Party se zove
Psylicious i
Attack vas poziva da dođete 25. listopada oko desetke ako ste se poželjeli pravog
kvalitetnog trancea i psygressive zvučnog vala. Uz njega će biti prisutni još i
Kira, ben, Winpa i Noisy Bew i kući vas neće tjerati do pet ujutro. Pa da otpočnemo.
Lijepi pozdrav Val i dobrodošao.
Veliki poZDrav Vama u uredništvu i još veći svim čitateljima! Klubska scena i ja se znamo preko jednog desetljeća i moram priznati da mi je neobično drago što je KS portal opstao na sceni sve ove godine. Moram ukrasti koji redak i također pozdraviti stare forumaše, pogotovo one koji nisu više među nama (R.I.P. Kanji & Kobayagi).
2. Reci nam veseliš li se ovoj suboti u Attacku i smatraš li ovakve partije ključnima i vjetrom u leđa trance zvuku u Hrvatskoj?
Party u Attacku će za mene uvijek biti Party u Attacku! To je moj kop – ono što je za Tornado Istok, a za Torcidu i BBB Sjever. Osim glazbe Attack je mjesto gdje ćete uvijek sresti drage prijatelje i svoju 'drugu obitelj'. Često se desi da ostanem na dvorištu od deset do pet. No vratimo se na party. All night progressive plesnjak se nije desio u Zagrebu već jakooo dugo vremena i moram priznati da me to jako veseli. Sam line up govori sve. Pripadnik stare škole Benjamin Perasović u kombinaciji s Kirom = nacrtajte se na samom početku! Winpa, inače poznat po svojim fullon psytrance setovima, prvi puta (barem za mene) u progg stilu. I još k tome Noisy Bew koju zagrebačka publika zna kao polovicu hitech dua Projekt Kapljica. Zabava je zagarantirana.
Ovakvi party_ji su zapravo 'kamen temeljac' scene. Na njima se bruse novi DJ-i, na njima se stvara veza glazbenika s publikom, na njima se uspostavlja kontakt i gradi povjerenje. Iako će mnogi trenseri u glas istaknuti da im je draža priroda, mislim da opcija ostanka doma definitivno otpada. Napomenimo još samo da kod nas u Hrvatskoj imamo pojačani trend dolaska na trens party_je zbog popularnosti festivala. Sebe smatram pripadnikom underground scene i o nekakvoj popularizaciji ili komercijalizaciji scene ne želim ni razmišljati.
3. Što si pripremio i što ćemo moći čuti u tvom setu? Kojom trance rijekom ćemo zaploviti 25.? Imaš li neke omiljene stvari koje uvijek ubacuješ i veže li te za neku od njih posebno sjećanje?
Iako dosta truda ulažem da popratim sva izdanja moram priznati da većina stvari koje puštam dolazi sa Zenon Records etikete za koju radim kao label DJ. Stilski je to duboki i minimalističan progressive psytrance. Pošto sviram negdje pred kraj večeri možda to ovaj put bude malo tvrđe. Ali uvijek volim stvari prepustiti same sebi, ovisiti o trenutku i ne planirati previše. Od nekih traka ne odustajem nikad. Pogotovo od onih koje su preletjele nisko ispod radara, nisu postali razvikani hitovi, a publika na njih otkvači. Također se volim vraćati malo u nazad i puštati stare stvari. U ovoj situaciji hiperprodukcije i utrke za najnovijom glazbom se mogu vratiti par mjeseci unazad i selektirati trake koji drugi ne puštaju. Nije mi baš O.K. kad se festival ili party pretvori u scenarij 'klonovi nastupaju'.
Play old; Tromesa – Odwrót Trzeciego (Spiral Trax International, 2001)
Play new; Kliment – 3db (Dreamstalker Remix) (Zenon Records, 2014)
{youtube}h5Otvv3yeXM{/youtube}
4. Kakvi su planovi za ovaj hladniji period, koja je tvoja jesensko/zimska glazbena misija?
Moj posao (onaj koji plaća račune) određuje moje planove vezane za glazbu, tako da uvijek planiram kratkoročno. Sljedeći mjesec sviram na warehouse party_ju u Amsterdamu. Imam dogovorene neke svirke kod nas. I to je to. Izlaske sam stavio na čekanje zadnjih tjedana. Ali zapravo čekam da se otvori Chakkina birtija. Iza DJ pulta, iza šanka ili zavaljen u fotelju, tamo se jednostavno osjećam kao kod kuće. A što se tiče glazbene misije – cilj mi je 'digitalizirati' svoj nastup. Kupujem sve potrebno i lagano se spremam. Za početak će to samo biti techno. Osim dub technom koji je dugogodišnja ljubav u zadnje sam vrijeme zaluđen (talijanskim) deep zvukom. Dani i sati provedeni u istraživačkom radu već polako sazrijevaju u nešto novo. Ovo sam ljeto u više navrata kombinira techno i trake sa Zenon Records-a i kombinacija je pun pogodak.
Play Chakka's Room; Rhythm & Sound w. Rod Of Iron – Lightning Storm (Burial Mix, 2005)
Play techno; Giorgio Gigli, Obtane & nAX_Acid – The Child That Was Watching The Moon (Zooloft, 2010)
{youtube}sv65aCisTFA{/youtube}
5. Koji ti je najdraži trenutak na partiju i koji osjećaj te neprestano gura dalje?
Obožavam svirati po danu jer tada mogu uspostaviti bolji kontakt sa publikom. Kao DJ-a me to najviše zabavlja. Prava stvar u pravom trenutku može natjerati da floor eksplodira. Ima li boljeg osjećaja od onog kad natjeraš ljude da iscijede još koji atom energije!? Dok smo radili program Ministarstvo Psihodelije imali smo običaj upaliti svjetla 10 minuta prije kraja party_ja. Upravo zadnje dvije, tri stvari koje bi zavrtio u toj umjetnoj neonskoj zori za ekipu koja je ostala do kraja i atmosfera koja bi se tada stvorila je taj osjećaj koji gura dalje. Kao posjetitelj party_ja volim čuti nešto originalno i vanšablonski. Obožavam kad dođe 'neki novi klinac' i pomete sve pred sobom.
6. Misliš li da su znatiželja, eksperiment i pomicanje granica ključ uspjeha u svakom polju pa tako i u glazbenom? Vjeruješ li da je zapravo kreativnost mjera inteligencije?
Ljubav prije svega! U velikoj knjizi piše otprilike – ljubav ne zavidi; ljubav se ne hvasta; ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje. Neki sam dan slagao svoju kolekciju vinila. Kako to obično biva kod mene ploče i CD-i se slažu kataloški slijedom izlaženja. Uzeo sam si malo vremena i tim nekim redom kronološki preslušao ono što imam od danas pokojne Flying Rhino Records etikete. Nakon više sati samo mi je jedna riječ bila u glavi; ljubav. Da, te je frikove tjerala i znatiželja i želja za eksperimentiranjem i pomicanjem granica, ali bez ljubavi ništa od toga ne bi imalo smisla. Mnogi producenti danas rade glazbu sa jedinim ciljem uspjeha i želje za slavom. Formula hita lako se svlada. Uz malo softvera i tutorijala sve se sklepa. Ali to je obična forma bez sadržaja. Poslagane na timeline moje Flying Rhino ploče mi pričaju priču o jednoj ljubavi i entuzijazmu. Jer bez njih sve je samo besmislena utrka u tome tko će bolje, više, jače… Velika knjiga kaže – ljubav nikad ne prestaje. Trake rađene 's ljubavlju' su vječne. Ove druge u 90 posto slučajeva ne prolaze test vremena.
Što se kreativnosti i inteligencije tiče; znam inteligentnih ljudi koji nisu kreativni, ali isto tako znam i kreativnih ljudi koji nisu inteligentni. Stoga to dvoje ne bi dovodio u korelaciju.
Play 1; Blue Planet Corporation - Cyclothymic (Flying Rhino Records, 1997)
Play 2; Slinky Wizard - Sodom Like There's No Gomorrah (Flying Rhino Records, 1998)
Play 3; ManMadeMan - Desire (Bumbling Loons Remix) (Flying Rhino Records, 1999)
7. Što misliš o trenutnom stanju trance scene u našoj zemlji? Vidiš li svijetlu budućnost ili misliš da je svjetlo na kraju tunela samo neki bedak s lampom?
Trance scena u Hrvatskoj nikad nije bolje disala nego što to čini zadnjih godina. Ono što mi se u zadnje vrijeme najviše sviđa je ono što bi nazvao 'decentralizacijom trance centara'. Zagreb i Pula recimo više nisu jedina mjesta gdje se dešavaju zanimljive stvari. Party_ja, pogotovo onih kvalitetno odrađenih, je sve više. Glazba koja se pušta na njima je vrhunska. Stilski su pokriveni svi pravci i trendovi unutar moderne psihodelične trens glazbe, a broj DJ-a koji vrhunski rade svoj posao je poveći. Također me veseli činjenica što produkcija više nije neki bauk pa je sve više glazbe 'made in Croatia' na raspolaganju. Nije više rijetkost vidjeti nekog od nas da svira vani ili da potpisuje za neku stranu etiketu. Imamo par većih i manjih festivala. Da nabrojim najpoznatije; Future Nature, Mo:Dem, Lost Theory, Life Celebration. S druge strane tu je gomila manjih party_ja i izleta u nepoznato koji sve to skupa čine još zanimljivijim. Za budućnost se ne brinem. Ako se stvar ispuše ili splasne za neko određeno vrijeme – ostati će ona 'core' ekipa kojoj je trens jednostavno stil života. Ono što je opasno za budućnost jest zaboraviti prošlost. Neki mi se put čini da svaka mlađa generacija kreće od sebe, negirajući ono što je bilo prije, što nije dobro jer se neka znanja gube along the way. Zato se uvijek trebaju ponavljati priče o Marinu, Chubi, Gobi, Tomislavu, Space Lily itd. O tome neki drugi put.
8. Wild Card pitanje: Koji ti je najdraži okus sladoleda i zašto?
Ne bih želio reklamirati ali jedna legendarna slastičarnica na Ilici ima odličan okus; tamna čokolada. Konzumiram ga samo tamo pa ga ne mogu uspoređivati s drugima. Gorak okus plus tamni tragovi oko usana i na zubima su jednostavno zakon. Također me oduševila i kombinacija tamne čokolade i okusa bućinih sjemenki. No kad sam bio mali najdraži okus mi je bio 'citron'. Za one 'nevaspitane' – tako su Šiptari kod nas zvali limun. Usput ću samo dodati da Šiptari, IMHO, rade najbolji sladoled. Ako ikad ljeti odete u moj rodni grad navratite u slastičarnicu Donat kod katedrale. Tamo sam u par navrata sreo svog najdražeg košarkaša novije generacije Todora Gečevskog. I sad jedna trivijalnost; moj kolega Deda, inače basist grupe Brkovi, mi je na putu kupio makedonsku zastavu. Te je godine išla sa mnom na više gostovanja. U sjećanju je jedna čupava pobjeda pod Tornjem. "Gdje li su samo pronašli makedonsku zastavu? Odmah sam je uočio, hvala ima na tome, ali i na iskazanoj pomoći" – izjavio je Gečevski tada za Slobodnu. Te smo godine osvojili kup i prvenstvo. Hvala tebi Todore! Hvala Deda! I hvala Klubskoj sceni na ovom intervjuu! Vidimo se u subotu ;-)
Zahvaljujemo se gospodinu Valu i zanima li vas više možete ga potražiti i na:
