Život će ponekad tražiti od tebe sve i onda će si uzeti još malo jer to je ono što on radi, to je njegov thing i to je ono zbog čega ti postaješ bolji i jači. No ujedno je i modus kojim na one prostore slobode unutra koji će na "Hajdemo zavijati na Mjesec!" reći "OK!", zalijepi patinu obveza, rasporeda, popisa i discipline, stvari koje treba handlati manje ili više kao boss… Znaš onu foru da nisi zapravo ni sova ni jutarnja ptica već neka forma permanentno iscrpljenog goluba… E upravo za liječenje ove pukotine plesom, druženjem i kantama dobre energije bogovi ritma su sjeli, sklopili prste, češkali brade, (Rodinov "Mislilac" baš o tome misli… ako is se slučajno pitao…) i dogovorili da postoje dani u kojima egzorciraš sve ono što egzorcizam na podiju treba. Strobo su ubacili tako iz fore. Pa skokni okom niže na brzi prelet vikend preporuka. Budi tamo ili budi kockast!
Putevi petka vode u zagrebački Funk klub, a funky skroz na skroz možeš se osjetiti baš s domaćim nam Brightonom od desetke nadalje. Cijena upada ti je samo osmijeh i dobra volja. Apsolutno funky!
Potom, zatim i tada za sve vas DEPOično nastrojeneimamo i jedan all nighter, maratonac u rukama domaće nam s pedigreom uzgojenog gospodina Felvera, koji te fura od pretponoćne jedanaestice do prvih zraka zore. Upadaš s besplatnjačom do 1, a kasniš li na sjajnost ubacuješ 30 kn.
Masters ispunjava obećanja dano svojom nomenklaturnim linijom i dovodi samo majstore zanata. Ako je zanat ljubav, ples i više manje kaotični dervišizam na podiju znaš da zoveš starosjedioce Sergeja Snoozea, Arszenika i Toressa. Dođeš oko 11 pa nek ti nebo pomogne do kada izdržiš. malo do pojilice pa nazad na podij!
Nasuprot mekim i ženstvenim kružnicama kao digitalni glasnogovornik Splita stoji tvrda forma Kocke unutar koje te beat mekša do same srži, a ritmičko sržno omekšavanja, 20. siječnja od desetke predvode Labud, Marko Friedl, El Commando i Anako.
Zatvoriš petak, bauljaš u subotu ujutro malo dok ljudi idu na plac u potrazi za najboljim burekom, navratiš kući čisto da ne zaborave kako izgledaš, pustiš ih da se iskrižaju na što to ličiš, uhvatiš koji REM ciklus i navečer sve iznova. Sakupiš sve koje voliš i ako im se ne ide van čak obećaš da plaćaš cugu, objasniš im da nikada više neće biti tako mladi kao ove subote i kada srolaju očima i pristanu kreneš.
Totalno se vraćaš u Masters jer, nasuprot tvom stvarnom bureku u zoru, ovaj ima veliko početno slovo, pa u mesnatim navojima beata Burek stiže uz osobnog glasnogovornika Pytzeka, i Herzel LIVE. Počinješ u ponoćnu uru i daš pedesetku tipu na vratima za jednu cjelonoćnu vožnju.
DEPO kao DEPO bez Jakopetza ne može, Zašto i bi? Domaće uzgojena ćelava glava koja voli glazbu i ljude bliješti za pultom od 11 nadalje za jedan fini all nighter. Do ponoći si unutra za dvadeset novaca, nakon ponoći dodaješ još deset. Tko ti kriv što kasniš.
U riječkoj Crkvi sklapaš ruke božanstvima plesa, moliš litanije BPM-ova i lemuzine ostavljaš šankerima na Balanceu uz gosta Paride Saracenija, a tabor podrške drže Lemon, Mark Ash i Krekman.
I taman kada misliš da znaš sve shvatiš da si John Snow i da su sante dijabolično malo egzibicionističke pokazujući samo svoje vrške. Ovo je samo dio onoga što vikend hrvatske zimske glazbe na struju nudi pa si za detaljan pregled i neki otrov po vlastitom odabiru skokni na KS kalendar i proruj za onime što te golica, jer vikend bez golicanja kao da se i nije dogodio, kao Stanio bez Olia, kao ćevapi bez kajmaka, kao starleta bez selfija ili kućnog uratka… Enjoy i budi sjajan!
