Odgovor stiže u Split s izložbom koncertne fotografije “Straight to R’n’R #2” (Objektivom u rock ‘n’ roll #2), koja će 14. listopada biti otvorena u Gradskog knjižnici Marka Marulića s otvorenjem u 18 sati.
Foto: Deyan Barić
Rock’n’roll, koncertna svjetla, energija publike i lica glazbenika koja traju tek djelić sekunde – sve ono što na koncertu prođe gotovo neprimjetno, koncertni fotografi pokušavaju uhvatiti u pravom trenutku. Upravo je to u središtu izložbe Anastazije Vržina i Željka Jelenskog, zajedničkog konceptualnog projekta koji je prvi put predstavljen prije 15 godina, a prošle godine dobio je svoj nastavak i novu interpretaciju.
Koncept izložbe temelji se na svojevrsnom fotografskom dijalogu. S jedne strane je muška, a s druge ženska vizija koncertne fotografije. Jedan autor govori crno-bijelim jezikom, drugi kolorom. Željko Jelenski, koji je nažalost preminuo 2023. godine, bio je poznat po svojim crno-bijelim portretima, posebno jazz glazbenika, dok Anastazija Vržina njeguje izražajni koloristički rukopis s naglašenim kontrastima svjetla i sjene. Ideja za takvu izložbu rodila se, kako to često biva s dobrim idejama, sasvim spontano – u „foto pitu“, na mjestu gdje se koncertni fotografi najčešće i susreću.
U obnovljenom postavu ”Straight to R’n’R #2”, odnosno ”Objektivom u rock‘n’roll #2” koji se realizira s partnerom Ars Kopijom i kao svojevrsna posveta Željku Jelenskom, posjetitelji će moći vidjeti odabrane fotografije iz prvog postava, neke tehnički i vizualno prilagođene, ali i dosad neizlagane radove. Na fotografijama će se, među ostalima, naći Nick Cave, Rammstein i Macy Gray, kao i modificirani radovi s motivima Rogera Watersa, Santane, Skunk Anansie, Billyja Idola, Faithlessa i Massive Attacka. Od originalnih fotografija ponovno su tu Shakira, Lenny Kravitz, Massimo, Parni valjak, Bon Jovi, Tarja Turunen, Iggy Pop i dr.
A za one koji na otvorenje 14. listopada u 18 sati dođu – postoji i dodatni razlog. Posjetitelje očekuje tombola, a nagrada je kopija jednog od izložbenih primjeraka.
Fotografski parovi bit će predstavljeni na formatima 50 x 70 centimetara, stvarajući svojevrsni vizualni razgovor između dva autora i njihovih pogleda na istu glazbenu energiju.
Ovogodišnja turneja izložbe započela je u Dubrovniku, nastavila se u Bjelovaru, sada stiže u Split, potom se seli u Vukovar, a završetak je u Zagrebu u prosincu ove godine.
Nakon večeri o kojoj se još priča, Slick Party vraća se u Peti Kupe u subotu, 10. listopada, s novom postavom DJ-ica i gostujućim pojačanjem iz Slovenije. Program je usmjeren na plesne ritmove koji povezuju različite klupske zvukove, od baile funka i Miami bassa do amapiana, uz prepoznatljivu energiju Slickovih večeri.
Foto: Emil Varga
Glavno pojačanje ovoga izdanja je Vittori, slovenski DJ koji u Zagreb donosi širok raspon globalnih klupskih utjecaja. U njegovu su glazbenom izboru baile funk, Miami bass i amapiano, a nakon rasprodanog nastupa u Rio de Janeiru stiže s iskustvom plesnih podija na kojima takvi zvukovi najbolje dolaze do izražaja.
Za domaću publiku vraća se i Blair Lea, kojoj će ovo biti treći nastup na Slicku ove godine. Njezin povratak potvrđuje dobru povezanost s publikom koja traži razigran i žanrovski otvoren DJ set.
Večer otvara Lvcia4, čiji je zadatak odmah pokrenuti plesni podij i održati energiju od prvih taktova. Tri izvođača donose različite pristupe, ali zajednički cilj ostaje isti – večer posvećena plesu i glazbi koja ne poznaje granice žanrova.
Slick Party održava se u subotu, 10. listopada, u Petom Kupeu u Zagrebu. Više informacija i ulaznice dostupni su putem [Entrija].
