To ga je navelo na zaključak da su strukturni dijelovi mozga koji se koriste za muzičku memoriju možda ‘superiorni čeoni režnji ili frontalne polutke’ Dr. Finke je rekao kako je potrebno još više istraživanja koje bi potvrdilo njegove teze. ‘Ali ono što je novo u ovom slučaju je da možemo pokazati da u slučajevima teških gubitaka sjećanja, postoji memorija koja je potpuno neuništena/netaknuta – muzička memorija,’ Finke je rekao.

Dr. Finke misli kako bi mogao iskoristiti to saznanje u pomoći i rehabilitaciji pacijenta PM i ostalih koji pate od amneze. ‘Vrlo je interesantno saznanje da je kod takvih pacijenata, ta memorija potpuno neuništena. To se može čak i koristiti u spajanju posebnih muzičkih terapija kao i kod uzimanja lijekova. ‘Oni također mogu koristiti terapiju muzikom, svirati i tako ponovo početi živjeti kvalitetan život,’ Finke je rekao.

Takve tehnike se mogu koristiti za ljude koji su profesionalni muzičari ali i one koji to nisu, jer je sam memorijski sistem isti kod svakoga. ‘Znamo da muzičari imaju mozak koji je drukčije prilagođen – neki dijelovi mozga su veći nego kod ne-muzičara, ali to nije razlika po kojem bi njihov mozak sistemno bio drukčiji,’ rekao je.

Jedinstvena muzička memorija (prvi dio)