Koliko zapravo znamo o povijesti simbola koje nosimo na sebi? Etnografski muzej u Zagrebu ove srijede donosi odgovore kroz fascinantan pregled tisućljetne prakse ukrašavanja tijela.
Danas je gotovo nemoguće zamisliti plesni podij ili festival bez pogleda na stotine tetovaža od minimalističkih linija do kompleksnih rukava (sleeveova). Upravo zato, nova izložba u Etnografskom muzeju u Zagrebu, koja se otvara u srijedu, 28. siječnja, zvuči kao događaj koji ljubitelji alternativne kulture ne bi trebali propustiti.
Pod nazivom „Moja koža – kultura tetoviranja“, izložba javnosti približava složenu, tisućama godina dugu povijest unosa pigmenta pod ljudsku kožu.
Autorica izložbe Tea Rittig koncipirala je postav koji ide dalje od pukog estetskog prikaza. Naglasak je stavljen na dublja značenja i motive koji se kroz povijest neprestano mijenjaju od drevnih plemenskih inicijacija i statusnih simbola, preko tradicionalnog tetoviranja (poput našeg fenomena sicanja), pa sve do suvremenog “self-expressiona”.
Izložba istražuje kako se tetoviranje oblikovalo, prilagođavalo i reinterpretiralo u skladu s povijesnim i društvenim okolnostima svake zajednice. Ono što je nekoć bila oznaka pripadnosti ili zaštite, danas je često odraz osobne priče ili umjetničkog stava, a ova izložba povezuje te točke u jednu cjelinu.
Za sve one koji planiraju novu tetovažu ili jednostavno žele razumjeti kulturu tinte izvan Instagram trendova, Etnografski muzej od ove srijede (18h) postaje nezaobilazna destinacija. Izložba je otvorena do 3. svibnja 2026.
Riječka scena ponovno je digla glas u vezi jednog od svojih najvažnijih prostora. Pokrenuta je peticija „Oživimo Harteru: Poziv za obnovu urbane scene Rijeke“, kojom se od grada Rijeke traži obnova i revitalizacija nekadašnje tvornice papira, kasnije kultnog mjesta susreta alternativne i elektroničke scene.
foto: Vladimir Mudrovčić / kvarner-film.org
U opisu peticije ističe se kako je Hartera godinama bila srce riječke kulturne dinamike, prostor kreativnosti, zajedništva i susreta, dok danas stoji zapuštena i zaboravljena. Smještena u samom centru grada, ali dovoljno izolirana da ne remeti svakodnevni život, Hartera se vidi kao idealan prostor za mlade, kulturu i kreativni razvoj, bez čekanja na strane investitore.
Peticiju je pokrenuo Mateo Skoko, poznatiji kao Skarros, koji je sinoć putem društvenih mreža podijelio ohrabrujuće novosti vezano uz cijelu inicijativu. Otkrio je kako je već održan jedansastanak koji je prošao vrlo pozitivno, dok se drugi očekuje uskoro, uz prve konkretne korake u pravom smjeru. U tom kontekstu naglasio je koliko je važno da se peticija i dalje potpisuje, jer svaki potpis predstavlja dodatnu težinu u budućim razgovorima s gradskim poglavarstvom.
Thru The Bushes festival u Harteri 2020. – foto: Stephany Stephan
Tema Hartere već se godinama provlači kroz javni prostor. Razni planovi, ideje i modeli revitalizacije spominjani su više puta, no nijedan do sada nije zaživio. O toj su problematici opširno pisali i lokalni riječki mediji, uz naslove koji se pitaju zašto Hartera i dalje zjapi prazna unatoč postojećim idejama, dok su se organizirale i brojne javne tribine posvećene budućnosti Hartere i drugih zapuštenih gradskih prostora.
U nešto više od deset dana, koliko je peticija aktivna, prikupljeno je preko 500 potpisa, uz snažnu podršku brojnih aktera riječke alternativne i elektroničke scene. Peticiju za obnovu Hartere možete potpisati klikom na poveznicu.
