Skip to main content

Šestodnevni ZEZ festival u KSET-u objavio program i raspored po danima

Kroz četiri koncertne večeri u KSET-u zezanja zvukom publici će predstaviti žanrovski raznoliku postavu izvođačica i izvođača. Osim toga, festival će i ove godine otvoriti šesta multimedijalna Izložba zvuka, popratiti ga dnevni program, a zatvoriti filmska projekcija.



Zavod za eksperimentalni zvuk zagrebačkoj publici proteklih sedam godina nastoji ponuditi utočište za drugačiju glazbu i njene ljubitelje. Pri tome se doduše ne zaboravlja ni duh zezanja kao bitnog aspekta eksperimentacije i glazbe u čijem nastajanju ona ima snažan utjecaj.



Eksperiment je igra u kojoj ove jeseni opet slušamo, gledamo i stvaramo drugačije.

► ZEZ Festival 2021. Lineup ◄

12.10., Utorak:
6. Izložba zvuka (Prijave do 30.9. na [email protected])

13.10., Srijeda:
►Duma (Ke)
►Niko Potočnjak

14.10., Četvrtak:
► Obrazeena/Ponomarev Massacre (Rus)
►Kikimore (Slo)

15.10., Petak:
►Driftmachine (Ger)
►N/OBE,
►Party w/ VOLTA & UBICA (Srb)

16.10., Subota:
►ZEZ x SONICA – Lifecutter (Slo)
►Etceteral (Slo) ►Julien Desprez (Fra)

17.10., Nedjelja:
Projekcija filma Sisters with Transistors



Ulaznice

Festivalske ulaznice mogu se nabaviti u KSET-u i Dirty Old Shopu po cijeni od 160 kn, a ostatak programa bit će objavljeno uskoro na službenim stranicama Zavoda za eksperimentalni zvuk. Bit će dostupne i zasebne dnevne ulaznice po cijenama: SRI – 70/90 kn; ČET – 50/70 kn; PET – 60/80 kn; SUB – 70/90 kn.

Događaj je organiziran uz poštivanje preporuka Nacionalnog stožera civilne zaštite, a posjetitelje se poziva na odgovornost i ponašanje prema spomenutim preporukama.

Na ulazu će biti potrebno predočiti COVID digitalnu potvrdu, negativni test ili dokaz o preboljenju COVID-19 u zadnjih 6 mjeseci.

Završeno prvo izdanje Epizode festivala na rajskoj plaži u Albaniji


Publika iz 49 zemalja uživala je u jedinstvenoj atmosferi festivala na rajskoj plaži Rana e Hedhun u Shengjinu, od 23. do 26. rujna.



Epizode Albania ugostio je 55 svjetskih i regionalnih DJa kao što su Solomun, Marco Carola, Michael Bibi, Richy Ahmed, Lee Burridge, Adriatique, Dubfire, Binh, Margaret Dygas, Petre Inspirescu, Praslea, Hector, Guti, Nastia, Maayan Nidam, Anfisa Letyago, i drugi.



Oni su nastupali rame uz rame sa talentima kao što su Chklte, Dan Andrei, David Gtronic, Janeret, Javier Carballo, Mahony i Yulia Niko, zatim Alban Hi-Dini, E/Tape, Liburn, Leke, Roustam, Tyoma i Abelle.



Oni su predstavili posjetiteljima najkvalitetnije beatove na dva impresivno producirana stagea tijekom četiri dana i noći, 24h dnevno; SEA pozornica je remek delo kultnog ruskog umjetničkog kolektiva СЕТАП, dok je SHELL predstavio veličanstveno umjetničko djelo FREAK FABRIQUE ekipe.















 

Joseph Capriati i Future Scope donose napolitanski techno na Jarun


Party se trebao održati u klubu Boogaloo, ali kako još uvijek vrijede ograničenja u klubovima sa radnim vremenom i kapacitetom, 9. listopada sprema se intimno druženje sa Josephom Capriatijem u prekrasnom prirodnom okruženju na Jarunu pored skejt parka.



