Rok je produljen s dosadašnjih 50 na 70 godina, a odluku Ministarskog vijeća EU u Bruxellesu je komentirao slavni Placido Domingo, predsjednik IFPI, Međunarodne federacije proizvođača fonograma:

"Odluka o produljenju roka zaštite snimaka u Europi je velika vijest za umjetnike. Mladi glazbenici na početku karijere imat će koristi od povećane baze prihoda iz koje će se investirati u nove talente. S druge strane, već dokazani glazbenici imat će koristi od svog rada tijekom cijelog njihova života. To je osobito važno danas, kada servisi digitalnih on-line usluga čine glazbu široko dostupnom.“ 

Domingo je dodao: "Produženje zaštite odražava važnu ulogu koju izvođači igraju u uspjehu pjesme, umanjujući tako jaz koji je dosad postojao između zaštite snimljenih izvedbi i zaštite skladbi.“

Preko 38.000 umjetnika i izvođača iz svih zemalja EU zalagalo se već gotovo 10 godina za  ovo produljenje, uz potporu nositelja prava iz cijelog europskog glazbenog sektora. Promjena približava zaštitu rada europskih umjetnika – izvođača i producenata – statusu zaštite koji imaju zajamčen autori i skladatelji (život plus 70 godina). EU-direktiva također sužava jaz između pojma zaštite u Europi i one u drugim zemljama i regijama, gdje rok zaštite može biti u rasponu 70 do 95 godina.

I u hrvatskoj glazbenoj industriji zadovoljni su ovim promjenama, kaže Paolo Sfeci, dopredsjednik HUZIP-a, Hrvatske udruge za zaštitu izvođačkih prava: „Ovime je samo djelomično ispravljena nepravda prema izvođačima. Nadam se da će se u bliskoj budućnosti izjednačiti prava autora i izvođača, tako da prava traju sve dok se neka snimka komercijalno koristi na bilo koji način, i nekom donosi dobit. Zaista ne razumijem sljedeću logiku: društveno je krajnje neprihvatljivo da se nekome, dekretom ili zakonom, u ime „općeg dobra“, ograničava ili oduzme njegovo privatno vlasništvo i plod njegova rada, kao što su kuća ili zemljište. Istovremeno se smatra normalnim propisivati koliko će trajati nečije vlasništvo nad njegovom vlastitom kreacijom?!“