Posljednji tjedni i mjeseci bili su kalvarija za vlasnike i hodočasnike fabrica. San slobode, ekspresije i glazbe unutar ovih zidova pretvorio se u noćnu moru nakon što su život izgubila dva mlada muškarca u posljednjih nekoliko mjeseci, a institucije zasule fabric prijetnjama ukidanja dozvole. Prethodna ideja o psima tragačima na ulazu sada izgleda manje apsurdno na naličju toga da vrata pred kojima bi bili postavljeni potencijalno neće više ni postojati.

 

Gradonačelnik Londona Sadiq Khan izdao je službeni odgovor na peticiju koja je pokrenuta u cilju sakupljanja 150 000 potpisa i s kojom fabričani imaju namjeru izaći pred vijeće i pokušati prikazati koliko je značenje ovoga kluba za kulturu grada koji vole. Izjava gradonačelnika slijedi kao proširenje Tweeta iz 17. kolovoza u kojem je Khan pozvao policiju i vijeće da "pronađu pristup koji štiti sigurnost clubbera i budućnost kluba." Današnja izjava ponovo oživljava planove za postavljanje Night Czara, tj osobe koja bi se pozabavila londonskom noćnom kulturom i ekonomijom. Potiče sve uključene stranke da pronađu "zdravorazumsko rješenje". Je li apeliranje iskreno ili samo mlaki produžetak kampanje koja je Khanu donijela gradonačelništvo i u kojoj je napominjao kako će se zalagati za očuvanje "ikoničke klupske scene" grada, to ne možemo sa sigurnošću znati, no donosimo isječak:

 

"Predan sam tome da iskoristim utjecaj svog ureda kako bi prevladali brojne izazove s kojima se suočavamo u noćnoj ekonomiji. No ipak, važno je razumjeti da City Hall nema ovlasti kojima bi mogla intervenirati u slučajevima licenciranja klubova kao što je to trenutna situacija s fabricom.

 

Clubbing mora biti siguran. U fabricu su se dogodile dvije tragične smrti u prethodnih nekoliko mjeseci i očito postoje aspekti kojima se ovdje treba pozabaviti.

 

Fabric, Metropolitanska policija i Islington vijeće će svakako morati poduzeti stvarne akcije kako bi omogućili sigurnost svih onih koji uživaju u svojoj večeri u klubu.

 

Moj team je razgovarao sa svima uključenima u trenutnu situaciju i potičem ih da nađu zdravorazumsko rješenje koje će osigurati da klub ostane otvoren dok se paralelno štiti sigurnost onih koji uživaju u londonskoj clubbing sceni."

 

Iako se ponavlja i izjava je tipično oprezno politički konstruirana uz priznanje impotencije ureda gradonačelnika po ovom pitanju, poziv na zdravorazumsko rješenje je ono na čemu treba zadržati pažnju. Zdrav razum bi dakle sugerirao da problem ide puno dublje od fabrica, koji je ovdje postavljen kao metaforičko žrtveno janje mnogo većoj svrsi. Logika dakle nameće da ćeš se sa svime što je zabranjeno skrivati, da nećeš moći provjeriti kvalitetu onoga što posjeduješ od straha da ćeš dobiti dosje, jer se samo posjedovanje smatra kriminalnom radnjom, da će mladi pri pogledu na zaštitare pokušati konzumirati sve što eventualno imaju kod sebe kako bi izbjegli hvatanje. Istom linijom logike se tako dolazi do toga da se rješenje treba tražiti na makrorazini dekriminalizacije i lakog pristupa harm reduction programima.

 

Nije moguće garantirati da nitko više neće umrijeti, jer jedna glupa odluka među tisućama koji su se došli zabaviti je jednostavno statistička vjerojatnost. Fabric nije izolirani slučaj, incidenata ima posvuda, događaju se i na najbolje organiziranim eventima, festivalima i konvencijama. Bljesnu na naslovnicama crne kronike i zatim bivaju zaboravljeni. Ljudi umiru od alkohola, no ipak se nigdje ne spominje ukidanje dozvole točenja alkohola. Oni koji žele svoje noći začiniti nečim učinit će to bez obzira na legalnost radnje, ali bi im trebao biti omogućen pristup kontroli kvalitete i posjedovanje male količine ne bi trebalo biti tretirano kao kriminalna radnja i izjednačeno u očima zakona s onim raspačavanja. Tako da ako londonska vlast zaista želi promjenu možda bi trebalo zaviriti malo dublje u trenutne zakone, a ne se orijentirati na kozmetičke prepravke i praznu demagogiju. Ako nešto ne funkcionira, rušiš to do temelja i gradiš iznova.