Stranica 2158 – Klubskascena.hr

Glazbena industrija danas (4. dio): Velike labele

Napisao Marijan Babicz dana 05.03.2016.. Objavljeno u Kolumna.

Labela upravlja studijskom produkcijom, proizvodnjom fizičkih medija i njihovom distribucijom, brine se o marketingu, promociji, te raspodjeli autorskih prava glazbenika. Također vrši i vrbovanje mladih talenata, ulaže vrijeme i novac u njihov razvoj te sklapa ugovore sa istima.

Jednostavnim rječnikom rečeno, izdavačka kuća je tvrtka koja vodi brigu o svim aspektima poslovanja određenog glazbenika s kojim ima potpisan ugovor u zamjenu za udio u zaradi od prodaje medija, memorabilije, autorskih prava te nastupa uživo. Naravno, ovisno o pravima i obvezama definiranim u potpisanom ugovoru.

Velike izdavačke kuće (major labels), što se danas referira na Big Three (Universal Music Group, Sony Music Entertainment, Warner Music Group) su konglomerati više velikih i manjih izdavačkih kuća koje su se tijekom svog djelovanja spojile u jednu poslovnu jedinicu. U razdoblju od 1988. godine do 1999. godine na tržištu je poslovalo šest velikih labela (Big Six), da bi 2008. sa djelovanjem u dotadašnjem obliku nastavile samo četiri- Universal Music Group, Sony Music Entertainment, Warner Music Group i EMI.

Nedugo iza toga nekoć najveća i najvažnija izdavačka kuća na svijetu, EMI, zbog krive marketinške strategije, te zastarjelog pristupa prodaji glazbe počela je ostvarivati ogromne gubitke. U 2012. godini tvrtka je prije oporezivanja prijavila gubitak od 349 milijuna američkih dolara. Bankarski konglomerat Citigroup, većinski vlasnik EMI Musica, tada je odlučio rasprodati tvrtku, što su tri preostale velike labele dobro iskoristile. Warner Music, Sony BMG i Universal Music međusobno su „podijelile“ poslovne jedinice tvrtke koja je nekad pod svojom palicom imala izvođače poput The Beatlesa, Davida Bowiea, Sex Pistolsa, Iron Maidena, Deep Purplea, Tine Turner i Coldplaya.

Velike izdavačke kuće također nastoje u svoju organizaciju uvući što veći broj malih, neovisnih labela. Primjerice, Warner Music Group je tako 2007. godine otkupio paket od 73% dionica jedne od vodećih heavy metal izdavačkih kuća- Roadrunner Recordsa (Opeth, Dream Theater, Gojira, Porcupine Tree..), da bi krajem 2010. godine postao potpuni vlasnik nekoć dobrostojeće, indie labele.

Radilo se o ekskluzivnim distribucijskim ugovorima, zajedničkom izdavaštvu ili o akviziciji konkurentske labele, veliki izdavači su gotovo uvijek dovoljno moćni da si osiguraju stabilnu poziciju na tržištu. Navedene činjenice navode nas na zaključak da velike izdavačke kuće imaju moć upravljanja prelijevanjem krupnoga kapitala u medijskom poslovanju te da im to zapravo daje jedinu uvjerljivu prednost nad snalažljivim, nezavisnim labelama.

Teslin električni portret od 759 LED žarulja (video)

Napisao Redakcija dana 05.03.2016.. Objavljeno u Lifestyle.

Instalaciju je napravio koristeći 759 LED globusa koje je montirao u mrežu s različito oslikanim maskama koje kontroliraju jačinu svjetla. Kada se gleda u cijelini, kompozicija stvara kultni lik "oca moderne tehnologije". Tradicionalne globus žarulje su odabrane s razlogom jer predstavljaju suparništvo između Tesle i njegovog konkurenta Thomasa Edisona koji je kasnije primio mnoge pohvale za svoj rad, dok su Teslina vlastita postignuća ostala uglavnom neprepoznata.

Tesla | Electric Portrait | ambience & Duro Cubrilo from ambience on Vimeo.

Deepholic 013: P.A.C.O.

Napisao Lana Kovačić dana 05.03.2016.. Objavljeno u Music.

P.A.C.O. i njegov šešir prošli su svašta, iskusili raznolike zvučne krajolike na svojim putovanjima, bilo u samostalnim istraživanjima ili kao dio Kittball Records obitelji.

P.A.C.O. je svoju braću po ritmu našao u njemačkom dvojcu Tube & Berger, a kao rezultat toplog prijateljstva nastao je i njegov prvi vlastiti EP "Greyjoy" iz 2014., da bi sada slušali novi EP inspiriran Game of Thrones tematikom. Pa smo priupitali nekoliko pitanja i evo što je gospodin imao za reći.

1. Kakvi su za tebe bili počeci? Kako si došao na elektronički put i je li bilo teško u početku postići da se tvoja glazba čuje?

Odrastao sam u Španjolskoj i u to vrijeme je bila velika pompa da se sluša hardcore/gabber glazba. Moji prijatelji i ja smo bili veliki fanovi. Volio sam je, bila je tako brza i nabijena energijom haha.

Kada sam stigao u Njemačku još uvjiek sam slušao hardtechno, ali odjednom sam se zatekao kako plešem na house pozornicama na festivalima. Mislim da je imalo veze s činjenicom da starim hehe.

Kako sam započeo sa DJ-ingom i stvaranjem vlastitog zvuka paralelno sam krenuo stvarati i vlastite evente tako da zapravo nikada nije bilo pretjerano teško doći do toga da se moja glazba čuje, barem ne u regiji u kojoj ja živim. Kasnije kada sam pristupio Kittballu dobio sam šansu da se čuje i na mnogo internacionalnijoj razini. Tako da mislim da sam zaista imao sreće!

2. Tvoj sržni label je Kittball. Kako je ova suradnja započela i što je ono specifično u tvom zvuku što te izdvaja od ostalih umjetnika Kittball obitelji?

Upoznao sam Tube & Bergera na eventu u Francuskoj prije nekih 5 godina. Nekoliko tjedan kasnije već sam bio dio teama i imali smo planove da Kittball učinimo većim i čini mi se da smo s momcima i njihovim glazbenim talentom na dobrom putu.

Sa svojim zvukom uvijek pokušavam stvorit nešto posebno. Volim dobru glazbu koja stvara emociju i atmosferu, to je ono što bi glazba trebala činiti. Nisam na točci na kojoj bi mogao reći da sam dostigao ono što sam želio i kako nisam glazbenik ponekad mi je teško, ali trudim se najbolje što mogu i imam ljude oko sebe koji mi pomažu :)

3. Mogli smo već uživati u tvom društvu u Hrvatskoj u nekoliko navrata. Koji su tvoji utisci o hrvatskoj publici i planiraš li se ubrzo vraćati?

Volim Hrvatsku! Dobro Dobro! (zaista napisano na hrvatskom unutar intervjua na engleskom op.a). Volim Jadran i čisto more. Također Hrvati koje sam imao prilike upoznati su bili zaista prijateljski raspoloženi i zabavni, čak sam stvorio i neka prijateljstva ovdje. Nisam baš sasvim siguran zanima li Hrvate više underground, ali čini mi se da sve više ide prema tome. Zaista se veselim povratku ASAP, nadam se ovoga ljeta da mogu uživati u osvježavajućem Ožujskom.

4. Kako teče tvoj proces produkcije? Izađe li sve iz tebe u jednom maratonu ili imaš više sistematski pristup? Što te inspirira i pali iskru nove trake? Koja ti je najdraža za sada, ili su kao klinci pa ne možeš imati favorite (mislimo, možeš… ali znaš na što mislimo)?

Moj proces produkcije traje stoljećima ahaha. Ne postoji jedan konkretan proces iskreno. Ovisi, ponekad sjediš ispred Maca i nabasaš na cool synth liniju, ponekad na dobar vokal, ponekad frend pusti dobru melodiju. Uvijek je potrebno nešto posebno da te inspirira, ali inspiracija može doći i putem drugih umjetnika ili posjeta nekom partyju.

Moja favorit je klasik "Greyjoy" koji sam složio s Tube i Bergerom. Nekako je bezvremenski! Ali također i najnovije trake Nights Watch s Return of the Jaded i Castle Black su na vrhu liste!

5. Ponosni si vlasnik novog EP-ja Nights Watch koji stvara pomutnju na Beatportu? Koja je priča iza njegova nastanka i kako bi opisao njegov zvuk?

Ima li Game of Thrones fanova u Hrvatskoj? Sve trake su nastale pod utjecajem serije. Ne mislim samo na ime već i na atmosferu koja podsjeća na osjećaj koji ćete imati gledate li ekiipu Nights Watcha u Game of Thrones. Hladno ali moćno.

Htio sam imati skup traka koje će sve imati duboke i tamne synthove kako bi dobio ovaj osjećaj. Sretan sam da na kraju trake pašu jedna drugoj i grade dobar paket.

Facebook : https://www.facebook.com/DeepholicMusic

Mixcloud : https://www.mixcloud.com/DeepholicMusic

Pokušaj hardstylea da osvoji Ameriku neslavno propao

Napisao Lana Kovačić dana 05.03.2016.. Objavljeno u Vijesti.

Dvotjedna turneja nastala je u suradnji s u Los Angelesu baziranim promotorima Trauma Live i nizozemskim labelom/booking agencijom RIGE. Kao cilj hardstyle ludila bilo je uvesti ovaj marginalizirani žanr i na prostor Sjeverne Amerke i dati mnogim europskim glazbenicima šansu da se po prvi puta pojave pred američkom publikom.

Hardcore dance glazba rođena je u 90-ima na nizozemskoj rave sceni i od tada se razgranala u podžanrove poput hardstylea, gabbera i speedcorea koje obilježavaju distorzirane udaraljke, tempo nakon kojega trebaš Šancov ovratnik i agresivni industrijski kaos zvuka. Među 15-ak izvođača za sedam izvedbi na turneji našli su se i nizozemski pioniri Rotterdam Terror Corps, zatim The Prophet i teškaš Dr. Peacock. No na posljednjem datumu turneje veliki dio izvođača je odbio nastupiti.

Iz male niše hard dance glazba je u posljednjih nekoliko godina počela dobivati više medijskog prostora i širiti fan bazu zahvaljujući nizozemskom promotoru Q-Danceu koji je žanr postavio na velike festivale kao što su Electric Daisy Carnival, Mysteryland i Tomorrowland, dok su paralelno europske hardstyle zvijezde Headhunterz i Coon uhvatile ugovore na velikim labelima Ultre i Dim Maka. No žanr je još daleko od prihvaćenog i Trauma Harder Styles Tour je bila savršena prilika za pozitivnu eksponiranost na tlu Amerike.

Oko deset sati uvečer ekipa se počela okupljati u Verbotenu u Brooklynu u očekivanju epskog partyja grleći se i divlje plešući. No oko 11 sati MC je stupio na pozornicu i informirao plesače kako mnogi internacionalni headlineri neće moći nastupiti zbog problema s vizama. MC je povike, psovke i razočaranja pokušao umiriti obećanjem da će DJ Stefanie, Rob Gee i Lenny Dee još uvijek nastupiti. Problemi su se već mogli naslutit prethodnog tjedna kada je jedan od DJ-a, Alien T (AKA Marco Collini) objavio da neće više nastupati u sklopu turneje zbog "organizacijskih problema koje je uzrokovao promotor". Stranica Facebook eventa je pak u subotu eksplodirala jer su mnogi predani fanovi čak sjedali na avione ili se vozili tisućama kilometara ne bi li prisustvovali showu.

U 11.23 George Ruseler, frontman Rotterdam Terror Corpsa i vlasnik RIGE Enterntainmenta postao je službenu ispriku na FB stranici, ali kao razlog problema nije naveo vize već mutni argument razmirica oko ugovora. Predsjednik Trauma Live organizacije Kari Lambou je kasnije s THUMP magazinom podijelio u e-mailu kako je RIGE upleten u financijske malverzacije u kojima je njegovu tvrtku oštetio za preko 300 000 $. Napomenuo je kako je Trauma Live RIGR-u uplatila preko 100 000 $ kako bi bookirali umjetnike i pobrinuli se za avionske karte i sve usputne troškove, no RIGE nikada nije dostavio ugovore, samo listu troškova koji su jednostavno mogli biti izmišljeni.

Lambou je spomenuo kako je postao sumnjičav već nekoliko tjedana prije kada su zamolili RIGE potvrde da vide na što je utrošen novac, ali ih je RIGE odbio pokazati nakon čega je Trauma Live odbila platiti posljednji dio novca i sada poduzima legalne akcije kojima želi vratiti uloženi novac. George Rusler je odbio komentirati ičim drugim do jednostavno novom floskulom o "proboju ugovora".

No mnogi umjetnici su odbili napustiti svoje hotele u New Yorku i stali na stranu RIGE-a u ovom natezanju. Iznimka je bio Rob Gee, legendarni rezident jednako legendarnog hardcore kluba Limelight i ujedno i ijedan od onih koji je odsvirao sve svoje datume i jamčio da se Trauma Live pobrinula za svoje umjetnike ujedno ih pohvalivši za volju da ulažu u žanr koji se tek razvija na ovim prostorima. Gee je dodao i kako je pomalo tužno da su izvođači propustili svirku pred najboljom publikom na svih sedam stanica turneje.

Lambou je izjavio da su puno uložili u razvoj scene i da će ih ovakav rasplet događaja vjerojatno u budućnosti odvratiti od sličnih pothvata, a ovaj sentiment dijeli i promotorica i producentica Jennifer Lyon, suosnivačica brooklynskog Electronic Music Festivala i osnivačica MeanRed Productionsa. Nadodala je kako otkazivanja stvaraju sumnju u fanovima o održivosti scene i ako želimo da procvate i u New Yorku, kao i u čitavoj Americi, potrebna joj je njega i podrška u klubovima.

Trauma Live je od ove kalvarije obećala da će svim razočaranim posjetiteljima refundirati iznos koji su platili za karte i mnogi negativni komentari na stranici su obrisani. Kako god ova borba pijetlova, promotora i agencija je zaboravila u svemu najvažniju stvar, a to je glazba i ljudi koji su potegli velike udaljenosti i posegli duboko u džep zbog onoga što vole. Što je naposljetku istina i koji je bio pravi razlog iza otkazivanja nastupa velikih headlinera možda nikada nećemo saznati.

{youtube}cDX9bXBpyLk{/youtube}

Photos by: Ronnie C. Photography

Začetnik Electro Funk Festa u Opiumu!

Napisao Lana Kovačić dana 05.03.2016.. Objavljeno u Events.

KS Takeover misija ne jenjava i polako gradi zamah prema velikom finalu 15. godišnjice postojanja same Scene koji ćemo proslaviti u listopadu kao finalnu točku na prekrasnih godinu dana druženja i podrške po hrvatskim gradovima.

Pa tako 11. ožujka dočekujemo elektroničku oktavu za podijem Opiuma koju čine domaća gospoda u slijedećem sastavu:

Josip Petrov B2B Branisha

Santiago Batacosta B2B Bake Jr.

Lawrence Klein B2B Kec

Nicehell

Edy C.

KeC je jedan od onih koji je svoje djetinjstvo proigrao na šibenskim ulicama. Slani morski zrak udahnuo je prvi puta 1984. pod imenom Drago Rak, a već s 16 našao se beznadno zaljubljen u elektroničko. On sam posebne zahvale daje kolegama Mati Kokiću i Le Sareu, koji su otškrinuli vrata i uveli ga u svijet glazbe i nastavili neumorno podržavati entuzijazam. Žanrovski je klizan, navigirajući slobodno među graničnim razdjelnicama deep housea, tech housea, electra, deep techa i minimala i ova kombinacija je posljedično osigurala nastupe u klubovima diljem tvoje lijepe zemlje kao i na podijima BIH, Slovenije, Srbije, Italije…

Kao gosta ili rezidenta upoznali su ga plesači velikih evenata i manifestacija, a poznat ti je i kao začetnik i organizator Electro Funk Festa i njegovog prethodnika totalno tajanstvenog i prikrivenog, zakrabuljenog u beat, Incognito projecta. Kada je Mangan otvorio svoja vrata i pružio Šibeniku još jedno mjesto za čekanje sretnih rasplesanih zora KeC je upao u priču kao organizator i rezident od samih početaka. Kako to obično s umjetnicima biva, prvo nauče pravila, pogledaju ih iskosa i zatim ih prekrše u donošenju novoga u svijet pa tako i KeC-a možete često uloviti u studiju kako radi na produkcijama kroz koje lije vlastito i sasvim osobno viđenje glazbe. Stoga osjeti se slobodnim kliznuti na audioteku jednog od naših Tekeoverista hiper-autocestama niže. Enjoy i vidimo se u Opiumu!

https://soundcloud.com/kecdj

https://www.mixcloud.com/kec_dj

https://www.facebook.com/pages/a/191188667579269

https://leggo.fm/KeC/

https://soundcloud.com/kecdj-mix