Skip to main content

Jesu li supkulture nestale? Nova knjiga istražuje male svjetove mladih u Zagrebu

To je pitanje koje u novoj knjizi “Grad, ulica, park i klupica – Sociologija (sup)kulturnih praksi mladih u Zagrebu” postavlja sociolog Dino Vukušić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Iako se u medijima često čuje da supkulture više ne postoje, Vukušić kroz istraživanje mladih u Zagrebu pokazuje da razlike i dalje postoje – samo su danas manje vidljive.

foto: Enora Paola

Priča o zagrebačkim mladenačkim supkulturama zapravo je i priča o samom gradu, o njegovim parkovima, klupicama i klubovima koji su nekad bili epicentri večernjih druženja. No danas, čini se, više nema toliko „plemena“ koliko ih je bilo 80-ih i 90-ih. Postoje li još mladi koji odskaču stilom i načinom života?

Kako za tportal.hr objašnjava Dino Vukušić: “unutar opće populacije mladih nalazi se niz ‘malih svjetova’ za čije postojanje nije presudno hoće li ih sociologija nazvati supkulturom ili postsupkulturom, nego je za sociologiju presudno da ne zaboravi da ti svjetovi postoje”.

U svojoj knjizi, koja je ujedno prvo izdanje biblioteke Mladi u društvu Instituta Ivo Pilar, Vukušić istražuje četiri grupe mladih: punkere, kolektiv Jeboton, skejtere i skvotere. Kroz njihova iskustva propituje kako mladi danas pronalaze svoj identitet kroz glazbu, prostor i zajednicu te koliko se granice između supkulture i mainstreama zamagljuju.

Iako se u javnosti često misli da su supkulture stvar prošlosti, autor tvrdi da one i dalje postoje iako su samo manje vidljive jer su mnogi njihovi elementi komercijalizirani. „Komercijala i kapitalizam ne poznaju granice. Vrlo je jednostavno nešto što je nastalo kao otpor sustavu okrenuti u svoju korist“, objašnjava Vukušić.

Postoje ljudi koji žive taj stil i izričaj, i njih možemo smatrati pripadnicima supkulture

Takav primjer, kaže, vidljiv je i u elektroničkoj glazbi, koju se često gura u mainstream. Ipak, razlika postoji između onih koji povremeno odlaze na partyje i onih koji oko određene glazbe, vrijednosti i mjesta okupljanja grade svoj identitet. “Postoje ljudi koji žive taj stil i izričaj, i njih možemo smatrati pripadnicima supkulture”, dodaje autor.

Ipak, popis žanrova elektroničke glazbe dugačak je i grana se, među ostalim, na podžanrove electra, techna i trancea, pa postoje ljudi koji slušaju isključivo jedan podžanr na njima poznatim mjestima i događajima“, ističe Vukušić, a zatim dodaje da mnogi i dalje žive taj stil kroz vrijednosti i norme koje definiraju njihovu zajednicu, kao i što postoji jezgra ljudi koja kroz glazbu i mjesta okupljanja čuva duh supkulture.

Klupica je nekad bila utočište supkultura – foto: David Magalhães on Unsplash

U širem kontekstu, Vukušić promišlja i kako se mijenja javna slika Zagreba od klupica na Ribnjaku i Džamiji do novih, skrivenih lokacija na kojima se mladi okupljaju. Pritom zaključuje da supkulture nisu nestale, već su postale manje vidljive, ali i dalje postojeće: „Najveća je pogreška reći da mladenačkih supkultura više nema“, zaključuje Vukušić, „jer one i dalje tinjaju, samo ih trebamo znati prepoznati, možda upravo na novim klupicama.

Od redova za Open Decks do ploča u Rush Houru: prvi dan ADE-a kroz osobni doživljaj

Dan započinjem odlaskom u tzv. ADE Lab VIllage, dedicirana skupina zgrada u kojima se održavaju paneli, radionice vezane za ADE Lab program.

📸 Enrique Meesters

Već u rano jutro prvog dana, pojavio se ogroman red ispred pulta za prijavu na Open Decks gdje DJ-i mogu puštati glazbu te ispred pulta za Demo pitch odnosno mjesto gdje producenti ubace svoju traku u nadu da će biti odabrani.

