CV označava ono što je prošlo, a nova sezona ono što tek ima doći za gospodina koji kao jedan od ciljeva nosi jačanje povezanosti otoka i priobalne rodne mu zemlje. Kako je otići i što se sve događa dva sata nakon izlaska s aerodroma? Do kada traju partyji u Irskoj i kako se svira tamo, kakav je noćni život Dublina i koliko traju setovi? Sve ovo i mnogo više s nama je podijelio gospodin MIler pa za malo gastarbajterske perspektive na mogućnosti iz prve ruke baci oko niže.



1. Bok Vladimire i dobro nam došao na Klubsku. Kako je za tebe sve započelo, kakva se to prekretnica dogodila na klackalici tisućljeća da te glazba tako jako povukla?

Pozdrav Klubskoj Sceni i vašim čitateljima,  
Priča o početku se vjerojatno ne razlikuje previše od ostalih koji su se uključili u scenu tih godina. Počelo je krajem devedesetih. Bio sam 12 / 13-godišnji klinac, a devedesete su gotovo nametale dance glazbu kroz sve tada dostupne kanale – televizija, radio, magazini… Uz sve to, svi smo imali nekog “starijeg” koji su na “sceni” već neko vrijeme bili aktivni. Braća, sestre, prijatelji, preko kojih se to sve nekako dodatno kanaliziralo. Dostupnost glazbe kakvu danas imamo, tad’ se nije moglo ni zamisliti. Imao sam nekoliko kazeta presnimljenih 300 puta, a jedna od vrlo popularnih radio emisija tog doba, Clubhopping emitirala se svakog utorka od 22 – 00 i to je bio gotovo religijski skup osnovnoškolskih klinaca koji su silom htjeli ubrati nešto nove mjuze. Krajem ’99. sam završio na svom prvom partyu, a još uvijek imam isti osjećaj pred odlazak u klub ili na festival. Od tog prvog, koliko se sjećam, bilo mi je jako zanimljivo promatrati što to DJ-i rade, kako slažu set u priču i kako tehnički pristupaju mixu. Potrajalo je još godinu, dvije dok nisam pribavio svoje prve gramofone. Od tad pa evo do danas skupljam ploče i pikam. :)



2. Kojim žanrovima si se najradije kretao i sjećaš li se nekog specifičnog partyja, trake ili kluba koji ti se posebno zaglavio u sjećanju? Kako je nastao tvoj vlastiti projekt Avantgarde i koji mu je bio cilj na osječkim podijima.

Krajem devedesetih jako je bio popularan UK trance, nizozemska produkcija, Belgijanci, Nijemci. To je bio moj entry level. Stringovi su me oduvijek palili. Kroz odrastanje sam promijenio nekoliko žanrova, dok sam danas žanrovski poprilično neodređen. Ploče koje imam u kolekciji i koje danas vrtim sežu od deepa, preko acida do techna. Shvaćanje glazbe i plesnog podija bitno je drugačije i puno zrelije, stoga ne želim sebe ograničiti žanrom. Imao sam nedavno priliku nastupati na super intimnim večerima za stotinjak ljudi i voziti deep, dok sam u isto vrijeme na drugim mjestima vrtio techno. Pred koju godinu radio sam selekciju klasične i moderne eksperimentalne elektronike za festival nijemog filma, a iste godine nešto slično za jedan catwalk na Cro-A-Porteru. Muzički šaram, a kolekcija i selekcija to mi dozvoljavaju.

Sjećam li se nekog specifičnog partyja, trake ili kluba? Sjećam se, svi su specifični. :))) Emmanuel Top  (BBE) – Seven days and one week je vjerojatno 1 stvar koju sam čuo na kaziću bratićevog Stojadina ’97.

Avantgarde je osmišljen kao virtualna zajednica za shareanje mjuze, zanimljivih članaka, videa, čega god vezanog za “life style” kojeg je u to vrijeme u Osijeku manjkalo. Htjeli smo ponuditi alternativu tad popularnim mjestima i programima. Bilo nas je nekolicina i svu mjuzu koju smo tad vrtjeli za ljude kojima smo bili okruženi, a nisu bili aktivni klaberi to je bila “avangarda”. Otud i ime. Avantgarde se 2014. sa mnom preselio u Irsku. I dalje se družimo.



