Donosimo video isječke i razgovor sa voditeljem o gramofonima i kulturi miksanja na njima, kao i samom vinylu. Radionica je bila namijenjena je djeci od 10 do 16 godina, a Ivan Yuri Jurić kao voditelj, vještine DJ-a izbrusio je uz kolege i mentore iz matičnog benda i produkcije Banana Zvuka.
Iskustvo u mentorskom radu s djecom i mladima skupljao je volontirajući u različitim kontekstima.
DJ radionica pod vodstvom Ivana Jurića Yurija – Foto: Damira Kalajžić
Koji su bili glavni ciljevi radionice. Što su sudionici trebali naučiti?
Glavni ciljevi su bili predstaviti DJ kulturu dobnoj skupini od 10 do 16 godina, upoznati ih sa osnovnom opremom i osnovnom tehnikom. Sudionici u kratkoj prezentaciji saznaju osnovne informacije, postavljaju igle na gramofone, upoznavaju se sa funkcijama i opcijama na opremi i pokušavaju ostvarit svoj prvi beatmach mix. Nešto što je nama u toj dobi izgledalo kao nedostižan san zbog nedostupnosti tehnologije i informacija.
Je li netko od sudionika iznenadio svojom brzinom učenja ili kreativnim pristupom?
Nije bilo baš vremena za izraziti nekakav kreativan pristup, ali svi sudionici pokazuju nevjerojatnu brzinu u shvaćanju poante i tehnike. Ipak se radilo o dvosatnoj prezentaciji potencijalne kontinuirane radionice s puno širim spektrom učenja i razvoja.
Koliko je važan rad s vinilima i gramofonima za DJ-e u današnje digitalno doba?
Danas se sve može i bez vinila i gramofona. I sve se može puno lakše. S gramofonima i vinilima je zahtjevnije, ali je ljepše i korisnije. Taj način rada puno više zadire u spajanje kognitivnih i motoričkih aspekata, odnosno vodi u razmišljanje o glazbi u smjeru pravog sviranja i stvaranja. Skoro sva elektronička glazba je u osnovi nastala kombiniranjem ritam mašina sa sampleovima skinutih s vinila u interakciji sa synthovima pa onda i ostalom tehnologijom.
Vinili su meni osobno dali puno dublji i slojevitiji uvid u glazbu i njeno stvaranje kao i reproduciranje. Vinil kao medij uz to još i daje osnovni uvid u fiziku samoga zvuka, ali rekao bih da se ta svijest razvije tek kasnije dužim radom. Kratak odgovor bi bio da ovaj način rada i nije previše bitan za današnje DJ-e, ali je jako bitan za samu glazbu i individualni razvoj unutar nje. Uz to ovaj pristup kombinira vinil i napredne digitalne platforme šta se po iskustvu rada u Banana Zvuku pokazalo najboljim i najzabavnijim.
Foto: Damira Kalajžić
Koje su najčešće greške koje videš kod početnika i kako ih savjetuješ da ih izbjegnu?
Početnik je netko tko o nečemu zna jako malo ili ništa tako da bi rekao da unutar tih okvira greške zapravo ne postoje. Postoji ulazak i razotkrivanje jednog od najljepših i najbitnjih segmenata ljudskog postojanja – glazbe. S tehničke strane ako se tome pristupi tako, onda jako brzo savladavaš izazove. U glazbu se treba ulaziti bez predrasuda, očekivanja i unaprijed nametnutih ciljeva i ako to uspiješ onda ti je sve dobro. Moj savjet je da svi koji žele trebaju pokušati i ako osjete da im je dobro, neka samo nastave griješiti unedogled.
Kakav feedback si dobio od sudionika radionice i planiraš li nešto slično u skoroj budućnosti?
Feedback je vrhunski već drugu godinu. Sudionici, roditelji, učitelji, MKC i moj kolega Luka zadovoljni i sretni. Sa svima njima i ja. Ne planiram ništa bez nekih konkretnih uvjeta, ali san spreman na sve. Pojavijo se velik interes i za kontinuiranu radionicu za studentski uzrast i odrasle. Da bi sama radionica bila odrađena na pravom nivou, zahtjeva adekvatan prostor i još dosta opreme da se može raditi na grupnom i individualnom nivou. Postoji i programski dodatak u kojem dolaze gosti i pokazuju napredne natjecateljske tehnike i atraktivne vratolomije. Ostalo je sve na želji, volji i vrimenu polaznika. Vježba i posvećenost.
