Pero FH aka Skeptik: Odrastao sam na post-punku, ranoj elektronici i industrijskom zvuku..
Tko je Skeptik? Nešto mračniji eksperimentalniji alter ego rubne elektronike koji će se predstaviti u Zagrebu, Splitu i Zadru i pod Perinom kožom kuha već neko vrijeme. Masa kao masa u jednom trenu radi ono što masa radi kada se gomila, dolazi u kritičnu točku ne bi li postala ishodište novih stvari, restrukturiranja i mutacija. Kako ljudi svoje priče, borbe, snove, želje i pouke najbolje opisuju sami prepuštamo floor Peri/Skeptiku kao i toliko puta do sada za jedno prekrasno štivo sakupljenih dekada iskustva sabijeno u intervju. Ti se fino ugnijezdi i započni si utorak sa malo inteligentnog skeptičnog optimizma. Enjoy!
1. Bok Pero. Dobro nam došao na stranice Scene. Pa da krenemo odmah s onime što nas sve zanima. Kako je nakon toliko godina došlo do stvaranja novog aliasa Skeptik? Je li rezultat desetljeća iskustva koje ima tendenciju ljude učiniti skeptičnijima i kako bi ti sam opisao emociju skepticizma?
Jednostavno nakon svih ovih godina na sceni, bezbroj partija, ploča, iskustava koja su se nakupila usput u meni je bujao aler ego koji je gradio skepticizam kako prema onome čime se bavim tako i prema pojavama u društvu koje me okružuje.
Što se glazbe tiče pojavom digitalnih medija sve je postalo dostupnije, ali to nije nužno donijelo kvalitet. Uglavnom je donijelo copy- paste DJ-e koji kopiraju Beatport 100 i producente koji se ne usude riskirati ići u nepoznato nego reclikliraju jedne te iste loopove. I tu nastaje kontradiktornost između nevjerojatnih mogućnosti koje pruža tehnologija i onoga što korisnici od te tehnologije zbilja koriste u kreativne svrhe. Sve to je hranilo skepticizam prema tom dijelu scene i odmak od iste. Čak sam i izmislio pojam koji izvrsno opisuje spomenutu površnost – Pamper techno. Skeptik je sve suprotno.
Uz to svjedoci smo mračnih sila koje nas žele vratiti u srednji vijek. Povampirena inkvizicija koja je izmigoljila iz najmračnijih kutaka ljudskih duša koja bi zatrla sve pozitivne vrednote suvremene civilizacije s jedne strane i inertna masa mladih ljudi koji dopuštaju da im takvi kroje budućnost. Imam osjećaj da se moderna technologija potakla konformizmom u mladih koji nisu zadovoljni svijetom oko sebe, ali istovremeno nisu spremni ništa poduzeti osim dizati revolucije za tipkovnicama. Žalosti me da nemamo Bob Dylana u elektronici, kako je to jednom spomenuo Jeff Mills.
Znanost grabi velikim koracima, nova revolucija je pred vratima, roboti i umjetna inteligencija će uskoro postati svakodnevnica. Većina bolesti će biti izlječiva. Strastveno pratim znanost koliko mi to mogućnosti dozvoljavaju i zbilja mogu tvrditi da nas čekaju velike promjene. Naravno, ako se ne poubijamo međusobno jer upravo sad demokracija pokazuje sve svoje slabosti. Razvoj društva debelo kaska za tehnološkim dostignućima tako da imamo anomalije u vidu sve većeg broja vjerskih fanatika koji bi ubijali sve drugačije, imamo sve više sljedbenika suludih teorija urota, itd. Velikim dijelom za to je odgovorna politika kojoj ne ide u prilog obrazovana populacija koja misli svojom glavom. Jednostavno razina kritičkog mišljenja je na kritičnoj razini. Jako sam skeptičan prema budućnosti čovječanstva.
2. Gdje ćeš po prvi puta predstaviti novi alias i koliko se zvuk Skeptika razlikuje od onoga Pere Full-Housea? Ostaje li Pero također aktualan ili Skeptik preuzima sve?
Zagrebačka premijera Skeptika je u TABOO-u 28.10. dok je splitska rezervirana za Halloween 31.10 u Jungli. U Zadru sam 26.11. s Miss Sunshine, koja je isto tako nedavno pokrenula alias Insolate.
Skeptik je eksperimentalan, mračan, subverzivan, preispitivajući, hipnotički, industrijski. Ja sam između ostalog odrastao na post-punku, ranoj elektronici i industrijskom zvuku i to izlazi na vidjelo kroz Skeptika. Skeptik je preuzeo taj dio koji nisam imao prilike često pokazivati i mislim da je pravo vrijeme za to. Pero FH nastavlja živjeti u svom eklektičnom svjetlu koji je poprilično širok a koji je naslonjen na rekao bih organski dio techna i housea s velikim naglaskom na Detroit technu koji je vječna inspiracija. Za razliku od Miss Sunshine koju je alias Insolate skroz zamijenio, Skeptik i Pero FH su u bipolarnom odnosu i ne mogu jedan bez drugoga.
3. Što se odvija u Moondance taboru? Što će nas zagrijati u jesensko/zimskim hladnoćama? Šuška se o Moondance Records…
Moondance Records je logičan sljedeći korak. Zvuk kojega festival njeguje prenijet ćemo na vinilnu etiketu. Prvo izdanje koje bi se trebalo pojaviti početkom 2017. je rezervirano za analogne heroje i anarhiste The Analogue Cops, koji po mnogima predstavljaju povratak istinskim vrijednostima clubbinga. Imamo već 5 izdanja spremnih, ali neka nešto ostane kao iznenađenje. Nakon Omega Ritam i Alfa Ritam etikete koje su izbacile 9 ploča od 2002.-2004. osjećam ponovo uzbuđenje prolaska kroz sav taj proces.
4. Listopad za tebe ujedno nosi i tri gaže u Berlinu u Ritter Butzke, Birgit & Bier i Kosmonaut klubovima. Što spremaš za Berlinčane? Po čemu se publika Berlina razlikuje od domaće?
Na žalost morao sam otkazati sva tri gostovanja zbog zdravstvenih razloga. Već sam svirao u Ritter Butzke koji je fantastičan klub. Sve je fokusirano na glazbu i zvuk. Nema blještavila i nepotrebne rasvjete. Baš po mom guštu.
Razlika je u tome što Berlinčani ne robuju trendovima, ne robuju da budu viđeni nego se jednostavno dobro zabavljaju kao da ne postoji sutra. U Berlinu nema zvijezda, svi DJ-i dolaze za bitno manje novce nego igdje drugdje, i to mi je odlično. Ljudi dolaze čuti dobru glazbu i ne libe se poslušati nešto novo. U Berlinu uvijek puštam najopskurnije ploče koje baš i ne mogu puštati na svakom mjestu. Sjećam se zadnjeg nastupa u legendarnom Golden Gate klub kad sam puštao od 6-11 ujutro. Jednostavno fantastično. Osim toga, publika je u principu starija tako da je ujedno i obrazovanija.
I da, skoro pa da i nema Pampers techna :)
5. Sada kada je Moondance spremljen na počinak do novih Luna i kada su se slegli dojmovi, kako si zadovoljan ovogodišnjim izdanjem i što se planira za narednu godinu? Što bi za sebe istakao kao vrhunac Moondancea?
Nisam se ni stigao odmoriti, a već su startale pripreme za Moondance 2017. Ovogodišnje izdanje je pokazalo da je Moondance omiljeni festival domaćoj publici iako je sve više i stranaca. Nakon uglednih priznanja van naših granica, Moondance je sve više prepoznat u svijetu.
Teško mi je izabrati neki dio jer smo se jako potrudili da sve bude na nivou od početka do kraja. Prvu večer smo imali Millsa u jednom rekao bi neobičnijem izdanju kada se nadovezao na Petra Dundova i krenuo dosta drugačije i deepasto, spejsi i trensetično. Uživancija za sladokusce. Drugu večer smo imali Sirra Sama u live verziji kada je pokazao zašto redovito nastupa s Kinkom. Iza njega Josh Wink je jednostavno briljirao. Cijela kula je pulsirala. Zadnji dan je nastupio John Heckle live i pokazao svu raskoš njegovog autorskog izražaja kao i iznimne vještine s mašinama. Tu večer se dogodila i svjetska premijera novog projekta DJ Bonea i Deetrona pod nazivom The StoryTellers. Takvu atmosferu malo tko pamti. Netipičan back 2 back u kojima je svaki od njih u blokovima od 20tak minuta ispričao jedno poglavlje techna. Zbilja nešto drugačije i doslovno pričanje priče kako i ime kaže. Upravo njihov nastup je nadahnuo Ivana Komlinovića i mene da probamo nešto slično. Tako ćemo odraditi cijelovečernji b2b na moj rođendanski party 5.11. u Jungli. I ostali izvođači su redom briljirali, a sve se nastavilo svaka 3 jutra na afteru plaže Bamboocha
S Moondancom nastavljamo beskompromisno. Promotivni događaji će krenuti već krajem godine.
6. Pogledaš li scenu sada i kada si započinjao kakve promijene uočavaš? Da si mladac sada misliš li da bi ti bilo lakše ili teže uspjeti nego u vlastitim počecima? Što bi savjetovao onima koji tek kreću u elektroniku?
Razlika je ogromna. Prvenstveno zbog dostupnosti svega. Prije smo morali po ploče u Anconu, Beč ili dalje. Danas je sve na par klikova udaljeno. Međutim čini mi se da je upravo to nekako otupilo mlade DJ-e, da sve manje kopaju i traže dobre stvari. Uglavnom je copy-paste bez da se ulazi dublje, što mi je razočaravajuće obzirom da ima odlične glazbe.
Kada sam ja počinjao prvih par godina sam bio sretan kad bi me DJ pustio da gledam. Da ne spominjem da prvu godinu dvije nisam ni pitao za honorar. Danas je situacija da mi šalju bezlične mikseve sa kontrolera iz Konzuma i mp3ca s ruskih servera i odmah pitaju za nastup i pare. Naravno ima iznimaka i to jako cijenim i ako imam priliku dam im šansu. Uostalom i na Moondanceu smo promovirali izuzetne mlade snage preko natječaja.
Mnogi forsiraju da postoji jaz između stare i novih generacija. Ja se s tim nebi nikako složio. Danas ne postoji dobna granica za biti kreativan, pogotovo u elektroničkoj glazbi. Dapače, kvalitativni predvodnici su još uvijek pripadnici starijih generacija. Po meni postoji samo jaz između onih koji se trude, eksperimentiraju, uče i uvijek idu dalje, nasuprot konformista koji idu linijom manjeg otpora i puštaju što publika želi.
Pogotovo mi ide na živce današnji tech-house koji je postao mediokritetska glazba bez ikakve emocije, ispoliran do krajnjih granica, tako neinventivan i dosadan s jeftinim dizalicama, ali idealan za one koji od glazbe ne traže previše. Muzika mora provocirati, mora probuditi tu neku napetost, a opet ne koketirati s jeftinim elementima.
Mladima uvijek savjetujem da nađu svoj put, da obavezno budu drugačiji, da imaju drugačije setove, da stalno uče i razvijaju vještine miksanja, da rade na selekciji i fluidnosti miksa. Jedino tako mogu biti zamijećeni među stotinama Beatport 100 dja.
7. Što misliš o dodijeli nagrada Ambasador? Je li zajednički cilj dovoljan da uzavre krv na Sceni i koje kategorije su tebi osobno najzanimljivije? Koliko je angažirana publika esencijalna za zdravlje scene?
Mislim da je to odlična ideja koja bi trebala inspirirati sve nas da budemo još bolji. Svi smo u istoj kaši i kad prođu ta dva ljetna festivalska mjeseca ostajemo prepušteni sebi samima da od scene napravimo najbolje što znamo. Mislim da imamo dovoljno potencijala, dovoljno talentiranih ljudi koji su sve više primijećeni i izvan naših granica da bi napravili kvalitativni odmak od onoga što danas imamo. Kvantitet je nakon godina stagnacije napokon tu. Vrijeme je da poradimo na kvaliteti. Naravno da bi svak poželio educiranu publiku, ali to ne ide preko noći. Osim toga stvar je i u mentalitetu. Kod nas je uvriježeno da se počne izlaziti po klubovima već od 16 da bi nakon 6-7 godina većini to dosadilo i onda bi prestali. Vani ljudi i u kasnim godinama izlaze na techno partije. Tako da ne postoji kontinuitet razvijanja edukacije.
Naravno, ima mjesta na koja izlaze mladi ljudi koji traže od glazbe nešto više, ali se još uvijek radi o malim skupinama i malim klubovima.
8. Kuloarđije i uhode šuškaju o Viva Riva festivalu 2017. ? Što nas čeka?
Nešto se definitivno kuha, ali još nisam siguran da će se i skuhati. Do kraja godine bi trebali znati.