FB event

Ulaznice u prodaji na Entriu 180 kn, dok će na dan biti nešto skuplje.

Subota, 9. listopada

Početak u 19.00 – kraj u 05.00h

After u Boogaloo od 06h



U slučaju lošeg ili hladnog vremena organizator je osigurao šator, koji će prostrujati ritmovima Josepha Capriatija, koji je nedavno objavio svoju novu stvar “Love Changed Me” u suradnji s Ericom Kupperom i Byronom Stingilyjem za poznati Redimension.



Njegov LP “Metarmofosi” ove je godine dobio novo ruho u obliku remixeva za koje su se pobrinula istančana imena poput Gaetana Parisiana, Carl Coxa te Masters At Work.



Nastavno na vodeće ime line up-a, stiže i neponovljivi Petar Dundov koji je ove godine postao vlasnik Ambasadorove nagrade za najbolje techno izdanje. Tijekom svoje karijere objavio je niz EP-ova, u suradnji s drugim izvodačima, ali i samostalno. Posljednji EP “Euklidia / Intiwatana” izašao je u svibnju za Sudbeat Music.



Uz Dundova, stižu i rezidenti DJ Jock i Shipe, koji ovo ljeto pune line up-ove diljem Hrvatske, a osim toga i zajedno dijele pult u b2b setovima. Ovoga puta nastupat će odvojeno te pružiti publici ono najbolje od njihovih glazbenih selekcija.

Burning Man never dies: 15000 ljudi u pustinji plesalo u čast osnivaču Robot Hearta


U 6:30 ujutro na udaljenom pustinjskom prostranstvu, house glazba udara iz ogromnih zvučnika pričvršćenih za stari autobus dok nekoliko stotina ljudi slavi izlazak sunca. Tu je ples, druženje, dugi zagrljaji, tip koji nudi kriške naranče iz velike zdjele. Neki ljudi ovdje su se tek probudili. Većina još nije bila na spavanju. To je party, svakako. To je i neka vrsta sprovoda.



Jutrošnje okupljanje posljednje je u dugom nizu događaja Robot Hearta na Burning Manu. Od svog debija 2008. Robot Heart – naziv koji obuhvaća autobus iz Bristola iz 1972. iz kojeg se pušta glazba, i partye koje ova ekipa priređuje – etablirao se kao jedan od najcjenjenijih zvučnih kampova Burning Mana.

Robot Heart svakog jutra ovdje na Burning Manu 2021. dočekao je izlaske sunca, događaj koji je službeno otkazan, ali na koji se svejedno pojavilo otprilike 15000 ljudi. Oni koji su krenuli na ovaj takozvani "Free Burn" pronalaze razlike između njega i standardnog Burna: smanjena infrastruktura, manje umjetnosti… Za članove Robot Hearta ovogodišnje su promjene specifične.



Prošlog ožujka, osnivač Robot Heart-a George Mueller iznenada je preminuo od aneurizme mozga pretrpljene tijekom skijanja. Suprug i otac dvoje male djece, u svijetu Burning Man-a poznat kao "Geo", imao je samo 50 godina.

Globalna zajednica Robot Heart – oni koji su članovi samog kampa i tisuće ljudi koji su bili na partijima Robot Heart na Playi (naziv za suho jezersko dno pustinje Black Rock) – oplakivali su gubitak na malim okupljanjima i online događanjima, kako je to bilo moguće zbog pandemije. No čak i kad je Burning Man 2021. službeno bio otkazan zbog iste globalne zdravstvene krize, zajednica Robot Heart sazvala se kako bi odala počast svom vođi ovdje u pustinji.



