Skip to main content

Jean-Michel Jarre nastavlja borbu za prava kreativaca diljem svijeta

Napisao Redakcija dana . Objavljeno u Vijesti.


„Danas neki od vodećih glazbenih digitalnih servisa grade ogromna poslovna carstva na grbači kreativaca. To nije pošteno. To iskrivljenost tržišta koja koči rast kreativnog sektora“.
{youtube}1XY3vnwQzy8{/youtube}

Na predstavljanju talijanske studije o vrijednosti kulturnih i kreativnih industrija Italia Creativa, Jarre je istaknuo važnost autora i kreativaca diljem svijeta koji su samo srce – “glavni pokretači uspjeha i rasta digitalnog svijeta i tržišta”. Nažalost, danas je potencijal kreativnih i kulturnih industrija blokiran problemom “prijenosa vrijednosti” a bez povrata investicije – uloženog u rad kreativaca, pravične naknade za korištenje njihovih djela, ne može se očekivati održiv razvoj tržišta čiji su glavni pokretači upravo kreativci.
{youtube}iyX_qouAmfE{/youtube}

U trenutku kad Europska komisija razmatra uređenje digitalnog tržišta, pa donekle i prepoznaje problem “prijenosa vrijednosti” kojim bi se posebno trebala baviti nova Direktiva EU o autorskom pravu, Jarre je istaknuo potrebu da se isprave trenutne pogreške digitalnog tržišta i zaštite prava autora i kreativaca i tako osigura veći rast digitalnog gospodarstva u Europi ali i diljem svijeta.
{youtube}w434qhNJMdw{/youtube}

„Već smo godinama znali da u budućnosti glavni generatori gospodarskog rasta neće biti proizvodnja  i tradicionalne industrije, već znanje i kreativnost. Sada, imamo i sveobuhvatne studije –  nacionalne i globalne – koje upravo to dokazuju. One ne pokazuju samo što je kulturni i kreativni industrijski sektor u gospodarstvu postigao, nego pokazuju i koliki bi još veći rast ove industrije mogle postići ukoliko im se u budućnosti osigura odgovarajuće okružje“.
{youtube}ivTOqoNMAT8{/youtube}

Podsjetimo, i rezultati Studije mapiranja kulturnih i kreativnih industrija u Hrvatskoj iz 2015. godine potvrdili su svjetske i europske trendove. Ovaj industrijski sektor u Hrvatskoj izuzetno je otporan na gospodarsku krizu, generira značajan BDP i broj radnih mjesta. Imaju prihod veći od 15 milijardi kuna i generiraju 2,3% BDP-a, a njihova bruto dodana vrijednost je 6,3 milijarde kuna. U ovom sektoru zaposleno je više od 42 tisuće ljudi odnosno 3 % ukupno zaposlenih u zemlji.

Genijalna satira histerije droge i britanskih raveova 90-ih!

Napisao Lana Kovačić dana . Objavljeno u Lifestyle.

 
Komedija je jedno neobično i sasvim osobno, a opet tako kolektivno mjesto konsenzusa u kojem se smijeh i apsurd prikazanog multiplicira podijeljen sa zajednicom. Komedija je onaj prekrasni vakum lišen prijetvorne političke korektnosti gdje pod krinkom šale možeš reći mnogo više no što bi ikada mogao u rukavicama u svijetu upravljanom PR-om i spin doktorima u kojem se neprekidno hoda po ljuskama svekolikih jaja kako nitko ne bi bio uvrijeđen. Uvredljivi će naći razloga da bi bili uvrijeđeni na bilo što, no komedija je vitez koji za razliku od Don Quijotea, nemoćnog pred realnim, ruši vjetrenjaču apsurda dovodeći je do njenih finalnih točaka i reflektirajući ti apsurdne prakse tvoga društva natrag kao ogledalo. Čovjek bi pomislio da će refraktirana kroz smijeh realnost u ogledalu izgledati kao ona u nekome od ogledala u lunaparku, no ona postaje čišća i jasnija no bilo gdje drugdje. Nikada nije toliko smiješno no kada se referira na stvarnost.

 
Ono što je gospodin Morris majstorski činio je parodiranje apsurda britanskih večernjih vijesti kako bi raščetvorio njihove lažne hiperbole i lažno moraliziranje koje svaku večer unose u britanske domove dokonim kućanicama i sredovječnim ljudima ljutim na svijet. Ono što je prikazano kao satirički osvrt ipak jezivo nalikuje realnosti. Od kada se Brass Eye prvi puta pojavio na Channel 4 prije dvadeset godina linija šale i stvarnog se podobro zamutila i vrlo lako bi mogla predstavljati legitimno medijsko izvješće koje gledaš danas, što bi značilo da se diskurs prikazivanja jednog globalnog socijalnog problema nije toliko primojenio. Medijski kanali još uvijek koriste potencijal njegova šoka preuveličavajući i napuhujući činjenice kojih smo svi svjesni kako bi podigli gledanost u izvješćima donesenim s ozbiljnim licem i onom jednom borom posred čela koja sugerira zabrinutost u jednom impotentnom prstenu neprekinute petlje koja zapravo ništa ne mijenja jer su socijalne prakse u potpunosti promašene.

