Skip to main content

Poslušajte techno obradu rave himne Children od Robert Milesa

Napisao Redakcija dana . Objavljeno u Music.


Tako brojni producenti diljem svijeta pokušavaju u svom ruhu obraditi "Children" i tako se pokloniti ovom vrsnom talijanskom producentu. Jedna od verzija koja je došla u fokus posljednjih dana objavljena je prvotno na portalu Onlytechno.net, a radi se o techno remixu španjolskog dvojca Dok & Martin u suradnji s AJ. Asiain.



Nedjelja je idealan dan za prisjećanje na izuzetne melodije Robert Milesa. No, ovaj put u nešto tvrđem ritmu.

Silvio Hrabar te zove u Ghetto na novu Jezgru – O čemu ćemo pričati?

Napisao Redakcija dana . Objavljeno u Events.


Upitaju li kuloarske dežurne čavke -"Što? Što!? Edukacija? Kakva edukacija? Kada je? Tko je?"… fino im kažeš da Jezgra još jednom preklapa svoje esencijalnu misiju obrazovanja scene jedne po jedne uši, ovoga puta uz Silvia Hrabara. Tvoja vrijednost može se staviti na samo nekoliko životnih vaga koje su važne, a to bi dakako bile one srca te znanja i iskustva. U shvaćanju toga da je motor koji tjera svaku praksu dalje ujedno i zajednica iza njega, nečije znanje i altruistično dijeljenje naučenog podiže sve koji žele slušati i posljedično i čitav fenomen. Sustav raste proporcionalno sa znanjem, voljom i entuzijazmima onih koji ga čine s bilo koje strane pulta. Pa kada netko tko već živi život koji bi ti volio živjeti priča, sjedneš i poslušaš, ili samo voajerski upiješ jer si znatiželjan kako svijet funkcionira.



Silvio tako u Ghetto, s Jezgrinom sržnom misijom otvorene diskusije o dobrim i lošim praksama na sceni, stiže u 8 uvečer kako bi podijelio put stvaranja svoga labela i osnivanju digitalne etikete. Pater familias Family Groovesa ujedno će proći i čitav raspon tema za koje smatra da ima vrijedne uvide koje bi trebalo podijeliti, pa će se dotaknuti potencijalnih ulazaka u elektroniku za one koji još odluku važu i objasniti iza početaka skriveni vlastiti "Zašto?", pričat će o glazbenoj pozadini i o uzbudljivom području prvih gigova kada si još zelen. Istražit će što znači epitet uspješnoga u razmaku od nekoliko desetljeća – što je uspjeh bio tada i kako se percipira danas u promijenjenim okolnostima te načiniti mentalni eksperiment onoga što bi možda učinio drugačije da kreće danas iznova kao početnik. Dotaknuti će se i bazena mogućnosti koji su se mladim ljudima na početcima nudili kada je on sam zajahao strujni val i prilikama koje čekaju novake te razlučiti u kojim pogledima ti je lakše ili teže danas.



Neminovan je osvrt na trenutno stanje domaće scene kako je ona lonac u kojem kuha pa je nužno razmotriti i stanje domaćih talenata iz perspektive nekoga tko je već postigao globalni uspjeh. Za sve koji razmišljaju o produkciji naći će se tu i razlamanje njene nužnosti kao faktora uspješnosti u branši, a na marginama neće ostati ni rasprava o CDJ-ima, Vinylu i kontrolerima. U spektakularnoj kaskadi tema koja nastoji obuhvatiti sve važne srži scene dotaknut će se i količine promotora na sceni, kao i usporediti kvalitetu klubova nekada i danas. Put će poći na osvrt na sami Family Grooves i što on zahtjeva od producenta kako bi bio dio obiteljskog stola te će raspraviti i količinu domaćih imena na labelu. Priča o etiketama iz mikro osobnog iskustva prijeći će i u makro recenziju hrvatskih labela općenito te će razmotriti validitet postajanja promotorom, DJ-em, bookerom i vlasnikom labela. Je li to nužno zlo il slobodni izbor bez predeterminiranih odrednica pluseva i minusa? Za finale potegnut će se priča o suradnjama sa splitskim i generalno hrvatskim labelima, promotorima klubovima kao okosnica rasta jedne priče.