U nekim zgradama odražavo se Gear Test Lab tj. mjesto na kojem proizvođači glazbene opreme postavljaju svoje proizvode, a gdje ih producenti, DJ-i i audio inženjeri mogu isprobati i razgovarati s proizvođačima. Tamo se nisam dugo zadržala, bila je poveća gužva na svakom štandu za isprobavanje, a i nisam toliko u produkciji trenutno. Dan je pre kratak za sve aktivnosti na ADE-u.

Ono što je defintivno plus u odnosu na prošlu godinu je da su se organizatori potrudili sve vezano za ADE Lab staviti na jednom mjestu. Prošle godine su zgrade u kojima su se održavala predavanja i radionice bile jako raštrkane pa je bilo loše logistički izvedeno.

ADE INCEPTED

Jedan od ADE programa je i ADE Incepted, na kojem sam prošle godine bila sudionik i pisala o tome u blogu, a ove godine sam sudjelovala kao mentor za Industry i Visual sudionike. I ove godine je odabrano 12 sudionika iz svih dijelova svijeta – super prilika za izlazak iz komfor zone. Moja je uloga bila prilično jednostavna. Prvi dan sam okupila svoje mentee-je i ispričala im koja su očekivanja, kako će teći faza pre i post release itd.

Glavna zvijezda vodilja je da prvih par dana za njih nema puno posla pošto još ne znaju ni kako će pjesme zvučati, a onda da se fokusiraju na osmišljavanju koncepta albuma – centralna točka oko koje se potom grade vizualni, sadržaj za promociju, priča iza albuma i ljudi koji sudjeluju (tu dolazi konceptualno razmišljanje koje mnogima nedostaje u organizaciji događaja između ostalog). Ekipa se brzo snašla i uspješno su kreirali tri pjesme i showcase.

Ono što je super je da su organizatori uzeli u obzir feedback mene i mojeg kolege u Industry tracku prošle godine, jer smo komentirali da nam je nedostajao mentor da nas usmjeri u to što i kako se očekuje od nas. Primjećujem da im je mentor ove godine pomogao da se fokusiraju na bitno u pre-release fazi i pripremi da će morati raditi još mejsec dana nakon showcasea.

IN STORE RECORD SESSIONS

Svoj put nastavljam odlaskom u poznati record shop u centru grada, Killakutz. Imaju odličnu selekciju 2nd hand ploča, white labels, no jednako tako i novih izdanja u elektroničkoj glazbi. Tijekom ADE programa svi record shopovi su imali organizirane in-store sessione gdje su DJi svirali, pa je tako i tijekom mog kopanja ploča svirao neki DJ – ne sjećam se imena (na kraju je to ionako manje bitno :) ali puštao je dobre stvari, morala sam ga upitati za jedan ID). Nakon probranih ploča, uzimam sokić koje je Killakutz dijelio besplatno, smještam se na neko mjesto da slušam DJ-a. Mali je to podrum, možda kapaciteta za 15 osoba što je odlično jer te tjera da komuniciraš s ljudima do sebe.

Tako sam i ja krenula u priču s djevojkom koja je stajala do mene. Samo jedan “Hi, where are you from?” dovoljan je za pokretanje novih poznanstava i priča, ne budite sramežljivi :) Tako upoznajem DJ-icu Tonje aka Tonchius iz Osla. Ušle smo u priču o DJingu, ona je na sceni preko 10 godina, razmjenjujemo iskustva – moja nova, njena starija – stanje u Oslu, stanje u Zagrebu… govori mi kako ona i njen partner imaju label preko kojeg izdaju ploče po imenu Continually – zapratite!

Nedavno je izbacila i svoj prvi release na Subwax labelu – odlične stvari. Pozdravljam se s njima, i idem na drugu destinaciju, no to nije kraj priče s Tonje. Srećemo se na malom, intimnom okupljanju u Tale of Bus, dva dana kasnije, skroz neočekivano i opet ulazimo u neku konverzaciju gdje shvaćam da smo bile na istome partiju u Berlinu u klubu Hoppetosse u veljači! Tonchius je svirala, a ja sam bila znatiželjna publika tada. Kako je svijet mali!

