Neovisne izdavačke kuće variraju od malih „kućnih“ poduzeća do velikih, visoko profitabilnih organizacija. U praksi postoji nekoliko primjera u kojima velika indie labela distributira svoje proizvode preko kanala major labele, ali u tom slučaju otvara se pitanje da li je takva labela i dalje „neovisna“ .



Pojava indie labela datira čak u '50-e godine prošlog stoljeća kada su velike izdavačke kuće (tada EMI, Philips i Decca) imale toliku moć da je bilo skoro pa nemoguće pojaviti se na tržištu kao mali izdavač. Stvari su se donekle pokrenule kada su velike rock zvijezde počele pokretati vlastite neovisne labele – The Beatles (Apple Records) i The Rolling Stones (Rolling Stones Records). Ali, takvi pokušaji su, promatrano na duži rok, ili propali u komercijalnom smislu ili „progutani“ od strane velikih izdavača.

Niti jedna povijesna priča o neovisnim labelama ne može biti potpuna bez spomena najuspješnije indie izdavačke kuće svih vremena- A&M Records. Tvrtka je osnovana 1962. godine i u svojoj 37-godišnjoj „bitci“ bila je zaslužna za uspjeh izvođača poput The Carpenters, Joe Cocker, Cat Stevens, The Police, Sting i Carole King. Dvojica osnivača, Herb Alpert i Jerry Moss, iz određenih razloga su je 1989. godine prodala tadašnjem izdavačkom velikanu Polygram, pod uvjetom da je da ju nastave „neovisno“ voditi unutar nove organizacije. Polygram je 1998. godine prodan Universal Music Groupu, a A&M je sljedeće godine sa tržišta nestao kao tvrtka i kao brend. Malo je kontra-argumenata da A&M u svom životnom vijeku, sa brojem potpisanih komercijalno i umjetnički velikih glazbenika, nije najuspješnija indie izdavačka kuća svih vremena .



Neovisne labele vode konstantnu bitku da njihova glazba dosegne ciljanu publiku jer u pravilu imaju mnogo manja financijska sredstva nego major labele. Zbog učestalih napora mnoge su indie labele opstale, dok su brojne druge propale, ali u svakom slučaju ostavile su ogroman utjecaj na glazbu u kreativnom i u poslovnom smislu.

Kada glazbenik ima namjeru potpisati ugovor sa izdavačkom kućom prethodno mora dobro razmisliti o vlastitim preferencijama. Da li mu je bitnija umjetnička sloboda ili financijsko zaleđe? Kome želi pretstaviti svoju glazbu- masama ili ciljanoj publici? Iako se model neovisnog izdavaštva često „romantizira“ kod mlađih glazbenika, umjetnik mora biti objektivan i dobro sagledati „obje strane medalje“.

Zasigurno najveća prednost u očima mladog glazbenika je ta što vođe indie labela potpisuju ugovore samo sa glazbenicima čiju glazbu uistinu vole i vjeruju da će s vremenom postati sve kvalitetnija te lakše pronalaziti svoj ciljani auditorij. Neovisne izdavačke kompanije ne vrše pritisak na izvođače da žrtvuju svoj ukus i stil zbog većeg uspjeha na top-ljestvicama. Ukoliko određeni sastav dospije na etiketu neke neovisne kuće to je u gotovo svakom slučaju iz razloga što im se ta glazba istinski dopada. Indie labele najčešće nisu velike korporacije i njihovi osnivači ulaze u posao da bi zastupali određeni stil glazbe, određeni žanr čiji su i sami obožavatelji tako da se unaprijed može pretpostaviti kakva će glazba biti na njihovom katalogu.



Mada, postoje i primjeri u kojima se izdavačka kompanija fokusira na određeni glazbeni pravac, ali ih se neki izvođač van tog smjera izuzetno dojmi pa se ipak odluče na suradnju. Dobar primjer za takvo što je planetarno uspješna mala indie izdavačka kuća Ninja Tune Records (Amon Tobin, Bonobo, Cinematic Orchestra..) koja se u svom poslovanju fokusira primarno na elektronske pravce moderne glazbe poput trip-hopa i IDM-a, a unatoč tome potpisala je suradnju sa jako kvalitetnim kantautorom Finkom (akustična gitara, vokal) .

Zbog malog broja zaposlenika i manjeg broja službenih prostorija glazbenicima je puno lakše stvoriti bliski odnos sa ljudima koji rade na njihovoj glazbi. Iako nije uvijek slučaj da izvođač može „usred noći“ nazvati direktora neovisne kuće i razgovarati o poslu, šanse za ostvarivanje prijateljske suradnje sa vodstvom tvrtke puno su veće nego u slučaju velikih labela. Među osobljem neovisnih labela mahom se nalaze mladi i kreativni ljudi. Ljudi koji posjeduju znanja i vještine iz glazbene produkcije, web-dizajna, novih tehnologija, ekonomije i logistike, a još k tome odlikuje ih i pristupačnost zbog opuštenijeg poslovnog okruženja u kojem djeluju. Kad se sve navedeno spoji, moguće je da će se stvoriti kreativno ozračje koje pogodno utječe na glazbenikovu umjetničku „inspiraciju“.