Veliki pozdrav od Klubske i čitave naše ekipe koja virka s druge strane ekrana. Hvala ti što si uzeo nekoliko trenutaka da popričaš s nama. Pa da započnemo.

 

1. Kako je započeo tvoj glazbeni put i koga si najviše slušao kada si se tek zakačio za elektroniku?

 

Glazba je oduvijek bila dio moje obitelji. Vrlo mlad sam krenuo u glazbenu školu i od najmlađih dana sam znao da ću se baviti glazbom. Ni na kraj pameti mi nije palo da bih mogao postati DJ, no to se dogodilo sasvim slučajno s 14 godina. Naime, u kafiću blizu moje kuće se pokvarila glazbena linija pa su me konobari zamolili da im posudim svoju pošto je bila subota navečer i nisu mogli bez glazbe. Kako sam donio svoju liniju, ostao sam u kafiću da pripazim na opremu (uz starijeg brata) i usput, da ubijem vrijeme, malo mijenjao kazete i MiniDisc-ove. To se svima jako svidjelo i odlučili su me angažirat svaki vikend. Tako sam otkrio da imam smisla za to, i lagano počeo otkrivati i nabavljati različitu glazbu.

 

Bilo je to drugo doba, bez ovih modernih čuda za mixanje. Kao klinac nisam imao nikakvu profesionalnu opremu, to gotovo da i nije postojalo, osim preskupih Technics gramofona. Teško se dolazilo do glazbe, mp3 je bio u začecima, jedna pjesma se skidala cijelo popodne! Morao si kupovat cd-e, ploče, snimat kazete… o tome su već sve priče ispričane od strane mojih kolega. O mixanju tada nisam znao ništa, niti je itko u mojoj blizini radio kao DJ, sve sam mozgao i naučio sam. 

 

Međutim, jako mi je drago da sam to prošao, jer u to doba kada si mixao sa primjerice dvije kazete ili sa CD Playera koji nije imao pitch, morao si dobro razmislit kako ćeš pjesme spojit da pašu jedna na drugu, to je bila brutalna škola, i danas se divim kako nam je to uspijevalo. Ponosan sam što mogu reći da od tada radim svaki vikend već 15 godina. 

 

Vrlo brzo sam napredovao do ozbiljnih klubova, lagao da sam punoljetan i skrivao činjenicu da još idem u školu, oblačio se ozbiljnije samo da bih mogao radit u klubovima. Počeli su pristizati novci, s njima i oprema, nove ploče i znanje. Bilo je to odlično doba za elektronsku glazbu, svi su slušali tech house, Hrvatska je bila preplavljena gostovanjima londonskih underground DJ-a (Terry Francis, Gideon Jackson, Ian Pooley…).

Kao što danas svi idu na narodnjake, tako se onda išlo na party-e, scena je bila živa! Dijelom sam odrastao pod utjecajem takvih underground DJ-a od kojih sam naučio puno o tome kako se gradi glazbena večer i diže ekipa, a dijelom i pod utjecajem komercijalne scene – ako se sjećate, tada je glavna fora bila imati satelitsku antenu i hvatati MTV i VIVU :) ! Pod utjecajem te dvije struje nekako se razvio moj glazbeni ukus, shvatio sam da u svakoj vrsti glazbe, bilo ona komercijalna ili underground, ima i remek djela, ali i gluposti. Ja sam odlučio uzeti najbolje od oba svijeta i to spojiti u neki svoj, nadam se, jedinstveni stil.

 

2. Od svih rezidencija i nastupa diljem Hrvatske i preko granice možeš li neki istaknuti kao posebno drag i što ti se urezalo u sjećanje?

 

Jedan od posebnijih trenutaka je bio kada sam svirao sa Fedde Le Grandom. Obično takve zvijezde odmah poslije nastupa odlaze iz kluba ili se nastavljaju zabavljati sa svojom pratnjom. Međutim, on je ostao uz mene 2 sata i skupa samnom skakao i plesao u DJ pultu! 

 

Naravno, nikada neću zaboraviti ni velike festivale na kojima sam svirao. To je poseban osjećaj nastupati pred 7-8 tisuća ljudi, primjerice na Enter Festivalu na Bačvicama. Inače su gotovo sve ljetne gaže nezaboravne i posebno emocionalne, pogotovo u otvorenim klubovima uz more, kada zajedno sa publikom dočekate izlazak sunca, stvori se neka posebna energija i povezanost u zraku. Takvih gaža bilo je bezbroj u Splitu, na Hvaru, Zrću itd. Inače se užasavam ovog pitanja jer shvatim koliko sam toga prošao.

 

Jedino što si kroz cijelu karijeru zamjeram je što stalno negdje letim, stalno sam u gužvi i nikako da uhvatim vremena da rekapituliram neke stvari, da uživam u uspjesima i na kraju krajeva zahvalim se publici. Eto ovim bih htio priznati moju veliku manu. Naime, jako sam lijen kada je u pitanju slikanje, snimanje, objavljivanje na društvenim mrežama… Moji prijatelji kažu da imam “rak na samopromociji”. Ja se jednostavno maksimalno koncentriram na nastup i čim on završi ja sam u mislima već na slijedećem, umjesto da malo uživam u trenutku i podijelim dojmove ili slike s drugima.

 

3. Već 15 godina si na sceni i radiš ono što voliš. Koji bi savjet dao mladim klincima koji tek dolaze kako da se istaknu i održe?

 

Puno mladih danas želi bit DJ, a ja bih im stvarno od srca htio dat istinski iskustveno i povijesno dokazani savjet.

Prvo – DJ možeš biti isključivo ako te vodi ljubav prema glazbi jer jedino te ona može održati u teškim trenucima na sceni (kojih će biti). Ako misliš bit DJ da bi bario curice ili bio faca u društvu – neslavno ćeš propasti kao stotine prije tebe (primjera na našoj sceni ima mnogo). 

 

Drugo – naučiti mixati je lako i svatko sa imalo sluha to može, ali imati moć zabaviti ljude, hrabrosti izaći pred ljude, imati stav za pultom, prenijeti energiju ljudima, imati smisla za glazbu, izgraditi večer, dobru vibru i smisao, prenijeti svoje emocije u kvalitetan nastup. S tim se čovjek rađa, ali tu urođenu sposobnost unaprjeđuje teškim radom. Ako je nemaš – odustani.

 

Treće – to je jako težak posao, gube se noći, moraš biti spreman dati 100% na nastupu, bez obzira kakav ti je dan. Kad imaš gripu, pas ti ugine, cura te ostavi ili bi jednostavno rađe ostao doma i gledao utakmicu, moraš bit spreman na žrtvu i dati baš sve od sebe.

 

Četvrto – ako si DJ onda si dio glazbene industrije. To je biznis. Ostavi se tračeva, što drugi DJ-i puštaju, što je tko o kome rekao. Radi svoj posao i gradi svoju viziju karijere. U protivnom energija, ali i vrijeme odlaze na druge stvari, i to je siguran put k neuspjehu (primjera u Hrv. također bezbroj).

 

Peto – budi strpljiv, ništa ne dolazi preko noći. Trebaju godine da se skupi iskustvo, bit će uspona i padova,  izgradi imidž, ali i vlastiti karakter. Ako si stvoren za to, uz puno truda,  uspjet ćeš!

 

4. Iako se primarno baviš elektroničkom glazbom kao house, tech house, deep i EDM voliš elektroniku ispreplesti i sa akustičnim. Reci nam ponešto o projektu "House & Trumpet" u kojem sviraš sa 11-eročlanim romskim orkestrom.

 

Istina, volim elektroniku ispreplesti s akustičnim i to iz više razloga. Prvi je konstantna borba s ljudima koji omalovažavaju elektronsku glazbu za koju kažu da nije prava jer se većinom radi na kompjuteru.

 

Možda bi moj život bio jednostavniji kada bi ljudi općenito znali da 95 % današnje glazbe u svim žanrovima nastaje na kompjuteru i da je nažalost postala rijetkost da se rade studijske sesije live instrumenata. Danas postoje programi i plug-in-ovi koji doista vjerno imitiraju gotovo svaki instrument. O tome bi mogli naravno diskutirat satima, ali nekakva bit je bila da pokažem ljudima da se iza toga što radim krije prava umjetnost, s pravim artistima i da naša glazba ima pravu vrijednost. 

 

Veliki razlog naravno je i što takve live svirke su scenski jako zanimljive ljudima. Radi se pravi show, što je nekako i bit ovoga posla, jer pustimo li sve na stranu, ipak smo mi tu da zabavimo publiku i prenesemo naše emocije! Treći razlog je nekako univerzalan kod svih koji se bave glazbom – stalna želja da se pronađe novi sound koji će ljudi prihvatiti. Veliki je razlog i to što me posljednjih godina stvarno živcira što je elektronska glazba izgubila svoju bit, svi nekako teže da dobiju što bolji sound, da se sve čuje besprijekorno, ultra glasno i nabrijano, a pritom se izgubio fokus na glazbu. Počeli su je raditi kompjuterski nerdovi a ne glazbenici. Ja radije poslušam neku pjesmu koja se loše čuje, ali je zato u glazbenom smislu harmonijsko remek djelo, nego nabrijanu hi-end produkciju sa melodijama koje nemaju nikakvu glazbenu vrijednost. 

 

Program sa romskim orkestrom bio je stvarno veliki uspjeh. Proputovali smo puno zemalja i svugdje smo bili odlično prihvaćeni. Osobno sam uz Rome jako puno naučio o njihovom pogledu na glazbu, raspisivanju instrumenata za orkestar. Jako puno vremena sam posvetio studijskom radu da bi prilagodio house pjesme za specifičnu boju trubačkih instrumenta, sve u svemu jedno predivno iskustvo! Nažalost, nakon nekog vremena su počele nicati jeftine kopije našeg projekta, koje su previše vukle na folk đir, što je meni osobno užasno jer tu glazbu ne podnosim, tako da sam se lagano distancirao od toga projekta.

 

5.Koji su novi planovi na horizontu?

 

Planovi za budućnost su svakako smanjiti broj live nastupa i više se posvetiti vlastitoj produkciji. Trenutačni tempo od 3 – 4 nastupa tjedno oduzima stvarno previše vremena i energije. Mislim da je sada došlo zrelije doba kada imam dovoljno znanja i iskustva, ali i puno poznanstava u glazbenoj industriji koji su potrebni da se napravi ozbiljan iskorak prema široj sceni. 

 

No, realan sam, ne gajim iluzije da će to biti lagani put. Trenutačno istinski uživam kao rezident Gallery kluba, i strašno se veselim ljetu koje će biti krcato nastupima u top klubovima i festivalima po Jadranu.

 

6. Wild Card pitanje: Jesi li jutarnji tip ili noćna ptica?

 

Kao i svaki DJ, imam poremećeni bio ritam, često se izgube noći pa se spava preko dana, ali u osnovi jako malo spavam. Mrzim prespavati dan, vrijeme jednostavno prebrzo leti da bi ga se trošilo na spavanje. U dane kada ne nastupam se volim probudit rano i otići na trčanje, to preporučam svakome :)

Autor naslovne fotografije: Bruno Zlomislić