Jubilarno deseto izdanje Dekmantel Selectorsa tijekom vikenda doživjelo je svoj vrhunac u Tisnom, gdje se ponovno okupila međunarodna publika ljubitelja pažljivo kurirane elektroničke glazbe.
Dekmantel Selectors 2026. – foto: Hana Ljubić
Za jubilarno izdanje tražila se karta više, a festival je bio rasprodan u rekordnom roku još prošle godine. Od plesa u The Garden Resortu preko boat partyja na Jadranu pa sve do noćnih aftera u Barbarella’su, festival je još jednom potvrdio status jedne od najcjenjenijih destinacija na svjetskoj festivalskoj karti.
Tijekom vikenda u The Garden Resortu nastupila su brojna istaknuta imena scene, među kojima su bili Vlada, Binh & Vladimir Ivković, CCL, Identified Patient, Nick Leon, DJ Godfather, Introspekt, Efdemin, Roi Perez i brojni drugi. Program se odvijao i u Barbarella’su gdje se plesalo Fadi Mohema, Ogazon, DJ Koolta, Questa i druge. Poseban dio Dekmantel Selectorsa tradicionalno čine boat partyji, a ni jubilarno izdanje nije bilo iznimka. Na brodovima su svoj program predstavili Adriatic Coasting, Rush Hour, Bassiani i drugi poznati brendovi elektroničke glazbe.
Među domaćim snagama vrijedi izdvojiti Metz Attack, koji je nastupio na Voodoo stageu, dok je Adriatic Coasting u nedjelju preuzeo jedan od boat partyja. Njihovi nastupi još su jednom pokazali da domaća scena ima svoje mjesto u programu festivala koji okuplja neka od najvažnijih imena suvremene elektroničke glazbe.
Jubilarno deseto izdanje Dekmantel Selectorsa zatvara se večeras, a veliko finale i “točka na i” festivala pripada jednom od najvećih imena elektroničke glazbe – Jeffu Millsu.
Naše suradnice Jana Golub i Hana Ljubić donose fotografije i videozapise s festivalskih lokacija, a kroz njihov objektiv donosimo pregled vikenda koji je još jednom pokazao zašto se Dekmantel Selectors s razlogom vraća u Tisno.
Foresterra festival u Fužinama održao je svoje treće izdanje, a iz prelijepog Gorskog kotara donosimo i snimke koje najbolje prenose atmosferu četverodnevnog događaja.
Foresterra festival 2026. – foto: Venator
Glazba je krenula u četvrtak i nije se gasila sve do nedjelje navečer, donoseći čak 75 sati neprekidnog plesa u jedinstvenom prirodnom okruženju Fužina. Program se odvijao na dvije pozornice, od kojih je svaka ponudila vlastiti glazbeni smjer. Ni velika kiša koja je pogodila Gorski kotar nije poremetila planove publike željne plesa, koja je nastavila stvarati atmosferu na festivalskim podijima.
Glavna pozornica, Foresterra Stage vodila je publiku kroz full-on, forest i dark psy trance, uz snažne, duboke i energične zvukove koji su se širili ispod krošnji drveća. S druge strane, Windmill je ponudio drukčiju zvučnu dimenziju kroz psydub, psytech, dark progressive i techno, stvarajući eksperimentalniju i atmosferičniju vibru.
Foresterra ni ove godine nije bila samo glazbeni festival. Bogat program radionica i aktivnosti omogućio je posjetiteljima da vrijeme između plesnih podija provedu uz jogu, meditaciju, handpan, cirkuske i kreativne radionice, planinarenje te različite aktivnosti u prirodi. Program je dodatno upotpunjen performansima poput fire showa, kao i highline i slackline aktivnostima, čime se još jednom naglasila povezanost umjetnosti, pokreta, prirode i festivalskog prostora.
Festival je tako i po treći put potvrdio da je više od klasičnog glazbenog događaja. Kao ponosno obiteljski festival otvoren svim generacijama i njihovim kućnim ljubimcima, tijekom četiri dana gradila je prostor za glazbu, ples, učenje, stvaranje i zajedništvo.
Nakon još jednog izdanja, iz Fužina ostaju uspomene na 75 sati glazbe i druženja te snimke koje ćemo još dugo gledati.
