Kao današnji gost u intervju stolici se njiše gospodin Gospić – ravnatelj i predavač, tiha sjena koja pokreće učilište i sve njegove klice koje su se u posljednjih 10 godina diseminirale dalje, ujedno na ovogodišnjem Ambasadoru odnoseći nagradu najboljeg edukativnog programa. Pa kako izgleda kada DJ i producent zapravo stvori školu kako bi ubrzao vlastito učenje i kada inicijalna ideja prekrasno preraste svoje prvotne poduzetne namjere, uhvatite iz prve ruke u intervjuu niže.

1. Bok Marine i dobro nam došao na stranice Klubske. Pa krećemo od početka – Kako stvari kreću i od kada si zainteresiran za glazbu i produkciju, koja je bila tvoja glazbena pozadina prije osnivanja EMI-ja?

Bok. Hvala vama što ste me ugostili.
Prije otprilike 17 godina glazbenu karijeru započeo sam kao DJ, ako pri tome ne računamo puštanje glazbe preko kaseta na dječjim matinejama i osnovnoškolskim zabavama. :) U samim počecima sam puštao techno preko vinila, a kasnije sam se prebacio na CD playere i sve više na house glazbu. Otprilike je 7 godina trajao taj divni period. 2005. godine sam iz čiste znatiželje započeo glazbenu produkciju. Kako tada nije bila tolika količina tutorijala niti previše korisnih informacija na internetu, napredak je bio spor, ali jednako zabavan. Danima i noćima sam sjedio ispred starog računala i pokušavao složiti nešto zanimljivo.

Kako nisam bio muzičar i skladanje je bila muka za sebe. 2008. godine sam sasvim slučajno došao na ideju otvoriti neku malu školicu za produkciju, zaposliti predavače i producente koji znaju svoj posao te postati polaznik svoje škole kako bih naučio više i bolje. Zvuči kao da sam sam sebi otvorio školu, ali u to vrijeme nismo imali ništa, vrlo malo jeftine opreme i samo puno entuzijazma. Zapravo je sve počelo kao vrlo malo i vrlo jednostavno.


2. Kako su za tebe glazba i obrazovanje našle zajednički jezik u stvaranju EMI učilišta? Koji su mu ciljevi i namjeravaš li ga ostaviti isključivo obrazovnom ustanovom? Koliko je teško u Hrvatskoj napraviti nešto ovako značajno i veliko? Bi li rekao da je hrabrost najvažnija osobina koja pokreće i stvara novo?

Kao što sam i ranije spomenuo, otvorio sam školu zbog neke moje poduzetne strane koju imam, a sve s ciljem kako bi i ja naučio nešto više i malo brže. Obrazovna ustanova je zapravo najviša razina u takvom segmentu i tu ćemo se svakako zadržati. Ideja je da studiji i oprema budu rezervirani isključivo za obrazovanje polaznika te se ne koriste u komercijale svrhe. Jednostavno to treba biti rezervirano za praktični rad polaznika u svakom trenutku.

Nekako smo naviknuli da je u Hrvatskoj više manje sve teško pa je tako i ova priča. Mogao bih nabrojati 1000 razloga, ali mislim da je najveći problem što nemamo kritičnu masu. Za ovim segmentom je vrlo mala potražnja, u odnosu na neka druga zanimanja, a polaznici su ključni za rast škole. Ne mogu reći da nema ljudi i da nam ne ide dobro, ali je taj put vrlo spor. Mislim da svatko tko nešto pokušava u Hrvatskoj treba biti spreman prvenstveno na trnovit i dugački put. Ja sam bio spreman na to i zato sada brojimo 10 godina uspješnog rada. Osim ako nemate viška novaca, onda je sve puno lakše. Ja ga nisam imao pa gledam iz svoje percepcije.