Prvi modularni sintesajzer izrađen u Jugoslaviji nastao je krajem sedamdesetih godina u stanu na zagrebačkoj Trešnjevci. Sanisint, danas prepoznat kao jedinstveni instrument domaće elektroničke povijesti, izradio je Saniboj Žugić – glazbenik, elektroničar i izumitelj čiji je rad dugo ostao izvan službenih povijesti, ali je posljednjih godina sve prisutniji kroz izložbe, istraživačke projekte i suvremene izvedbe.
foto: Luka Pešun / Izvor: BLOK
Saniboj Žugić rođen je 1. svibnja 1951. godine u Zagrebu. Nakon rastave roditelja, još prije punoljetnosti počeo je sam živjeti u stanu u tadašnjoj Končarevoj ulici 124, na križanju sa Žumberačkom, gdje je ostao sve do smrti 2002. godine. Već tada bio je poznato ime u zagrebačkim underground glazbenim krugovima, stoji u njegovoj biografiji u fundus Muzeja susjedstva Trešnjevka.
Svirao je vlastitu glazbu, uglavnom elektroniku i elektroakustiku, te djelovao u nekoliko sastava – Sona, Homo Kiborg i Hamatri. S bendom Hamatri, čiji su članovi bili pripadnici Hare Krišna pokreta, snimio je cijeli album od petnaestak pjesama psihodeličnog folka na engleskom jeziku, no materijal je ostao isključivo na njegovim magnetofonskim vrpcama i nikada nije objavljen.
Za života je objavljeno tek pet Sanibojevih samostalnih elektroničkih skladbi iz razdoblja od 1979. do 1983. godine, koje mahom nose imena njegovih tadašnjih djevojaka. Njegova prisutnost na sceni, međutim, nije se temeljila samo na autorstvu.
Kako navodi Muzej susjedstva Trešnjevka, Sanibojev stan u Končarevoj ulici bio je od ranih sedamdesetih do kraja osamdesetih svojevrsno glazbeno središte kvarta. U njemu se slušala bogata kolekcija ploča na hi-fi opremi koja je bila na razini profesionalnih studija. Saniboj je opremu popravljao, izrađivao i prilagođavao, uštimavao instrumente te pomagao drugim glazbenicima.
Prvi jugoslavenski sintesajzer
Upravo iz tog spoja glazbe i elektronike nastao je Sanisint – modularni sintesajzer koji je Saniboj krajem sedamdesetih izradio od elektroničkih komponenti nabavljenih većinom u inozemstvu. U radu s elektronikom bio je samouk, a znanje je stjecao iz stručnih časopisa i knjiga koje je naručivao izvana.
Kako piše H-Alter, Saniboj je u svom trešnjevačkom „mikrosvemiru“ rastavljao i sastavljao elektroničke uređaje, pretvarajući ih u originalne glazbene naprave. Dijelove je nabavljao u licenciranim trgovinama, ali i švercom iz Londona, koji je često posjećivao. Na izložbi se navodi kako je jedan električni klavir sakrio u bali tekstila kako bi izbjegao plaćanje carine.
Sanisint je nastao prema shemama iz britanskog časopisa Elektor, na koji je Saniboj bio pretplaćen preko Instituta građevinarstva Hrvatske (IGH), gdje je bio zaposlen. Kako je u emisiji ART na HRT-u 3 ispričala njegova kći Anamarija Žugić Borić, posao mu je omogućio pristup elektroničkim sklopovima te rad na instrumentima i na radnom mjestu i kod kuće. Poslodavac je njegov rad prepoznao i u internom časopisu IGH-a objavio tekst o njegovu radu na Sanisintu.