Yamaha CS-80 za koji se tvrdi da je pripadao legendarnom grčkom skladatelju i pioniru elektroničke glazbe Vangelisu prodan je za 401.465 funti, odnosno za nešto manje od 470 tisuća eura, čime je postao najskuplji sintesajzer ikada prodan.
Yamaha CS-80 – foto: Reverb
Instrument je na platformi Reverb ponudio prodavač iz Atene koji je tvrdio da je riječ o Vangelisovu prvom modelu Yamaha CS-80 te da ga je koristio tijekom snimanja albuma “Spiral” iz 1977. godine. Prodavač je sintesajzer opisao kao rani prototip bez serijskog broja, koji je i dalje potpuno funkcionalan te dolazi s originalnim stalkom i poklopcem.
Ipak, povezanost konkretnog primjerka s Vangelisom nije neovisno potvrđena. Uz tvrdnju prodavača nije objavljena potpuna dokumentacija o podrijetlu instrumenta, a jedan od rijetkih tragova koji se navodi kao poveznica s Vangelisom jest opeklina od cigarete na gornjoj A tipki, što odgovara poznatoj činjenici da je grčki skladatelj bio pušač.
Bez obzira na nedostatak potpune potvrde o vlasništvu, Yamaha CS-80 neraskidivo je vezana uz Vangelisovu karijeru. Slavni skladatelj koristio ju je na albumu “Spiral“, a kasnije je postala važan dio njegova prepoznatljivog zvuka na projektima poput “Opéra Sauvage“, “Chariots of Fire” i kultnog soundtracka za “Blade Runner“. Sam ju je 1984. opisao kao najvažniji sintesajzer svoje karijere i najboljim analognim dizajnom sintesajzera ikada.
Rekordna prodaja višestruko je nadmašila prethodni rekord na tržištu povijesne elektroničke glazbene opreme, koji je držao vocoder Sennheiser VSM-201, nekada u vlasništvu suosnivača Kraftwerka Floriana Schneidera.
Vangelis je preminuo 2022. godine u 79. godini, a njegov utjecaj na razvoj elektroničke glazbe i popularizaciju sintesajzera ostao je nemjerljiv. Upravo zato ova prodaja još jednom potvrđuje koliko veliko mjesto njegovo nasljeđe i danas zauzima među kolekcionarima i ljubiteljima legendarnih analognih instrumenata.
Njegov rad povezuje klupsku kulturu, sound art i projekte temeljene na reinterpretaciji baštine, poput Remiksa identiteta, kroz koji razvija pristup remiksu kao metodologiji rada.
U svojim recentnim projektima fokusiran je na reinterpretaciju istarske tradicijske glazbe (tijesni intervali, mih, roženice, “na tanko i debelo”), ali i šireg spektra manjinskih glazbenih praksi koje su kroz povijest oblikovale kulturni prostor Istre, prevodeći ih u suvremeni elektronički kontekst.
Ranije je djelovao kao DJ Marino, kao dio rane elektroničke i open-air scene u Hrvatskoj tijekom 90-ih i 2000-ih.
Povodom novog albuma, inovativnog AI spota za traku “Srdo moja” i posebnog slavljeničkog hibridnog seta, uhvatili smo Marina za veliki razgovor o njegovoj evoluciji, pulskoj sceni, nostalgiji za 90-ima i spajanju istarskog miha s elektronikom.
Marino, na sceni si prisutan više od tri desetljeća. Počeo si u 90-ima kao DJ Marino svirajući na ranim, slobodnim open-air partyjima, a danas kao Morski spajaš klupsku kulturu, sound art i kulturnu baštinu, dok istovremeno vodiš udrugu Metamedij. Kada pogledaš unatrag, kako gledaš na tu svoju evoluciju od ‘rejvera’ do kulturnog menadžera i multimedijalnog umjetnika, te što je bila glavna prekretnica za tvoj producentski rad?
MJ:
Kad gledam unatrag, ne doživljavam to kao prijelaz, nego kao isti impuls u različitim fazama — mijenjaju se alati, konteksti i razine kompleksnosti, ali motiv ostaje isti: kombinirati, povezivati i stvarati nove odnose među različitim stvarima.