Vibrantne boje, snažni kontrasti, apstraktne forme i futurističke kompozicije čine prepoznatljiv vizualni svijet Graphic Spalato. Iza projekta stoji 23-godišnji Marko Mrduljaš, grafički dizajner iz Splita koji posljednjih godina istražuje različite načine kreativnog izražavanja kroz digitalne medije. Njegova priča sada ulazi u novu fazu, u kojoj statične grafike dobivaju pokret, a autorski radovi postaju dio audiovizualnog iskustva koje bi volio razvijati i na klupskoj sceni.
Marko Mrduljaš – Graphic Spalato
Iako je završio srednju grafičku školu, Marko se nije odmah pronašao u tom području. Pravi interes razvio se oko njegove 19. godine, kada ga je počela privlačiti mogućnost kreativnog izražavanja kroz digitalne medije. Klasično slobodoručno crtanje nije bilo prostor u kojem se najbolje snalazio, ali digitalna grafika otvorila mu je mogućnost da vlastitu maštu pretvori u nešto novo i osobno. Graphic Spalato nastao je prije tri godine, sasvim spontano. Sve je počelo izradom naljepnice za njegovu Vespu, za koju je pronašao postojeći motiv na internetu, prilagodio ga i redizajnirao. Nakon toga počeo je izrađivati prve grafike u Illustratoru, a s vremenom je sve više koristio Photoshop i stvarao kompleksnije kompozicije. Pozitivne reakcije na njegove radove potaknule su ga da nastavi razvijati svoju priču. Graphic Spalato postupno je prerastao početnu ideju i postao autorski projekt u kojem može slobodno stvarati, istraživati i eksperimentirati.
„Svoj stil bih opisao kao energičan, apstraktan i futuristički, s nekim povremenim avangardnim elementima“, objašnjava Marko, kojem su pri stvaranju važni vibrantne boje, snažni kontrasti i neobične kompozicije koje odskaču od uobičajenog.
Iako njegov vizualni identitet nosi snažan pečat Splita i Mediterana, ne želi se ograničiti samo na motive juga i mora. Podneblje iz kojeg dolazi važan je dio njegova izraza, ali inspiraciju pronalazi i u drugim temama te mogućnostima koje nudi digitalno stvaralaštvo. Pritom se vodi idejom koja mu se spontano pojavi u glavi. Kada u njoj prepozna potencijal, razvija je dalje, bez potrebe da stvaranje forsira. Upravo takav pristup otvorio je vrata novom poglavlju Graphic Spalata.
Markove statične kompozicije već su u početku imale određenu dinamiku, energiju i osjećaj pokreta. S vremenom se zato pojavila želja da ih dodatno razvije kroz animaciju i istraži kako bi izgledale kada bi njihove forme počele živjeti na ekranu. Zainteresirala ga je i mogućnost primjene umjetne inteligencije u kreativnom području, što ga je potaknulo na razmišljanje o načinima oživljavanja vlastitih grafika. Iz tog eksperimentiranja počeo se razvijati novi smjer njegova rada, u kojem se statična slika pretvara u animirane vizuale, geometrijske strukture i različite transformacije. Posebno ga je privuklo pitanje kako takvi radovi mogu funkcionirati uz glazbu i kakvu energiju mogu prenijeti publici u klupskom okruženju. Posljednjih pola godine intenzivnije istražuje upravo tu mogućnost.
„Ja želim publici ponuditi jedan svojvrstan bijeg od svakodnevnice i ulazak u jedan drugačiji digitalni svijet kroz vizuale koji se mijenjaju“, kaže Marko.
Njegove kompozicije pritom nisu vezane uz samo jedan motiv ili doslovno značenje. U njegovu digitalnom svijetu mogu se pojaviti epski i povijesni prizori, Mojsije i razdvajanje mora, Atlantida, Peristil pod vodom ili Split u ledenom dobu, odnosno njegov vlastiti Frozen Town. Poznate lokacije i ideje tako dobivaju sasvim drukčije, apstraktne interpretacije. Velik dio motiva nastaje eksperimentiranjem. Proces može početi oblikom, fotografijom, teksturom ili jednostavnom grafičkom idejom koju zatim transformira i istražuje dok ne pronađe novu vizualnu formu.