Kako vidiš ulogu radionica poput ove u razvoju lokalne klupske scene u Hrvatskoj?
Moje iskustvo unutar muzike kaže da su radionice među najbitnijim segmentima razvoja glazbe i scene uopće. Mislin da će rezultati novih programa MKC-a vrlo brzo bit vidljivi nakon protekle godine i da će to bit najbolja potvrda.
Vijest o gašenju svih glazbenih MTV kanala u Europi, koja je odjeknula prije desetak dana, još uvijek izaziva reakcije među ljubiteljima glazbe i pop kulture. O temi je u emisiji N1 Studio uživo govorio glazbeni kritičar, novinar i dugogodišnji akter scene Ilko Čulić, osvrnuvši se na “MTV epohu” koja je oblikovala generacije.
foto: YouTube screenshot / N1
„To se u povijesti popularne glazbe zove MTV epoha, i to će se uvijek tako zvati“, rekao je Čulić, istaknuvši razdoblje od ranih osamdesetih do kraja devedesetih kao zlatno doba kanala koji je “kreirao trendove umjesto da ih prati”.
Podsjetio je da je prijelomni trenutak bio 1983. godine, kada je MTV odbio emitirati Michael Jacksonov “Billie Jean” zbog tadašnje rasističke politike kanala. Tek nakon pritiska izdavača, spot je emitiran i otvorio vrata globalnoj popularizaciji crnih izvođača. „Od tog trenutka MTV je postao svjetska platforma, a ne samo američka televizija“, rekao je.
Uslijedili su formati koji su definirali glazbenu kulturu – emisije poput “120 Minutes” i “Yo! MTV Raps”, koje su svijetu otkrile izvođače poput Nirvane, Nine Inch Nailsa, Red Hot Chili Peppersa, ali i donijele hip-hop u dnevne boravke europske publike. „To su bile emisije koje su stvarale glazbeni ukus, a ne samo pratile top-liste“, istaknuo je Čulić. „MTV je tada bio kustos, a ne oglasni prostor.“
foto: YouTube screenshot / N1
Čulić je podsjetio i na format “MTV Unplugged“, koji je, kako kaže, “promijenio način na koji slušamo akustičnu glazbu”. Serijal u kojem su nastupali Nirvana, Eric Clapton, Pearl Jam, Alanis Morissette i mnogi drugi, stvorio je nove standarde u glazbenom izražavanju i vratio autentičnost u središte pozornosti.
No, kraj ere počeo je s pojavom YouTubea. „MTV je prestao biti bitan oko 2008. godine. YouTube je dobio rat, a sada gledamo potpisivanje kapitulacije“, rekao je Čulić, komentirajući odluku Paramount Globala o gašenju svih glazbenih MTV kanala do kraja 2025. godine. Prema njegovim riječima, publika više ne čeka nove spotove na televiziji, već ih sada sama pronalazi, dijeli i stvara viralne trendove.
Unatoč svemu, Čulić MTV pamti po onome što je ostavilo trag: „Po masi dobrih spotova, po tome što smo zahvaljujući njemu otkrivali nove bendove odmah, a ne mjesecima kasnije. I po Live Aidu, prvom događaju koji smo pratili cijeli dan i noć ispred televizije.“
Cijeli razgovor s Ilkom Čulićem o gašenju MTV-a i njegovom naslijeđu možete pogledati na YouTubeu.
Hrvatski dub-reggae tandem Dr.Obi i Anja G predstavili su novu pjesmu “From The Ghetto”, snimljenu u suradnji s argentinskim multiinstrumentalistom Lucianom Ponzanom.