Bilo je zabrinutosti vezanih za COVID. Bilo je šumskih požara. Postojala je mogućnost da ćemo se pojaviti i zateći policajce koji nas čekaju, a nama će biti rečeno da idemo kući", kaže dugogodišnji član Robot Heart-a pod imenom "Johnny Nitelife". (Mnogi su Burnersi koristili “playa imena” kako bi zaštitili svoju anonimnost.) “Postojala je izrazita mogućnost da se ništa od ovoga neće dogoditi. Svi smo to znali, ali došli smo po Geo, jer Geo bi to učinio. "



Sa sjedištem u New Yorku, Mueller je bio pionir u industriji rasvjete. Godine 1997. suosnivač je tvrtke Color Kinetics za sustave LED rasvjete, gdje je razvio nove načine korištenja LED svjetla. Kasnije je osnovao tvrtku za LED tehnologiju Ecosense. "Njegov osmijeh osvijetlio je plesne podije", napisao je izvršni direktor Ecosensea Mark Reynoso u bilješci kojom je najavio Muellerovu smrt tvrtki. "Imao je neprestani optimizam zbog kojeg ste se osjećali nezaustavljivo, a radost ga je okruživala."



Mueller je također bio Burner, a 2008. je s grupom prijatelja prvi put ušao u playu sa Robot Heartom. Mueller je bio kapetan, a kampovski autobus iz Bristola 1972. – "ovaj jenky stari londonski autobus koji je izravno iz Mad Maxa i koji zvecka kad bas svira", kaže DJ Lee Burridge, koji je mnogo puta svirao na Robot Heart, uključujući i debi iz 2008. – bio njegov duhovni dom. Ostali umjetnički automobili na playi bili su noviji, blještaviji, brži, opremljeni s više lasera. To nije bila Muellerova težnja.



"Element Georgeove osobnosti bio je poštivanje japanske estetike wabi-sabija, da ljepota postoji u nesavršenostima nečeg istrošenog i nošenog", kaže član Robot Heart-a koji ide u "Taxi". "Nikada to nismo pokušali učiniti najsjajniji ili najmoderniji umjetnički automobil. Radilo se o pokušaju uhvatiti suštinu umjetnika i stvaranju najboljeg zvučnog iskustva. "

Ovo zvučno iskustvo bilo je ključni pokretač uspjeha Robot Heart-a tijekom njegovih 13 godina rada u Burning Man-u. "Osjećam da je to bilo najtraženije mjesto za ples", kaže Burridge. "Robot Heart je došao i promijenio stvari. To je podiglo ljestvicu za umjetničke automobile i postave na playi."

Sviranje u autobusu predstavlja prestižnu svirku, s umjetnicima među kojima su Burridge, Above & Beyond, Guy Gerber, Diplo, Major Lazer, Blond: ish, Bob Moses, Francesca Lombardo, Rüfüs Du Sol, Sabo, Goldcap, Lee Foss, Tycho, Lauren Lane , DJ Tennis, Jamie Jones i mnogi drugi svjetski elektronički glazbenici koji se uspinju po prašnjavim stepenicama na kat kako bi izveli uglavnom deep house, tech house, house i playa tech.

DJ-ima se na Burning Manu ne plaćaju honorari ni putni troškovi

Mnogi setovi arhiviraju se putem Soundclouda Robot Heart-a

Jutarnji partiji Robot Heart-a obično traju do podneva, kada je prevruće da bi bili vani. Mnogi DJ-evi odlaze s opeklinama od sunca.