„Ne mora svaki motiv imati neko doslovno značenje. Nema sve doslovno značenje, ali ima neku energiju, neku vibru“, ističe Marko, kojem je posebno važno da vizuali nadopunjuju ono što publika već čuje. Ne moraju objašnjavati glazbu, nego mogu naglasiti njezinu atmosferu i podići cjelokupni doživljaj.
Jedan od primjera prilagodljivosti njegova vizualnog jezika bilo je predstavljanje radova na Danima gradskog kotara Bol u Splitu, gdje je imao priliku pripremiti vizuale za dvije potpuno različite glazbene večeri. Prva je bila posvećena klapskoj glazbi, pa je vizualni pristup bio mirniji i atmosferičniji, s motivima mora, kamena, prostora i Dalmacije. Drugu večer obilježili su rock bendovi, što mu je omogućilo više slobode u eksperimentiranju s apstraktnim oblicima i dinamičnijim elementima. To iskustvo pokazalo mu je koliko isti autorski potpis može imati različita lica, ovisno o glazbi kojoj se prilagođava.
„Ne želim raditi jedan isti stil koji samo ponavljam na svakom događaju. Osnovni potpis može uvijek ostati moj, ali se vizual mora nekako prilagoditi glazbi, prostoru i publici, da paše ambijentu“, pojašnjava.
Upravo tu vidi potencijal za daljnji razvoj Graphic Spalata na klupskoj sceni. DJ kroz glazbu stvara energiju i atmosferu, a vizualni sadržaj može je dodatno naglasiti i fizički ispuniti prostor. Umjesto da se radovi samo projiciraju kao pozadina nastupa, Marko želi razviti cjelovitije audiovizualno iskustvo u kojem će se vizualne faze prilagođavati tijeku glazbenog seta. Zamišlja suradnju s DJ-em čiji bi glazbeni stil unaprijed upoznao, kako bi zajedno mogli osmisliti vizualnu priču. Ona bi obuhvaćala različite faze nastupa, od mirnijih dijelova do intenzivnih vrhunaca, odnosno peak momenta.
„Moja najveća želja na početku bila bi pokrenuti takvu priču s nekim našim DJ-em koji bi je prihvatio i postao svojevrsni ambasador ovog mog projekta“, otkriva.
Volio bi da zajedničkim radom razviju nešto prepoznatljivo i Split dodatno predstave kroz novi digitalni i vizualni izraz. Smatra da postoji prostor za zanimljive suradnje koje bi s vremenom mogle prijeći i granice Hrvatske.
Iako trenutačno vidi velik potencijal u klupskoj sceni, Marko ne želi ograničiti svoj projekt na jedan tip prostora ili događanja. Njegovi vizuali mogu se prilagoditi koncertima, festivalima, kulturnim manifestacijama i javnim prostorima, pri čemu bi svaki kontekst dobio drukčiji karakter. Upravo mogućnost prilagodbe smatra jednom od najvećih prednosti projekta. Ista vizualna priča može poprimiti mirniju ili dinamičniju formu, ovisno o izvođaču, prostoru i atmosferi. Kroz nove suradnje otvara se i prostor za dodatno eksperimentiranje te istraživanje područja u koja zasad nije zakoračio.
Na kraju, cilj mu je Graphic Spalato razviti u prepoznatljiv autorski digitalni brend s vlastitim vizualnim potpisom, neovisno o tome pojavljuju li se radovi kao statične grafike, animirani vizuali ili audiovizualni performansi.
„Meni je važno da ova priča ostane autentična, da ne bude generična i da uvijek proizlazi iz mojih ideja, inspiracije i mojeg osobnog doživljaja“, naglašava.
Svjestan je da je riječ o dugom putu na kojem se rezultati grade postupno, ali želi nastaviti istraživati, stvarati i prenositi svoju energiju kroz različite forme. Posebno bi ga veselilo kada bi publika s vremenom počela prepoznavati njegov vizualni rukopis i povezivati ga upravo s Graphic Spalatom.
„Mislim da je Graphic Spalato nešto više od grafike, da je to jednostavno iskustvo, doživljaj i jedna priča koja se može razgranati na dosta više područja u ovom ubrzanom i digitalnom svijetu“, zaključuje Marko Mrduljaš.
Više radova Marka Mrduljaša možete pronaći na njegovom Instagramu te web stranici.