Saniboj Žugić – izvor: Muzej susjedstva Trešnjevka
O važnosti konteksta u kojem je instrument nastao, Anamarija je istaknula: „Uradi sam kultura je bila nekako na višoj cijeni nego što je danas kada je sve lako nabavljivo. Pojedinci koji su nabavljali su se morali pomučiti za svoje sklopove.“
Sanisint je kasnije prolazio kroz ruke kolekcionara i glazbenika, među kojima su Damir Rogina i Slavko Nedić, dok se posljednjih dvadesetak godina nalazi u studiju Hrvoja Nikšića, glazbenog producenta i glazbenika koji na njemu svira i o njemu brine, ističe glazba.hr.
U Radiona Labu je lani održano predavanje Hrvoja Nikšića, na kojem je predstavio i demonstrirao Sanisint. Predavanje je bilo dio projekta Sanisint u kvartu – analogni sintesajzeri na Trešnjevci, koji provode Muzej susjedstva Trešnjevka, Tehnički muzej Nikola Tesla i Radiona, a koji istražuje i oživljava Sanibojevu glazbenu i izumiteljsku baštinu.
Sanisint je bio izložen i u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u sklopu izložbe ANISINT / Fragmenti kreativnog svemira Saniboja Žugića, u organizaciji kustoskog kolektiva BLOK. Izložba se bavila Sanibojevom živom baštinom, njegovim radom na razmeđi glazbe i elektronike, ali i suvremenim stvaralaštvom inspiriranim njegovim instrumentom.
Već 2012. godine u Sanibojevu domu pronađeni su arhivski materijali, uključujući magnetofonske vrpce s autorskom glazbom. Dio građe bio je oštećen zbog dugotrajne izloženosti vlazi, no dio je uspješno restauriran. Među snimkama se nalazio i nikada objavljen album Hamatri iz 1981./1982. godine, koji je 2023. godine Sanibojeva kći Anamarija Žugić Borić odlučila rekonstruirati i izvesti s domaćim glazbenicima i glazbenicama, ostajući vjerni izvornim aranžmanima uz suptilna interpretativna proširenja.
Saniboj Žugić preminuo je 2002. godine, no Sanisint i danas živi – kao instrument koji se koristi, kao predmet istraživanja i kao rijedak primjer domaće „uradi sam“ elektroničke kulture, nastale izvan institucija, ali duboko upisane u povijest zagrebačke i regionalne alternativne scene.
Šibenik se našao među deset najboljih europskih kulturnih destinacija za posjet u 2026. godini prema izboru organizacije European Best Destinations (EBD), koja svake godine objavljuje listu gradova s najizraženijim kulturnim identitetom u Europi.
Prestižna lista “Best European Cultural Destinations 2026” formirana je kroz višefazni proces. U početnoj fazi analizirano je 40 europskih gradova prema mjerljivim kriterijima poput gustoće muzeja, raznolikosti kulturnih institucija i bogatstva cjelogodišnjih kulturnih i festivalskih programa. U uži izbor ušlo je deset gradova koje je potom evaluirao stručni žiri sastavljen od kulturnih profesionalaca, ocjenjujući njihovu povijesnu važnost, suvremenu kreativnost, kvalitetu doživljaja za posjetitelje i međunarodnu relevantnost. U završnoj fazi, 22.093 putnika iz 131 zemlje svijeta glasovalo je o svojoj želji za posjetom u 2026. godini, autentičnosti kulturne atmosfere i ukupnoj kulturnoj privlačnosti, pri čemu su stručne i putničke ocjene jednako vrednovane.
Tako se na vrhu liste našla Nicosia, a među deset odabranih gradova, uz Šibenik, nalaze se još Firenca, Beč, Leuven, Verona, Tomar, Rouen, Oxford i Graz.