Ono što je bilo bitno u tom obraćanju jest činjenica da se Obama kroz govor fokusirao i na elektroničku plesnu glazbu, a čini se da njegova povezanost s house scenom seže iz davnih dana dok je obnašao funkciju senatora u državi Illinois.
2000. je tako u Chicagu zabilježeno kako su DJ-i, promotori i vlasnici zemljišta plaćali kazne od 10 tisuća dolara za eventualnu umiješanost u organiziranje partija, a 4 godine poslije dolaskom Baracka Obame kao senatora stvari se mijenjaju.
Tako je ovaj grad postao čuven u plesnoj zajednici diljem svijeta donošenjem tzv. “anti-rave pravilnika” koji je pomogao legaliziranju partija po skladištima. Frankie Knuckles je jedan od predvodnika koji su radili house partije u starim skladištima na potezu od Jackson Boulevarda i ulice Madison točnije zapadnom dijelu grada koji se još zove i “West Loop”. Osim donošenja tog pravilnika, Obama je 25. kolovoza 2004. imenovao cijeli niz ulica kao “Frankie Knuckles Way”, dok je taj dan i službeno proglašen kao počasni dan Frankie Knucklesa. Godinu dana poslije Frankie je primljen i “Kuću slavnih” plesne glazbe.
Kroz dugi niz godina javnost je bila upoznata s Obaminim priznavanjem house glazbe, ali i umjetnosti kao kulturnoj kralježnici koja kontinuirano oblikuje Chicago, SAD i cijeli svijet. Tako je i elektronička zajednica pozdravila njegov pobjednički govor nakon što je izabran za predsjednika SAD-a, kao nasljednik velikog govornika i borca za slobodu Martina Luthera Kinga. Internet je tako preplavila snimka bootlega DJ Aroya iz 2010. koji je Obamin govor uglazbio na odličnu podlogu Octave One feat Ann Saunderson – Black Water što je jedna od himni house glazbe.
Zajednička fotografija Baracka Obame sa suprugom i Frankie Knucklesom procurila je vani 2014.g. nedugo nakon smrti velikog glazbenika, odnosno baš u vrijeme kada je Obama napisao pismo sućuti upućeno obitelji i prijateljima legendarnog Frankiea. Slika naravno seže iz Oprah Legends Balla nekoliko godina prije gdje je Knuckles nastupao kao DJ. U pismu sućuti koje je možete vidjeti ovdje između ostaloga ističe se kako ostavština FK živi u gradu Chicagu i na plesnim podijima diljem svijeta. Kada pročitate pismo vidjet ćete da je Obama pomno birao riječi koje cijene glazbeni opus FK. Terminologija je toliko specifična, da će trebati proći dugi niz godina da to opet čujemo od nekog idućeg predsjednika.
2015. je Barack Obama ponovno pokazao svoju sklonost prema house zajednici. Povodom 25. rođendana Chosen Few Picnic festivala u Chicagu kojem je fokus proslava house glazbe, američki predsjednik je u osobnom obraćanju pozvao nekolicinu odabranih DJ-a u Bijelu kuću čime dodatno naglašava svoje razumijevanje i ljubav prema kulturnom pokretu kao što je house glazba.
Bez obzira na čijoj ste strani sigurno je da će trebati proći nekoliko godina pa čak i desetljeća prije nego idući američki predsjednik pokaže slično kulturno razumijevanje, uvažavanje i poštovanje prema house glazbi kakvo je imao Obama. Članak je napisan kao posveta legendarnom kumu house glazbe Frankie Knucklesu koji bi danas slavio svoj 61. rođendan.
Iz obitelji glazbenika, iz doma kojom je prodefilirala glazbena krema Juge, s vještinom prebiranja po strunama u rukama i golemom ljubavlju spram svega onoga glasnoga i na struju, za pokoji disonantni melodiozni kaos povrh strukture beata, Ana nakon pobjede na CFSN-ovu Nucomer natječaju i Ambasadora na kaminu velikim koracima grabi dalje, nastavljajući staru obiteljsku glazbenu tradiciju u 21. stoljeću. Pa se stoga fino zavali i uživaj u intervju naracji iz prve ruke.
1. Bok Ana. Dobro došla na stranice Scene. Pa kada smo se ispozdravljali da odmah uskočimo. Kako je za tebe sve započelo i kako je izgledalo djetinjstvo ispunjeno glazbom?
Bok bok! Jeeei intervju!!!