Zapravo, moj glazbeni angažman počinje još u osnovnoj školi kroz zbor i folklor. U tom smislu Remiks identiteta je i svojevrsni povratak tim korijenima, ali kroz suvremeni jezik. Mi koji smo time okruženi često zaboravljamo koliko je istarska tradicijska glazba specifična — gotovo egzotična u globalnom kontekstu, s tom kombinacijom arhaičnosti i istovremene suvremenosti. Već od petog razreda pojavljuje se želja za organizacijom i DJ-ing. Čajanke u osnovnoj školi, kazete, kolaž plakati — to je već bio oblik remiksa prije nego što sam znao da se tako zove. Zapravo, i organizacija je oblik miksanja: stalno žongliranje elementima kako bi se proizveo određeni rezultat.
Kasnije, kroz bendove i psy trance scenu, taj impuls se širi u interdisciplinarni prostor — glazba, vizual, prostor, zajednica. Početkom 2000-ih, kroz Metamedij i Metamedia Lab, to prelazi u strukturiran rad: produkcija, edukacija i kontekstualizacija. Ako postoji prekretnica, onda je to trenutak kad sam počeo gledati na glazbu ne kao na izolirani objekt, nego kao na kontekstualnu praksu — nešto što povezuje ljude, prostore i identitete.
Projekt Remiks identiteta upravo slavi svoje veliko 10. izdanje. Kroz njega već godinama razvijaš pristup ‘remiksu’ kao pravoj metodologiji rada. Koliko je produkcijski izazovno spojiti tako specifične, stare istarske elemente poput tijesnih intervala, roženica, miha i pjevanja ‘na tanko i debelo’ sa suvremenim elektroničkim zvukom, a da se ne izgubi ona iskonska autentičnost same baštine?
MJ:
To je uvijek hod po rubu — ako previše “ispeglaš” zvuk, izgubi se njegova posebnost, a ako ga ostaviš netaknutim, nema transformacije. Zato pokušavam zadržati tu napetost, da se čuje kako stvari ne sjedaju do kraja.
Za mene je remiks prije svega metoda — ne uljepšavanje, nego prevođenje uz zadržavanje otpora. U tom smislu blizak mi je teorijski okvir remiksa (Lessig, Manovich, Navas), gdje remiks nije samo tehnika nego kulturni postupak stvaranja novog značenja iz postojećeg materijala. Naravno, taj rad nikad nije individualan. U produkcijskom smislu važan mi je dugogodišnji suradnik Milan Đurić, s kojim razvijam zvuk kroz različite faze projekta. S druge strane, temelj cijelog rada su kvalitetne tradicijske podloge — tu su ključni materijali koje su godinama prikupljali i obrađivali suradnici iz Etnografskog muzeja Istre, ali i sami izvođači.
Posebno mi je važno što u projektu sudjeluju i tradicijski glazbenici srednje i mlađe generacije, poput Noela Šurana, Gorana Farkaša i Zorana Karlića — jer upravo kroz njih taj materijal ostaje živ i relevantan. S druge strane, postoji i etnomuzikološki pristup koji upozorava na gubitak konteksta i funkcije. I to je legitimno. Mi zapravo radimo između ta dva pola — između kreativne reinterpretacije i odgovornosti prema izvoru.
Nedavno si predstavio i sjajan vizualni uradak za traku ‘Srdo moja (Morski Rework)’, koji je razvijen iz arhivskih materijala kroz AI generativne procese. Zanimljiv je taj sudar svjetova: najstariji vokalni zapisi s jedne strane, i najnovija tehnologija s druge. Kako kao umjetnik vidiš ulogu AI-ja u današnjoj glazbenoj i vizualnoj produkciji – kao prijetnju autorstvu ili kao novi, potentni alat za eksperimentiranje?
MJ:
AI me zanima upravo tamo gdje počinje griješiti. Kad sve radi “kako treba”, to mi je zapravo manje zanimljivo. Kod videa za Srdo moja pokušavao sam doći do točke gdje slika počinje halucinirati i raspadati se. To mi je bliže logici remiksa nego neka savršena generirana slika.
AI u glazbi zasad ne koristim — želim taj dio stvaranja zadržati intimnijim. Ali u videu mi je otvorio novi sloj razmišljanja — više kao alat za strukturiranje i povezivanje nego kao generator gotovih rješenja. Istovremeno, važno je razumjeti da AI nije neutralan alat. On je socio-tehnički sustav s konkretnim implikacijama — od autorstva do energetskog otiska.