Šibenik je na listi zauzeo peto mjesto s ukupnom ocjenom 17,55 od mogućih 20. Stručnjaci su posebno istaknuli rijetku kombinaciju UNESCO-ove baštine i suvremene kulturne revitalizacije, dok su putnici naglasili autentičnu atmosferu grada, festivalski karakter i snažan identitet. Kao ključne točke istaknuti su katedrala sv. Jakova, upisana na UNESCO-ov popis svjetske baštine, te obnovljena tvrđava sv. Mihovila, danas jedno od najatraktivnijih open-air koncertnih mjesta na Jadranu.
Važan dio kulturnog identiteta Šibenika čini i program koji Tvrđava kulture kurira na gradskim tvrđavama, dok ljetni mjeseci donose i festivalsko ljeto na Martinskoj, kao i niz drugih događanja iz alternativne, elektroničke, urbane i nezavisne kulturne sfere tijekom cijele godine. Upravo ta sinergija povijesnih lokacija i suvremenih programa istaknuta je kao jedan od glavnih aduta grada.
Tvrđava sv. Mihovila – foto: Valerio Baranović
Dodatnu vrijednost cijeloj priči daje i šibenska okolica. Na svega 20-ak minuta vožnje nalazi se Tisno i The Garden Resort, u kojem se tijekom ljeta održava niz svjetski priznatih festivala elektroničke glazbe, što cijelo to područje pozicionira kao atraktivnu kulturnu i festivalsku destinaciju.
Kao simbolična uvertira u kulturno snažnu 2026. godinu ističe se i činjenica da je Šibenik u nju ušao uz koncert legendarnog britanskog trip-hop benda Morcheeba, koji je nastupio na dočeku Nove godine.
Elektronička scena često se ponosi etosom zajedništva (PLUR), no nova knjiga Samanthe Parsley, temeljena na šestogodišnjem istraživanju, dokazuje da je industrija i dalje “boys club” u kojem žene moraju raditi dvostruko više za isti rezultat.
Knjiga “Minor Keys: Gender, Inequality and Work in Electronic Music” nije još jedna autobiografija, već dubinska sociološka analiza onoga što autorica naziva “ameliorative work” (rad na ublažavanju). Samantha Parsley, profesorica koja je i sama stala za DJ pult kako bi provela ovo istraživanje, kroz razgovore s 63 umjetnika i umjetnice iz cijelog svijeta razotkriva skrivene mehanizme diskriminacije.
Što je “Ameliorative Work”?
Parsley uvodi ovaj termin kako bi opisala sav onaj dodatni, neplaćeni i emocionalni rad koji žene i rodno nebinarne osobe moraju obavljati, a koji je njihovim muškim kolegama nepoznat. To uključuje:
Stalno dokazivanje tehničke kompetencije (jer se pretpostavlja da “cure ne znaju producirati”).
Upravljanje sigurnošću u nesigurnim klupskim prostorima.
Emocionalni rad na tome da se ne doimaju “teškima” ili “zahtjevnima” u industriji kojom dominiraju muškarci.
Iskustvo iz prve ruke
Posebnu težinu knjizi daje činjenica da autorica nije samo promatrač. Parsley je provela šest godina na terenu, učeći miksati i producirati, te je osnovala platformu “In the Key” koja promovira ženske i rodno nebinarne talente. Njezin zaključak je jasan:
Unatoč većoj vidljivosti žena na line-upovima, strukturalne prepreke i “bro culture” i dalje su duboko ukorijenjeni u temelje scene
TikTok i Instagram posljednjih su tjedana preplavljeni fotografijama i videima iz jednog, naizgled jednostavnijeg vremena. Filteri s psećim ušima, cvjetne krune, stare party fotografije, upečatljive frizure, šminka i outfiti iz noćnih izlazaka ponovno su u fokusu, a uz njih i poruka koja se sve češće ponavlja – “2026 is the new 2016”.
15 godina Klubske Scene u The Bestu uz Ricarda Villalobosa – foto: Robert Kale
Početak nove godine donio je snažan val nostalgije i osjećaj “vratite me natrag”, u razdoblje ranih društvenih mreža, kućnih tuluma, klubova, glazbe i mode koje su obilježile jednu cijelu generaciju.