Vrlo interesantno. Djed je bio skladatelj i dirigent, glazba je bila svuda oko mene, 24/7. Ne znam koliko imam vremena i prostora, mogla bih satima o tome, ali evo kratke crtice. Stalno se pjevalo, imali smo kviz opernih aria, netko otpjeva ti moraš pogoditi iz koje je opere, koncerti, kuća puna glazbenika, solista iz cijele ex Juge pa i svijeta, tako sam se već s 3 godine uspjela zaljubiti u Stefana Milenkovića. Hahaha. Majka u prvom redu zbora sa sopranima, jedan ujak u tenorima, drugi u orkestru na trubi, djed dirigira, ludnica… Tek sad kužim koliko fora i zabavno bilo. Nedjeljom smo nakon ručka znali slušati ploče (klasične glazbe), na metre smo ih imali, sjećam se i Michael Jacksonovog Bad-a i Breakdancing OST ploče iz 1984., to je valjda bilo od ovog ujaka što je u tenorima. To s djedom nismo slušali. Majka se udala za glazbenika, taj glazbenik je bubnjar, a taj bubnjar moj otac. Ja se iskreno nadam da su se ti geni dobro zamiješali i da će nešto biti i od mene!
2. Kako je žice gitare zamijenila elektronika? Koje su bile prve trake i izvođači koji su ti privukli pažnju? Koliko je teško bilo nabavljati glazbu sredinom 90-ih naspram današnje dostupnosti?
Ja iskreno ne znam… Sviram i dan danas kada želim malo discipline u svom životu. Uzmem partituru pa lijepo red po red prolazim par sati, malo vježbaš kičmu – pravilno se držiš, vježbaš mozak, moraš razmišljati, pamtiti, kombinirati… Ali evo najdalje što se mogu sjetiti je nekako album Jestofunk – Love in a Black Dimension iz 1995. To je došlo do mene iz jednog odličnog birca u Krku, gdje je vlasnik svako malo znao otići do Trsta kupit 10-tak CD-ova, dofurati duple Ministryje, Cafe Del Marove znala bi cijelu kavu prelistavati booklete, okretati box, pregledavati svako slovo. To mi je bio jedini izvor takve vrste glazbe. Onda je Megi '98 (ove godine slavimo 20 godina družbe, napravit ćemo party, haha) otišla u Beč raditi i onda su krenuli Kruder & Dorfmeister, Dzihan & Kamien, Tosca, Jazzanova, Vikter Duplaix, Kyoto Jazz Massive, Atjazz, Mo' Horizons.. neću nabrajati više, tko je onda slušao glazbu točno zna gdje to vodi… Danas je toliko lagano nabaviti glazbu i toliko svaki set želimo drugačije, bolje, posebnije, "ovo nitko nema". Sve je hiper dostupno, možda i ne cijenimo dovoljno, jer za 1.49$ kupiš traku, odvrtiš je i ćao.. prije samo što ne bi CD pod jastuk stavila, samo da mi je čim bliže.
3. Kojim žanrovima se krećeš u setovima i što te može privući traci? Što tražiš u njoj i slažeš li setove unaprijed i gdje te sve možemo loviti ove zime?
S žanrovima danas nikako na kraj, kao ni s trakama. Teško mi je odgovoriti na to pitanje jer stvarno znam vrtjeti u raznim prostorima, recimo na otvorenju izložbe ću vrtjeti nešto što sam gore nabrojala, jer je takva atmosfera i volim se prilagoditi prostoru. Što ne znači da ću se prilagoditi nečijim željama. Volim stvarati ugodnu pozadinsku buku, na tim "nježnim" eventima. Dok s druge strane dobijem poziv iz Crkve ili od Leboša to će biti sigurno techno, pa da sad to tako generalno ne zvuči nabrojat ću par labelova koje pratim: Afterlife, Drumcode, Mobilee, Noir Music, Monkeytown Records, Feel my Bicep, Diynamic, AUS, ima toga.. U Rijeci u Životu dio seta posvetim Italo Discu, electru iz 80-tih, Moroder, ljudi odlično reagiraju. Stvarno nema pravila. Flow, ekipa, vrijeme, mjesto, organizator – to mi nekako najviše odredi set. Ako ćemo što mi je najdraže, e onda nek to bude dobar techno i minimal, ne prebrz, dubok, mračan, onaj u kojem gotovo nalazim poveznicu s klasičnom glazbom. Mix koji sam spremila za vas je recimo minimal, bilo je jako jugo, kiša udarala u prozore, taman za to
Što se izbora traka tiče ako je dobra u prvih 5 sekundi, ostaje… 2-3 puta je preskočim na brzaka po wave formi ako se zakači dobro je, ako ne idem dalje… Tražim groove, bez obzira na žanr, neki catchy momenat, ne mora to nužno biti neka lako pamtljiva melodija, naprotiv, mogu to biti neke varijacije ili 2-3 disonantna tona od kojih te možda na početku zaboli uho, ali kasnije shvatiš kako apsolutno imaju smisla i zašto se ja toga nisam sjetila i napisala baš takvu traku. Pripremam se u svakom slučaju, ne idem na blef, imam jako veliki respect prema sceni, a i prema kolegama s lineupa, volim da je to sve lijepo upakirano, želim kvalitetno iskoristiti tih nekih 90-120 minuta, ne želim švrljati, tako da, da, pripremam se slažem set, ne možda cijeli, ali glavninu, znam danima tražiti opening traku. Tako da ne mogu reći da radim na blef.