*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
Mladi producent danas više ne čeka da ga pronađu izdavačka kuća, klub ili urednik radijske emisije. Može sam producirati, objaviti, distribuirati i promovirati glazbu, a zatim u stvarnom vremenu pratiti kako publika na nju reagira. No, dostupnost alata nije isto što i sloboda. Nikad nije bilo više platformi i nikad nije bilo lakše proizvesti privid karijere – kao da se autorstvo može zamijeniti proizvodnjom tapeta za beskonačni feed.
Tema Novi Val 2.0 zato ne bi trebala biti još jedan popis aplikacija koje mladi autori navodno moraju koristiti. Zanimljivije je pitanje što se događa kada stroj preuzme onaj dio produkcijskog posla koji nikada nije bio umjetnost, nego servis.
Teza je neugodna, ali jednostavna: umjetna inteligencija može preuzeti velik dio niskokvalitetnih i rutinskih radnji u produkciji, čime s tržišta izbacuje upravo onaj tip autorstva kojem cilj nije ekspresija, nego podilaženje najmanjem zajedničkom nazivniku potrošačkog profila. Ako je to krađa posla, onda je riječ o poslu koji je prečesto bio predstavljen kao autorstvo.
Dva sugovornika tu tezu ne odbijaju, ali je postavljaju na različite stolove. Zvonimir Dusper Dus, producent, skladatelj i developer s više od dvije tisuće produkcija, kaže da se temeljni problem ne nalazi u glazbi, nego u glazbenom biznisu. Ivan Maleš aka Malesh, splitski tech-house DJ i producent, osnivač platforme Excitr i autor na londonskom labelu Wiggle, pokazuje gdje tehnologija može biti korisna – u aranžmanu, marketingu i razvoju softvera – ali ne tvrdi da AI već koristi u vlastitoj glazbenoj produkciji.
Nitko od njih generator ne prodaje kao identitet.
Saksofon i roba
Dus je na domaćoj sceni od 1989. godine, kada je kao sedamnaestogodišnjak počeo raditi kao programer i klavijaturist. Od Eddy & Dus i Kontrapunkta do Glastonburyja, Porina i glazbe za više od sedamdeset kazališnih predstava, njegov rad prelazi granicu između autorske glazbe, produkcije, tehnologije i servisa. Potpisuje i glazbu za špicu Dnevnika Nove TV, a u ZAMP-u je evidentirano 595 njegovih djela. Na Poslovnom veleučilištu Zagreb predaje glazbenu produkciju.
U ožujku 2026. objavio je projekt Dussanova, zbirku hrvatskih hitova prearanžiranih u bossa nova ključu i izvedenih akustično, u kontinuitetu, na 96 kHz. Taj projekt važan je upravo zato što se nalazi na suprotnoj strani od logike beskonačne generacije sadržaja: svirači, prostor, izvedba i odluke koje se ne mogu vratiti jednim klikom.
Zvonimir Dusper Dus
Na MAKK-u 2023., zajedno s Mahkeyjem i uz korištenje ustupljenog vokala Nene Belana, Dus je uživo složio pjesmu iz ključnih riječi i AI glasa. Danas se sličan rezultat može dobiti jednim promptom. No njegov se stav nije promijenio.
„Sve se odmotalo unaprijed u smjeru straha od nestanka potrebe za glazbenicima. I onda mi je palo na pamet: ako neki dečko od deset godina želi svirati saksofon, kakve veze ima AI s time? Shvatio sam u sekundi da je problem vezan isključivo uz glazbeni biznis, a ne glazbu kao takvu.“
To je rez koji se u raspravama o umjetnoj inteligenciji lako izgubi. Stroj ne gasi potrebu za sviranjem. On može ugroziti naplatu osrednjosti kao zanata.
„Tako je bilo u svakoj industrijskoj revoluciji, samo što je ova brža i potpunija.“
Odmah zatim Dus pomiče naglasak s odluke proizvođača na odluku slušatelja. Nije presudno samo hoće li producent odobriti pjesmu, nego hoće li je netko doista htjeti slušati.
„Postoji i ona puno važnija, a to je odluka slušatelja hoće li nešto slušati ili ne. A tu AI ne može ništa.“
Nova se roba može proizvesti brže. Uvjet je da slušatelj zna što kupuje.
Malesh
Autorstvo kao proof-of-work
Malesh tu granicu drži s floora, a ne iz studija u kojem proizvodi glazbu za tuđe albume. Kao splitski tech-house DJ i producent nastupao je, među ostalim, s Umekom u Aurori 2010. godine. Autor je projekta Stay Low, a njegov je rad objavljen na londonskom labelu Wiggle, uključujući izdanje Mesmerized iz 2016.