Pogledaj video snimku predavanja – DJ Jock iz Ghetta!

Pa kao dama ili gospodin splitskih ulica ili onaj kojega će puti slučajno zeteći na obalnom biseru, sparkiraj se u Ghetto u četvrtak i poslušaj! Važne stvari su ovdje da se o njima priča, nikome ne koriste skrivene od ušiju! Enjoy!

Znanstvenici vršili istraživanje davanjem LSD-a delfinima

Napisao Dora Skender dana . Objavljeno u Lifestyle.

Kada pričamo o dupinima, oslovljenih često i kao delfini, pričamo o danas najinteligentnijim živim bićima na planeti. Da bi se danas susretali sa tim tezama potrebni su bili eksperimenti sa LSD-em.

John Lilly na delfinima je koristio 100-mikrogramske doze LSD-a kojima je želio proučavati terapijske učinke droge. Ispričao je to kako je zamjetio da su delfini pod utjecajem LSD-a bili na većoj vokalnoj izraženosti nego inače. Način kako je došao do tih zaključaka je bilo uz pomoć radnog ciklusa. Njima se mjerio postotak vremena koje delfini provode vokalizirajući se po minuti. Taj isti radni ciklus kod trijeznih delfina oscilira od nula do 70 posto, dok u slučaju LSD-a, uopće nije padao na nulu!



Čim su delfini bili na LSD-u te imali kontakt sa drugim inteligentnim sisavcima, nisu mogli zatvoriti usta.

Njegov rad kojime je želio dublje zaviriti u efekte LSD-a, iako podbacio po pitanju značajnije komunikacije sa subjektima, imale su pozitivan uvid u psihoterapiju kojoj je težio. Tako se zapravo dobio pozitivan utjecaj na samo viđenje droga, psihologije te međusobne komunikacije. Jer upravo iz njegovog istraživanja, kako smo napisali na početku, delfini se danas smatraju najinteligentnijim bićima.

"Važna stvar kod nas kada pričamo o LSD-u i delfinima je da ono što vidimo nema nikakvog značenja u verbalnoj sferi. Naš pomak prema naprijed dogodio se upravo u tome da smisao leži u ovoj neverbalnoj razmjeni."



Istražujući kako delfini i ostale životinjske vrste komuniciraju mogu pomoći dizajnirati filtere koji će biti mogući utvrditi da li su radijski signali iz Svemira izvanzemaljski ili ne. Danas je komunikacijski odnos čovjek-delfin živ i dobro, postoje mehanički strojevi koji su sposobni prevoditi "delfinske vokalizacije".

Cijeli članak u potpunosti možete pročitati preko Vice-a.

[Izvor]


 

6 načina da ostaneš zdrav/a kroz partyje – iza i ispred pulta!

Napisao Drago D. dana . Objavljeno u Lifestyle.

I baka nije bez razloga pola stoljeća duže od tebe na planetu. Baka zna stvari! Stvari koje ti u aroganciji mladosti još ni ne slutiš. Zdravlje još uzimaš kao nešto samo po sebi dano jer još možeš derati džon do 6, spavati dva sata, sasuti u sebe soc od jučerašnje kave i nastaviti dalje sa šik podočnjakom kao značkom ponosa.



No godine nije briga na koliko partyja još imaš doći, biologija jednako tako stoji u ćošku, rašpa nokte i kaže ti "Pfffff" ako misliš da is jači od nje. U jednom trenu dođe entitet u kamatarki, pokuca ti na međustanična vrata i traži svoje dok žvače čačkalicu i češka se po rutavim prsima, jedan od onih figura koji imaju imena poput Johnny Sjekira i slično.

