Svake srijede nastupa u klubu uz Danceletrica i Mike Valea

Andrew Meller je aktivan na sceni od 2009. Nastupao je diljem svijeta, od festivala poput Amsterdam Dance Eventa pa sve do UNTOLD Festivala i EXIT-a., dijelio je pozornicu s velikanima elektroničke glazbe, a njegove trake su se našle na brojnim poznatim izdavačkim kućama, poput Toolroom Trax, Saved Records, Sola, Flashmob Records i mnogim drugima.



2018. godine kada je obradio Faithlessov bezvremenski hit “Insomnia”, osvojio je titulu najprodavanije pjesme godine na Beatportu, a potom i Born Slippy od Underworlda. Nekoliko godina kasnije, Andrew Meller ne staje sa svojim produkcijama, već iz dana u dan raste. Nedavno mu se ostvario san i objavio je svoj EP na Solomunovom Diynamic Musicu. Kako je došlo do objave EP-a kod Solomuna, što trenutno kuha u studiju i kako je prola južnoamerička turneja  samo su neke od stvari o kojima smo razgovarali s Andrew Mellerom.

Godinama si aktivan na sceni, često si radio i nekoliko poslova uz svoje DJ gaže, ali nisi odustajao od glazbe. Što najviše voliš kod svog posla kao DJ i producent…

Upravo godinama sam radio po dva do tri posla kako bih opstao financijski i pružio sebi zadovoljstvo da puštam ono što volim, pošto se nije moglo sastaviti kraj sa krajem puštajući samo muziku. Posljednji posao koji sam radio pored muzike je bio u elektrani i to je trajalo 10 godina, zahvaljujući tom poslu, kolegama i šefu uspijevao sam da se bavim muzikom koju volim, da stvaram i puštam to što živim. 10 godina kasnije, točnije u siječnju ove godine, konačno sam dao otkaz i prešao na muziku – full time.

Za mene osobno nešto neprocjenjivo je da to što napravim –  pustim ljudima i vidim reakciju, to je ispunjenje moje duše. Moja muzika nije samo nešto nabacano, u svaku novu traku stavim dio sebe. Nekada plačem dok sviram, nekada se ježim, nekada đuskam i to je ono što najviše volim kod produkcije a isto to mi važi i za puštanje. Dogodilo se mnogo puta da pustim suzu na posljednju traku, suzu radosnicu što je najluđe i ljudi koji su u prostoriji se isto tako osjećaju, slavim život svaki dan uz muziku. Da zaključim, emocije koje nastanu, sinergija, ples to je ono zbog čega sam se prije 24 godine zaljubio i navukao na elektroničku glazbu i to traje i dan danas.

Tvoja glazba se može okarakterizirati kao mješavina techna i housea. Tko je utjecao na tvoje glazbene preference kroz godine da bi naposljetku došao do svog današnjeg zvuka?

Mnogo je utjecaja. Dosta sam naslušan, a mnogo toga nisam još čuo haha. Mogu reći period uz koji sam odrastao je techno od 1999. do 2005. Tu bih naveo artiste poput Coxa, Kanzyanija, Dave Mothersola itd. Kasnije kroz godine i trendovi se mijenjaju pa uvijek čuješ nešto novo. Što više slušam to više upijam i uho mi se samo navikava dok mozak traži da istražuje. Ima i stvari koje nikada nisam volio npr. trance poput Burrena i Tiesta, više sam u ritmici. Najvise mi leži tech house u raznim formama onako organski, sa perkusijama, iako umijem i da odem u malo tvrđi zvuk. Baza mi je ostala ista kao od pre 10-15 godina, ali premise instrumenata variraju od Maceo Plexa, Voorna do Solomuna.

Kako izgleda tvoj kreativni proces u studiju kada radiš neku traku ili edit? Odakle crpiš ideje?

