Skip to main content

Lea Dobričić @ Taboo 17.09.2016.


Lea je ikona matrijahalne sile regije i glazbena preslika principa da što više daš paralelno postaješ bogatiji. Pogledajte njen nastup iz zagrebačkog Tabooa sredinom rujna.
{youtube}7IKmi1-qQHE{/youtube}

Neovisne izdavačke kuće


Neovisne izdavačke kuće variraju od malih „kućnih“ poduzeća do velikih, visoko profitabilnih organizacija. U praksi postoji nekoliko primjera u kojima velika indie labela distributira svoje proizvode preko kanala major labele, ali u tom slučaju otvara se pitanje da li je takva labela i dalje „neovisna“ .



Pojava indie labela datira čak u '50-e godine prošlog stoljeća kada su velike izdavačke kuće (tada EMI, Philips i Decca) imale toliku moć da je bilo skoro pa nemoguće pojaviti se na tržištu kao mali izdavač. Stvari su se donekle pokrenule kada su velike rock zvijezde počele pokretati vlastite neovisne labele – The Beatles (Apple Records) i The Rolling Stones (Rolling Stones Records). Ali, takvi pokušaji su, promatrano na duži rok, ili propali u komercijalnom smislu ili „progutani“ od strane velikih izdavača.

Niti jedna povijesna priča o neovisnim labelama ne može biti potpuna bez spomena najuspješnije indie izdavačke kuće svih vremena- A&M Records. Tvrtka je osnovana 1962. godine i u svojoj 37-godišnjoj „bitci“ bila je zaslužna za uspjeh izvođača poput The Carpenters, Joe Cocker, Cat Stevens, The Police, Sting i Carole King. Dvojica osnivača, Herb Alpert i Jerry Moss, iz određenih razloga su je 1989. godine prodala tadašnjem izdavačkom velikanu Polygram, pod uvjetom da je da ju nastave „neovisno“ voditi unutar nove organizacije. Polygram je 1998. godine prodan Universal Music Groupu, a A&M je sljedeće godine sa tržišta nestao kao tvrtka i kao brend. Malo je kontra-argumenata da A&M u svom životnom vijeku, sa brojem potpisanih komercijalno i umjetnički velikih glazbenika, nije najuspješnija indie izdavačka kuća svih vremena .



Neovisne labele vode konstantnu bitku da njihova glazba dosegne ciljanu publiku jer u pravilu imaju mnogo manja financijska sredstva nego major labele. Zbog učestalih napora mnoge su indie labele opstale, dok su brojne druge propale, ali u svakom slučaju ostavile su ogroman utjecaj na glazbu u kreativnom i u poslovnom smislu.

Kada glazbenik ima namjeru potpisati ugovor sa izdavačkom kućom prethodno mora dobro razmisliti o vlastitim preferencijama. Da li mu je bitnija umjetnička sloboda ili financijsko zaleđe? Kome želi pretstaviti svoju glazbu- masama ili ciljanoj publici? Iako se model neovisnog izdavaštva često „romantizira“ kod mlađih glazbenika, umjetnik mora biti objektivan i dobro sagledati „obje strane medalje“.

Zasigurno najveća prednost u očima mladog glazbenika je ta što vođe indie labela potpisuju ugovore samo sa glazbenicima čiju glazbu uistinu vole i vjeruju da će s vremenom postati sve kvalitetnija te lakše pronalaziti svoj ciljani auditorij. Neovisne izdavačke kompanije ne vrše pritisak na izvođače da žrtvuju svoj ukus i stil zbog većeg uspjeha na top-ljestvicama. Ukoliko određeni sastav dospije na etiketu neke neovisne kuće to je u gotovo svakom slučaju iz razloga što im se ta glazba istinski dopada. Indie labele najčešće nisu velike korporacije i njihovi osnivači ulaze u posao da bi zastupali određeni stil glazbe, određeni žanr čiji su i sami obožavatelji tako da se unaprijed može pretpostaviti kakva će glazba biti na njihovom katalogu.



Mada, postoje i primjeri u kojima se izdavačka kompanija fokusira na određeni glazbeni pravac, ali ih se neki izvođač van tog smjera izuzetno dojmi pa se ipak odluče na suradnju. Dobar primjer za takvo što je planetarno uspješna mala indie izdavačka kuća Ninja Tune Records (Amon Tobin, Bonobo, Cinematic Orchestra..) koja se u svom poslovanju fokusira primarno na elektronske pravce moderne glazbe poput trip-hopa i IDM-a, a unatoč tome potpisala je suradnju sa jako kvalitetnim kantautorom Finkom (akustična gitara, vokal) .