 
Jedan od najpoznatijih satiričkih skečeva je onaj koji je pokrio paniku koja se 90-ih digla u vezi povezanosti acida i ecstasyja i britanske rave scene 90-ih i uključuje izvješće o učincima upravo za tu priliku smišljene priče o novoj drogi iz Čehoslovačke nazvanoj "Cake" ( šuška se da je glazbenu podlogu za skeč na vremenskoj oznaci 4.40 za načinio Aphex Twin). Skeč uključuje lažna izvješća kako ova psihoaktivna supstanca "napada dio mozga poznat kao Shatners' Basoon" i uključuje tvrdnje kako je recimo jednu djevojku navela "da povrati svoju zdjelicu" i kako je droga došla iz Praga gdje je klinci konzumiraju i tada  "padaju kao pobješnjele životinje, uzmu još i leže uokolo čekajući da Dj pusti glazbu". Nastavlja dalje rugajući se izvještajima koji korištenje droga prikazuju kao fiksirano za klupsku kulturu i uspoređuju ga s epidemijom droga koja će svima poubijati djecu dok negdje u pozadini dere beat.
 
Pa na puni skeč ove satire koja neobično nalikuje stvarnosti navrati niže. Rekao je jednom jedan mudar čovjek da je stvarni život samo loša imitacija umjetnosti, a ne obratno.
{youtube}k0tMvxV-GC4{/youtube}
 

Za Tube & Bergera svi smo zvijezde!

Napisao Lana Kovačić dana . Objavljeno u Vijesti.

 
Sve što je bilo potrebno bilo je da sudba namjesti mjesto i vrijeme, potrpa dva klinca u isti bus i baci šibicu u benzin ideja i voila. Toliko godina kasnije dualnost Tube & Berger još funkcionira i danas su Arndt Roerig i, iz sarajevskih korijena iznikao, Marko Vidović jedni od najboljih house producenata i remixera koje možeš upecati, za što im 2013. i Beatport baca lovor oko čela za najprodavanije majstore housea. Od prvog velikog proboja 2004. s "Straight Ahead" nastavljaju dalje zvučnu involuciju umećući u novija ostvarenja sve od prebiranja po starim klavirskim tipkama do ambijentalne buke lokalnog bara, stvarajući kompleksne skladbe koje otkrivaju nešto novo pri svakom slušanju.

 
A neka su slušanja zaista nova iz nule kao što je to nadolazeći singl stelarne, s natruhama ispunjenja Warholovog proročanstva imenovane, trake ‘We Are All Stars’ koji će 17. veljače izaći na Kitball Recordsu, na Beatportu i njemačkoj nezavisnoj kući Embassy One koju domom zovu i umjetnici poput Booka Shade, Röyksopp, Robyn, Moby and Björk etc…
 
Ova traka stiže nakon golemog uspjeha prethodnice "Ruckus" koja je zadržala prvu poziciju na Beatportovoj Deep House ljestvici punih osam tjedana, a ujedno ti zvjezdana tračnost novog singla daje i natruhe onoga što možeš očekivati od istoimenog albuma koji u audiosferi službeno loviš u punom sastavu u svibnju.

 
Na tragu prokušanog "Ruckus" recepta i nova traka diči se "live" podtonom indie-electronic susjedstva, spajajući euforični dervišizam ritma sa strunama, debelim bassom, električnim klavirom i live instrumentalnim dionicama, a nije bilo na odmet ni začiniti ljudskim glasnicama.
 
Pa ti sada u iščekivanju slobodno baci uho na posljednji DJ MIx, zabilježi se BBCR1 Essential MIx 18. veljače na kalendar, a u domaćima naborima portala istraži Deepholičarenje u svesku 15. s njemačkim house meštrima. Enjoy!
 

Pure Carl Cox u Privilegeu Ibiza!

Napisao Lana Kovačić dana . Objavljeno u Vijesti.

 
Od inicijacije u elektroniku diskom interesi su se u ranim 80-ima relocirali na New York hip-hop i electro i zorili na poljanama kiselog acid housea i techna dok je svijet gutao trance. Počeci su ujedno nosili i otvaranje prve večeri legendarnog Shooma, upetljavanja s Oakenfoldom, rezidencije u Zap klubu u Brightonu,i Sunrise Rave 1988., kada je smontirao treću miksetu u zoru i iznova podigao na noge 15 000 ljudi, Prvi vlastiti singl, "I Want You", izlazi 1991. U svakom aspektu priče Carl je bio baš Carl, i ako si ti baš ti jedino je logično da imaš i baš svoj label i tako nastaje Intec, kasnije oživljen kao suvremeniji Intec Digital 2010.

