Obavljam jutarnju higijenu, jedem orašaste plodove i bobičasto voće i krećem prema S bahnu. Izlazim na stanici Jannowitzbrücke i šetam prema klubu. Sunce je odavno svanulo, a na ulicama je malo “običnih “ljudi, ali je dosta partijanera. Prolazim pored kluba KitKat i Sage te skrećem u Kopernickovu ulicu. Dolazim do kluba Tresor Na ulazu je poveća crnkinja, koja radi selekciju ulaska u klub…Ispred mene su djevojka i dečko, ja sam iza njih. Par je iz Berlina, žena ih prepoznaje i pušta ih u klub. Sada sam ja na redu. Odmah me pita: Otkud ti ovdje? i čudno me pogleda. Dobro se služim njemačkim jezikom pa joj objašnjavam kako sam došao iz Hrvatske, da sam jučer bio na izložbi o njihovom klubu i da želim ući u klub i malo rejvati. Ona mi uz osmijeh kaže: Pa izvoli i uživaj! Ulazim u klub, odmah osjetim neki vibe, ljudi se muvaju po klubu, neki se skrivaju u mraku, neki ni sami ne znaju što ovdje rade, a ja idem prema danceflooru Tresor da poslušam Juliu Govor, koja je svirala od 7:30 do 11h. Prije toga si uzimam piće, Club Mate, koje je postalo popularno na berlinskoj klupskoj sceni 90-ih kao alternativa nezdravim energetskim napitcima. Ulazim na floor i odmah osjetim vonj znoja, miris duhana i kroz gustu maglu razabirem neke obrise plesanja. Dolazim ispred DJ, dijeli nas famozna željezna rešetka, ali smo itekako povezani. Julia vrti dosta brzi techno, kao da radi na 4 decka odjednom, ali ne, u pitanju su samo 2 decka. Ritam je žestok, pokušavam ga pratiti, ali ne mogu i polako se počinjem ljuljati kao većina ljudi u klubu. Tu smo mi, oblaci dima, minimalna svjetlost i žestoki ritmovi te neopisiva atmosfera u zraku. Ježim se od sreće Nakon nekog vremena odlazim do WC-a, a tamo poznati detalji koje sam viđao u drugim popularnim klubovima (Berghainu u Berlinu, Nordsternu u Baselu)….nema ogledala, a zašto bi ga i bilo. Da se “izmučeni” partijaneri uljepšavaju, pa za to nema potrebe, takav si, kakav si. Iliti kako što kaže jedan slog: Come in as you are!!! Gubim se po dugim hodnicima, pokušavam pronaći put nazad i nalazim ga. Julia Govor i dalje upravlja nama. Ostalo nas je 20-ak na flooru i nekoliko ljudi po hodnicima, chill out zonama i oko šanka. Plešem kao da sutra ne postoji Iz mene izbija i najmanja negativa i punim se pozitivnom energijom s floora. Neopisiv je osjećaj stajati na flooru kluba koji ima tako dugu reputaciju. After party je trebao trajati do 12h, ali su ga prekinuli u 11h, jer su se očito i izbacivači htjeli pripremiti za ono što slijedi, a to je Rave the Planet, iliti nova inačica Loveparadea. Odlazim do hotela na tuširanje i kratki odmor, moram nešto i jesti, jer me čeka dug dan pun kretanja :) Berlin calling iliti PLES za PLUR – 2. dio Rave the Planet je počeo u 14h okupljanjem kamiona na Kurffurstendammu, nakon čega ide na svoju rutu preko Postdamer Platza, Branderburških vrata prema Velikoj zvijezdi s pobjedničkim stupom (Großer Stern mit Siegessäule) koji se nalazi u srcu Tiergartena. Demonstracija je počela pljuskom, kao da je htjela izbrisati stare “grijehe” i osvježiti nas za ono što slijedi. Čagam kod