AI u vlastitoj glazbenoj produkciji zasad ne koristi.
„Nemam ništa protiv, dapače. Jednostavno nisam još imao potrebu. Jednostavno mi je gušt složiti neki loop sam, uživo. Isto kao svirati s bandom ili na stageu puštati glazbu.“
Očito kod njega nije riječ o tehnološkom ludizmu, vec prije o raspoređivanju užitka. Ako je dio produkcije upravo čin slaganja loopa, onda alat koji ga odmah proizvede ne rješava nužno problem – možda uklanja razlog zbog kojeg je autor uopće ušao u studio.
Malesh ipak vidi jasnu funkciju AI alata kod aranžmana. Mladi producent često zna napraviti osam taktova, ali ne zna kako ih pretvoriti u pjesmu. Tu tehnologija može pomoći u razvijanju forme, pod uvjetom da autor ne prepusti stroju i odluku o tome što bi pjesma trebala biti.
„Mislim da kod korištenja AI-a za vibe composing artist mora imati dobar ukus, i to što ostaje jest produkcija ako se uloži trud.“
Vibe composing nije isto što i vibe coding. Vibe coding odnosi se na razvoj softvera uz pomoć umjetne inteligencije. Vibe composing ovdje označava glazbeni proces u kojem AI može pomoći u stvaranju skice, aranžmana ili početne ideje. U studio se, dakle, ne seli kod. U studio se seli skica.
„Teško da možeš nešto kvalitetno one-shotati, proizvesti gotovu pjesmu iz prvog prompta Sunou ili sličnom alatu. Dakle i tu ulažeš određeni trud i vrijeme. Nije važno koju tehnologiju koristiš ili na koji način stvaraš glazbu.“
Time se teza precizira. Stroj ne proizvodi automatski dobru glazbu. On ubrzava proces onome tko zna prepoznati što vrijedi zadržati, doraditi ili odbaciti. Bez tog kriterija, one-shot nije produkcija. To je samo objava.
Dusov katalog stoji na dvije strane. Na jednoj su autorski projekti, od Eddy & Dus do Dussanove. Na drugoj su aranžmani, televizija, reklame, hotelski repertoar i matrice za različite formate. Upravo zato njegov je pogled na AI manje romantičan, ali i konkretniji: glazbeni rad oduvijek je sadržavao i umjetnost i servis.
„Ono što je autorsko nužno se mijenjalo već puno puta prije. Biti autor glazbe krajem 19. stoljeća, sredinom 20. i danas podrazumijeva bitno drukčiji proces, estetiku i lifestyle. Isto će se dogoditi i sada, i to u oba smjera.“
Jedan od tih smjerova je praktičan. AI može pomoći u korespondenciji, administraciji i pripremi projekata te producentu osloboditi vrijeme za složeniji rad.
„Za isti budžet producent će moći napraviti bogatiju produkciju.“
Drugi je problematičniji. Ako alat previše jednostavno proizvodi kompleksne aranžmane, autor može prestati trenirati vlastito uho.
„Lakoća kreiranja kompleksnih aranžmana jednim promptom ulijenit će autore pa će, ako ne pripaze, izgubiti autorske mišiće i spustiti kriterije, što pouzdano vodi u mediokritetstvo. Produkcija se vježba produciranjem.“
Malesh bi toj tezi dodao da trud ostaje trud i kada se promijeni alat. Dus bi odgovorio da lakši put može usporiti napredak ako autor prestane donositi odluke. Nisu u sukobu. Jedan mjeri uloženo vrijeme. Drugi mjeri hoće li se kroz to vrijeme i dalje vježbati uho.
Dussanova je za takav odnos prema produkciji najčišći domaći test. Projekt nije zamišljen kao remix postojećih snimki. Dus je postojeće vokale koristio samo iznimno, kada su mu stilski odgovarali i kada su bili dostupni kao zasebni kanali. Ostalo su pjevači otpjevali na nove matrice.
„Ideja projekta je da bude snimljen akustično, na 96 kHz, stereo snimanjem svih kanala. Kanale nisam loopirao niti editirao, osim nužno, nego sam ih svirao u kontinuitetu od početka do kraja.“
Zatim dolazi rečenica koja projekt pretvara u argument:
„Cijela Dussanova je zapravo na jedan način manifest protiv AI-ja i putokaz gdje možemo ići kako bismo sačuvali glazbu od samih sebe.“
Ne od stroja. Od sebe.