Zato mi je važno da se o njemu ne govori samo kao o inovaciji, nego i kao o problemu. U Metamediju kroz radionice spekulativnog dizajna upravo pokušavamo otvoriti taj prostor kritičkog promišljanja.
Povodom deset godina projekta pripremio si i specijalni miks, odnosno private preview ‘VERO DELO 10y Anniversary’. Nastupaš u ‘hybrid live’ formatu. Možeš li nam približiti kako konceptualno i tehnički danas izgleda tvoj hibridni nastup u odnosu na klasičan DJ set, te kakvu energiju i narativ taj slavljenički set donosi publici na flooru?
MJ:
Hybrid live mi je zanimljiv jer briše granicu između DJ-a i producenta. Nije više riječ samo o selekciji, nego o intervenciji u realnom vremenu.
Koristim postojeće materijale, ali ih rastavljam kroz loopove, sampleove i efekte, tako da set svaki put ide u malo drugačijem smjeru. U tom smislu je bliže live svirci nego klasičnom DJ setu — zadržavaš strukturu, ali imaš prostor za reakciju i promjenu.
VERO DELO 10y Anniversary set nastao je kao priprema za jedan showcase na festivalu Pixxelpoint. U takvim situacijama moraš stvari dovesti na određenu razinu jasnoće i narativa, ali sam svjesno pokušao minimalno intervenirati u samim pjesmama — da ne narušim njihovu strukturu, nego ih blago prilagodim klupskom prostoru i izvedbi uživo.
Radi se o miksu materijala iz našeg kataloga, prikupljanog kroz prethodnih devet izdanja projekta. Set prolazi kroz različite žanrove — od duba i trapa, preko tech housea do drum and bassa, pa se vraća prema nu disku. Kako su ti stilovi dosta različiti, pokušao sam ih povezati dodatnim slojevima — loopovima, efektima i sampleovima — koristeći Traktor S3 kao osnovu i F1 za live manipulaciju.
Naravno, cijeli rezultat u velikoj mjeri počiva na kvaliteti autora i remikseva koje smo godinama okupljali. Meni je ovdje bilo zanimljivo vidjeti kako taj materijal može dobiti novi život u drugačijem kontekstu — kao neka vrsta reinterpretacije unutar samog DJ seta.
Što se tiče energije, taj set pokušava spojiti arhivu i sadašnjost — donijeti kontinuitet projekta na floor, ali kroz formu koja je živa, promjenjiva i otvorena.
Osim što guraš avangardne i baštinske priče, nedavno si na Soundcloudu izbacio i jedan fantastičan old-school goa-psy tech trance set, strogo miksan s vinila, koji je mnoge vratio ravno u rane 2000-te. Postoji li u tebi i dalje nostalgija za tom sirovom, analognom erom partyja? Što misliš, nedostaje li današnjoj isproduciranoj sceni malo te stare ‘goa/trance’ mistike i slobode?
MJ:
Da, taj set je zapravo nastao dosta spontano. Spremao sam se uskočiti na jedan event s mlađom generacijom DJ-eva i nisam imao pojma kako će ljudi reagirati, pa sam si složio set i usput, kad sam već obrisao prašinu s gramofona, odlučio ga i snimiti.
U tom procesu sam shvatio par stvari. Prvo — sound s vinila je i dalje top. Drugo — nema fejkanja, moraš imati osjećaj i tehniku. I treće, moraš biti u formi. Kao i u bilo čemu drugom, treba rutina — svakodnevno slušanje, rad, nastupi. Kad si “unutra”, flow je drugačiji, brži, gotovo kao niz asocijacija u realnom vremenu — kombiniraš vlastito mišljenje, osjećaj za glazbu i energiju na danceflooru. Zanimljivo mi je bilo i koliko su omoti ploča važni — puno lakše te asociraju na zvuk i kontekst nego digitalni folderi na računalu.
Naravno, kad sam preslušavao stvari, shvatio sam da je dio tog materijala danas pomalo smiješan, ali ima i stvarno jakih klasika — i još više onih koje se sjećaš da si ih negdje čuo, a nemaš ih više.
Što se nostalgije tiče — postoji, ali više kao osjećaj nego kao nešto u što se želiš vratiti. Ne pratim dovoljno današnju scenu da bih tvrdio da toga nema, siguran sam da mlađe generacije imaju svoje verzije te energije i da su pronašle svoje puteve.