Ideja i tekst pjesme nastali su tijekom Anjinog boravka u Venezueli, gdje je posjetila najveći južnoamerički geto Petare u Caracasu. Ljudi koje je tamo upoznala i iskustva koja je doživjela nadahnuli su je da napiše tekst koji oštro progovara o društvenim nejednakostima i “modernom ropstvu” koje nameće sustav bogate elite.
Luciano Ponzano dolazi iz Argentine, a član je švicarsko-argentinskog benda The Hawks Triad, koji redovito nastupa diljem Europe. U svibnju ove godine bend je svirao u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Srbiji, a za početak 2026. pripremaju novi album. Ponzano na nastupima kombinira gitaru, efekte i loop station, stvarajući eksperimentalnu atmosferu koja spaja filmske zvučne pejzaže s bogatim glazbenim slojevima.
Dr.Obi i Anja G poznati su po svom dubokoumnom roots zvuku i društveno angažiranim porukama, a kroz AmpliFyah Music, neovisnu platformu posvećenu promociji dub i reggae izvođača iz Hrvatske i šire, nastavljaju širiti svoju poruku svjesnosti i otpora kroz glazbu.
“From The Ghetto” možete poslušati i podržati na Bandcampu, a ako budete dovoljni brzi možete si osigurati i limitirano izdanje 12″ vinila.
Očekuje vas noć puna mračne scenografije, moćnih vizuala i vrhunskog techno zvuka uz neka od najjačih imena domaće elektroničke scene. Line up čini regionalna postava, a kao jedno od imena 31. listopada stiže Petar Dundov.
Petar Dundov je jedan od najpoznatijih hrvatskih i regionalnih techno DJ-a i producenata, cijenjen na svjetskoj sceni već više od dva desetljeća. Njegov prepoznatljiv stil kombinira hipnotične melodije i snažan ritam, stvarajući emotivna i energična putovanja kroz zvuk.
Izdao je brojne EP-jeve za prestižne labele poput Music Man Records, a njegovi setovi poznati su po jedinstvenoj atmosferi i umjetničkoj dubini. Redovito nastupa na velikim festivalima i u renomiranim klubovima diljem svijeta, predstavljajući Hrvatsku u samom vrhu globalne elektroničke glazbene scene.
Uz njega stiže Mr. DJ Dario, legenda hrvatske elektroničke scene i jedan od pionira techno zvuka na ovim prostorima. Status kultnog DJ-a stekao je još sredinom 90-tih u legendarnoj Kašini koja je godinama bila i ostala sinonim pravog undergrounda hrvatske elektronske scene. Suosnivač je i bivši rezident velikih projekata kao što su Kraljevstvo i Perfection.
Odličnoj regionalnoj postavi pridružuju se i Kiki, Shipe, Ska, Glia, te Lalita Kali. Pripremite svoje maske i kostime i pridružite nam se na najstrašnijoj večeri godine. Ulaznice su 10 eura do ponoći, 15 eur poslije.
U noći 8. kolovoza 2025., na splitskim Stinicama, Paul Kalkbrenner hipnotičkim techno setom od tri sata privukao je preko tisuću ljudi u Porat Club, jedinstvenu open-air oazu uz Jadran. Valovi s Jadrana stapali su se s dubokim basovima, LED svjetla s mjesečinom, a publika je nakratko zaboravila kaos svakodnevice.
Taj spektakl nije samo glazbeni događaj – Porat je, bar te večeri, jedan od simptoma splitske rave scene, preživjelog otpora u okruženju gdje turizam i tzv. “kriva kultura” istiskuju urbana plemena DJ-eva, promotora i plesača koji kroz ritam brane svoj identitet.
Rođena u ratnim 90-ima iz ožiljaka brutalne stvarnosti, splitska rave scena i danas se nalazi na udaru masovnog turizma, festivala i mainstream kulture koja guši autentičnost. Ovo je priča o borbi za modernitet usred dubokog kulturnog rascjepa, koji odražava povijesni timeline Splita kao zajednice i društvene cjeline.