 
No jedna od najspecifičnijih stvari po kojima će ga povijesni anali ove glasne noćne struke pamtiti svakako je petnaestogodišnja rezidencija u ibiškom Spaceu s disidentski i iskreno nazvanim  "Music is Revolution" partyjima od kojih smo se oprostili ove godine zatvaranjem legendarnog kluba. No opsesije su neobična mjesta za koja ne vrijede pravila realnosti, za koje su i glava i zid kroz koji ona treba proći smo točke gledišta, ništa više realne od opsesijom generirane potrebe za povratkom. Bilo je gotovo neminovno da će se gospodin Cox vratiti u španjolski plesni raj. 
 
Kako su krajevi obično dihotomije koje ujedno signaliziraju i nove početke jedino je prikladno da pod Game Over zastavama i prekrasnoj ironiji stvarnoga odjekne i novi start pa tako gospodin Cox parkira prste iza pulteva Privilegea za dva temporalno daleka utorka. 11. i 18. srpnja, pod kristalno čistom naslovom i logikom Pure Carl Cox projekta.

 
Game Over ekipa predvođena je Daveom Browningom i Eóinom Smythom i ona odgovoran za neke od najvažnijih evenata bijele plaže u posljednjih 15 godina, kao i team koji je preuzeo misteriozni after zatvaranja Carlove Space rezidencije, zasipavši Ibizu rečenicom "If you know you know", koje su obilježile mamutski after u idiličnom Benimusa Parku.
 
Carl je napomenuo: " Zaista se veselim povratku na Ibizu i početku ovih specijalnih evenata s mojim sjajnim teamom iz Spacea, Daveom Browningom, Eóinom Smythom, i Game Over ekipom, i ohhh, kakve li samo partyje imamo na repertoaru za ovu godinu. Počinjući s dva partyja u Privilegeu, donijeti ću Pure festivalsku vibru iz Australije u Main Room s punim house i techno lineupom. Ne mogu dočekati da rasturimo klub. Vidimo se na flooru…
 
Carl :)"

 
Ono što se sprema i gomila kao plimni val koji će poljubiti obalu Španjolske živi u susjedstvu opasnog ravea, old school energije i klupske anarhije na podiju Privilegea, kojeg i Guinnessova knjiga rekorda priznaje kao službeno najveći globalni klub. Pa je privilegija partijanja u ovom stvarnom kerberu clubbinga jedina koja je mogla staviti melem na ranu velikog gubitka Space lokaliteta. Dvadeset godina od otvaranja Privilege tako prolazi i facelifting uključujući i montažu ekstenzivnog Funktion One sound systema.
 
Zatekne li te srpanj kojim slučajem u party mokrom snu Ibize upade si po ranograbilica cijeni možeš uhvatit ovdje za 11. a ovdje za 18. srpnja, a Carla i Game Over igrariju istražiti na hiper autocestama niže. Enjoy i pleši, pleši, pleši!
 
PURE CARL COX: https://www.facebook.com/purecarlcoxibiza/
 
GAME OVER: https://www.facebook.com/WeAreGameOver/
 
CARL COX OFFICIAL: https://www.facebook.com/carlcox247
 

House i techno plesalica u Karlovcu

Napisao Redakcija dana . Objavljeno u Vijesti.


M.H. je zagrebački DJ porijeklom iz Osijeka, između ostalog pasionirani sakupljač gramofonskih ploča, glazbeni entuzijast i aranžer. Zanimanje za elektroničku glazbu pokazuje krajem 90'tih na osnovama garage i progressive house-a te progressive trance-a. Ta zainteresiranost je tijekom sljedećih godina prerasla u dublji angažman odnosno DJing. Važniji projekti na kojima je sudjelovao su: Bodywork i Prime Time. Trenutno djeluje u sklopu karlovačke udruge za promicanje urbane glazbe Infinitum, u sklopu projekta Liquidnight.



Za pultom su još i Vladimir Mrkša, Phill Dam te Thaitoy Tom. Ulaznica 10 kn do ponoći, 20 kn poslije.

Noć muzeja Split: Tonči Bakotin i Ratko Ilijić / Festival

Napisao Redakcija dana . Objavljeno u Lifestyle.


Poziv na Festival najzvučnijih imena domaće estrade, izbor koordiniran u okomitoj osi erotikom, a u vodoravnoj nacionalizmom, poziv na slušanje popularnih uspješnica u Salonu Galić, udičasta gesta kažiprsta upućena s leđa Prokurativa subverzivna je provokacija, ljupka mudra smicalica, perceptivni labirint i društveni eksperiment.

