Ni ova godina nije bila iznimka od mentaliteta slobode u eksperimentu s Dixonom koji je pružio besprijekorni i rijetki performans u Yumi, Dillon Francisom koji je debitirao s novom monolitskom produkcijom pozornice uz naramke još neobjavljene glazbe s nadolazećeg EP-a i Louis The Child-om koji je setom iznenađenja zatvorio Do LaB.

No ipak, ništa od ovoga nije niti liznulo prašinu koju je ostavio jedan od onih rijetkih trenutaka u karijeri umjetnika kada sve sjedne na mjesto, kada ti i tvoj rad postanete jedan entitet i on više nije tvoj – ti si samo vod koji ideju, važniju od tebe samoga, donosi u svijet. Gospodin Hawtin, pojavivši se i pod vlastitim imenom i kao alter-ego Plastikman, ugrađen je u sam temelj logike Coachelle nastupivši na inauguralnom rezanju trake festivala koji još nije ni slutio svoju nadolazeću veličinu 1999. Od tada stalni je dio postava, ali 14. travnja donosi performans u punini smisla pojma – “CLOSE — Spontaneity & Synchronicity.” Cilj mu je humanizirati sam proces izvođenje elektroničke glazbe. Mogli bismo reći da je bog plesača širenjem elektronike rođen iz stroja, no sada je naglašena humanost koja povezuje alatku stroja s božanskim domenama glazbe koje nastaju kao produkt, a kompjuterski vizual i sintetički zvuk slijepljen je na mjesto performativnošću koju bi inače mogao očekivati od rock koncerta. Za LA Times Richie je podijelio stvar koja ga je nagnala na promjenu uvriježenog stanja: "Da dođem iz svemira i vidim DJ-a da svira, mislio bi da su oni neobična vrsta koja ima samo torzo i glavu."
{youtube}h4Facu6WM8k{/youtube}

Prirodni nastavak za one koji nisu zadovoljni samo time da slijede je pitane, u ovom konkretnom slučaju: "Kako ljudima mogu približiti ono što radim? Kako bi im mogao omogućiti da osjećaju da razumiju način na koji sviram sa svojim instrumentima?". Odgovor je došao u formi performansa kada se Kanađanin smjestio u Mojave šator u 8 uvečer gdje je stajao između dvije cjeline postavljene opreme tako da mu je tijelo u potpunosti vidljivo i da su njegovi pokreti dio performansa koji se poklapa s vizualnim programiranjem. Uokviren golemim LED ekranima koji su prikazivali nešto nalik shemama i nacrtima onoga što se zaista sada događa u stvarnom vremenu, konačni rezultat bio je sasvim onostrano i konceptualno vizualno ostvarenje nastalo iz samog procesa do tada.

Čini se da u posljednjim godinama svjedočimo sasvim vidljivim povratku na puni krug dozrijevanja odrastanja jednog kraka suvremene glazbe i DJ setovi su sve češće zamijenjeni live nastupima, ali ni jedan nije došao ni blizu tehničkoj razrađenosti techno improvizacije popraćene sinkroniziranim živim vizualima kao CLOSE. Uživo će u SAD-u biti izveden samo na Coachelli i Detroit Movement Festivalu. Punu glazbenu varijantu spontanih techno manifestacija glazbenog ledolomca osjetite se slobodnim poslušati na Mixcloudu ovdje.