Ulovit ćete me sigurno u Rijeci i u Zagrebu, Rijeka uvijek na 2 mjesta: Crkva i Život, Zagreb kako tko zove. U siječnju imam 2 svirke u Zagrebu, nadam se da će ih biti i u ostatku godine. A u Rijeci standardno, rekla bih prosječno jednom mjesečno, sad traju neki pregovori s Crkvom, veselim se jako onome što smo naumili.
4. Kako si postala dio Kvir'n'Bass ekipe?
Drago mi je da ste spomenuli Kvir'n'Bass jer baš danas, ranije, sam komunicirala s kolegom iz Udruge po pitanju KNB2017. KNB je projekt udruge Kreativni Krk u kojoj djelujem i koja je zaista aktivna i sreća da je imamo jer Krk bi bio mrtav grad što se mladih tiče. Svi su bili uzbuđeni radi nominacije za najbolji Bass festival iako smo znali da nemamo šanse, ali svejedno hvala što ste nas se sjetili. Da se vratim na temu.
Uz mnogobrojne projekte koje udruga radi, pokazalo se da ima prostora i za elektroniku pa se 2012. krenulo s tim projektom. 2013. u razgovoru s frendovima na kavi oko KNB došli smo na ideju da bi mogla zavrtjeti set prije EKSTRAKTA koji je gostovao te godine u punom sastavu i tako je sve krenulo. Učlanila sam se u Udrugu i od onda radim i na organizaciji samog eventa s kolegom Adrianom, s kojim radim i program po imenu "fitness!".
Ono što bih htjela napomenuti, iako opet malo skrećem s teme, jest da Krk nema adekvatan klupski prostor i da je vrlo teško organizirati nešto tog tipa – uvijek je nekome buka, uvijek neki problemi radi par sati muzike jednom godišnje. I zapravo kad dođeš do momenta da si zreo imati nekakvu rezidenciju, ti u svom gradu nemaš gdje to napraviti. Možda baš zbog Ambasadora mi ove godine bude malo lakše u samoj organizaciji i komunikaciji sa gradom/vlastima.
5. što ti znači Ambasador nagrada i nedostaje li našoj sceni manifestacija koja slave postignuća domaćih umjetnika? Kako vidiš status žene kao DJ-a u Hrvatskoj?
Nagrada me jako iznenadila, uopće nisam računala na nju, pogotovo u onoj konkurenciji, bilo mi je simpatično dok je glasanje trajalo, frendovi su glasali kao ludi, ali opet, stvarno se nisam nadala. Nagrada je super poticaj za dalje, a i otvara neka vrata. Recimo, vrlo vjerojatno mi sad ne bi razgovarali da ja tu nagradu nisam osvojila. Ne znam, meni se sve tako nekako zavrtjelo od 2015. do danas, da mogu stvarno biti sretna i zadovoljna, ne znam sad trenutno što bi bio korak više. Strani booking? Produkcija? Ne treba biti pretenciozan, skromno naprijed, pa ćemo vidjeti. Ja se zaista ne mogu žaliti, gdje god dođem odlično sam primljena, ali lineup je u 99% slučajeva, muški + ja. Možda to i nije tako loše jer nas je malo i svaka od nas možda ima veće šanse pokazati se, predstaviti ljudima i ostati upamćena. Stvarno ne znam puno DJ-ica, nisam ih još stigla upoznati i nisam imala prilike razmijeniti iskustva. Ali evo poznam Karamarko već nekih 10-tak godina, nismo u nekom osobitom kontaktu, ali možda je ona dokaz da se može uspjeti. Njezina podrška na mom putu iz gledališta do pozornice po Ambasadora je svakako bila lijepi moment.