Tonči Bakotin, umjetnički selektor i producent Festivala, uz kompozitora Ruzinu Frankulina i video-autora Ratka Ilijića u galeriji izlaže audio i video radove nastale postupkom imanentnim stvaranju elektronske glazbe još od Herberta Eimerta i kelnskog studija , no razumijevanjem fenomena zvuka sličnijim Grupi za muzička istraživanja koja je prethodila konkretnoj glazbi i Johnu Cageu; od tada zvuk shvaćamo kao subjekt istraživanja i kao medij glazbe, od tada tehnologiju razumijevamo kao mogućnost da prodremo u unutarnji život zvuka.



Uzimajući fragmente, kratke slučajne uzorke u trajanju koja variraju od 10 000 do 60 000 odsječaka zvuka (jedna sekunda u sistemu 48k/24bit ima 48 000 takvih odsječaka) ili RGB detalji video spotova, ukupnog trajanja ne dužeg od desetak sekundi, Bakotin i Ilijić, u odvojenim procesima, u figurativna dvadesetčetiri sata, gotovo u čas posla, što ipak nosi puna tri osmosatna studijska termina(!), stvaraju glazbu i sliku novog značenjskog registra. Niti jedan odsječak novostvorenog zvuka, niti jedan piksel ne postoji izvan svog originala. Čija je stoga ta nova glazba?
{youtube}-74EaB0KbCc{/youtube}

Umjetničko vodstvo galerijskog Festivala u ime svog kompozitora Frankulina kao da viče: ništa od toga nije naše, sve je njihovo i praktički oteto. No nitko im ne vjeruje, jer su do neprepoznatljivosti transformirali izvornik. Kako bi se uopće, pravno-formalno, u Bakotinovim konceptualno-glazbenim inačicama ustanovilo izvorno autorstvo? Bakotin time baca rukavicu u lice neredu stvorenom istodobnom neregulacijom i preregulacijom u polju autorskih prava. Fragment sekunde snimljenog zvuka ili slike pomno je razmotren, povećan, ponovljen, prevrnut, rastegnut, zgusnut pa razrijeđen, frekvencijski, dinamički i vremenski manipuliran, strukturiran u novi kontinuum, u varijantu glazbenog izraza drugačiju od one koja je originalno realizirana na domaćim hit ljestvicama, smješten u novi estetski kontekst. Reducirajući na fragmente hitove koji su na prijelazu milenija oblikovali domaći ukus, reducirajući i produkcijske kapacitete za stvaranje glazbe na rub nedostatnog, Bakotin & Ilijić kao da skromnošću izazivaju produkcijsku raskoš komercijalnih pogona, s manje stvaraju više, složenije i kompleksnije od onog formatiranog za ukus širokih masa. Stoga bi se njihova gesta mogla funkcijski razumjeti kao undo, ostvarenje 'reduciranog slušanja' koje Michel Chion definira kao slušanje čija je svrha usredotočenost na kvalitativna svojstva zvuka samog, poput visine tona ili timbra, neovisno o njegovom izvoru i značenju. Festivalski undo mogao bi se čitati i kao pionirsko nastojanje akustičke ekologije u nas, politička operacija u polju estetskog.



Izazivajući ambivalenciju prisvajanjem općih mjesta masovnog ukusa, kroz fragmente nasumično probrane u semantičkim prazninama estradnih glazbenih obrazaca koji se često nadaju kao nepatvorena buka, u radikalnom pokušaju redefiniranja akustičkog konteksta izmještanjem sa stadiona, sportske ili koncertne dvorane u prostor umjetničke galerije, sada s novim interpretativnim ključem, autori kao da pokušavaju ukazati na skrivenu kvalitetu tih značenjski plošnih uzoraka. Poput zaslijepljenog milosrdnika tragaju za lijepim i ondje gdje ga nema, predložak tretiraju kao muzički artefakt, guleći sloj po sloj rastvaraju jedan po jedan spin. No spin nije alat koji nam ovaj rad nudi u nastojanju da našu pažnju usmjeri na sadržaj i građevne elemente auditivnih i vizualnih struktura oko nas, njihovih originala i patvorina, na semantičku dvosmislenost zvuka, na zvučni vokabular suvremene glazbe, sound arta, pa i video umjetnosti ili čak opće medijske produkcije. Bakotin i Ilijić Festivalom plediraju na slobodne i kritičke slušatelje (i gledatelje) ujedinjene u valovitom bratstvu, otvorene i osposobljene da opaze uzorke kvalitete kao presudan dio našeg značenjskog konteksta.

Salon Galić , petak u 20h

Piše: Ljubica Letinić