Dovoljno je da se sjetite svog života prije najviše deset godina i shvatiti ćete koliko se stvari promijenilo. Od tehnologije, rada, ljudskih prava, globalne politike do lokalnih problema, pogleda na život i same zabave.

U današnjem daleko dinamičnijem okruženju a nakon proživljene pandemije izazvane COVIDOM-19, potresa te aktualnim osjećajem da će svaki čas započeti Treći svjetski rat, klupska zabava poprimila je jednu sasvim novu dimenziju.

Pandemija je izazvala neviđen val zatvaranja brojnih klubova širom Europe dok je paralelno gentrifikacija odnosno postupak kojim se starije zgrade u lošem stanju ruše kako bi se izgradili novi, luksuzni stanovi ili poslovni prostori dodatno potaknula brojne vlasnike klubova da odustanu od tog biznisa.

Istovremeno, prema dostupnim istraživanjima nova generacija zabavlja se na jedan posve drugi način od na primjer generacije koja je odrasla uz rave kulturu devedesetih. Manje izlaze noću, manje se druže, više žive online nego uživo i manje konzumiraju alkohol.

Međutim koliko god gentrifikacija izaziva ozbiljne probleme za opstanak brojnih klubova širom Europe, Zagreb konkretno proživljava jedan prilično neobjašnjiv fenomen koji traje unazad tridesetak godina.

Čak bi i gentrifikacija bila pametnija od aktualnog statusa tih nekad važnih klubova za noćni život Zagreba

Nekad iznimno popularni klubovi poput Kulušića, Lapidarija, Saloona, KSET-a itd. zatvorili su svoja vrata i dan danas zjape prazni. Nitko ništa novog nije na tom mjestu sagradio ili otvorio neki fensi restoran, poslovni prostor. Prilično neobjašnjiv fenomen i stanje u kojem baš nitko nema nikakve koristi. Čak bi i gentrifikacija bila pametnija od aktualnog statusa tih nekad važnih klubova za noćni život Zagreba.

2024. godine je po prvi puta u Hrvatskoj održana konferencija o ekonomiji noćnog života pod nazivom ‘Rejvitalizacija’ upravo s ciljem ukazivanja na ekonomske održivosti klupske scene i jačanjem kapaciteta kreativaca koji se bave clubbingom i drugim bliskim kulturnim aktivnostima. Konferenciju je organizirala Tena Šarčević koja je tim povodom u intervjuu za tjednik Nacional izjavila:

„Stvari se konstantno mijenjaju, pa nisam uopće sigurna da išta treba održavati na silu. Ipak, uvijek sam za to da se ono što imamo i što postoji pokuša učiniti što boljim i kvalitetnijim. Ništa nije crno-bijelo. Elektronička glazba je, kad se tek pojavila, bila masovni pokret, dok ona danas na klupskoj razini funkcionira u puno manjem obujmu, pa je to promjena kojoj se često čudimo i pokušavamo nešto ‘spasiti’. Ipak, vjerujem da novije generacije – a i sama sam od onih koji su većinski odrasli uz tehnologiju – imaju načine druženja i upoznavanja i mimo vatrica u inboxu.

Iako možda, kolektivno gledano, ne posjećuju toliko klubove s elektroničkom glazbom, možemo vidjeti da su trap koncerti i komercijalniji festivali poput Ultre prepuni klinaca. Premda možda glazba koja se tamo reproducira i izvodi nije vrhunac umjetnosti, ona može biti dobar uvod za kasnije dublje profiliranje glazbenog ukusa. Osim toga, ne smijemo zaboraviti narodnjačke klubove koji drže kontinuitet i primat, privlače između ostalog brutalnim produkcijama, a upravo tamo se najviše troši i zarađuje”.

Voditi klub u današnje vrijeme, kada se životne navike mijenjaju preko noći doista nije lako. Međutim postoje i odlični primjeri koji govore koliko je važna poslovna politika vođenja kluba. Tako je na primjer klub Jabuka nakon promjene vodstva kluba i samog imena u Dva Osam promijenio program do te mjere da umjesto jednog ili najviše dva dana u tjednu, koliko se održavao program u Jabuci, Dva Osam danas radi šest dana u tjednu nudeći uz klasičan ‘jabučni’ dark repertoar i reggae, bass soundsystem, Hip hop, K-pop itd. Ukratko prilagodili su poslovanje kluba novim generacija.

