U srpnju 1518. stanovnike grada Strasbourga (tada dio Svetog Rimskog Carstva) zahvatila je iznenadna i naizgled nekontrolirana želja za plesom. Histerija je počela kada je žena poznata kao Frau Troffea izašla na ulicu i počela se tiho uvijati, vrtjeti i tresti.

Nastavila je svoj solo ples gotovo tjedan dana, a ubrzo joj se pridružilo još tri stotine građana Strasbourga. Prema tim nepotpunim izvorima, usred ljeta sluge, prosjaci i radnici počeli su spontano plesati nasred javnog trga.


Ilustracija History Daily

Sobari, radnici i prosjaci počinju plesati dan i noć

Pod zadivljenim očima plemića i klerika, gomila plesača rasla je iz dana u dan. Tko god se previše približi, neodoljivo je uhvaćen u krug, kao kontaminiran. Do kolovoza je plesna epidemija odnijela čak 400 žrtava. Bez ikakvog drugog objašnjenja za ovaj fenomen, lokalni liječnici za to su krivili "vruću krv" i predložili da oboljeli jednostavno izbace groznicu. Izgrađena je pozornica i dovedeni su profesionalni plesači. Grad je čak angažirao i bend za glazbenu pratnju, ali nije prošlo dugo prije nego što je plesni maraton počeo uzimati danak.

Mnogi su se plesači srušili od čiste iscrpljenosti

Neki su čak umrli od moždanog i srčanog udara. Čudna epizoda nije završila sve do rujna, kada su plesači odvedeni u svetište na vrhu planine da se mole za odrješenje.



Plesna kuga u Strasbourgu možda zvuči kao legenda, ali je dobro dokumentirana u povijesnim zapisima iz 16. stoljeća. To također nije jedini poznati incident te vrste. Slične manije dogodile su se u Švicarskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj, iako je malo njih bilo tako velike – ili smrtonosne – kao ona koja je pokrenuta 1518.



Što je moglo navesti ljude da sami plešu do smrti?

Prema povjesničaru Johnu Walleru, objašnjenje se najvjerojatnije odnosi na svetog Vida, katoličkog sveca za kojeg su pobožni Europljani iz 16. stoljeća vjerovali da ima moć proklinjati ljude plesnom kugom. U kombinaciji s užasima gladi i bolesti kuge koji su oba harali Strasbourgom 1518., praznovjerje svetog Vida moglo je pokrenuti histeriju izazvanu stresom koja je zahvatila veći dio grada. Druge teorije sugeriraju da su plesači bili pripadnici vjerskog kulta, ili čak da su slučajno progutali ergot, otrovnu plijesan koja raste na vlažnoj raži i proizvodi grčeve i halucinacije.

Uvijek s ciljem što manjeg ekološkog otiska iz godine u godinu, festival nastavlja svoju ultra zelenu politiku uz nezaboravne party uvjete. Živahna scenografija, uzavrela postava, ukusna lokalna menza… Budući da se nalazi usred šume u idiličnom ambijentu, obećanje o zasluženom odmoru je već ispunjeno.





Gospodarenje otpadom, obnovljivi izvori energije, pristup vodi iz slavine, lokalni i povrtni jelovnik… S ekološke strane, Paradise City je postigao ugljičnu neutralnost i iz godine u godinu nastoji imati najmanji mogući ekološki otisak. Festival je doista dobio četiri zvjezdice (maksimalna ocjena) od strane A Greener Festivala, neprofitne organizacije koja pomaže događanjima da smanje njihov utjecaj na okoliš.





Održivost nije samo popularna riječ za njih – ona je prioritet: Snaga

– Radie s pametnim planom napajanja. To uključuje algoritam koji kontrolira generatore kako bi se smanjila potrošnja viška energije.

– 86% energije na licu mjesta je obnovljivo. Od toga 76% dolazi iz HVO goriva (rabljenog jestivog ulja), a 10% iz solarne energije. Ostatak električne energije dolazi iz lokalne električne mreže i osigurava je zeleni dobavljač (Lampiris).





Kombinirajući inovativnu produkciju i zajamčeno jak techno, Paradise pokriva cijeli spektar elektroničke glazbe: Attari, Bambounou, Peach, Octo Octa, Lola Haro… Svi ovi prekrasni ljudi izmjenjivat će se na gramofonima uz vatrene b2b setove Jane Fitz & Johna Talabota, Miss Kittin & The Hacker ili čak Sonje Moonear & Edwarda. Ovoj listi nadopunjenih umjetnika dodani su Ben UFO, Shanti Celeste, Dixon, Hunee, Mind Against i KI/KI.