8. ožujka 1979. (prije 46 godina) Phillips je u Nizozemskoj predstavio Compact Disc (CD) i player. Bio je to početak novog načina doživljaja glazbe.

Sve je počelo kada je velika nizozemska tvrtka za elektroniku pod nazivom Philips odlučila predstaviti novu vrstu glazbenog playera u Japanu. Ovo nije bio bilo koji igrač; bio je to prototip onoga što će postati CD player kakav poznajemo danas.

Philips je imao misiju stvoriti nešto novo i nevjerojatno, a Japan je odabrao kao svoju prvu stanicu jer je on bio središte inovacija u elektronici.

Sada je ovaj novi prototip privukao pozornost Sonya, još jednog velikog igrača u svijetu elektronike. Za razliku od nekih drugih tvrtki koje su imale oprezan pristup, Sony je već istraživao tehnologiju digitalnog snimanja. Vidjeli su nešto uzbudljivo u Philipsovom prototipu i odlučili su se uključiti.

Do 1988. CD-ovi su nadmašili vinil i postali dominantan format za distribuciju glazbe

Sony i Philips udružili su snage kako bi ovu revolucionarnu tehnologiju učinili globalnim standardom. Znali su da će ovo promijeniti igru.

Istovremeno su Sonyjevi vrhunski rukovoditelji bili u akciji. Imali su važne sastanke s Philipsovim timom. Ovi brzi i važni razgovori između velikih šefova obiju kompanija odigrali su presudnu ulogu u stvaranju CD-a.

Kako se Sony sve više uključivao, imali su mnogo pitanja i ideja za Philips. Sony je neko vrijeme radio na digitalnoj audiotehnologiji, tako da su imali vrijedne uvide. Nisu gubili vrijeme i, zanimljivo, u roku od godinu dana došli su do specifikacija za CD koji su nazvali “Crvena knjiga”.

Evo nekoliko ključnih stvari za koje su se odlučili:

CD bi imao veličinu sličnu kompaktnim kazetama, koje su bile popularne u to vrijeme. To je bilo obzirno prema ljudima koji su voljeli slušati glazbu u svojim automobilima.

Složili su se da bi CD-i trebali moći reproducirati glazbu oko 45 do 60 minuta. Na ovu odluku utjecao je tadašnji interes za četverokanalni zvuk.

Vodila se rasprava o tome kako digitalno mjeriti i pohranjivati ​​glazbu. Sony je želio koristiti kvalitetniji pristup sa 16-bitnim sustavom, dok je Philips predložio 14-bitni sustav. Nakon nekoliko eksperimenata konačno su se odlučili za 16-bitni sustav.

Zanimljivo je da je unutarnji dio CD-a, dio s rupom od 15 mm u sredini, bio iste veličine kao nizozemski novčić od 10 centi.

U početku su ga nazvali “Digital Compact Disc”, ali su ga kasnije promijenili u “Compact Disc Digital Audio” zbog problema sa zaštitnim znakom.

Tako je 1979. godine, zahvaljujući suradnji Philipsa i Sonyja, rođen CD. Bio je to prijelomni trenutak u povijesti glazbe i postavio je temelje za način na koji danas slušamo glazbu.

1982. je lansiran prvi komercijalni CD player Sony CDP-101, koji je tada koštao oko 1200 američkih dolara. Do 1988. CD-ovi su nadmašili vinil i postali dominantan format za distribuciju glazbe.

Danas, unatoč digitalnom streamingu, vinyli doživljavaju veliki povratak među ljubiteljima glazbe.