Muellerova vizija za Robot Heart od početka je stvarala netaknuto zvučno iskustvo, postignuto kroz sve bolji zvučni sustav i postavljanje autobusa na rubove događaja od 70.000 ljudi, gdje zvuk nije imao od čega odskočiti. Namjera je, kaže Johnny Nitelife, bila “pobjeći iz grada Burning Man i izaći na mjesto gdje bi DJ-evi mogli tiho svirati, a vi biste mogli imati trenutke tišine ili tihe, svečane glazbe. Pokušate li to učiniti u gradu na velikoj zvučnoj sceni, postoji toliko susjednih zvučnih kampova koji idu 'bum, bum, bum' i to onda nema smisla. Morate to iznijeti ovdje. ”



Ovi tihi trenuci pomogli su da setovi u Robot Heart-u daju delikatnost, emocionalnu dubinu i čistoću zvuka koji su vjernike učinili Burnersima. "Vidiš onog tipa u plavoj košulji?" Johnny Nitelife kaže, pokazujući u gomilu s vrha autobusa tijekom petka ujutro na Free Burnu. "Postoji jedno mjesto gdje je zvuk savršen, i obično ćete tamo pronaći Georgea. Na slatkom mjestu slušate njegov zvučni sustav."

Mnogi ljudi ovdje još uvijek govore o Muelleru u sadašnjem vremenu

Govore o njegovom smislu za humor, njegovoj sposobnosti ne samo da bude kreativan, već i da izvršava tu kreativnost, cijenjenju za zajednički trud. "Mi nismo plug and play. Svi u našem kampu rade", kaže Johnny Nitelife. "Geo je uvijek bio prva osoba koja je rekla da ako je netko došao i nije obavio svoj posao, nije važno koliko novca ima i koliko im je vruće – sljedeće godine ih više nisu pozvali. To je zbog čega naš kamp radi. ”



Govore o njegovoj sposobnosti da okupi ekscentrične ljude sa mnogih mjesta i stilova života pod zastavom Robot Hearta, kako se zajednica koju je formirao ne zabavlja samo zajedno u Burning Man-u, već se pojavljuje na svadbama drugih, rođenju djece… Govore o njegovom entuzijazmu za glazbu, hranu, putovanja, prijateljima, obitelji i životu općenito. Burridge se prisjeća jednog Burning Man-a na kojem je svirao "Time", pjesmu Pachanga Boysa, koju je Mueller toliko volio da je ponovno pustio nakon sat vremena.



"Zapravo sam osjećao da je tamo", kaže Burridge u danima nakon Free Burna. "Njegova suština, smijeh i glupe stvari koje je govorio, jedan od njih je to što me je uvijek nazivao "Leebot", samo se činilo da se vrti oko svih nas."

Iako su privremena ograničenja koja je izdao Biro za upravljanje zemljištem (ili BLM, vladina agencija koja kontrolira pustinju Black Rock gdje se događa Burning Man) zabranjivala da umjetnički automobili budu na Free Burn-u, za Robot Heart to nije bio problem jer je autobus legalni ulični. Vozilo je pohranjeno u obližnjem Gerlachu kada nije na playi. Kamp je također ove godine smanjio svoj ugljični otisak zbog ograničenja BLM-a.



Burridge u početku nije planirao prisustvovati Free Burnu, pa je donio odluku da istog dana otputuje iz Arizone u playu kako bi bio s obitelji na Robot Heartu i odao počast svom prijatelju. Iako je nekoliko ključnih članova Robot Heart-a moralo propustiti Free Burn zbog ograničenja putovanja povezanih s pandemijom, za one koji su mogli doći u pustinju, bilo je važno pojaviti se, odati počast i jednostavno biti zajedno nakon gubitka, osobito nakon prisilnog lockdowna i distanciranja, koje je za mnoge bilo mučno vrijeme za tugovanje.



"Bilo je to doista emotivno jutro", kaže Burridge. "Smijao sam se i plakao, grlio i slušao i pričao priče." Burridge i drugi umjetnici povezani s Robot Heart-om trenutno rade na projektu koji sadrži pjesme povezane s Muellerom. Tribute setovi tijekom Free Burna uključivali su dugogodišnjeg DJ-a Robot Heart, Johna Dilla koji je pustio Muellerov glas u pjesmi ("Oh wow", rekao je Mueller uz glazbu. "Oh wow.") I flotu bespilotnih letjelica koje su formirale "Geo" na nebu iznad autobusa.