Razlika je možda u tome što smo mi dosta toga morali sami organizirati — i prostore, i evente, i cijeli kontekst. Danas je puno toga već postavljeno, pa se fokus i motivacija pomiču negdje drugdje.
Ali taj moment slobode, kad stvari mogu otići u nepredvidivom smjeru — to je nešto što uvijek vrijedi tražiti, bez obzira na generaciju.
Kroz udrugu Metamedij i festival Media Mediterranea u Puli već desetljećima zagovaraš nezavisnu kulturu i participativne modele upravljanja, o čemu si često i javno progovarao. Kakvo je, po tvom mišljenju, danas stanje klupske i alternativne scene u Istri? Imaju li mladi kreativci i producenti dovoljno prostora i podrške institucija za izražavanje u usporedbi s vremenom tvojih početaka?
MJ:
Scena postoji i ima dobrih ljudi, ali ključni problem je kontinuitet. Ima puno inicijativa i povremenih evenata, ali manje dugoročnih struktura koje bi to držale na okupu. Scena koja se bazira samo na događanjima zapravo nije scena u punom smislu, nedostaje joj svakodnevni život i prostor za razvoj.
Važan faktor je i infrastruktura. Mi smo u Rojcu, koji je najveći društveno-kulturni centar tog tipa u Hrvatskoj, a postoje i prostori poput Monteparadisa ili Kotača koji nude različite modele djelovanja, od punk scene do otvorenijih, hibridnih formata.
Scena bez infrastrukture i kontinuiteta ostaje niz događaja — a ne sustav
Što se tiče mladih, danas imaju više alata nego ikad — produkcija je dostupnija, oprema je jeftinija, informacije su svuda. U tom smislu im je lakše nego nama na početku, jer smo mi morali praktički od nule graditi sustav, organizirati prostore, pokretati programe, baviti se zagovaranjem i jačanjem vlastitih kapaciteta. Ali ono što im danas često nedostaje su kontakti, međunarodne suradnje, mobilnost i kontinuitet rada. I tu vidim ulogu organizacija poput Metamedije. Ne samo u produkciji sadržaja, nego u stvaranju uvjeta i mreža koje omogućuju dugoročan razvoj scene.
Za kraj, nakon izdavanja ‘Remiksa identiteta 10’ i svih ovih projekata, kakvi su planovi za Morskog i Metamediju u ovoj 2026. godini? Planirate li neka nova hibridna gostovanja, slušaonice ili projekte koje bi ekskluzivno htio najaviti čitateljima Klubske Scene?
MJ:
Nastavljamo dalje trenutno smo u razradi višegodišnjih planova i pokušavamo stvari postaviti na dugoročnijoj razini, ne samo kroz pojedinačna izdanja. Što se tiče mog autorskog rada, nedavno sam pokrenuo i Morski kao zaseban kanal kroz koji razvijam hibridni DJ/live format. Tu zapravo reinterpretiram vlastiti katalog, odnosno materijal nastao kroz devet izdanja Remiksa identiteta kroz miks i real-time intervencije, koristeći loopove, efekte i layering. To je neka vrsta nastavka projekta u izvedbenom kontekstu. Naravno još jedno moram spomenuti prijatelja i suradnika Milana Đurića na ovogodišnjem projektu koji je odsvirao bas i sint. A znate kako je, ja radim ritmove i bas mi je najvažniji kako bi stvari gruvale.
Za 2026. želimo napraviti korak dalje i razviti projekt koji ide u smjeru rada s različitim zajednicama u Istri. Radimo na konceptu koji interno zovemo “Multikulti Istra” — fokus je na mapiranju i reinterpretaciji glazbenih praksi manjinskih zajednica, kroz istraživanje, produkciju i participativne formate. Uskoro izlazi i mixtape “Vero delo”, koji ide u tom smjeru — kao reinterpretacija kataloga, ali kroz DJ formu.
Cilj je da 2026. ne bude samo novo izdanje, nego širi proces koji povezuje produkciju, zajednicu i suvremene alate — i otvara prostor za nove formate i suradnje.
U Švicarskoj postoji vlak Glacier Express koji je “najsporiji ekspresni vlak” na svijetu. “Ekspresni vlak” je zato što povezuje dvije važne točke (Zermatt i St.Moritz) u švicarskim Alpama, ali bez mnogo stajanja, a “najsporiji” je zato što ide prosječnom brzinom od 36 kilometara na sat kako bi putnici mogli uživati u panoramskom pogledu.