Iskreno, ne znam da li u Hrvatskoj ima prostora za još jednu manifestaciju ili nagradu ovog tipa, činjenica je da nisam primijetila da Porin ima kategorije koje bi pokrile našu scenu tako da u svakom slučaju pozdravljam ovaj projekt i nadam se da će dugo dugo živjeti, da ću možda za nekih 5 godina dobit neki Ambasador za najbolji single/remix ili jednostavno za 20 godina reći sama sebi: "…gle Ambasador je na TV-u, ja sam dobila nagradu prve godine kad je krenuo."
6. Wild Card pitanje: Da dobiješ priliku krenuti iznova bi li išta mijenjala?
Ne bih ništa mijenjala, niti bih krenula iznova. Krenula sam iznova 2013. na ranije spomenutom KNBu. Nakon zasićenja puštanja glazbe po nekim bircevima/beach barovima, gdje zapravo nitko ne kuži što radiš, niti vlasnik cijeni tvoj trud, nego eto to je vidio na internetu pa bi i on tako, prekrila sam plahtom playere negdje 2009. i sve do tog Kvir'n'Bassa 2013. ih nisam dirala.Mjesec dana sam se spremala i vježbala za 90 minutni set, za kužere, na prastarim CDJ 500s MK2, ako ikome treba za muzej, imam 2 komada! 2015. gostovali su CFSNovci, kroz priču su spomenuli da imaju Nucomer Contest i da se prijavim i da ne odustajem kakav god ishod bio. Pobijedila sam, vrata su se počela otvarati, evo završila 2016. s Ambasadorom u rukama, ja mislim da ispočetka kretati nema smisla.
Paul će obilježiti otvaranje festivala 6. srpnja, ali završni veliki party, po uzoru na prošlogodišnji nastup Davida Guette, na glavnoj pozornici napravit će čovjek koji je posljednjih pet godina jedan od vodeća tri svjetska DJ-a, od čega prvoplasirani čak dvije godine uzastopno – Hardwell. U četvrtak, 6. srpnja na "Main" dolazi i trio koji predvodi Alan Walker, autor hitova "Faded", "Alone", "Sing Me To Sleep" i drugih koji u zbiru dostižu dvije milijarde YouTube pregleda. {youtube}d1jnOZTjGgQ{/youtube}
Subota na Areni uvijek predstavlja najveće hitmakere, a prvi u nizu je Duke Dumont, čiji su ljetne himne "Ocean Drive" i "I Got You" osvojile prva mjesta top lista uz nominaciju za Grammy! Ove godine stiže i Robin Schulz, i to sa "Shed A Light", novim hitom u odnosu na prošlo ljeto kada ga je iznenadna bolest spriječila da doživi magiju EXIT Dance Arene i podijeli s publikom neke od najvećih hitova prethodnih godina – "Sugar", "Prayer in the C", "Headlights" i druge! Njima će se pridružiti i mlada francuska zvijezda Kungs, čiji je megahit "This Girl" na "Shazam – Hall of Fame" listi iza sebe ostavio i hitove kao što su "Happy" od Pharrella ili "Chandelier" od Sie! Baš kao što se prošlog ljeta na Areni dogodio svojevrsni "Techno All Stars", ove godine već u prvoj grupi izvođača događa se pravi "House All Stars" jer pored Dumonta, dolaze i ostali trenutno najtraženiji predstavnici ovog žanra na planeti: Jamie Jones, Hot Since 82 i Black Coffee! Iste noći s Kalkbrennerom, o prizoru prepune Arene, koji svakog izvođača ostavlja bez riječi, ovog ljeta svjedočit će još jedan Nijemac čiji je nastup uživo postao prava globalna senzacija – Recondite! {youtube}EU1SaAun2r0{/youtube}
S jednom kartom na četiri festivala EXIT Ljeta ljubavi 2017! EXIT tim ove godine spaja čak četiri festivala u regiji u jedinstveno EXIT Ljeto ljubavi 2017. Prvi u nizu je Sea Star, novi festival u Istri koji će se 26. i 27. svibnja održati u gradu Umagu, a već su potvrđeni The Prodigy, Dubioza kolektiv i Urban&4. Sljedeći je Revolution festival u Temišvaru, 2. i 3. lipnja, a odmah nakon EXIT festivala, od 6. do 9. srpnja, slijedi četvrto izdanje Sea Dance festivala od 13. do 15. srpnja! U akciji "1 karta = 4 festivala", koja će zbog velikog broja molbi fanovi biti produžena još do 30. siječnja, svi kupci ulaznice za EXIT po cijeni od 439 kn, na poklon dobit će i ulaz na ostala tri festivala, uz registraciju putem stranice exitfest.org od 1. do 28. veljače! Više informacija o ulaznicama na www.exitfest.org. {youtube}FfnynPSj0LM{/youtube}
S kalendara su spala stoljeća od kada se današnji plesni dubrovački punkt ponašao kao preliminarna karantena za sve koji su ulazili u grad ponosnih gospi i gospara, stanovnika jedne samostalne republike. No ono što je prije razdvajalo, samo tristotinjak metara od zidina, danas spaja unutar ujedinjujuće moći glazbe i ritma urlajućih mašina.