Zbog malog broja zaposlenika i manjeg broja službenih prostorija glazbenicima je puno lakše stvoriti bliski odnos sa ljudima koji rade na njihovoj glazbi. Iako nije uvijek slučaj da izvođač može „usred noći“ nazvati direktora neovisne kuće i razgovarati o poslu, šanse za ostvarivanje prijateljske suradnje sa vodstvom tvrtke puno su veće nego u slučaju velikih labela. Među osobljem neovisnih labela mahom se nalaze mladi i kreativni ljudi. Ljudi koji posjeduju znanja i vještine iz glazbene produkcije, web-dizajna, novih tehnologija, ekonomije i logistike, a još k tome odlikuje ih i pristupačnost zbog opuštenijeg poslovnog okruženja u kojem djeluju. Kad se sve navedeno spoji, moguće je da će se stvoriti kreativno ozračje koje pogodno utječe na glazbenikovu umjetničku „inspiraciju“.

Podcast 110: Poco Loco

 
Andrej, od familije Begića, translatira se u noćnim otkucajima kroz tech house i techno prizmu u Poco Loco-a. U mrežu elektrona upliće se uskoro i produkcijom kako su svirke rezultirale željom da donese i nešto sasvim svoje. Tako u ovaj poduhvat skače zajedno s kolegom, prijateljem i čovjekom od kojeg sam napominje kako je "naučio sve što zna", Adoom. 

 
Čini se da je skok bio desetka na skali je si ga mogao uloviti na nacionalnim i internacionalnim podijma, pozornici ECO festivala gdje osvaja 5.mjesto u svijetu na ECO Talent Contest natjecanju, kao i u audioteci Stick Recordingsa iz Miamija, koji čvrstom rukom vodi Alberto Ruiz. 
 
Puljanin Poco, sa svojih svježih 26 ljeta na zemlji i natruhama ludosti, također je i dio kristalno čistog riječkog Pure Undergrounda, nastalog kao Labozzeva realizacija ljubavi spram oživljavanja jedne scene. A ti, kako bi malo život inducirajućeg beata unio i u svoje nedjeljno jutro (jutrom se u nedjelju kvalificira nekoliko sati oko podneva), osjeti se slobodnim stisnuti play i uživati u najnovijem podcastu iz Poco Loco ruku. Enjoy!
 

Podcast 109: F.O.R.M. Live


Sasvim technu i istraživanju naklonjeni, uranjaju u isključivo live nastupe uz glazbu koja nastaje na licu mjesta i koju dijelom stvaraš i ti kao plesač svojom energijom.
 

Genijalnih 15 minuta povijesti techna!

 
Računica je sasvim jednostavna – kako ti postaješ bolji i znaš više širi se i vidokrug horizonta i sve više stvari se čini mogućima. One fore kako je neznanje blagoslov ostavi nekom drugome, pa za jedno dvadesetak godina usporedite živote.
 
Ljubavi ne mogu postojati na čvrstim nogama bez razumijevanja onoga što voliš, bez toga su samo opsesije – kao famme fale koja šuti i samo te gleda dozvoljavajući ti da joj pripišeš osobine koje želiš da ima izvan toga tko ona jest i smrtno se zaljubiš u svoju projekciju. Prvi vjetar, i iluzija pada. No baš zato, kako bi tvoja potkovanost u povijesti elektronike bila čvršća od kule od karata, Point Blank je kolovozu lansirao Style Guide serijal s Jamesom Wiltshireom koji istražuje podrijetlo, alate, tehnike i sržne žanrove koji su rodili desetke i stotine drugih u plodnoj bari elektroničke revolucije.
{youtube}kXwA-BRoYQs{/youtube}
 
Posljednja instanca uzela je u ruke techno, stil koji kombinira avangardnu elektroniku koja je stizala iz Europe ranih 70-ih i 80-ih s electric funkom, post-discom izniklim na ulicama Detroita  i njegovih underground radijskih postaja uz šampione Juana Atkinsa, Derricka Maya i Kevina Saundersona, koji su krenuli stvarati žanr globalno priznat kao Detroit techno.
 
Kao dodatak ovom izdanju gospodin Wiltshire je također podijelio i znanje o stvaranju techno zvuka i stvaranju traka u Ableton liveu, a vi dragi naši, kako bi rekao kompa Shakespeare, kako vam drago. Birajte svoj otrov ili uzmite oba. Sjajno vam bilo subotnje popodne!
{youtube}0Q6yR4s4syA{/youtube}