Zavisi kako sam raspoložen tog dana ili večeri. Ideje obično same naviru. Ono što je tipično za mene je da nemam plan i uvijek krećem sa praznim projektom pa gdje me odvede. Često mi se dogodi da naiđem na neki dobar sample pa krenem odatle ili pak samo sjednem i sviram neku melodiju pa nastavim. Svakako kada napravim pjesmu, odlučim hoću li je i kada izdati. Imam brdo traka koje vjerovatno nikada neću izdati, a meni su u tom trenutku obilježile jedan period života.

Prije nekoliko dana si objavio EP na Solomunovoj etiketi. Kako je došlo do objave EP-ja na Diynamic Musicu? Kako se osjećaš sada nakon objave?

Uh sjajno skakao sam od sreće :). Pošto da budem iskren pratim Solomuna aktivno posljednjih 10, 11 godina od kada je gostovao u Tubeu u Beogradu i bila mi je želja oduvijek da izdam na toj etiketi. Opsjednut sam novim pravcima koji tek dolaze i uvijek gledam da pobjegnem od aktualnog i mislim da mi je svemir to i poslao sada. Imao sam izazov koji sam napravio sam sebi, a to je da isproduciram 40 traka za 60 dana, uspjeo sam 30 za 30 dana i nakon toga inspiracija je otišla.

Samo mi je kliknulo šalji Solomunu i tako je i bilo, poslao sam, preuzeli su i jedno jutro se budim i vidim kod njega na profilu da je pustio dvije moje trake u Soho Gardenu u Dubaiju. Nakon toga sam poslao još dva paketa traka i stiže mi mail da zaključam 5 traka od kojih je odabrao 3. Možeš misliti, etiketa iz snova i da konačno izdaš tamo. Interesantno je da sam za 11 godina, možda samo dva puta slao trake za koje nisam bio siguran u trenutku, ali eto sada sam bio 100% siguran da je to to što se ispostavilo točnim. Trenutno dok ovo pišem, sve tri trake su u Top 100 na Beatportu i srce nikad punije.

Što dalje spremaš u svom studiju? Možemo li očekivati možda neki opasni edit?

Hm…interesantno zapažanje. Nisam odavno radio edite, fokusiran sam posljednjih par godina na produciranje mojih traka. Jedan album je spreman za koji smo krenuli da radimo video i konstantno pravim nove trake. Imam dosta suradnji ove godine sa Funkermanom, Hotenom, Raumakustik momcima i Catsinkom. Mogu reći da krajnje interesantan materijal iskače iz ovih suradnji . Planiram da izbacim dva EP-a na mom REWLER Recordsu i nadam se da ću uskoro moći da objavim još jedno izdanje koje se krčka.

Nedavno si odradio turneju po Ekvadoru, kako je došlo do tvog odlaska u Južnu Ameriku i kako je turneja prošla? Koliko se partyji razlikuju od onih kod nas? Kakav je bio vibe, partijaneri…

Pa poprilično iskreno, ljudi su drugačiji samim tim i kultura. Ono što je na mene ostavilo utisak je da ne poziraju i  da partijaju jako haha. Drugačiji je groove skroz. Skoncentrirani su na muziku, baš su mi legla sva mjesta gdje sam puštao. Izdvojio bih Lost Beach Club kao nešto jedinstveno, zvuk, lokacija na plaži, ogroman i pametno koncipiran lokal sa ozbiljno dobrom i pozitivnom vibracijom.

Ovog ljeta možemo te uhvatiti na rezidenciji u dubrovačkom Revelinu, već si nastupao unutar zidina tvrđave. Što mogu partijaneri očekivati od tebe ovog ljeta za vrijeme tvojih rezidencijskih zadataka?

Uh..Revelin, obožavam taj klub i uvijek se rado vraćam da puštam u njemu. Premda je prva žurka prošla vrhunski mogu misliti što će biti u špici sezone. Mogu očekivati dobru zabavu, pozitivne vibracije i pregršt nove glazbe na kojoj neumorno radim i koju redovno preslušavam.
 

Neke riječi, pozdravi za kraj…

Aj, Aj pa se kroz grad zajebaj :)