Prema opisu fenomena koji se krajem 2025. i početkom 2026. proširio društvenim mrežama, riječ je o nostalgiji za vremenom prije pandemije, eksplozije dezinformacija i sveprisutnog AI sadržaja. Mnogi korisnici dijele gdje su bili 2016. i zašto im je ta godina ostala posebno važna, a često se ističe i teza da je to bila jedna od posljednjih “normalnih” godina. Dok još ne znamo hoće li 2026. doista podsjetiti na 2016., idealan je trenutak da se prisjetimo kako je prije deset godina izgledao svijet i domaća elektronička scena.
After u Kalypsu, Sonus festival 2016. – foto: Tonko Mikulandra
Elektronička glazba u svijetu
Godina 2016. bila je na vrhuncu globalnog EDM booma. Elektronička glazba dominirala je festivalima i top ljestvicama, a publika je bila brojnija nego ikad (u tom trenutku). Prema čitateljima DJ Maga, najbolji DJ svijeta bio je Martin Garrix, dok je Resident Advisorovu titulu ponio Dixon, što jasno govorilo o paralelnom postojanju mainstream i underground preferenci. Te godine čak pet hrvatskih klubova našlo se među 100 najboljih klubova na svijetu.
Iako se u svijetu događalo mnogo toga, 2016. je za domaću scenu bila posebno značajna. Te godine smo proslavili 15 godina postojanja, a rođendan je obilježen KS Takeover turnejom koja je krenula 5. prosinca 2015. u osječkom Epicu, a završila 20. srpnja 2016. u makarskom Petru Panu.
Projekt je obuhvatio devet gradova: Osijek, Primošten, Zadar, Vodice, Sisak, Split, Dubrovnik, Čakovec i Makarsku s jasnim ciljem promocije domaćeg glazbenog stvaralaštva, jačanja manjih lokalnih scena i povezivanja DJ-a. U sklopu turneje nastupilo je 80 DJ-a, odsvirano je 63 sata elektroničke glazbe, a partije je posjetilo više od 3500 ljudi. Kulminacija proslave 15 godina Klubske Scene dogodila se na jesen u The Bestu u Zagrebu, uz debitantski nastup Ricarda Villalobosa.
Jedan od najvažnijih trenutaka te godine bilo je i pokretanje nagrade Ambasador. Kako smo tada pisali, nakon godina praćenja i razvoja scene došlo je vrijeme za sljedeći korak – vrednovanje rada njezinih aktera, ne sluteći u koliko veliki i značajni projekt će Ambasador izrasti.
“Želja nam je umjetnicima iz Hrvatske odati priznanja za ostvarenja na polju glazbenog stvaralaštva u posljednjih godinu dana, te također potaknuti mlade urbane ljude da upoznaju ovu kulturu i jednog dana budu njeni sudionici. Elektronička scena na području Hrvatske zaživjela je prije 25 godina i polako je dozrijevala kroz četvrt stoljeća. Pošto je pratimo već više od polovine ovoga puta, smatramo da je došlo vrijeme za nagraditi i vrednovati rad aktera scene koji na njoj djeluju i poklanjaju svoje dane glazbi.“
Godina 2016. donijela je i našu izložbu “Kako izgledaju klubovi jutro poslije”, inspiriranu sličnim projektom viđenim na ADE-u u Amsterdamu. Foto priča prikazala je hrvatske klubove nakon što se ugase reflektori i floor ostane prazan, kroz radove renomiranih fotografa iz dvadesetak ljetnih i zimskih klubova. Izložba je nastala na temeljima nekoliko križišta. Prvenstveno kroz tada novo uspostavljeni edukativni program “Jezgra” koji je izrastao u važnu platformu za povezivanje aktera te bolju komunikaciju i jačanje jedne kulture koju svi zajedno volimo.