Kada pogledam unazad 10 godina, na tu količinu uspona i padova, toliko financijske nestabilnosti, muke oko 1000 stvari da bi sve dobro funkcioniralo, neprospavanih noći slažući planove za dalje, mogu reći da apsolutno treba puno hrabrosti i volje. Jer previše puta sam htio odustati, ali nekako sam izdržao. Tako da su hrabrost te jaka volja i upornost ključni faktori.




3. Uz škole u Zagrebu i Rijeci, EMI se širi i na Ljubljanu. Gostuju li naši predavači preko granice ili planiraš oformiti čitav novi team? Tko sve pridonosi obrazovanju mladih na učilištu s domaće scene i koje su temeljne vještine koje želite naučiti mlade, kreativne i u glazbenu produkciju i inženjering zaljubljene? Koji su standardi kod kojih ne činite kompromise?

Zapravo ove godine uz Ljubljanu otvaramo školu i u Splitu, a već se realizira još jedan veliki Europski grad. Veliki planovi za EMI su u realizaciji. Naši predavači neće ići preko granice, većinom zbog jezika, a za Ljubljanu je okupljen tim predavača koji su do nedavno predavali i vodili SAE Institute u Ljubljani. Mislim da imamo vrlo kvalitetan i iskusan tim koji će sada raditi po EMI standardima i programu obrazovanja.

U Hrvatskoj imamo vrlo kvalitetan tim koji čine više ili manje poznati. Kažem manje poznati, jer bitno je naglasiti da ako netko zna dobro posao produkcije glazbe ne znači nužno da i zna prenositi znanje. Zato ponekad i manje poznate osobe odrađuju izvrsno svoj posao, samo nisu eksponirani u javnosti. Neki od predavača u našem timu su Luka Tralić (Elemental), Bruno Molnar (HRT), Dario Domitrović, Ilija Rudman, Iva Vrdoljak, Denis Mujadžić Denyken, Jan Kinčl, Damir Ludvig, Antonio Križnič, Tamara Terzija, Tomislav Zubak te naši bivši polaznici i mnogi gosti predavači koji sudjeluju na različitim temama. Tu sam također i ja kao predavač.

Bitno je kroz obrazovanje kombinirati i teorijski i praktični rad te kvalitetno objasniti sve relevantne teme u audio segmentu, a ovisno o kojem programu obrazovanja se radi. Svakako pratimo trendove i nove tehnologije te učestalo dopunjavamo i analiziramo sve programe obrazovanja kako bi bili što kvalitetniji i efektivniji. Studenti su na prvom mjestu i tu nema kompromisa. Spomenuo sam već da se oprema i prostorije koriste isključivo za obrazovanje, a ne za komercijalne djelatnosti pa se onda obrazovanjem popunjava budžet, kako neki rade. Tu nema kompromisa. Također u 10 godina nismo stagnirali, već samo išli prema naprijed u svakom pogledu, od opreme do ljudi, a tu isto nema kompromisa.


4. Kakav je osjećaj dobiti Ambasadora za edukativni program godine i planira li se proširenje kurikuluma u narednim godinama?

Svakako je izuzetna čast biti dio te priče i dobiti jedno takvo priznanje. Stvarno tu nemam što za reći osim da smo zadovoljni nagradom. To je potvrda za naš rad.
Za sada nije u planu stvaranje novih programa jer već imamo dovoljno široku ponudu, od audio inženjeringa, glazbene produkcije, produkcije elektroničke glazbe, Live inženjeringa i Music Business-a. Ono što radimo svakodnevno je poboljšavanje postojećih programa te dodatne aktivnosti kao što je da uz Steinberg postajemo i Ableton trening centar. Takve aktivnosti su nam bitne za podizanje ljestvice kvalitete postojećih programa.



5. Wild Card pitanje: Koja je najvažnija stvar koju si naučio kao producent i čovjek do sada u životu?
Haha… Previše toga i dobrog i lošeg… :)
Ako nisam prije znao, do sada sam svakako shvatio da se prave stvari ne mogu razviti preko noći… Najfinija jela se najduže pripremaju! :)