„AI je super alat i treba ga koristiti uz uvjet da turbo pojačamo bullshit senzore.“
Malesh softver gradi na drugom stolu. Excitr ne proizvodi glazbu, nego pokušava drukčije rasporediti prihod od slušanja: fan streama, a artist dobiva tantijem. U sustavu u kojem se Spotify često kritizira kao igralište velikih diskografskih kuća, takav je model usmjeren prema manjim izvođačima i njihovoj mogućnosti da izgrade izravniji odnos s publikom.
„Excitr omogućuje manjim artistima, kojih je ogromna većina, da dobiju svoj dio kolača.“
U njegovu slučaju vibe coding nije studijski trik. To je način na koji se platforma uopće razvija.
„Umjesto da kažeš senior programeru kako platforma treba izgledati, kažeš AI-u. Workflow, featuresi i sve ostalo su tvoje djelo, osim ako ne kažeš AI-u da ti i to smisli.“
I tu, kao u vibe composingu, ostaje presudan dobar ukus. Tko zna što platforma treba raditi, zadržava odluku i kontrolira workflow. Tko stroju prepusti i zadatak i razlog, dobiva predvidljivo brže rješenje.
Produkcija i dalje ostaje ono što Maleshu skreće pažnju na međunarodnoj razini. No mladi artist danas mora razumjeti i marketing, short-form sadržaj i načine na koje se publika pretvara iz slučajnog slušatelja u posjetitelja događaja.
„Upravo zbog glazbenog kataloga i produkcije fanovi dolaze na gigove i prate artiste.“
U tome vidi i demokratski potencijal tehnologije: mogućnost da se smanji ovisnost o gatekeeperima i izvođačima omogući izravniji pristup publici.
Splitski siječanj, međutim, ne potvrđuje tu demokratizaciju sam od sebe.
„Tehnologija mi je puno jasnija, razumljivija i jednostavnija od toga kako napuniti splitski klub u siječnju.“
Rečenica je duhovita, ali problem je ozbiljan. Scena počinje tek kada slušanje preraste u odnos: kada nekoga zanima što radiš, kada dođe na tvoju večer, dovede prijatelja i vrati se sljedeći put.
Malesh zato ne želi povući oštru granicu između tehnologije i scene. Excitr vidi kao alat prvog povezivanja, ali ne i kao zamjenu za ono što slijedi.
„Ali iza toga mora postojati nešto zbog čega ljudi žele ostati: glazba, ljudi, prostor i kontinuitet. Pogotovo u gradu poput Splita, gdje scenu gradiš i onim što se događa između dvije velike večeri. Tehnologija može pomoći da te netko otkrije. Na nama je da mu damo razlog da dođe i da se vrati.“
Ta rečenica vraća raspravu iz oblaka platformi u materijalnost grada. Online otkriće može otvoriti vrata, ali klub, publika i ponovni dolazak odlučuju hoće li iza tih vrata nastati scena.
Dus, s druge strane, naglasak stavlja na uho. Na veleučilištu generaciji koja u studio dolazi s generatorom predaje percepciju kao temeljni alat. Za prvu je generaciju razvio protokole slušanja. Odmah iza toga dolazi komunikacija – „formaliziranje nevidljivog“, kako kaže, jer je glazba nevidljiva.
Klasičnu, hibridnu i AI-generiranu produkciju predaje usporedno jer svaka od njih ima vlastito područje primjene. Generator ima svoju domenu. Nema je u uhu, niti u rečenici kojom autor mora objasniti zašto je nešto odlučio napraviti.
Novi Val 2.0 ne bi trebao biti priča o tehnologiji kao neutralnom napretku. Digitalna distribucija smanjila je ovisnost o izdavačima, ali je povećala ovisnost o platformama. AI je otvorio produkciju većem broju ljudi, ali je istodobno razotkrio koliko se glazbenog tržišta već dugo hrani količinom, a ne kriterijem. Vibe coding je pojednostavio razvoj softvera, ali nije ukinuo potrebu za onim tko zna što softver treba raditi. Vibe composing može pomoći aranžmanu, ali ne rješava problem ukusa.
