U petak, 23. siječnja su u Tvornici dodijeljene nagrade Rock&Off. Čestitke ABOP-u i Chuiju na zasluženim kipićima, no gorak okus ostavlja činjenica da je kategorija elektronike u ovom projektu drugu godinu zaredom “nestala”.

Ipak, to brisanje kategorije samo je vrh ledenog brijega u priči o tome kako institucionalna mašinerija pokušava monopolizirati scenu i financijski iscrpiti jedinu stvarnu konkurenciju.

Sarkastično bismo mogli primijetiti da je Rock&Off “tradicionalno” promovirao elektroniku kroz kategoriju Elektro&Off, no ta je tradicija očito prekinuta bez objašnjenja. Je li scena stala? Nije. Je li nekome u interesu da se elektronička glazba gura pod tepih na ovim dodjelama? Čini se da jest. Sve to neodoljivo podsjeća na mračno doba kada je Porin desetljećima ignorirao postojanje elektroničke glazbe, ponašajući se kao da DJ-evi i producenti nisu dio hrvatske kulture.

Nagrada Ambasador: Desetljeće revolta i opstanka

Upravo je taj ignorantski stav institucija bio okidač da portal Klubska Scena 2016. godine, iz čistog revolta pokrene nagradu Ambasador. Nastala je kao prva takva nagrada u Hrvatskoj i regiji, jedina istinski nezavisna platforma koju nisu osnovali glomazni savezi, već entuzijasti, kako bi dali glas onima koje je struka zaboravila. No, sustav ne voli konkurenciju koju ne može kontrolirati.

Iluzija “nezavisnosti” i brutalna realnost brojki

Dok se Rock&Off i slični projekti kite epitetom “nezavisnih novinarskih nagrada“, iza njih stoji ista ona mašinerija glazbenih udruga i saveza koja drma industrijom. Koliko je ta “nezavisnost” stvarna, najbolje govore potezi povučeni prije pet godina.

Kada su shvatili da Ambasador raste i da ga ne mogu prisvojiti, sustav je osnovao vlastitu nagradu za elektroničku glazbu (Elector). Koincidencija ili ne, u istom tom trenutku Ambasadoru su “slučajno” blokirana sredstva na gotovo svim javnim natječajima na kojima sjede članovi istih tih udruga.

Brojke ne lažu i one su sramotne za kulturnu politiku ove zemlje:

Dok se “njihovom” projektu (Electoru) godišnje slijeva budžet od 25.000 do 30.000 eura, Ambasador, projekt koji ove godine slavi 10 godina postojanja i koji je izgradio temelje priznavanja scene preživljava s mrvicama od 4.000 eura.

To nije tržišna utakmica. To je institucionalno nasilje s ciljem gašenja onih koji ne pjevaju kako oni sviraju. Tek posljednje dvije godine nakon žalbi i isteka mandata članovima povjerenstava Ministarstvo kulture i medija RH prepoznaje ponovno Ambasador kao projekt od značaja, ali i dalje sa puno manjim iznosima nego sličnim projektima pokrenutih od strane “sustava”.

“Na nogama za nula kuna”

Unatoč tom nesrazmjeru, Ambasador je opstao. Opstao je jer ga ne pokreće novac saveza, već strast zajednice. Kako je svojevremeno sjajno poentirao portal Ravno do dna u svom osvrtu na jednu od dodjela: Ambasador je realiziran “na nogama za nula kuna“, na pogon čistog entuzijazma, što je energija koju niti jedan institucionalni budžet ne može kupiti.

Ove godine Ambasador slavi velikih 10 godina. To je pobjeda Davida protiv Golijata. I dok oni s 30.000 eura i dalje traže legitimitet nazivajući se “nezavisnima”, mi ćemo svoj legitimitet i dalje crpiti tamo jedino gdje je bitno, na plesnom podiju, među ljudima koji znaju razliku između kupljenog PR-a i iskrene podrške sceni.

Čestitke ABOP-u i Chuiju što su se probili kroz sustav, a mi nastavljamo dalje s budžetom ili bez njega, tamo gdje elektronika nije “Off”, nego je u fokusu!