Foto: Mato Brizar
Dođoh, vidjeh i uživah. Preporučujem svima! Ali u Švicarskoj postoji i “najsporiji magični kamion” na svijetu. “Najsporiji kamion” je zato što udaljenost od 2 i pol kilometra puta prijeđe za 5 sati vožnje s prosječnom brzinom od 0.5 kilometara na sat, a “magični” je zato što se zove “Magic One Lovemobile“.
U subotu, 8. kolovoza 2026. Streetparade je proslavio svoje 33. izdanje na 9 pozornica i 26 Lovemobilea s više od 200 domaćih i međunarodnih izvođača predstavljajući svu raznolikost elektroničke glazbe – ekstra uzbudljivo, podosta glasno i prepuno energije. Ovogodišnji moto “Together We Move” utjelovljuje ono što taj dan čini tako posebnim. Do pokreta dolazi kada ljudi zajedničkim snagama teže istom cilju (mir), pri čemu brinu jedni o drugima (ljubav), međusobno se nadopunjuju (jedinstvo) i na naposljetku, jednostavno rečeno… (poštuju), onaj dobri stari PLUR…
Pa krenimo redom. Kao tek punoljetni partijaner bio sam na ljetnom odmoru kod brata u Švicarskoj i tražio sam neki prikladan party kako bi još jednom proslavio završetak srednje škole i upis željenog fakulteta. Izbora je bilo na bacanje, ali “grah” je pao na party u Zurichu pod nazivom Streetparade. To je bilo 2005. godine, moj prvi Streetparade i party koji će promijeniti moj život.
Odlučio sam odgovorno i savjesno raditi tijekom akademske godine, ali se zato prikladno i ispartijati s još milijun istomišljenika svakog kolovoza. I tako i bi, i tako posljednjih 20 godina. Ovo mi je dvadeseti Streetparade u kontinuitetu (2020. i 2021. se nije održavao zbog Covida) pa sam se odlučio i prikladno ispartijati. Uzeo sam karte za Lovemobile i “grah” je pao na MAGIC ONE LOVEMOBILE.
Na prvi pogled, šarena grdosija od kamiona dužine 35 metara, težine nekoliko tona, cijeli natkriven i po sredini povišenje s dvostrukom ulogom. Na povišenje si mogao stati kako bi plesao i upijao okolinu, a ispod povišenje je improvizirani frižider s nekoliko rupa kako bi mogao zavući ruku i uzeti željeno piće za osvježenje. I tako, naša 10-ka (deseti Lovemobile po redu), oko 15 sati pali motor i kreće na put. Prva postaja, kontrola. Oko kamiona nekoliko vojnika i dva psa, kruže oko njega, pregledavaju ga i daju znak da je sve OK. Ovi Švicarci ništa ne prepuštaju slučaju…
Lagano se gegamo, glazba trešti s kamiona, sunce nas ljubi, a oko nas samo nasmijani ljudi. Toliko osmijeha nisam vidio u životu… Vozili smo se tako 5 sati “probijajući” se kroz 900 tisuća ljudi, a na svim licima ista skica, osmijeh :) Na kamionu nas je 200-tinjak, malo nam je stiska, ali zna se ona stara, gdje čeljad nije bijesna ni kuća nije tijesna. I tako i bi.
Plešem na povišenju, svira stvar “Out of Space”, tapkam lika ispod po ramenu. Neki švabo, reko, bite ajn bir, i lik izvadi pivo iz frižidera, otvori ga i dadne ga meni, naravno, uz obostrani osmijeh…(To find another race)… Prolazimo pokraj prve glavne pozornice, jedva se probijamo, počinje stvar “La La Land” i odjednom je cijeli Zürich postao naša privremena zemlja. Ekipi ne vidim kraja, masa vibrira kao jedno, jer dok ja poskakujem, trese se i kamion, tresu se i oni, oni različiti ljudi, ali istog ritma iliti iste valne duljine, ma kakva milina.