Pa bio ti noćni ždral koji živi s bilo koje strane pulta u svojim predanim eskapadama noćnih plesova i bjesova, imaj na umu da što zdraviji ostaneš duže možeš iz prve ruke na podijima voljeti ono što voliš. Pa sada, onako s rukava, 6 savjeta da paziš na sebe:

1. Vježbaj!



Bavi se bilo čime. Ovo je savjet koji se prelijeva u sve živote izvan tvojeg plesnog/DJ/producentskog statusa. Da, znamo da plešeš noćima, ali to je suprotno tvom cirkadijalnom ritmu koji je tada trebao odmor. Pa koji puta za vrijeme dana pomakni tijelo također. Znamo da su ti tjedni nakrcani i da jedva čekaš noć pod strobom i kada pošteno oznojiš leđa brojiš to kao kardio. I jest kardio – ali u više slučajeva nego ne pogonjen je nikotinskim ili alkoholnim šutevima. Nađi vrijeme da se istegneš, gym je sjajan opcija, ali ne i nužna, sjedni na bicikl do prijatelja ili protrči koji krug Jarunom ili nekim gradskim parkom, kućno čišćenje pretvori u čučanj party… samo se kreći. Kao bonus ne stiže set noževa, nego ti tijelo kaže hvala čišćenjem međustaničnih otrova, jačanjem mišića i veznih tkiva, stvaranjem više eritrocita i kao šećer na kraju šusom dopamina, kao "Hey buraz/sestro, hvala ti na ovome, evo ti nagrada!".

2. Voda, voda, voda!



Nije bez razloga voda jedna od temeljna četiri elementa! Tvoje tijelo je 70% sačinjeno od ove životodajne tekućine. Sjećaš se svih onih mamurluka ili si ih blokirao kao mini sotone? Šanse su da je polovica onoga što tada osjećaš posljedica dehidracije jer si noć prije nakrcao tijelo slatkim alkoholnim pićima, popušio kutiju, pojeo neki putni burek, no vodu nisi popio od popodneva prethodnog dana. Ako uzmeš u obzir da metabolički procesi da bi se normalno odvijali trebaju oko 2 litre dnevno (više ili manje ovisno o aktivnosti), ti si dragi naš u trenu mamurluka dehidriran kao sušena marelica. Koliko puta zaboravljaš kroz dan popiti vodu? Nosi uvijek sa sobom svoju bočicu, popij dvije čaše čim ustaneš  – probudit će te bolje od jednake količine kave jer metabolizam pali motore kada mu daš nekoliko deci odmah nakon buđenja.

3. Jedi pametno!



Nikakve one fore da samo čekaš pred drvetom jabuke da neka padne da je slučajno ne ozlijediš ubiranjem, ne trebaš živjeti na algama i heljdi, i jesti klice nedoraslih špinata uokolo odbijajući krafnu ili štruklu. Jedi sve, pa čak i onu Milku koju staviš na listić čipsa (op. aut. nikada ne miješaj gumene bombone s vinom), ali obrati pažnju na balans. Poneka avantura nezdravog hedonizma je u redu i neće ti od nje biti ništa vratiš li se već sutra svojim zdravim navikama. Potrudi se da jutra počinju ugljikohidratima koji sporo otpuštaju. Nije potreban kerefek, samo ubaci neke sjemenke u yogurt ili zamjeni obično pecivo od bijelog brašna kukuruznim ili integralnim, vodi se pravilom boja –  da kroz dan staviš u sebe što više od duge (skittlesi se ne broje), načini od toga igru, nabavi smoothielator i smoothieraj hrpe povrća i voća ako ne uživaš u njihovu grickanju. Kako se bliži kraj dana ubaci u sebe i kvalitetne proteine (posebice ako si slijedio velebni savjet NO.1), jaja (kuhana najbolja opcija, s poprženim špekom na oko najbolja gastro opcija), puretina, pilence. Nešto robusnije mesine ostavi za obiteljske vikend ručkove kada tako i tako svi moraju jesti što je moguće veće količine, jer ako su siti i pospani manja je šansa svađe ;).