Na party frontu, ožujak je obilježila dugo iščekivana premijera Deborah De Luce u Boogaloou. Ultra Europe tada se još održavala na Poljudu, a prvu večer 2016. obilježilo je nevrijeme i otkazivanje programa. U kultnom Barbarella’su plesalo se iste večeri uz Svena Vätha i Solomuna na Movement Croatia festivalu. Jeff Mills predvodio je Moondance festival u prepunoj trogirskoj kuli Kamerlengo, dok se na Sonusu afteriralo do ranih jutarnjih sati uz Ricarda Villalobosa.
Moondance festival 2016. – foto: Tonko MikulandraDeborah de Luca @ Boogaloo 2016. – foto: PF PS ProductionMovement Croatia – foto: Tonko MikulandraSonus festival 2016. – foto Tonko MikulandraUltra Europe 2016. – foto: Luka Vuković
Koje su vijesti te godine bile hit?
Posebnu pažnju publike izazvale su i vijesti o renoviranju zagrebačkog tunela Grič, u kojem su najavljeni kulturni događaji, što je ponovno otvorilo pitanje povratka elektroničke glazbe na lokaciju legendarnog Under City Ravea s početka 90-ih. Dok je najveći interes pobudila je i najava povratka partyja u zagrebački The Best, koji je te jeseni ponovno otvorio vrata elektroničkoj glazbi i ugostio poznata imena house i techno scene.
15 godina Klubske Scene u The Bestu uz Ricarda Villalobosa – foto: Robert Kale
Zanimljivi intervjui
Kao i uvijek, godina je donijela niz zapaženih intervjua. Razgovarali smo s Perom FullHouseom o njegovom alter egu Skeptik, Insolate nam je ispričala priču o nastanku novog aliasa, Andrea Ljekaj nam je tada pričao o tome kako gradi karijeru u Berlinu. Velik interes publike izazvali su i razgovori s Adoom, Marulom, F.O.R.M.-om, Marinom Biočićem i drugima.
O 2016. godini moglo bi se pisati još dugo, a sigurno bismo pritom nešto što je nekome posebno drago i propustili. Zato vas pozivamo da zavirite u našu bogatu arhivu i da nam na društvenim mrežama javite po čemu vi najviše pamtite 2016. godinu.
Upravljajte svojom privatnošću
Kako bismo pružili najbolje iskustvo, mi i naši partneri koristimo tehnologije poput kolačića za pohranu i/ili pristup informacijama o uređaju. Pristanak na ove tehnologije omogućit će nama i našim partnerima obradu osobnih podataka kao što su ponašanje pri pregledavanju ili jedinstveni ID-ovi na ovoj stranici i prikazujemo (ne)personalizirane oglase. Nepristanak ili povlačenje privole može negativno utjecati na određene značajke i funkcije.
Kliknite ispod da pristanete na gore navedeno ili napravite detaljne izbore. Vaši će se izbori primijeniti samo na ovu stranicu. Možete promijeniti svoje postavke u bilo kojem trenutku, uključujući povlačenje privole, korištenjem prekidača na Politici kolačića ili klikom na gumb za upravljanje privolom na dnu ekrana.
Functional Uvijek aktivni
The technical storage or access is strictly necessary for the legitimate purpose of enabling the use of a specific service explicitly requested by the subscriber or user, or for the sole purpose of carrying out the transmission of a communication over an electronic communications network.
Preferences
The technical storage or access is necessary for the legitimate purpose of storing preferences that are not requested by the subscriber or user.
Statistics
The technical storage or access that is used exclusively for statistical purposes.The technical storage or access that is used exclusively for anonymous statistical purposes. Without a subpoena, voluntary compliance on the part of your Internet Service Provider, or additional records from a third party, information stored or retrieved for this purpose alone cannot usually be used to identify you.
Marketing
The technical storage or access is required to create user profiles to send advertising, or to track the user on a website or across several websites for similar marketing purposes.