3. Kako si se odlučio na put u Irsku? Što te privuklo i jesi li našao što si tražio? Što se novo događa s karijernom putanjom u inozemstvu? Čime se trenutno baviš i koji su planovi za proljetno-ljetni period?

Za Irsku sam se odlučio jer ne pričam Njemački i ne volim birokraciju. :) Na odlazak me ponukala puka želja za promjenom. Od kad smo se pridružili EU, Irska je jedina zemlja s engleskog govornog područja bez ikakvih restrikcija za nas Hrvate. UK sam stoga odlučio zaobići. Od trenutka slijetanja, čitava ta Irska priča je super uzbudljiva. 2 sata nakon što sam izašao s aerodroma u Dublinu, u jednom od record shopova upoznao sam prvog Irca u Irskoj, Stephena Mahoneya. Izvrstan DJ, vlasnik Shelter Recordsa, a s Jamiem Behanom nastupa pod aliasom Flexure. On me je predstavio glavnima akterima dublinske scene, a nedugo zatim, kroz socijalizaciju upoznao sam i ostatak. Vrlo brzo se otvorila prilika za nastupima, a surađivao sam s podosta dublinskih promotora.



Sa Stephenom sam surađivao na projektu Analog koji je tad u planu imao prezentirati newcomere na europskoj sceni po prvi puta u Irskoj. Odradili smo prvi s Insolate & Volsterom, te još jedan poslije s dvojcem Woo York. Zbog naglog zatvaranja nekoliko klubova i promjene managementa u drugima, odlučili smo Analog neko vrijeme ostaviti po strani.

Koji mjesec poslije postao sam subotnji rezident DJ popularnog mjesta Berlin u centru Dublina. To je trajalo 10 mjeseci do zatvaranja kluba. Nedavno sam čuo da se iznova otvara, a to će svakako donijeti neke nove suradnje.

Trenutno djelujem s Vision Collector record labelom i agencijom za organizaciju klupskih događanja, te vodim Module večeri s frendom iz Brazila, Brunom Grecchijem. Kako je Dublin prekrcan događanjima u prime time terminima, osmislili smo Module kao pre club session. Ugošćujemo lokalne talente, kako etablirane na sceni, tako i newcomere. Jedini je preduvjet da su vrlo dobri selektori i da na gig dođu s koferom ploča.  


Očekuje me zanimljiv proljetno – ljetni period. Za sad su potvrđeni Life festival u Irskoj u 5. mjesecu, te River festival u Hrvatskoj u 7. Nekoliko drugih također, no o njima nešto kasnije. Kroz 5. mjesec čeka me rezidencija u klubu Pygmalion. Module i Vision Collector su također u planu kroz cijelu sezonu. Uglavnom, busy.

4. Imaš li neke planove glazbeno povezati domovinu i Irske klubove i koga od domaćih bi volio vidjeti sa sobom za putom. Što Irci sada preferiraju slušati i koje su najveće razlike koje si uočio u publici?

Plan povezivanja artista iz RH i irskih klubova postoji od samog početka. Naziru se konkretni potezi i aktivne suradnje s obje strane. Već u sljedećih nekoliko mjeseci. Rekao bih s početkom nove klupske sezone. Lista imena koju bih volio ugostiti na otoku poduža je, a o svima njima nekom ćemo drugom prilikom, s potvrđenim datumima.

Dublinska scena je uistinu raznovrsna. Nudi sve. Vrlo su otvoreni sami po sebi, a tome još više u prilog ide multikulturalna atmosfera i ljudi iz 100 zemalja svijeta. Ponekad se čini da su ziceraši no to bi vas na prvu prevarilo. Vrlo dobro znaju izdanja, record labelove, promotore, klubove, dje… Putovali su, vidjeli su. A i da nisu, sve i jedno svjetsko ime im je u dvorištu nekoliko puta tjedno. Prave razlike u publici i nema. Ekonomska situacija im pruža više izbora, ali to bi više manje bilo to. Zbog vrlo strogih zakona klubovi se ovdje zatvaraju u 3 ujutro. To čini veliku razliku između Irske i Hrvatske. Setovi su relativno kratki i vjerujem da svi headlineri muku muče pripremajući ih. Sat i pol do dva za većinu bi bilo zagrijavanje, no ovdje je to full set.



5. Wild Card pitanje: Da nisi omeđen baš nikakvim marginama realnosti što bi bila jedina želja koju bi volio ispuniti?

Vjerujem da ju ispunjavam. Radim što volim okružen dobrim ljudima.