Svi događaji u Robot Heartu u biti su slavlja života: dobrog zdravlja i sreće da sa svojim prijateljima doživite psihičku hranu plešući na deep house u zoru sa svojim prijateljima. George Mueller nije izumio taj model, već ga je s Robot Heart-om vjerojatno razvio, pružajući uzvišene trenutke nebrojenim Burnerima dok je jednostavno istraživao i izvršavao stvari koje su ga veselile. Ove su godine ove proslave bile spojene s žalošću. Priča o RH sada je ugrađena s gubitkom. Na Free Burnu su svi usprkos tome plesali u Robot Heart-u. Ili možda baš zbog toga.



U petak u podne, kad glazba konačno prestaje, Johnny Nitelife uzima mikrofon: "Samo želim reći da su ljudska bića vrlo kratko na ovoj Zemlji", objavljuje okupljenima, "ali ideje, misli i snovi mogu živjeti vječno i donekle sam siguran da bi ta iskustva, ovaj etos, ovaj san, ova zajednica mogla potencijalno trajati vječno, u tom slučaju Geo bi trajao vječno. "

U ovom slučaju, zauvijek se nastavlja sutra – kad se svi ponovno pojave pozdraviti sunce.

Izvor: Billboard

East Side Connection Podcast + intervju: Sev Dah

Pozdrav i hvala što si našao vremena za ovaj kratki intervju i mix za East Side Connection.

Rođen si u Bosni i Hercegovini, pretpostavljamo da si upoznat sa trenutnom techno ex-yu scenom. Koje je tvoje mišljenje, ide li u pravom smjeru i u korak s ostatkom Europe?

Kao prvo se želim zahvaliti na pozivu jer mi je ovo dalo mogućnost za nešto novo – da spremim i snimim jedan uradak u obliku mixa sa isključivo vlastitim trakama i bilo mi je veliko zadovoljstvo. Pa trenutno slabo pratim scenu u svijetu generalno jer se stvarno pokušavam fokusirati na nešto na šta ja osobno mogu utjecati, a to je stvaranje svog osobnog zvuka i širenje svoje vizije kako Techno glazba treba da zvuči, tako da mi vrlo malo preostaje vremena da se pozabavim drugim zbivanjima. Ali dok sam još živio u Sarajevu bio sam dio scene i pokušavali smo na sve načine doprinjeti razvoju i promociji Techno zvuka.

U to vrijeme je vladao veliki paradoks, jer smo imali stvarno nestvarno pozitivne uslove za rad i stvaranje nečega vrlo posebnim, kako u obliku prostora za kulturna dešavanja tako i u obimu umjetnika koji su imali baš mnogo da ponude gradu, dok je ujedno vladala jako velika zavist, ljubomora i rivalstvo na i onako vec maloj i krhkoj sceni. Pokušali smo se boriti protiv toga koliko smo mogli, promovisali smo zvuk, viziju i zajednistvo ali nismo bili dovoljno veliki (a nazalost ni dovoljno strastveni u to vrijeme jer smo bili sami) da budemo dio necega na ciji razvoj mozemo da utječemo. Podmetanje noge jednom drugom je u jednom trenutku ubilo svu strast za našim radom.



Ono na šta jesam ponosan u periodu od 2003-2006 jeste što smo uvijek pokušavali promovisati artiste iz susjednih država da pobijemo streotip ”lošeg” naroda i da dokažemo da kada je muzika i umjetnost u pitanju da ne postoji Srbin, Hrvat ili Bošnjak, nego umjetnost i ljepota koja muzika nudi u obliku zajedništva i spajanja, pa na kraju i sami bijeg od takvih stereotipa. Nažalost nije to dugo potrajalo jer nam se lako ugasila strast za onim što nam drugi ruše što smo mi i drugi jako napornim mukama gradili, a bili smo i dosta mladi u životu je prevladavala druga muka i gomila problema pored muzike, budućnost nije izgledala svijetlo i to je preuzelo našu energiju.