Na mostu, DJ pušta stvar “Because we are your friends”, a masa u deliriju uzvraća, “you’ll never be alone again”. Vidim starijeg partijanera, smije se i snima, uživa, ali na čelu mu piše “žedan sam”. Bez razmišljanja zavlačim ruku u frižider, uzimam bocu vode, zovem lika i dajem mu bocu. Lik se nakloni, nasmije se i otpije gutljaj…
Sjećate se onog švabe od maloprije, e pa eto, to je to, onaj dobri stari PLUR. A kod druge glavne pozornice, DJ pušta stvar “Work” od Master at Work i masa doživljava kolektivnu ekstazu. Ekipa skače i istovremeno plače, osmijeh im zadržava prolivene suze radosnice, a dok ih sunce ljubi, one isparavaju u obliku kolektivne aure…
Ne postoji ni jedan događaj na svijetu gdje se svake godine okupi oko milijun ljudi kako bi slavili PLUR. U nogama mi je četrdeseta, a otplesan je dvadeseti Streetparade, pa mi ekipa veli, hoćeš sada kopačke o klin objesit…NE! Idem i iduće godine :)
U nastavku su neke fotografije i videa sa 33. izdanja Streetparadea, premda ništa ne može uhvatiti tu energiju i taj vajb :)
Do nekog novog čitanja, ostanite mi zdravi, vedri i rasplesani.
Solomunov povratnički nastup u Sarajevu imao je i posebnu obiteljsku notu. Uz jednog od najpoznatijih svjetskih DJ-eva u glavni grad Bosne i Hercegovine su stigle njegova majka Gordana i sestra Magdalena, koje su ga pratile i uživale u atmosferi kod Vječne vatre.
Dok je Solomun puštao glazbu pred desecima tisuća ljudi i zatvarao 32. Sarajevo Film Festival, njegove najbliže bile odmah uz njega. Gordana i Magdalena pratile su nastup, plesale i uživale u velikoj atmosferi koja je do ranih jutarnjih sati vladala središtem grada.
Poseban prizor zabilježen je i na balkonu iznad Vječne vatre, gdje je Solomunova majka u jednom trenutku izašla i mobitelom snimala dio atmosfere. S osmijehom i vidnim ponosom promatrala je tisuće okupljenih koji su uživali u setu njezina sina.
Ovo nije prvi put da je majka Gordana pratila njegov nastup u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Bila je uz njega i 2022. godine, kada je nakon trogodišnje pauze ponovno nastupio na zatvaranju Sarajevo Film Festivala.
Dolazak Solomunove majke i sestre u Sarajevo otkrio je i onu osobniju stranu velikog nastupa koji je još jednom ispunio Titovu ulicu. Iza svjetski poznatog imena i velikih pozornica ostaje obiteljska priča, a Solomunov povratak u Sarajevo ovaj je put obilježen i prizorom najbližih koje su ga ponosno pratile iz prvog reda.
Kako bismo pružili najbolje iskustvo, mi i naši partneri koristimo tehnologije poput kolačića za pohranu i/ili pristup informacijama o uređaju. Pristanak na ove tehnologije omogućit će nama i našim partnerima obradu osobnih podataka kao što su ponašanje pri pregledavanju ili jedinstveni ID-ovi na ovoj stranici i prikazujemo (ne)personalizirane oglase. Nepristanak ili povlačenje privole može negativno utjecati na određene značajke i funkcije.
Kliknite ispod da pristanete na gore navedeno ili napravite detaljne izbore. Vaši će se izbori primijeniti samo na ovu stranicu. Možete promijeniti svoje postavke u bilo kojem trenutku, uključujući povlačenje privole, korištenjem prekidača na Politici kolačića ili klikom na gumb za upravljanje privolom na dnu ekrana.
Functional Uvijek aktivni
The technical storage or access is strictly necessary for the legitimate purpose of enabling the use of a specific service explicitly requested by the subscriber or user, or for the sole purpose of carrying out the transmission of a communication over an electronic communications network.
Preferences
The technical storage or access is necessary for the legitimate purpose of storing preferences that are not requested by the subscriber or user.
Statistics
The technical storage or access that is used exclusively for statistical purposes.The technical storage or access that is used exclusively for anonymous statistical purposes. Without a subpoena, voluntary compliance on the part of your Internet Service Provider, or additional records from a third party, information stored or retrieved for this purpose alone cannot usually be used to identify you.
Marketing
The technical storage or access is required to create user profiles to send advertising, or to track the user on a website or across several websites for similar marketing purposes.