Sljedeća destinacija bila je Rush Hour store, i tamo ubirem neku ploču koja je svirala kad sam ušla. Taj dan je nastupao Louie Vega, no nisam ga uspjela poslušati jer je bio jako ograničen broj ulaza. U Zwart Goudu je dan nakon svirao Richie Hawtin. Super je vidjeti legende u tako malim i intimnim prostorima.

Za kraj prvog dana odlučila sam otići u Planetarium na live show gdje je Matteo svirao, dok su u pozadini bili live vizuali. Matteo je bio odličan i vrlo je strastveno svirao, no vizuali kao da to nisu pratili, vrlo ujednačeni i nemotivirajući – moglo se tu svašta bolje napraviti.

Kako E-Clip redefinira psytrance kroz iskrenost, znanje i osobnu slobodu

Za one koji ga tek otkrivaju, E-Clip je projekt koji je započeo kao progressive psytrance, orijentiran prema atmosferičnim zvukovima s jakim grooveom u pozadini. No, kako sam kaže, njegov se zvuk posljednjih godina mijenja i širi u različitim smjerovima što opisuje kao „fazu mutacije“ i svojevrsnu ekspanziju glazbenog izraza.

foto: @objektiv_an

Psytrance je, priznaje, imao presudan utjecaj na njegov glazbeni put. „To je obilježilo moje prve korake u produkciji i tako je i ostalo“, kaže E-Clip. Iako ga oduvijek privlače i drugi žanrovi elektroničke glazbe, život i karijera u elektroničkoj industriji donose brojne izazove: „Teško je izgraditi karijeru samo na glazbi. Promocija i marketing oduzimaju mnogo vremena, pa nikada nisam imao dovoljno prostora i hrabrosti za pokretanje nove karijere u drugom smjeru.

Tijekom godina nastupao je na najpoznatijim svjetskim festivalima od Booma i Ozore, do Universo Parallela i Eclipsea. Ipak, kako ističe, neki od najposebnijih trenutaka dogodili su se na manjim pozornicama: „Tajland je uvijek mjesto gdje nastaju odlični partyji, ali i nastupi u manjim gradovima, poput Niša, znaju potpuno pomaknuti granice očekivanja i prirediti veliko iznenađenje.

Ova godina za njega je bila posebna, ponajviše zbog novog albuma koji je, zanimljivo, nastao bez plana. „Shvatio sam da bilo kakav pritisak ima negativan utjecaj na kreativnost. Zato ovaj album nije bio planiran jer sam se posvetio edukaciji, kao i proizvodnji edukativnih i produkcijskih proizvoda s namjernom da tako zarađujem za život i odvojim sebe od konstantne potrebe za nastupima. Tako da je ovaj album kolekcija traka napravljenih u prethodnom periodu bez planiranja. Zato mislim da je album sam po sebi jedan od mojih boljih albuma“, objašnjava.

Kad govori o svom radu u studiju, E-Clip otkriva da je proces stvaranja glazbe za njega potraga za posebnim stanjem. „Kreativnost nije uvijek prisutna. To sam naučio dugogodišnjim radom, ali sada tragam za procesom u kojem mogu prizvati inspiraciju i kreativnost. Za sada postoje neke naznake kako bih to moglo izgledati, ali još uvijek nemam odgovor na to pitanje. Do sad je proces bio takav da moraš biti spreman kad inspiracija odluči doći – biti u studiju, spreman uhvatiti taj trenutak.

Prošle godine osvojio je nagradu Ambasador za traku “Transcendental Reality”. Priznanje struke, kaže, mnogo mu znači: „Koliko god umjetnici djelovali samouvjereno, zapravo smo vrlo kritični prema sebi. Svaka nagrada dođe kao potvrda da trud ima smisla.

Osim što je aktivan izvođač i producent, E-Clip već godinama prenosi svoje znanje kroz edukacije, YouTube kanal i radionice. Nedavno se vratio iz Portugala, gdje je u Boomlandu vodio školu produkcije. „Prekrasno je biti okružen ljudima s istom strašću i željom za napretkom. Još posebnije je to što se sve događa na ‘svetoj zemlji’ psytrancea, gdje se održava jedan od najpoznatijih festivala na svijetu.

Studentima uvijek poručuje jedno: „Svi smo isti. Nitko nije rođen bolji od drugoga. Sve se može postići uz dovoljno vremena, truda i strasti.“ Kao motivaciju citira i Mešu Selimovića:

Sve je moguće, sve je na dohvat ruke, samo se čovjek ne smije predati. Teško je dok se ne odlučiš, tada sve prepreke izgledaju neprolazne, sve teškoće nesavladive. Ali kad se odvojiš od sebe neodlučnog, kad pobijediš svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi i svijet više nije skučen ni pun prijetnji.

https://www.youtube.com/watch?v=HAgL7hea4hc

Na pitanje koji trenutak najbolje opisuje E-Clip danas, bez razmišljanja se vraća u 2012. godinu: “Boom Festival te godine bio je prekretnica. Do tada mnogi nisu znali tko sam, a taj nastup otvorio mi je vrata u svijet. Bio je to emotivan trenutak koji nikada neću zaboraviti.

E-Clip danas vodi i vlastitu izdavačku kuću Sounds of Akasha, što mu omogućava potpunu kontrolu nad procesom objavljivanja. „Naučio sam sve raditi sam jer ne volim čekati da drugi završe svoj dio posla. To nije nužno prednost, jer sada radim više nego ikad, ali barem sve mogu dovesti do kraja na svoj način“, iskreno priznaje.

Gledajući unaprijed, E-Clip ne miruje. Najavljuje nove EP-jeve, edukacije i novi projekt sa suprugom pod imenom SOA FLOW, posvećen produkciji glazbe za meditaciju. „Taj projekt nam je posebno blizak srcu, jer sve izlazi iz nas s lakoćom. Već smo na pola prvog albuma.

IX. dodjela nagrade Ambasador održat će se 19. studenoga u klubu Boogaloo, a nominacije su objavljene prošlog tjedna. Među nominiranima je ponovno i E-Clip, ali ovog puta u kategoriji “Album/kompilacija godine u regiji”.

Znanost potvrdila da elektronička glazba sinkronizira mozak i tijelo te potiče iscjeljenje

Da glazba liječi dušu, nije samo poetska metafora. Novo istraživanje “The strength of neural entrainment to electronic music correlates with proxies of altered states of consciousness” objavljeno u Frontiers in Human Neuroscience potvrđuje da ponavljajući ritam, osobito onaj elektroničke glazbe, može sinkronizirati moždane valove i fiziološke ritmove, stvarajući stanje dubokog fokusa i opuštene prisutnosti.

foto: Enora Paola

Naš mozak stalno oscilira u različitim frekvencijama – tkz. moždanim valovima. Kada čujemo ponavljajući ritam, neuroni se spontano počinju usklađivati s tom frekvencijom. Taj proces, poznat kao neuronal entrainment, doslovno znači da mozak “pleše” s ritmom. Budući da elektronička glazba ima precizan i stabilan puls, najčešće između 120 i 130 BPM, mozak se s vremenom prilagođava tom tempu i prelazi iz aktivnih beta valova u sporije alfa i theta frekvencije povezane s meditacijom, flowom i opuštanjem.

Isto se događa i s tijelom. Naši unutarnji ritmovi – otkucaji srca, disanje i mišićna aktivnost prirodno se usklađuju s glazbenim tempom, što znanstvenici nazivaju fiziološkom entrainom. Umjereni ritmovi potiču sinkronizaciju srčanog ritma, smanjenje kortizola i mišićne napetosti, dok se disanje spontano prilagođava frazama glazbe. Zato se nakon dugog seta često osjećamo “resetirano” jer to nije samo figurativan opis, već stvarna fiziološka reakcija.

Duboki bas dodatno pojačava taj efekt jer njegove frekvencije ne djeluju samo na uši, već prolaze kroz cijelo tijelo, aktivirajući unutarnje vibracije koje smiruju živčani sustav. Kada se tome doda zajedničko disanje i pokret skupine ljudi koji plešu u istom ritmu, nastaje kolektivni “flow” trenutak kada energija među tijelima počne kružiti kao jedno.

Znanost tako potvrđuje ono što ljubitelji elektroničke glazbe već dugo osjećaju: kad prestaneš pokušavati “osjetiti” glazbu i jednostavno se prepustiš ritmu, mozak i tijelo sami pronađu sinkronizaciju. Plesni podij tada postaje prostor iscjeljenja, a DJ vodič kroz to iskustvo.