Kao uostalom klub Boogaloo koji je živnuo do te mjere da je praktički postao jedan od najposjećenijih klubova danas u Zagrebu zbog iznimno velikog broja probranih stilski različitih koncerata za sve generacije. Močvara je također pametnom programskom politikom zadržala specifičan status oaze za pripadnike svih supkultura pa ne čudi da je njihov program poznat i do šest mjeseci unaprijed.

U velikoj mjeri isplativ. Na sličan način radi i jedan od najboljih klubova u Hrvatskoj – Azimut u Šibeniku dok se Split može pohvaliti novim koncertnim prostorom Porat Club Split koji bi pametnom programskom politikom i te kako mogao podići klupski život grada Splita.

Početkom ove godine provedeno je istraživanje pod nazivom “Zagreb Night-Time Economy: Hit or Myth“, koje se temeljilo na anketama i intervjuima provedenima s vlasnicima i voditeljima koncertnih prostora a s ciljem integriranja noćnog života u kulturnu i ekonomsku strategiju grada.

Tom prilikom je detektirano šest ključnih problema koji otežavaju razvoj urbane noćne scene pa smo za mišljenje o tim problemima potražili kod Mate Škugora, jednog od najpoznatijih organizatora koncerata u Hrvatskoj, glazbenim promotorom i organizatorom brojnih festivala, te osobe koja je dobro upoznata upravo s detektiranim problemima vezanim uz rad klubova i ekonomiju noćnog života u gradovima. Šest navedenih problema odnose se na:

1. Nedovoljnu promociju i vidljivost događanja
2. Probleme s bukom
3. Lošu prometnu povezanost
4. Ekološke probleme
5. Sigurnosne izazove
6. Birokratske prepreke za organizatore

Stoga smo pitali Škugora zbog čega se po njegovom mišljenju brojni klubovi vrlo slabo oglašavaju, oslanjajući se prvenstveno na svoju stalnu publiku dok istovremeno velik broj građana grada Zagreba i turista nema nikakva uvid u dnevni i tjedni program klupskih događanja?

„Klubovi u pravilu raspolažu ograničenim programskim budžetima i posluju na samom rubu egzistencije, pa je razumljivo i da su dostupna im sredstva za oglašavanje prilično skromna. Ali pitanje je koliko bi se postiglo i bitno većim sredstvima bez odgovarajućih komunikacijskih kanala kojima bi se došlo do željene publike. Pritom mislim na nepostojanje specijaliziranih medija koji bi pokrili dovoljno širok spektar domaće publike, kao i nepostojanje dobro osmišljene kvalitetne platforme putem koje bi se turisti mogli na odgovarajući način informirati o događanjima u Zagrebu. Takvu online platformu imaju brojni gradovi i vrlo je često početna točka mnogima, pogotovo mladim ljudima koji i jesu glavna klupska publika, pri planiranju putovanja.“

Više je nego intrigantna činjenica da dobar dio klubova, unatoč dobivenim dozvolama svih nadležnih gradskih tijela još uvijek vode bitku sa stanarima u okolnim zgradama zbog buke na koju se stanari žale, zbog čega sami klubovi imaju problema zbog učestalih pritužbi stanara. Škugor se naravno susreo nerijetko s tim problemom dok je vodio klub KSET.

„Dugo sam vodio „borbu“ sa stanarima zgrada u susjedstvu KSET-a, pa sam dobro upoznat s tom vrstom problema i frustracija koje sa sobom nose. Susjedima daleko više smeta publika koja se zadržava oko kluba u odnosu na eventualnu buku koja iz njega dolazi, budući da su u Zagrebu klubovi većinom usklađeni s rigoroznim zakonskim uvjetima koji, između svega ostalog, diktiraju i razinu buke koja se smije čuti izvan kluba. Bojim se kako za takav „problem“ jednoznačnog rješenja nema. Kao i inače u životu, rješenje i u ovom slučaju predstavljaju kompromisi, odnosno pokušaji dogovora sa stanarima koji bi ih barem donekle zadovoljili.