4. Spavaj tu i tamo!



Ahhh, znaš da si se našao u ovome brate nesaničaru! Znaš da vrištiš kada digneš roletu zorom i sunce ti spali rožnice i misliš si "Ovo nije za ljude!" dok gunđaš i zobaš kavu na žlicu, a u šalici se kuha ona koju ćeš puknuti intravenozno. Znamo da kad mjesec izađe da sve u tebi zavija jer si noću više ti no za danjeg svjetla, da voliš zore kada još nisi spavao i da sumrak obećaje stvari na gradskom asfaltu… No spavaj ipak. Daj si regularni ritam barem preko tjedna gdje se budiš i liježeš u slična doba. Ako si vrlo mlad šanse su da je jedna od tvojih hormonima napucanih mantri također da ćeš spavati kada umreš, YOLO i sve slične stvari… No sada kada prihvaćamo sasvim tvoj suverenitet hvatanja svakoga dana kao da je posljednji, zamisli samo koliko više ćeš u njemu uživati ako si u komadu imao barem 6. Vrijeme reciklaže moždanih kapaciteta je oko 16-18 sati, tada već opasno padaju značajne funkcije i više manje voziš li na dan kada nisi spavao 24 sata, tvoja pažnja je ekvivalentan nekome tko ima promil u krvi, prvo odlaze dakako i verbalni dijelovi mozga, pa frfljaš riječi ili opisuješ stvari kao "No, Znaš… Ono za ono"!. Dobra stvar je da su svi ovi učinci reverzibilni i da se vraćaju u normalu nakon nekoliko rundi REM-a + san proizvodi hormon koji ti popravlja stanice, tako da ćeš duže biti mlad i dobiješ benefit sanjanja pa kao da živiš dva života. Sanjanje služi za čišćenje smeća iz neurona, fortifikaciju sjećanja i da ne sanjaš razvio bi psihozu jer podsvijest ne bi imala priliku preraditi sve utiske i emocije. Tako da spavaj tu i tamo!

5. Odjeća!



Svi znamo onog frenda koji i usred zime po snijegu izleti iz kluba po cigarete u kratkim rukavima, koji odbija staviti kabanicu čak i ako na festivalu kiši ili kaže da mu ništa neće biti spava li u mokrom šatoru, koji ne vjeruje u kape i šalove jer je to nešto za žene, a njega svekoliki maskulinitet štiti – sve dok ne dobije man flu, koji je dakako 10 000 puta gori od ženske gripe i zahtjeva pozivanje svećenika na posljednju pomast. Odjeni se prikladno prilici. Samo zato što nešto izgleda dobro na partyju ne znači da je dobro za sebe. Sjajan outfit, gola leđa ili kratka suknja su dobra ideja, ali ne ako je vani snijeg do koljena. I ne nisi star ako se smiješ ženama koje na vjetrometini stoje golih bubrega.

6. Ostani povezan s ljudima!



Ovo se možda više odnosi na one koji kreću na turneje no na plesača vulgaris. Ako znaš da te neće biti kući s ljudima koje voliš mjesecima, uloži trud da ne izgubiš kontakt. Dakako, fantastično je upoznavati nove ljude, voditi neobične razgovore oko 2 ujutro, posjetiti mjesta na kojima nikad nisi bio i upoznavati druge kulture, no kada se zvučnici  ugase ti si i dalje ti, identiteta izgrađenog dijelom od ljudi koji su tvoji. Nerijetko duga izbivanja rezultiraju melankolijom, tjeskoom ili depresivnom prazninom. Prijavi se u bazu koji puta, ne daj starim odnosima da uvenu ma koliko zaposlen bio i kuda god te tvoj posao odveo. U zadnje dane ovdje neće biti važno toliko toga što se sada čini važnim, bit će važno tko je ostao i veze i priče koje is stvorio s dragim ljudima kroz život, to će biti tvoje naslijeđe.

Eto, a uzmi si savjete koji ti pašu, prilagodi ih sebi i svom ritmu života, ne odbacuj stare mudrosti jer su ovdje s razlogom, nauči se brinuti za sebe jer, kako to obično biva, nemaš pojma što imaš dok to ne izgubiš, pa budi mudriji i cijeni tijelo koje ti je dano da bi iskusio sve što u životu trebaš. Budi ljubazan prema njemu, najbolji je alat koji ćeš ikad imati… I posjeti baku.
 

Carl Cox i Martin Garrix udružili snage za novi dokumentarac

Napisao Filip Tisak dana . Objavljeno u Vijesti.

Dok se jedan nije ni rodio drugi je već opasno prašio na deckovima, dok je prvi također tek postao punoljetan, drugoga je već krasila titula legende i jednog od najvećih DJ ikada. Sve bi to bilo divno i krasno da taj prvi nije Martin Garrix i da u istoj toj punoljetnosti ne nosi status dominantne figure u svijetu EDM glazbe.

Razlog ovog susreta dragi čitatelju je dokumentarac naslovljen "What We Started" koji se fokusira na uspješne godine koje prate dva DJ-a, Carl Cox i Martin Garrixa, gdje su obojica među najvećim zvijezdama elektroničke glazbe.