Lazareti još jednom pod razmotanim crnim zastavama BitchBlacka pružaju toplinu s hladnijih gradskih pločnika glazbe gladnima u subotnji pretponoćni sat jedanaestice 28. siječnja ove nove friško hrskave godine 2017. S ulica Tel Aviva stiže Itamar Sagi. Gospodin Sagi vlada podijima već posljednje desetljeće i pol uz zavidnu rezidenciju u legendarnom "Haoman 17" klubu, odabranom kao jednom od najboljih na svijetu.
Ime je odjeknulo globalnom dance zajednicom 2007 nakon hita "Blonda" koproduciranog s techno kolegom mu Schlomijem Aberom. Visoko postavljena ljestvica samo je nastavila uzlaznu putanju nasljednicima poput "Black Gold" u kombiniranoj sinesteziji finog Detroit techna i Chicago housea i zatim dvama čistokrvnim techo zvijerima "Later On" za KlapKlap i "One Million Oaks" na Soma Recordsu koji je ujedno odabran i kao jedna od traka za remix u slavlje dvadeset godina postojanja labela.
Izraelac je u godinama koje dolaze posijao prekrasna ostvarenja na labelima poput Ovuma, Be As ONe, Drumcode i Intacto, a čini se da zvuk s korijenom u devedesetima uz superiornu suvremenu produkciju nastavlja kupovati podije i dalje kroz divovske trake poput “And The Rest” or “Fiona”, “Selio”, “Coffee Beans”…
Sijanje entuzijazama se nastavlja i na jugu Hrvatske, tako daleko od Tel Aviva a ipak s istom plesnom misijom. Mrdaš se do 6 ujutro, a iz baš crnog, najcrnijeg i najdubljeg neprobojnog BitchBlack beat mraka kao podrška gostu stiže domaće uzgojeni Maroje.
Kakva apsolutno promašena reakcija za državu u kojoj se demokratski sistem redovno koprca pod čizmom narko kartela, u kojoj se moć kupuje i prodaje na planinama bijelog praha, bez ikakvih zakonskih posljedica za sami izvor raspačavanja. Stara narodna poslovica, u nedostatku hrabrosti i u slavljenu statusa Q, napominje kako je "Strah dobar, tko ga ima!", ali strah je najveći paralitik društva, odnosa i napretka pod čijim humusom je pokopano toliko ideja i ciljeva. Strah je dobar samo za one koji su sa strane zastrašivanja, a ne iz perspektive bojaznih, kojima daje opravdanje da pat pozicija zauvijek ostavi Mexico u perpetualnom stanju narko raja.Kako je moguće da se kao rješenje za zemlju u kojoj je samo prošle godine 18 000 ljudi ubijeno u narko prepucavanjima kao zaključak još jedne manifestacije istoga nametne zabraniti festivale kao da će to riješiti tako duboko usađeni socijalni problem?