Dus i Malesh ne nude ni paniku ni blagoslov. Nude raspodjelu.
Glazba ostaje. Biznis se preraspodjeljuje. Slušatelj odlučuje, ako zna što sluša. Loop se i dalje može složiti rukom, jer je u tome užitak. Aranžman se može razviti uz pomoć alata, ako ukus ostane aktivan. Softver se može složiti vibe codingom, ako zadatak ostane tvoj. Katalog može nekoga dovesti do vrata, ali Split između dvije velike večeri i dalje traži razlog da se publika vrati.
Tehnologija je promijenila vrata kroz koja se ulazi u glazbu. Scena će se i dalje graditi ondje gdje iza tih vrata postoje rad, rizik i stvarna potreba da se nešto čuje.
Stroj može napuniti katalog. Ne može napuniti podij. Ne može razviti uho umjesto autora. I ne može umjesto slušatelja odlučiti isplati li se ostati.
*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
Banjaluka će u subotu, 10. listopada, ugostiti BLEMC BY DAY, program posvećen ljudima, idejama i pričama koje oblikuju elektroničku glazbu i scenu Banjaluke i regije. Dnevni program održava se u Domu omladine od 11:30, a ulaz je besplatan.
Program donosi tri različita formata, počevši panelom „The Future of the Scene“, koji će otvoriti pitanja o tome što danas znači biti dio scene, kako se mijenja odnos talenta i popularnosti, na koji način tehnologija utječe na glazbu i industriju te što budućnost donosi elektroničkoj glazbi.
O tim će temama razgovarati Siniša Tamamović iz Night Light Recordsa i CTRL Promoa, Tom Pasanec / PEZNT iz Mixmag Adrije i Blacksoul Musica te Aleksa Mijatović iz Zero Five Onea i Centrifuge. Panel će moderirati Danijel Dakić.
Produkcijski dio programa donosi radionicu „From Zero to Track“, koju vodi Mladen Tomić iz Night Light Recordsa. Kroz praktičan pristup predstavit će proces nastanka elektroničke glazbe – od prve ideje do završene trake u Abletonu, uz pogled na sve ono što se događa iza same glazbe.
Dnevni program uključuje i izložbu fotografija „Totalka“ autora Marka Edgea. Njegove fotografije bilježe trenutke i atmosferu elektroničke scene iz perspektive autora koji je godinama prati izbliza.
BLEMC se nakon dnevnog programa nastavlja u noćnom terminu. Od 22 sata KSET će ugostiti BLEMC BY NIGHT, uz nastupe Siniše Tamamovića i Dual Drivea te domaću podršku Alexandera G i Maje. Ulaznice u pretprodaji iznose 12 KM, dok će cijena na ulazu biti 15 KM.
Upravljajte svojom privatnošću
Kako bismo pružili najbolje iskustvo, mi i naši partneri koristimo tehnologije poput kolačića za pohranu i/ili pristup informacijama o uređaju. Pristanak na ove tehnologije omogućit će nama i našim partnerima obradu osobnih podataka kao što su ponašanje pri pregledavanju ili jedinstveni ID-ovi na ovoj stranici i prikazujemo (ne)personalizirane oglase. Nepristanak ili povlačenje privole može negativno utjecati na određene značajke i funkcije.
Kliknite ispod da pristanete na gore navedeno ili napravite detaljne izbore. Vaši će se izbori primijeniti samo na ovu stranicu. Možete promijeniti svoje postavke u bilo kojem trenutku, uključujući povlačenje privole, korištenjem prekidača na Politici kolačića ili klikom na gumb za upravljanje privolom na dnu ekrana.
Functional Uvijek aktivni
The technical storage or access is strictly necessary for the legitimate purpose of enabling the use of a specific service explicitly requested by the subscriber or user, or for the sole purpose of carrying out the transmission of a communication over an electronic communications network.
Preferences
The technical storage or access is necessary for the legitimate purpose of storing preferences that are not requested by the subscriber or user.
Statistics
The technical storage or access that is used exclusively for statistical purposes.The technical storage or access that is used exclusively for anonymous statistical purposes. Without a subpoena, voluntary compliance on the part of your Internet Service Provider, or additional records from a third party, information stored or retrieved for this purpose alone cannot usually be used to identify you.
Marketing
The technical storage or access is required to create user profiles to send advertising, or to track the user on a website or across several websites for similar marketing purposes.
