Osim nevjerojatnog uspjeha najnovijeg albuma, stvari s kojeg nas prate na svakome koraku, jučer, 26. svibnja, na Grand Prix Monaco, osvanuo je trkaći auto prekriven njihovim prepoznatljivim kacigama, a i njihovo se ime proteže preko kokpita. Riječ je o autu britanskog  F1 tima Lotus iz Velike Britanije s kojim surađuje njihova izdavačka kuća Columbia Records.

 

Dvojac se jučer pojavio i na samoj trci, inače 72.  po redu,  koja nije prošla najslavnije za  vozače Kimija Raikkonena i  Romaina Grosjeana  s time da je Raikkonen završio na desetome mjestu, a Grosjean je odustao u 65. krugu.  

 

Škotski je producent ovih dana postao prvi umjetnik koji je imao čak osam Top 10 singlova s jednog albuma, točnije njegovog platinastog albuma “18 Months” na kojem se nalazi hitovi kao što su “Sweet Nothing” ili “We Found Love” na kojem pjeva Rihanna.

Kao svoje najveće životno postignuće naveo je nedavno dobivenu Ivor Novello nagradu za najboljeg glazbenika, ali i naglasio kako se sada želi posvetiti stvaranju dobre glazbe, a ne tek nizanju hita za hitom.

“Radim više dance glazbu koja vjerojatno neće ući na ljestvice, a nagrada je kao podvlačenje crte nakon dviju godina tijekom kojih sam samo izbacivao singlove, hitove”, rekao je Harris za MusicWeek.

 

 

O mladome se producentu i ne zna puno – znamo da je ime uzeo od ozloglašenog dilera cracka koji je bio jedan od ključnih osoba odgovornih za crack epidemiju u osamdesetima te kojeg su ubili dok je služio čak sedam doživotnih kazni u zatvoru. Znamo i to da svaka njegova traka zvuči kao da je trebala izaći na kultnoj Dance Manii još u osamdesetima.

Misteriozni momak dosad je izdao tri LP-a, sve na njujorškome underground labelu L.I.E.S. (Long Island Electrical Systems), i ama baš svaki je bio veleuspješnica, barem među krugovima ljubitelja booty clapping housea. Već prvi  “Heart And Soul / Sprk Tha Dust”, izašao 2012. godine, pokazao je kako Edwards voli visoki tempo, rijetko kad se spušta ispod 140 bpm, a stvar “Sprk Tha Dust”  svojim je opscenim stihovima osvojila plesače diljem svijeta. “Heart  And Soul” Edwardsa prikazuje u romantičnijem svjetlu i mogli bismo ju smjestiti u mekšu liniju ghetto housea, ali i dalje je dovoljno nabrijana da zaplešete.  

“4 Club Use Only” album je kojim je Edwards zašao u vode deep housea, ali i dalje ostao vjeran svome prljavome zvuku, te se kao najveći hit izdvojila traka “Bells”.

Ovih dana izašao mu je treći LP, “White Owl”, koji se opisuje kao spoj Dance Manie i Green Velveta. Svaka traka, “White Owl”, “The Fast Lane” i “Drop Dead”, počinje surovo bez milosti i samo postaje žešćom kako se razvija.

{youtube}CBwUSKjjqG0{/youtube}

 

Perkulator, distorzija, opaki groove, debeli bass postali su zaštitni znakovi Delroya Edwardsa, a mi ga preporučamo svima koji se vole porazbacati po podiju, ali nikako onima slabijeg  srca. {youtube}g4qeUCTGvI8{/youtube}