Ali moguće je i upravo na to cilja gradonačelnica Playe Del Carmen Cristina Torres Gómez, koja je otkazala sve glazbene festivale nakon BPM incidenta, kada je naoružana osoba u ponedjeljak oko 3 ujutro na partyju zatvaranja otvorenom paljbom ubila četvero i posredno još jednu osobu koja je pregažena u stampedu. Na konferenciji za novinare u ponedjeljak gradonačelnica Torres Gómez objasnila je kao ovakvi događaji više nisu dobrodošli na Playa Del Carmen i da je ovo bio posljednji BPM koji se ovdje održao. Nastavila je dalje kako je i nadolazeći Arena Festival koji bi se trebao održati u veljači također otkazan: – "Želimo da ovakvi događaji stanu. Nećemo dozvoliti više ni jedan."
Već u inicijalnim izvješćima velik broj medija kao pozadinu nasilja na zatvaranju renomiranog festivala naveo je sukobe lokalnih narko kartela u borbi za teritorijalnu supremaciju kao i sukobe narko kartela sa samim organizatorima festivala. Logično, kako je Playa Del Carmen bogata regija prepuna visokog turizma i noćnog života koje je plodno tlo za rasplod tržišta drogama. Jedan lokalni promotor komentirao je Reuters da su se "naoružani muškarci, koji su tvrdili da su dio narko kartela, nedavno pojavili na jednom od njegovih partyja i zahtijevali da tamo prodaju drogu".
Lokalni blogovi također potvrđuju nagađanja. Objavljena je fotografija neuredne poruke napisane sprejem na plahti koja je ovješena na Playa De Carmen i kojom jedan kartel preuzima odgovornost za pucnjavu:
"Ovo je demonstracija da smo ovdje, i dogodila se zato jer nisi stao u red (get in line) Phillipe(Phillip Pulitano je kanadski suosnivač festivala). Ovo je početak i počet ćemo rezati glave suparničkih kartela."
Način dobivanja onoga što želiš čistom silom i nasiljem logika je kojom se povodi nasilnik na dječjem igralištu. Paraliza strahom je sjajna metoda svake diktature koja drži do sebe, ali ona funkcionira samo dok se stvarni problem gura pod tepih i dok se glava drži nisko, dok se stavljaju flasteri na provalije problema samo da bi se oslikala iluzorna slika toga da se nešto mijenja, dok diktator simultano i dalje upravlja svakom instancom tvoga života i odluka. U realnoj zdravorazumskoj sferi… Hoće li zaista zabrana festivala zaustaviti trgovinu drogom i nastrane borbe kartela, je li poruka da "smo ovdje" uopće potrebna kada je 18 000 obitelji samo prošle godine i svima koji imaju oči i uši u Mexicu to sasvim jasno? Pogled izvan meksičkih granica ponekad vidi bolje, ali te oči nisu u opasnosti toga da se vječno zaklope podignu li glas i licemjerno je suditi izvana izvan svijeta u kojemu se konkretna priča odvija.
Upravljajte svojom privatnošću
Kako bismo pružili najbolje iskustvo, mi i naši partneri koristimo tehnologije poput kolačića za pohranu i/ili pristup informacijama o uređaju. Pristanak na ove tehnologije omogućit će nama i našim partnerima obradu osobnih podataka kao što su ponašanje pri pregledavanju ili jedinstveni ID-ovi na ovoj stranici i prikazujemo (ne)personalizirane oglase. Nepristanak ili povlačenje privole može negativno utjecati na određene značajke i funkcije.
Kliknite ispod da pristanete na gore navedeno ili napravite detaljne izbore. Vaši će se izbori primijeniti samo na ovu stranicu. Možete promijeniti svoje postavke u bilo kojem trenutku, uključujući povlačenje privole, korištenjem prekidača na Politici kolačića ili klikom na gumb za upravljanje privolom na dnu ekrana.
Functional Uvijek aktivni
The technical storage or access is strictly necessary for the legitimate purpose of enabling the use of a specific service explicitly requested by the subscriber or user, or for the sole purpose of carrying out the transmission of a communication over an electronic communications network.
Preferences
The technical storage or access is necessary for the legitimate purpose of storing preferences that are not requested by the subscriber or user.
Statistics
The technical storage or access that is used exclusively for statistical purposes.The technical storage or access that is used exclusively for anonymous statistical purposes. Without a subpoena, voluntary compliance on the part of your Internet Service Provider, or additional records from a third party, information stored or retrieved for this purpose alone cannot usually be used to identify you.
Marketing
The technical storage or access is required to create user profiles to send advertising, or to track the user on a website or across several websites for similar marketing purposes.