Up & Down, Split – Foto: Klubska Scena
Povijesni kontekst: Split i rascjep identiteta
Split, osnovan 305. godine kao Dioklecijanova carska vikendica i lučko središte Dalmacije, stoljećima je bio raskrižje kultura. Ilirski, rimski, srednjovjekovni slavenski i latinski utjecaji oblikovali su njegovu specifičnu urbanu tkivnost. Tijekom mletačke vladavine (1420.-1797.) pa sve do danas, sukob između “talijanaške” elite, tzv. „fetivih“, i ruralnih „vlaja“, viđenih kroz prizmu “morlačke”, gorštačke barbarske komponente, između “građana” i “pučana” razvio je duboke kulturne podjele. Obje strane razvile su otpor prema modernizaciji – elita kroz kulturalni autizam i endogamiju, ruralno stanovništvo kroz narodnjačku zatvorenost i kolektivizirane religijske obrasce. Upravo ovakav kulturni okvir olakšao je širenje totalitarnih sentimenata u 20. stoljeću, od fašizma do socijalizma.
Nakon Drugog svjetskog rata, Tito je prepoznao Split kao svoju glavnu luku, ubrizgavajući dodatnu ekonomsku energiju kroz brodogradnju i turizam. Planirana industrijska i demografska ekspanzija, uz nekontrolirano doseljavanje pripadajuće, mahom niskokvalificirane, akulturirane radne snage s gradske i regionalne periferije donijela je i socijalne patologije. Rat 1991.-1995. i priljev izbjeglica samo su produbili jaz. Danas, uz gotovo tri milijuna turista godišnje, masovni turizam dodatno je pojačao taj kulturni rascjep, gušeći urbane subkulture i generirajući sukob između tradicionalnih kolektiva elita i novorođenih urbanih plemena – splitske rave scene.
Club Metropolis, Split
Baština: rave kao otpor i ritual
U postratnim 90-ima splitska rave scena postala je urbano utočište. Ilegalni partyji u bunkerima Dioklecijanove palače, setovi u podzemnim skloništima Gripa, Spinuta, Sućidra, Pujanki te napuštenim vojnim objektima Visoke i tunelima ispod Kmana obilježili su uspon lokalnog undergrounda. Klubovi poput Up & Downa, Metropolisa i Shakespearea bili su žarišta gdje se lokalno i globalno spajalo u jedinstvenu plesnu kulturu.
Pioniri DJ-inga okupljali su trostruka urbana plemena: techno puriste posvećene minimalističkom zvuku, house fanove s mediteranskim štihom ili pak trance entuzijaste i gostujuću, nomadsku party – populaciju iz drugih sredina. Ovi kolektivni rituali nisu bili samo plesni događaji nego i socijalni kapital koji je pružao kakav-takav otpor (ne)kulturi povampirenog nacionalizma i poratnih trauma.
No, s vremenom, festivalizacija i komercijalizacija glavnih događaja, konkretno Ultra Europe, uz već opisani trajni povijesni socijalni sukob doveli su do marginalizacije ovih autentičnih zajednica i institucionalizacije nečega što bih nazvao jednostavno – krivom kulturom.
Ultra Europe – Foto: Toni Jurić
Pod udarom: kriva kultura i totalitarni kolektivizam
Ovako naznačena, kriva kultura rezultat je povijesnog i ideološkog otpora modernizaciji. Lokalna urbana plemena, izložena političkom i ekonomskom pritisku, inkorporirana su u „maligni kontinuitet“ – kognitivni i društveni razdor u kojem malobrojna publika i priučeni produkcijski čimbenici – osobe i udruge – istrajavaju “na mišiće” u i na prostorima poput Doma mladih i Kocke, čineći ih tako istovremeno simbolom otpora i blokadom napretka.
Ultra Europe, od 2013. izrazito monopolizira ostatke ljeta u Splitu ugovorima do 2029., donoseći masovni EDM spektakl koji se teško uklapa u lokalnu scenu talentiranih, ali nastanjenih u improviziranim i tehnički nedovoljno kvalitetnim prostorima. Joe Bašić, organizator festivala i event menadžer, ističe kako je potrošnja posjetitelja na 76,5 milijuna eura u 2023., no cijena je visoka – udvostručene cijene smještaja, birokratske prepreke za klubove te pritisak na male promotore.
