi tvrdit će da je njegova glazba kvalitetna i dobra.  Možda i jest. Moj odabir često se zasniva na nekoj unutrašnjoj korespondenciji. Tu mi često smjernice određuje znanje i ljubav prema ritmovima. Iskreno govoreći, današnji formatirani radio nam nameće play listu koja je daleko od onog što bih potpisao kao svoj odabir osim kod autorskih emisija poput elektroničke Radio 101 In The Mix i rock emisije Rock antologija u kojima imam apsolutnu izražajnu slobodu.


Slavin i Simon Mejira iz Bomba Estereo


5. Koliko je važan mentor i obrazovanje u glazbenom razvoju i čini li razliku u konačnoj estetici umjetnika? Koja je uloga mentora i uživaš li u svom senioritetu u ovom pogledu?

Slavin: Ne uživam. Smatram da živimo u jednoj siromašnoj sredini koja kreativnim pojedincima ne omogućava prosperitet. Izuzeci nisu pravilo.




6. Dobitnik si nekoliko nagrada, između ostalih i Ambasadora za životno djelo. Da sam opisuješ svoje životno djelo u jednoj rečenici kako bi ga opisao. Koja je centralna nit vodilja koja je razgrnula desetljeća i dovela te do primanja ove nagrade? Koga od mladih ljudi na domaćoj sceni danas vidiš da ie sličnim stopama i koga bi za nekoliko desetaka godina mogao vidjeti da stoji na tvome mjestu? Koje su najznačajnije osobine koje si do sada zaključio da je nužno imati/razviti kroz život?


Slavin: Teško je odgovoriti. Mislim da sam odgojen u poštenju i držanju vlastite riječi, nisam sebičan, a također mi je jako pomogla zamalo asketska disciplina kroz život. Svakodnevni rad bez ikakvog alkohola, cigareta i bilo kakvog opijata ikada. Svjestan sam da sam u tome „čudan“  izuzetak, no to je bio i jest moj odabir. Smatram da nisam svjesno odabrao glazbu, ona mi je „nametnuta“ na neki način. Većinu vremena „u glavi“ mi se redaju pjesme, kombinacije pjesama, kao neki zamalo beskonačni multitrack. Glede pojedinaca, stotinjak njih je upravo izvanredno talentirano, no ovdje bih naveo one koji imaju dokazanu glazbenu širinu, ali tehničko znanje glazbenika i/ili DJ-a.
 
Postoji desetak pojedinaca koji imaju doslovno takvo ogromno i široko znanje; navodim neke koje osobno poznajem; Igor Grgić-Toxic, Marko Ješovnik-Yesh, Zvonko Kožić-Xed, Kristijan Frković-Frx, Anđelko Preradović-DJ Xxxtended,   Leonard Klaić-Leo.


Slavin i Tony Martin (ex Black Sabbath)


7. Imaš li savjet koji bi mogao dati mladima na početku njihovih glazbenih putovanja danas? Koje su zamke i prekrasni benefiti života u glazbi? Smatraš li lakši pristup glazbenom svijetu olakotnom okolnosti ili možda opasnošću razrjeđivanja ulaskom i onih bez kredibiliteta ili znanja? Da imaš priliku započeti iznova sa svim iskustvom i zanjem koje nosiš sada bi li išta učinio drugačije?

Slavin: Mladima uvijek savjetujem da uče najviše što mogu (ali i iznad toga), da budu apsolutno staloženi te se ne „love“ i „zakače“ na trenutnu slavu već da uspjeh i neuspjeh podjednako prihvate pod motom „proći će, idemo dalje“. Savjet nije baš lijep. Nažalost, savjetujem im da odu nekamo izvan Hrvatske, a ako su odabrali ostati i ovdje graditi karijeru, onda treba iskoristiti benefite koje nam pruža članstvo u E.U. Shodno navedenom, a da sam mlađi, otišao bih pravovremeno izvan Hrvatske.


Slavin u Def Jam majici


Bonus:
Aproksimativne brojke autorskih emisija u karijeri
Radio Velika Gorica Dona Muzički Vlak 150 emisija
Radio Velika Gorica Electro 200 emisija
Radio Velika Gorica Dance & klupski  program 400 emisija
Radio 101 Electro Funk Premijera 200 emisija
Radio 101 RapAttack 500 emisija
Radio 101 Afro Music 100 emisija
Radio 101 This Is Acid 150 emisija
Radio 101 Black Saturday 200 emisija
Radio 101 Subotnik 600 emisija
Radio 101 Radio101 In The Mix 150 emisija (aktivna)
Radio 101 Rock antologija 1000 emisija (aktivna)

Summa summarum više od 3500 autorskih emisija, no brojka se povećava jer emisije još traju (101 in The Mix i Rock antologija); urednik sam na radio postajama od 1983.
{youtube}8oo1dQc1SJc{/youtube}