Mangroove objavljuje željno iščekivani album “Komad neba” koji najavljuje singl “Igra”

Nakon fantastičnog albuma ”Nešto veće od nas” snimljenog u suradnji s Jazz orkestrom HRT-a, Mangroove nam predstavlja svoj novi studijski uradak ”Komad neba”.

Foto: Vanja Vučinić

Za razliku od presjeka najpoznatijih pjesama u novom aranžerskom ruhu s prethodnog albuma, ovoga puta bend donosi potpuno nove autorske pjesme i otvara intimno glazbeno putovanje.

Album, kako sami kažu, postavlja veliko pitanje i vodi nas kroz introspektivnu priču u devet skladbi. „Čini mi se da je ovo album krize srednjih godina i nekakvog rezimea, pogled iza sebe i pitanje što nas čeka?”, otkriva Željka Veverec. „Kako bi Jung rekao, u četrdesetima dolazi prekretnica i pravi život tek počinje. Uvijek smo na albumima postavljali pitanja sami sebi, a sada se čini da je ovo jedno veliko pitanje na koje odgovor može dati samo muzika.”

Toni Starešinić dodaje: „Za mene je ovaj album jedno intimno glazbeno putovanje koje počinje introvertno, s tek nekoliko tonova na klaviru. Suradnja sa Jazz orkestrom HRT-a i akustični koncerti u Kontesi ostavili su traga, pogotovo u prvoj polovici albuma. Puno novog iskustva utkano je u rad – od jazz sessiona na velikom grand pianu do pisanja aranžmana za gudački kvartet i zbor.”

Na albumu se uz članove Mangroovea, Tonija Starešinića, Silvija Bočića, Lea Beslaća i Željku Veverec, pojavljuju i brojni gosti: Zbor Izvor, Mayales, Zagrebački salonski kvartet, saksofonist Mario Bočić i trubač Valdemar Kušan. Svi zajedno tvore „komad neba” koji čas svijetli vedrim plavetnilom, čas se skriva iza oblaka, ponekad je kišan i tmuran, a ponekad strastveno crven.

RECENZIJE: KOMAD NEBA VEĆ JE DOBIO ODLIČNE KRITIKE

Album “Komad neba” već je privukao pažnju glazbenih kritičara i recenzenata.

„Mangroove su na ‘Komadu neba’ opet pronašli način da nam ponude sasvim novu glazbenu avanturu, obavijenu bogatim aranžmanima i emotivnim interpretacijama. Riječ je o albumu koji se sluša u cijelosti, od početka do kraja, kao zaokruženo umjetničko djelo.”- rekao je Bojan Mušćet na Glazba.hr.

Slično piše i Nacional, gdje Dubravko Jagatić zaključuje:
„Mangroove potvrđuju svoj status jedne od najinventivnijih domaćih grupa, a ‘Komad neba’ pokazuje kako njihova glazba s godinama samo raste u dubinu i slojevitost.”

NOVI SINGL „IGRA”

Mangroove upravo danas, na sam dn objave albuma, službeno predstavlja i novi singl ”Igra”, razigranom i plesnom pjesmom koju je Željka Veverec napisala samoj sebi kao podsjetnik da ponekad trebamo stvari gledati kroz opušteniju prizmu. Spot potpisuju Dinko Čvorić – Doringo i Igor Bogdanović, a kroz prizore igre, snove i stvarnost donose vizualnu nadogradnju pjesmi.

PROMOCIJA ALBUMA – 7.11.2025. KLUB BOOGALOO

Album ”Komad neba” službeno će biti predstavljen na velikom koncertu u klubu Boogaloo u Zagrebu, 7. studenoga 2025. gdje će publika moći doživjeti pjesme uživo uz cijeli bend i goste, u posebnoj večeri posvećenoj glazbi, introspekciji i slavlju stvaralaštva. Ulaznice su dostupne na Entrio.hr.

Album “Komad neba” dostupan je na svim streaming servisima, a CD u Aquarius Music Shopu, svim bolje opremljenim glazbenim trgovinama i online na www.cedeterija.com.