Pogledamo li Top 100 listu DJ Maga, gore skroz na vrhu stoji danas 21.-godišnji Martin Garrix koji redovno nastupa pred desecima tisućama posjetitelja svih najvećih festivala. Na istoj toj listi Carl Cox slovi kao osoba koja predvodi snage onih koji svoj dom nazivaju underground glazbom.

U ovom dokumentarcu tako se baca presjek kroz tri desetljeća plesne glazbe koja je od svoje anonimnosti danas industrija koja vrijedi par milijardi novčića. Biti će prikazan 22. ožujka u Miami-u tokom Ultra Music Festivala, koji slavi svoj dvadeseti rođendan. Koji mjesec kasnije i od lipnja je svima dostupan preko Netflixa.



"What We Started" sadrži intervju sa također velikim poznatim DJ-ima iz oba svijeta, pa možete vidjeti i čuti, Tiesta, Richie Hawtina, Paul Oakenfolda, David Guettu, Ushera, Mobya, Richie Hawtina, Erick Morilla, Steve Angella.

Također, dobit ćemo odgovor na pitanje Seth Troxlera, "Kako je moguće da 17.-godišnjak bude na naslovnoj stranici elektroničke glazbe?".

Ne preostaje nam ništa drugo nego provjeriti trailer u prilogu ispod:

Amerika vs. Europa – rast undergrounda kroz kolaboracije

Napisao Filip Tisak dana . Objavljeno u Vijesti.

Jedna odrasla zrela scena i jedna u teenagerskim previranjima boli odrastanja. Zanimljivo je kada gledaš u mikro geografskom aspektu kako postoje regionalizmi, nacionalizmi, predrasude prema susjedima Europljanima, pa ove karakteriziraš otvorenima, one zatvorenima, jedne hedonistima, jedne preciznim perfekcionistima, jedne tvrđima, jedne mekšima… No teleskopiraš li se u makro i zatekneš sam u bijelom svijetu novog kontinenta, svi oni koji domom zovu europski odjednom postaju braća. Sretneš li brata Bosanca ili Slovenca u New Yorku grliš ga kao davno izgubljenog prijatelja dok bi mu na domaćem tlu možda ponudio neku musavu šalu na nacionalnoj osnovi. No jedno je sigurno. Europa nasuprot Amerike ima dugu povijest elektroničkih suradnji, slijedi drugačiji kompas u kojem je scena nešto što se gradi zajedničkim snagama. Europa razumije da ukrižavanje ideja donosi uzajamno oplođivanje svih koji dijele. Možda je ovome razlog duga kulturološka i umjetnička povijest, u Europljanina usađena aprecijacija za umjetnost kao kolektivno dobro.



S druge strane relativno mlada Američka nacija na globalnoj vremenskoj liniji piše puno kraću povijest i  izvan inicijalne protestantske logike koje je podigla industriju, zasniva svoju ekonomiju na kultu individue, na neotuđivom pravu svakoga da za sebe traži sreću i ( u većini slučajeva s ekonomskog gledišta pozitivnim) konceptom tvoga kolege kao konkurencije. Sasvim prikladno za striktno poslovne modele i jedna od osobina koja američku ekonomiju diže u svjetski profitabilni vrh. No kada je kontekst promijenjen i izvan samo monetarnog preslikan i na umjetnička područja poput glazbe, hladna proračunatost i paranoidne računice nisu više prikladni modeli želi li scena rasti. Glazbena niša dakako jest nezanemarivo biznis, i to vrlo unosan, no sve ono što uključuje emociju postoji kao živi organizam unutra socijalnog, a svaki živi organizam kao što ti je Darwin već sugerirao, lakše preživljava u skupini. Ne preživljava onaj koji je najjači ili ima najveće očnjake, već onaj koji je najsposobniji prilagoditi se situaciji u okolini.