Ja sam se, primjerice, dan nakon prvog gostovanja grupe De Facto, iz koje će kasnije nastati The Mars Volta, koje je zbog zadržavanja na granici započelo u vrijeme kad je koncert trebao završiti, s predstavnikom stanara zgrade u Zelinskoj, koji se na nas došao požaliti vodstvu fakulteta, dogovorio da ćemo raditi najkasnije do ponoći, s tendencijom da koncert završe do 23 sata, a subotom do 3 ujutro. Nakon toga je krenuo razvoj programa kluba, a probleme su nam tek povremeno stvarali friško doseljeni stanari.“

Jedan od problema koji je oduvijek prisutan u noćnom životu Zagreba je javni gradski prijevoz odnosno otežani dolazak i odlazak na kasnonoćna događanja osobama bez vlastitog prijevoznog sredstva. Osim noćnih tramvaja koji prometuju od 23:50 do 04:40, te taxi službe, građani bez osobnih automobila imaju velik problem odlaska i ostanka na brojnim noćnim događanjima.

Pitali smo Škugora što misli o uvođenju neke vrste party busa?

„Ideja mi djeluje zanimljiva, ali smatram da bi se njome trebale baviti privatne inicijative a ne Grad. U pitanju je nešto što bi moglo imati komercijalni potencijal i ne vidim razloga zašto se netko, kome je takvo nešto palo na pamet i očito ima poduzetničkog duha, ne bi upustio u organizaciju takvog party prijevoza.“

Iako zvuči dosta nevjerojatno ekološki problem jedan je od šest detektiranih problema. Vrlo često posjetitelji noćnih klubova iza sebe ostavljaju velike količine otpada i to izvan mjesta održavanja zabave. Zanimalo nas je kako Škugor vidi rješavanje tog problema i kako smanjiti onečišćenja izazvana posjetiteljima noćnih klubova u Zagrebu.

„Ljudi su nažalost samo ljudi, pa kad konzumiraju alkohol ili neka druga opojna sredstva ne vode računa o stvarima o kojima bi u normalnoj situaciji vjerojatno vodili. Jedino što mi pada na pamet su strateški postavljene i jasno istaknute lokacije za prikupljanje otpada, te dodatan angažman zaposlenih koji bi se pobrinuli za tako nastali otpad. Mi smo, recimo, prije dvadesetak godina redovito skupljali tako nastali otpad oko KSET-a, ali i u parku pokraj dvorane Martinovka gdje se naša publika znala okupljati za ljepših dana. Dobrodošla bi bila i koordinacija s gradskom čistoćom, koju bi se putem odgovarajućeg internetskog servisa obavještavalo o planiranim događanjima i koja bi prema tome planirala svoje aktivnosti.“

Još jedan problem koji je iskrsnuo u spomenutom istraživanju je sigurnost za posjetitelje noćnih klubova ali ne u samim klubovima već na putu do njih ili oko samih klubova. Iako je MUP bez sumnje najviše nadležan zanimalo nas što poduzeti za sigurnost građana i posjetitelje noćnih klubova u sitnim noćnim satima?

Inzistiranje na zadovoljavanju sigurnosnih uvjeta pri otvaranju klubova, jedna je od meni dražih posljedica članstva Hrvatske u EU

„S obzirom na to da MUP raspolaže ograničenim resursima teško je za očekivati njihovu učestaliju prisutnost oko klubova, ali bi se možda mogao složiti zajednički plan rada klubova s planiranim vremenima početaka i završetaka programa, prema kojemu bi onda policija mogla usmjeravati svoje redovite, i eventualno aktivirati dodatne noćne patrole kojima bi se učestalije „zahvatili“ sami klubovi.“, istaknuo je Škugor.

I na kraju, birokracija je mnogima jedan od najvećih problema s kojima se susreću pri radu klubova no Škugor smatra da je upravo birokracija i te kako važna za kvalitetan i siguran rad klubova. „Birokratski zahtjevi su raznoliki i sigurno je da ima i onih koji su bespotrebni, ali s druge strane brojni zahtjevi koji se na prvu možda i ne čine toliko neophodni, a u samo startu od vlasnika kluba iziskuju znatna ulaganja, postaju itekako važni kad do nas dopru vijesti o požarima i stampedima u klubovima koji se nalaze u zemljama s lošijim zakonskim regulativama. Inzistiranje na zadovoljavanju sigurnosnih uvjeta pri otvaranju klubova, jedna je od meni dražih posljedica članstva Hrvatske u Europskoj uniji.“