Brandenburških vrata uz stacionirani kamion koji je došao iz Estonije. Taj kamion je zapravo svoju premijeru imao 2019. godine na Burning Man festivalu. Ljudi  sve više, svi s nestrpljenjem očekuju kamione i novu masu ljudi. Dolazi i prvi kamion, osjeti se ogromna energija oko njega, ruke su u zraku, osmjesi su na licima i svi smo kao jedno. Kamioni prolaze, svaki sa svojim stilom glazbe i svojim vibeom. Nakon 5 do 6 kamiona odlučujem pratiti masu i krećem prema Velikoj zvijezdi. Ljudi je sve više, atmosfera je sve užarenija, a na nebu se izmjenjuju oblaci i sunce, kao da prate četverotaktni ritam glazbe iz kamiona. Putem susrećem i stare i mlade, i partijanere i rokere, ima svega, ali svima je jedna stvar zajednička – uživaju u glazbi jer su došli na PLES za PLUR (PLUR – Peace, Love, Unity, Respect). Odjednom ne mogu ni naprijed ni nazad, ogromna masa ljudi sprječava prolaz, te kao neki pojedinci tražim izlaz tako što preskačem ogradu da bih ušao u park. Prema izvješću policije na eventu je bilo oko 200 000 ljudi, organizatori kažu 300 000, a ja bih rekao barem pola milijuna. Ne govorim to bezveze, jer zadnjih 15 godina idem na Streetparade u Zurichu u kojem se prosječno okuplja milijun ljudi, a kada je lošije vrijeme, bude ih oko 600 000 – 700 000, pa se osjeti ta razlika. Nastavljam put prema Velikoj zvijezdi i popularnom završnom mjestu parade. Kad ono iznenađenje, oko Velike zvijezde je više policije nego partijanera. Napravili su prepreku i ne daju ljudima daljnji prolaz. Zbunjen, vraćam se polako prema Brandenburškim vratima kroz park. U parku je ogroman broj ljudi, sjede, ležu, plešu, tj. uživaju u danu. Obilazim kamione koje nisam vidio, slikam ih i upijam njihovu energiju. Oko 21h, BUM, glazba je stala. WTF?!?! Što se događa? Svi zbunjeno gledaju prema kamionima, čuju se povici, zvižduci… Onaj stacionirani kamion iz Estonije, ponovno pali glazbu, ali sa dvostruko manjim intenzitetom. Polako ga prate i neki drugi kamioni, ali to više nije to. Atmosfera je spala, ljudi hrle prema javnom prijevozu kako bi otišli na brojne partije koji se održavaju u gradu. Ostajem kod Branderburških vrata, sjedam na pod nakon 12 sati partijanja i palim cigaru. Mislim si, zašto sve lijepe stvari kratko traju. Pa zato da ih iskoristiš i uživaš u njima. Neki bi rekli, manje je više, iliti, što manje tražiš, to više dobivaš. Nakon 16 godina stanke, vratio se Loveparade u Berlinu, samo pod novim nazivom Rave the Planet. Ali cilj je isti. Plesom protiv svega negativnog i u borbi za bolje sutra. Kao što brojni kršćani idu u Vatikan da čuju Papu, kao što brojni muslimani idu na hodočašće u Meku, tako i mi partijaneri trebamo svoje “hodoćašće”. Iduće je već zakazano. Ide se na Streetpade u Zurich u 8. mjesecu. Izvještaj završavam porukom za razmišljanje. Riječ je o Platonovoj izreci, koja odlično opisuje stanje. MUSIC GIVES A SOUL TO THE UNIVERSE, WINGS TO THE MIND, FLIGHT TO THE IMAGINATION AND LIFE TO EVERYTHING. Iliti skraćeno rečeno “Glazba je za dušu, kao što je gimnastika za tijelo” Ostanite mi zdravi, vedri i rasplesani. GLAZBA je naša “RELIGIJA”.