Amerika se tako zatekla u situaciji u kojoj je bilo nužno pozvati sve svoje promotore i aktere underground scene na kolaboraciju žele li ikada moći kolektivno konkurirati EDM hidri koja je preuzela glazbene struje na preokretu tisućljeća. Priča se zarolala dalje logikom senzacionalizma u kojoj daš ljudima ono što žele, jer ako je centralna os trenutne glazbene ideologije samo profit, sasvim je jasno da će promotor kojem je stalo do toga da nastavi dalje operirati igrati na sigurno bookirajući one za koje je siguran da će osigurati povrat investicije i isplati sami sebe što obično završava izoliranim velikim EDM imenima jer je dobna skupina kojoj EDM služi kao intro u elektroniku spremna platiti.



No sve glasniji postaje i šapat američkog undergrounda, gdje oni dalje od centra vira koji traže skrivene kvalitetne trake, ljude kojima nije potreban stroj za maglu ili milijunski light show da bi zadržali plesače na podiju i umjetnike koje ne mogu tako često čuti izvan sićušnih klupskih punktova, žele specifične evente za sebe, žele suradnje, žele uvoz rijetko viđenih imena na svoje ulice. Zbog svega ovoga potrebna je suradnja šačice onih koji nisu dio mainstream toka, kako bi se pritoci sakupili u prekrasno glasne velike stvari po uzoru na europski Dekmantel ili Kappa FuturFestival, i klice nalik Awakeningsu ili novoj bratskoj lozi Time Warpa na američkom tlu te stvaranju undergorund klubova kao što su londonski fabric, Fabrik u Madridu ili mančesterski Warehouse Project. Razlike su zaista kulturološke prirode. Šanse su da ćeš pričajući sa 17-godišnjim Europljaninom saznati de je već debelo zagrebao ispod house i techno površine i istražuje sam dok će Amerikanac istih godina još uvijek odrastati kroz komercijalniji zvuk i neki će željeti kopati dublje i eventualno postati zainteresiraniji za nešto kompleksnije zvučne pejzaže.



Amerika utakmice u nogama već ima, dakako pričamo o zemlji u kojoj su house i techno rođeni i koja je bila dom čikaškom Warehouseu i njujorškom Paradise Garageu. No želi li odrasti, u narednim godinama golema uloga za napredak scene bit će u rukama promotora koji su kroz prizmu ljubavi spram onoga što rade ujedno odgovorni i za edukaciju, stvaranje programa i konačnu organizaciju onoga što nude, odgovorni su riskirati i sa možda nepoznatim underground imenima kako bi publici ponudi nešto izvan Gausove krivulje običnog i odgovorni su učiniti i ono što je potrebno za svaki projekt koji raste – staviti ego sa strane. To znači staviti sebe ne na poziciju njuške, ne kao piranu koja proždire druge oko sebe, već djelovati s točke na kojoj razumiju da je cjelina više od zbroja dijelova i da je jedan od ključnih elemenata glazbe – zajedništvo – ujedno i onaj koji se preslikava na njen poslovni aspekt.



Kolaboracije se nalaze u srcu inovacije, dvije glave vide bolje od jedne, ideja koja kruži i ne stagnira biva oplođena. Sve što je potrebno je zajednički cilj, predanost, poštovanje i povjerenje u svoje partnere da plivate u istom smjeru, duh jednakovrijednog suradništva bez nadređenosti i podređenosti članova ekipe. Tako podijeljena zaduženja i odgovornosti, učinkovita komunikacija, fleksibilno prihvaćanje promjena i minimiziranje konflikata razumijevanjem i otvorenošću novim rješenjima moglo bi u narednim desetljećima na američkom tlu izjednačiti underground snage s EDM balonom.

Podizanje drugoga znak je snage, ne čini ikoga manjim. Podržavanje tuđeg rada ne umanjuje tvoj već te čini djelom većeg tijela koje pleše zajedno. Mnogo će toga u ovom životu biti sebično i zahtijevati borbe i konflikte, no  nešto što služi kolektivnom zajedničkom iskustvu lijepoga kao glazba treba njene najznačajnije odrednice uzeti i kao vlastite poslovne maksime. Nitko nije otok sam za sebe i uspjeh jednoga uvećava sve. Svaka kultura ima ponešto za naučiti od druge, u ovom slučaju europska katedra predaje na temu suradnje na sceni koja je toliko njenih gradova i eventa postavila u srce globalnog undergorunda, i nesumnjivo će doći i vrijeme kada će i ona sama sjediti u klupi jer nikada ne znaš sve.

Izvor – [6AM-Group]