Svih ovih šest problema bilo je u fokusu istraživanja koje su proveli Sanja Tišma, Iva Tolić Mandić i Daniela Angelina Jelinčić s Instituta za razvoj i međunarodne odnose a između ostalog istraživanje je obuhvatilo tri ključne inicijative ovog projekta a to su: razvoj strategije noćne ekonomije kroz suradnju s ugostiteljima, glazbenicima i organizatorima događanja, povezivanje noćne scene s turističkim sektorom radi bolje promocije i rasta lokalne ekonomije, te rješavanje problema buke i sigurnosti uz podršku gradske uprave i lokalne zajednice.

Između ostalog istraživanja su pokazala da kvalitetno reguliran i podržan noćni život može imati veliki pozitivan utjecaj na ekonomiju grada, stvarajući radna mjesta, privlačeći turiste i jačajući kulturnu scenu.
Neki pozitivni pomaci ipak su prisutni.

Krajem 2023. godine na sjednici Gradske skupštine Grada Zagreba usvojen je prijedlog za osnivanje Centra za kulturno-društveni razvoj “Novi prostori kulture” kao odgovora na nedostatak adekvatne kulturne infrastrukture i potrebu za koordinacijom kulturnih programa u različitim gradskim četvrtima. Osnivanje te nove ustanove u kulturi najavljeno je još na predstavljanju Programa razvoja kulture Grada Zagreba 2024. – 2030, u čijoj izradi je sudjelovalo više od 50 umjetnika, kulturnih djelatnika i stručnjaka za kulturu, uz podršku Instituta za međunarodne odnose (IRMO).

Centar će, između ostaloga, upravljati različitim prostorima za kulturnu namjenu s ciljem da u njima organizira glazbene, galerijske, književne i druge kulturne programe, kao i programe za sve uzraste, ali i pruži organizacijske, tehničke i druge povezane usluge za ostale korisnike prostora kao što su udruge, organizacije, umjetnici, lokalne inicijative. Sjajna inicijativa i mudar potez gradske uprave da se ne prepusti klupski život klasičnom tržišnom natjecanju pa tko opstane opstane već da se brojni prostori pretvore u svojevrsne male oaze kulture i zabave.

Nekad iznimno popularna elektronička glazba danas je više odabir manjeg dijela publike sklone noćnim izlascima

Glazbeni žanrovi se mijenjaju. Nekad iznimno popularna elektronička glazba danas je više odabir manjeg dijela publike sklone noćnim izlascima. Rock klubova koji su orijentirani isključivo na rock glazbu također je sve manje dok vlasnici profiliranih narodnjačkih klubova trljaju ruke jer ta glazba i takav vid zabave ne izlazi iz trenda već godinama.

Zanimljivo je da se unazad tridesetak godina u Hrvatskoj nije otvorio ni jedan specijalizirani hip hop ili trap klub s obzirom na iznimnu popularnost tog glazbenog žanra kao i postojeća serija koncerata Drito koja je u pravilu rasprodana tjednima unaprijed a valja primijetiti da ni veliki gradovi poput Zagreba, Splita, Šibenika, Osijeka, Pule ili Varaždina nemaju niti jedan jedini jazz klub.

Nakon neviđene tragedije u Kočanima u Sjevernoj Makedoniji kada se zapalio klub Puls zbog čega je poginulo 59 mladih ljudi dok je preko 155 ozlijeđeno, vlasti Sjeverne Makedonije zatvorile su većinu klubova. Bez sumnje tragedija bez presedana. No zatvaranje većine klubova samo može potaknuti mlade da se druže na otvorenom lišeni bilo kakvog noćnog života i klupske zabave.

Voditi klub u kojem su zadovoljeni svi uvjeti za normalno funkcioniranje, plaćati sve potrebna davanja gradu i državi, organizirati kvalitetan program koji će privući što više ljudi i tako iz noći u noć doista ne može i ne zna svatko. No, ekonomija noćnog života je doista nešto o čemu treba razmišljati i na što bi svaka gradska vlast trebala obratiti daleko više pažnje nego što obraća danas. Kao uostalom svi postojeći i budući vlasnici klubova.

*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske