Petnaest godina kasnije na isti će datum u Sirupu Kontrapunkt proslaviti svoj 15. rođendan live nastupom španjolskog dvojca Kyodai, a svoje će umijeće iskazati i jedan od očeva Kontrapunkta, Eddy Ramich. Povodom rođendanskog izdanja porazgovarali smo s domaćinom večeri koji nam je otkrio najdraža gostovanja, vlastite planove glede produkcije i što li budućnost donosi za Kontrapunkt, jednu od najdugovječnijih hrvatskih klupskih večeri.
Možeš li se prisjetiti samih početaka Kontrapunkta i kratko se osvrnuti na minulih 15 godina?
Dus i ja smo taman bili završili s radom na albumu i osjetili smo želju da imamo neko mjesto gdje bismo puštali svoju glazbu kao i glazbu koja nam se sviđala. Nama je u tom trenutku bilo previše jednoličnih partyja po gradu i znali smo da želimo imati klupsku večer koja bi bila po našem užitku. Krenuli smo kao deep i jazzy house večer, ali kada čovjek svira svaki vikend na jednom mjestu, osjeti potrebu ići dalje i istraživati pa smo tako unutar godinu dana postali klupska noć s eklektičnim pristupom prema glazbi. Sigurno je prva godina bila na neki način razdoblje u kojem smo učili kako hodati i negdje s prvim festivalom u proljeće 2000. godine smo prohodali. Kroz sve ove godine smo se glazbeno lagano mijenjali, ali smo uvijek na neki način ostajali vjerni soulful izričaju, barem kako ga doživljavamo.
Organizacijska ekipa, kao i publika, s godinama se mijenjala tako da smo nekako od početaka pa do sada uvijek Alen i ja neka konstanta, ali bez Dusa, Zaka i Jane svakako ne bi Kontrapunkt imao tu priču koju je imao.
{youtube}Cd3XPFJyO74{/youtube}
Kao sve u životu, tako je i Kontrapunkt prolazio kroz različite faze, od najpopularnije nedjelje u gradu preko festivala, koji osim u Hrvatskoj ostavlja trag i na međunarodnoj sceni, do broken beat faze gdje postajemo jedan od centara iste u svijetu, od uspona do padova, ali sigurno su prošle aktivno tri generacije plesača kroz našu večer. Glazbeno je tu bilo stvarno svega, house, broken, bass, jazz, pa jazzy, afro, brazil, elektronika, dubstep, beats… i nekako smo uspjeli zatvori krug i eto nas opet na neki način na početku jer trenutno puštamo najviše deep house iako s drugačijim senzibilitetom.
Otkrij nam najdraže gostovanje i zašto i koga do sad još uvijek nisi uspio ugostiti, a velika ti je želja?
Svakako mi je j
edno od najupečatljvijih gostovanja bio nastup Gillesa 2000. godine jer sam tada
prvi put u Zagrebu vidio preko 1000 ljudi da doslovce rejvaju na jazz glazbu, nevjerovatan prizor, cijeli klub je bio u totalnom deliriju. Isto tako kad s
u Domu i Seiji prvi put nastupili u 2001. godini, preko 1000 ljudi plesalo je na broken beat koji su čuli prvi put, a kao da su ga slušali cijeli život. Svakako treba izdvojiti nastup grupe
Da Lata kad je iskočio osigurač za struju i oni su nastavili svirati, a kad se struja vratila svi smo doslovce bili na plafonu, ili kad su
Fertile Ground svirali, a tenda se pomakla i snježna mećava je postala dio koncerta. Zapravo,
svaki je gostujući nastup, DJ set bio poseban i ostao u dragom sjećanju. Kada su prvi put došli
Kyoto Jazz Massive, to je bila nevjerovatna euforija, tada su svi poludjeli. Nekako u prvoj fazi su ljudi bili stvarno željni svakog nastupa, a onda s godinama je postalo sve normalno.
{youtube}6NVmWbQZ8yU{/youtube}
Jako sam ponosan da smo
među prvima, primjerice, ugostili Gotan Project dok za njih nitko nije znao kao i
Soil & Pimp Sessions, a pogotovo legendarne
Azymuth na čijem nastupu smo imali publiku od 18 do 75 godina i svi su zajedno skakali na podiju. Sve u svemu
preko 200 izvođača od Carla Craiga, 4Hero, Gillesa nekoliko puta, cijele tada aktulne broken scene, Thea Parrisha, Josea Jamesa ( nažalost, njegov nastup sam čuo samo zadnjih 10 minuta jer sam se onesvijestio od iscrpljenosti i ležao u kancelariji ), brazilskog velikana Marcosa Vallea, … Od starijih imena sam
uvijek htio ugostiti Roya Ayersa i Francoisa Kevorkiana te još nekoliko njih, ali do toga nije došlo jer se nisu mogli datumi uskladiti, a
najsmiješnije mi je da sam imao opciju da ugostim Flying Lotusa dok ga ljudi još nisu znali, ali sam nekako to preskočio što mi je svakako žao. Danas ima jako puno DJ-eva i glazbenika koje bih volio pozvati, vidjet ćemo, kopamo i razmišljamo, dobar dio koji bismo zvali kao pod normalno ionako danas nastupaju na festivalima po Jadranu.
{youtube}XrAZ87QlWEo{/youtube}
Što bi rekao da se ponajviše promijenilo u tih 15 godina u smislu scene, ali i same glazbe, odnosno stilova te iste?
Promijenilo se dosta, ali bit je ostala ista, barem kad je publika u pitanju. Ljudi idu van da se zabave i plešu. Uvijek je bilo ljudi koji su ulazili u samu srž glazbe te samih izvođača i onih koje to nije toliko zanimalo, ali im je određena vrsta glazbe bila ugodna. No svima je zajedničko da uživaju u tome na ovaj ili onaj način. Što se DJ-iranja tiče, s digitalizacijom je cijela priča postala dostupna svakom kao i u drugim poslovima, danas je svatko dizajner, fotograf, DJ, kreator, itd,… i zašto ne. Ali bitan je razlog zašto to radiš i kako to radiš i jesi li stvarno dobar u tome.
Promjene su dobre kao što su i konstantne, pa tako mene najviše uzbuđuje kad čujem neku inovativnu produkciju, ili korištenje nekog glazbnenog elementa koji se dosad nije mogao čuti na ovaj način, ali svakako važna je povijest glazbe. Tako sam uvijek njegovao ono najbolje iz stare glazbe i pokušao otkriti nešto novo što je i rezultiralo da sam uvijek bio na neki način eklektičan i nečesto znao mijenjati stilove pa i tijekom noći, ali uvijek je tu bila neka poveznica i prepoznatljivost.
{youtube}atDGQFyNWE8{/youtube}
Tvoji osobni planovi, odnosno radiš li na kakvom albumu trenutno i gdje vidiš Kontrapunkt za sljedećih 15 godina?
Opet
radim s Dusom u studiju, radimo na nekim novim stvarima pa se nadamo da ćete svi imati prilike to uskoro čuti. Također radim na kompilaciji za
Compost Records koja obuhvaća takozvane
twisted beats stvari iz njihovog kataloga, a i
pripremam 90s house kompilaciju s “rare” stvarima ili stvari koje su prošle nazapaženo, a odlične su. Najviše ipak DJ-iram, nakon Kontrapunkta idući vikend sam na Worldwide festivalu u Leysinu. Kako sam već puno puta rekao,
radim najbolji posao na svijetu. A što se Kontrapunkta sljedećih 15 godina tiče, vidjet ćemo, idemo korak po korak
, ideja imamo, samo treba vidjeti kako sve ostvariti.
Filmski dio festivala zaokružuje premijera filma "Posljednjih 100" u klubu Palach. Dokumentarni film riječke redateljice Morane Komljenović "Posljednjih 100" prati događanja tijekom posljednjih stotinu dana aktivnosti kultnog riječkog kluba Palach. Svojevrsni je to memento jednom razdoblju riječke klupske scene, ne pitajući se za prošlost kluba, film prati emotivne procese kroz koje prolaze zaposlenici i voditelji kluba, odbrojavajući sate do kraja (ili novog početka?). Film je realiziran u produkciji Fade In iz Zagreba uz ko-produkciju Zagreb filma.