Dok se poratna generacija DJ-eva suočava s burnoutom i nevidljivošću, među ostalim i prononsiranim “manjkom” žena u sceni, festivalizacija i turizam ruše lokalnu kulturnu matricu. Tradicionalni prostori poput Doma mladih, gotovo 50 godina nedovršen – postaju rigidne, akustično nepogodne i simbolične metafore društvenog zastoja.
Joe Bašić, organizator Ultra Europe festivala – Foto: Toni Jurić
Upravljački tipovi, profili i kulturni paradoks
Splitska politička scena, pak, donosi kontradikcije. Dok je negdašnji kontroverzni gradonačelnik Željko Kerum pokazao više razumijevanja za elektroničku scenu dovodeći svjetske zvijezde poput Faithlessa na Rivu, „progresivni“ establišment na čelu s Ivicom Puljkom – ali i svaka druga od neukih, kulturno nepismenih vladajućih garnitura, opsjednutih uskim područjem (materijalnog) interesa, obilato zalivenog i zarobljenog vlastitom ideološkom pozicijom – izvana promatra, dok odgovornost za program prebacuje na organizatore festivala i ekipu poput Bašića.
Ovaj paradoks dodatno zatvara krug malignog kontinuiteta – kulturne matrice koje prvenstveno održavaju kako publika, tako i odabrani, naizgled anarhistički, no u praksi duboko nazadnjački, socijalistički tip upravljanja tzv. “koalicijom” udruga (gdje su “udruge” nerijetko dulje titule i naziva od stvarnog članstva) Doma i Kocke, oblikovana kroz desetljeća ideoloških sukoba, zahrđalih rituala i društvenog neprihvaćanja promjena.
„Dom je simbol!“ vikala je s istekom devedesetih pionirka njegove recentne divlje kolonizacije Suzana Kunac, u bojnom pokliču reakcije na (vjerojatno fiktivnu) ponudu preseljenja koalicije u zamjenski prostor, negdje kod Poljuda. No ona, kao ni tadašnji “pioniri” scene, nije imala u vidu tehničku ni komercijalnu, već isključivo ideološku dimenziju i dobrobit po buduće korisnike.
Dom, amfiteatar, ni klupski prostor „Kocke“, te kotlovnice – neuspjele brutalističke izrasline na urbanom tkivu Splita – posljedično ni rave scenu koja u njoj trokira već gotovo četvrt stoljeća, neće spasiti akustički genij (uz dužno poštovanje) prononsiranih spasitelja, jednog Pelicarića, Ruzine, ili trenutačnih arhitekata „u misiji progresa“. Neće je spasiti ni zahvati sadašnjih upravitelja iz sjene, arhitektonskog lobija korisnika EU fondova, ojačanog u Puljkovoj vladavini, ali i dalje pod ideološkom dominacijom duboke države u Banovini i šire.
Upravo u toj netaknutoj jezgri leži ono što je nazvano „malignim kontinuitetom“ – trajni mentalni obrazac kulturne autodestrukcije koji istrajavanjem na jednim te istim, ne nužno vrijednim, relevantnim i kompetentnim osobama, mjestima i programima, blokira svaku reformu pod izlikom otpora, a zapravo proizvodi status quo.
Demokratski otpor kao zamašnjak urbane kreativnosti
Globalno, suvremene demokracije već odavno prepoznaju neraskidivu vezu između ekonomskog i kulturnog napretka. Kao ilustracija, Manchester je nekada bio tmurno, industrijsko radničko mjesto – spavaonica u svekolikom opadanju na zalazu epohe laburističkog vlastodršca. No sredinom 90-ih, zahvaljujući hrabrom prihvaćanju i institucionalnoj podršci vlastite nativne popularne kulture, postao je globalni epicentar glazbene industrije.
Detroit – Foto: Tonko Mikulandra
Vizionar Tony Wilson, čiji se doprinos može mjeriti otkrićem genija Iana Curtisa i karijerama Joy Divisiona, New Ordera, Happy Mondaysa i drugih perjanica “plesnog” rocka, izdašno poškropljenog kristalom acida, pokrenuo je renesansu kroz Factory Records i legendarni klub Hacienda, mjesto gdje se zakuhala moderna eurpska klupska plesna glazba. Iako je Manchester doživio teroristički napad IRA-e 1996., što je izazvalo ogromnu materijalnu štetu, upravo je ta tragedija aktivirala investitore i prenamjenu prostora u kulturne jezgre koje su grad potisnule iz industrijskog pada u vrh britanske industrije kulturnih i kreativnih industrija. Danas je Manchester drugi po važnosti britanski grad po kriterijima umjetnosti, medija i visokog obrazovanja, primjer uspješne urbane transformacije.
Uostalom, sam rodonačelnički Detroit, grad nastao u duhu otpornosti afričko-američke zajednice, u sličnom povijesnom kontekstu i situaciji, kroz pokret Belleville Three izgradio je techno kao kulturnu platformu afirmacije i otpora. Ta scena nije samo proizvodila glazbu nego je stvorila političku platformu i preživjela desetljećima kao simbioza kulture i protesta protiv komercijalizacije i društvenih pritisaka.
Nakon pada Berlinskoga zida, Berlin je postao svjetski simbol slobode i reinvencije kroz techno kulturu. Klub Tresor i legendarna Love Parade predstavljaju spoj umjetničkog otpora i javne politike u oblikovanju još uvijek globalno prepoznatljivog kulturnog identiteta grada. Uvid u takve paralelne spoznaje potvrđuje da Manchester nije procvjetao zbog svoje bombe, nego zahvaljujući kreativnoj slobodi, institucionalnoj podršci i društvenoj hrabrosti. Detroit je pokazao kako globalni fenomeni mogu izrasti iz lokalnog protesta, a Berlin je uz glazbu iscijelio jedan povijesno duboko ozlijeđen, podijeljeni grad.
Love Parade – Foto Just Love Techno Instagram
Šibenik i Split – dva oka razroka
Split, bogat višestoljetnim kulturno-političkim nasljeđem i složenim društvenim tenzijama, iako na neuporedivo manjem jezičkom teritoriju i nižem stupnju na skali ukupnog ekonomskog bogatstva, ali s nemjerljivim, sasvim usporedivim potencijalom, još uvijek traži svoj vlastiti „manchesterski trenutak“.
I dok Paul Kalkbrenner ove godine miksa uz pivo techno setove u Porat Clubu, prostoru dosad profiliranom u svojstvu još jedne individualne splitske programske “brije” na cover bendove i jeftine, prožvakane izvođačke programe što sve skupa više podsjeća na improvizaciju nego na slutnju prepoznatljivog urbanog identiteta i ustanovljenje nekakve zadovoljavajuće pop-kulturne ponude, tek pedesetak kilometara dalje Šibenik kreira novu eru elektroničke scene.
Na impozantnoj Tvrđavi sv. Mihovila, 5. kolovoza 2025., legendarni Röyksopp izveo je DJ set koji svojim estetskim i kulturnim značajem debelo nadmašuje slične splitske događaje. Taj futuristički dance ritual uvršten je među najvažnije događaje godine u Hrvatskoj, nominiran za priznanje Event godine na prestižnoj nagradi Ambasador 2025.
Collage pres. Röyksopp na tvrđavi sv. Mihovila – Foto: Valerio Baranović
Šibenik je sistemski prepoznao i infrastrukturno podržao scenu, pretvarajući tvrđave u kulturne epicentre, dok Split i dalje balansira između „malignog kontinuiteta“ zatvaranja i nejasnih kulturnih politika koje outsourcingom prebacuju odgovornost na tipične aktere poput festivalskog autoriteta Ultre ili malobrojnih privatnih investitora – samoprozvanih, podobnih producenata, u posjedu atraktivnih gradskih prostora i lokacija, no obično manjkavog ažurnog ukusa i debelo limitiranih kompetencija.
Split ima sve preduvjete: neumorna urbana plemena, bogatu tradiciju i svježe talente. No, nedostaje mu jasna vizija i odlučnost kako bi, kroz jedinstven i jednoznačan vektor političke platforme i/ili akcije, taj generacijski potencijal pretvorio u trajnu kulturnu i ekonomsku snagu.
Dok urbana plemena još plešu – možda na još uvijek manje vidljivim, ali ekipi itekako poznatim mjestima – grad i dalje spava. Doduše uz taj prigušeni, prikriveni ritam, upravo onaj koji je u stanju probuditi i obnoviti grad u cjelini.
*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
Dok su jedni iskoristili dodatni sat za spavanje, drugi su se radovali sat dužem partyju. No bez obzira jeste li bili u klubu ili u krevetu, tijelu sada treba nekoliko dana da se privikne na novi ritam dana i noći. Evo nekoliko savjeta kako lakše prebroditi promjenu na zimsko računanje vremena i pomoći organizmu da se uskladi s novim tempom.
Iako je sat pomaknut, vaš unutarnji sat ne zna za to. Umjesto da forsirate prilagodbu, pomičite vrijeme spavanja 15 do 20 minuta ranije svaku večer dok ne postignete ritam koji vam odgovara. Stručnjaci preporučuju barem sedam sati sna, posebno u tjednu nakon promjene vremena.
Vježbajte dobre navike prije spavanja
Pomaže topla šalica čaja i mirno okruženje prije odlaska u krevet. Izbjegavajte kofein i alkohol u večernjim satima te vježbanje barem četiri sata prije spavanja, jer sve to stimulira organizam kad bi se trebao smiriti.
Prije spavanja ugasite mobitel, TV i laptop. Ekrani emitiraju plavo svjetlo koje usporava lučenje melatonina, hormona pospanosti. Umjesto toga, prigušite svjetla, istuširajte se toplom vodom i pročitajte nekoliko stranica knjige.
Večerajte više proteina, manje ugljikohidrata
Pomičite i vrijeme večere ranije za 15-ak minuta svakog dana. Umjesto teških, kasnih obroka, birajte lagane proteinske kombinacije poput ribe, piletine, jaja i sira uz povrće. Takvi obroci pomažu probavi i mirnijem snu.
Iskoristite svjetlo dana
Kako dani postaju kraći, jutarnja svjetlost postaje važna za dobru energiju. Kratka šetnja ili kava na suncu pomoći će vam da „uhvatite“ serotonin i poboljšate raspoloženje. Svjetlost je ključna da tijelo ostane u ravnoteži.
Oko pomicanja kazaljki već se godinama lome koplja, a ni na razini Europske unije još nije postignut konsenzus o tome treba li tu praksu uopće zadržati. Svatko ima svoje mišljenje jer nekima pomicanje sata smeta, drugi ga jedva primijete.
Ono što možemo učiniti jest prilagoditi se što bezbolnije i pronaći nešto pozitivno u toj promjeni. Primjerice, uživati u sat vremena dužem partijanju ili spavanju koje smo noćas dobili, a onda lagano uskladiti ritam i doći sebi.
*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
Upravljajte svojom privatnošću
To provide the best experiences, we and our partners use technologies like cookies to store and/or access device information. Consenting to these technologies will allow us and our partners to process personal data such as browsing behavior or unique IDs on this site and show (non-) personalized ads. Not consenting or withdrawing consent, may adversely affect certain features and functions.
Click below to consent to the above or make granular choices. Your choices will be applied to this site only. You can change your settings at any time, including withdrawing your consent, by using the toggles on the Cookie Policy, or by clicking on the manage consent button at the bottom of the screen.
Functional Always active
The technical storage or access is strictly necessary for the legitimate purpose of enabling the use of a specific service explicitly requested by the subscriber or user, or for the sole purpose of carrying out the transmission of a communication over an electronic communications network.
Preferences
The technical storage or access is necessary for the legitimate purpose of storing preferences that are not requested by the subscriber or user.
Statistics
The technical storage or access that is used exclusively for statistical purposes.The technical storage or access that is used exclusively for anonymous statistical purposes. Without a subpoena, voluntary compliance on the part of your Internet Service Provider, or additional records from a third party, information stored or retrieved for this purpose alone cannot usually be used to identify you.
Marketing
The technical storage or access is required to create user profiles to send advertising, or to track the user on a website or across several websites for similar marketing purposes.