To je bila prošlost, koliko loša toliko i poučna i mnoge lekcije sam naučio koje je formiralo mene kao umjetnika ali i kao osobu. Ali u današnje vrijeme se ipak mnogo toga promijenilo i kada analiziram malo stanje mogu reći da postoji par ekipa u našoj državi (jer ne podnosim ex-yu, za mene je to sve i dalje Jugoslavija u okupiranom izdanju i sve je to nase i moje) i jako sam ponosan sto imamo zemljake koje stvarno znaju sta rade – i rade to strastveno!

Cogo ekipa iz Slovenije radi vrhunski posao na svjetskom nivou s obzirom kakve uslove imaju, Traum iz Osijeka uvijek pratim i podržavam, Pero iz Splita je velikan koji je sa pravom na nivou na kojem je i momak sve što je stariji sve bolje radi – ping: Moondance, Aurora prije 20 god itd! Drugstore ekipa u Beogradu je stvorila veliko ime na sceni i jako kvalitetna dešavanja organizuju! U Sarajevu bi izdvojio Decibel ekipu – ponos i kvalitet kakvo Sarajevo nije doživjelo jos od Future i jako sam ponosan na svoje kolege sa radom!

Znači, teške uslove imamo stvarno, ali kada se ujedini odredjena grupa istomišljenika dokazujemo da se može kvalitetno raditi i stvarati i time doprinositi kulturnoj baštini svom gradu! Puna podrška!



Mote Evolver je sigurno jedan od top techno labelova u vlasništvu legendarnog Luke Slatera, na kojemu imaš svoje izdanje. Kako je došlo do toga i što je to značilo za tebe i tvoju karijeru?

Pa moram priznati da sam se kotrljao naprijed-nazad, tražio svoje mjesto u sceni na razne načine dok nisam stupio u kontakt sa Luke-om 2015. Te iste godine sam završavao svoje prvo izdanje na svojoj novoformiranoj izdavačkoj kući „Proletarijat“ i poslao sam mu mail sa promo linkom prvog izdanja. Kako je vrijeme teklo, izdanje je izašlo 2016. i moj „Proletarijat“  je ugledao svjetlo dana, a od Luka ni traga ni glasa što nisam osobno shvatao, jer na kraju – who the heck is Sev Dah?  Nakon skoro godinu dana napokon odgovor, Luke Slater u inboxu! Pomalo uzbuđen otvorio sam mail ne znajući sta se dešava jer sam ja totalno i zaboravio da sam ja njemu se uopšte u prvu ruku i obratio. Citiram njegov odgovor:

„Hi Sev, hope your well
could you put this link back up
and any other music from you.
thanks
Luke“

Znači igrom slučaja link za download nije više bio aktivan ali Luke je ipak bio toliko ili ljubazan ili stvarno zainteresovan da čuje moju muziku pa je odvojio 5 min svoga vremena da mi se javi. Mislim, jedan mail, nikakvo značenje, ali daljni tok naše konverzacije je meni promijenio život kao umjetniku i do neba sam mu zahvalan za svu njegovu podršku jer Luke je meni osobno jedan od najvećih uzora kako znam za Techno! Na njegov mail sam odgovorio novim linkom i upitom prima li i dalje demose za njegov Mote Evolver što je on i potvrdio i tu je nastala razmjena mojih traka dok nisam ga pogodio. Nakon tog izdanja smo imali sve češće kontakt i nasa imena su popunjavali line up u par navrata, i slagao bi kada bi rekao da mi Mote Evolver nije olakšao daljni tok u karijeri. Dok sam živ zahvalan sam mu!



Sa izdanjima za Mote Evolver, Gynoid Audio, Random Island postao si renomirani producent u techno svijetu. Možeš li nam navesti reći što najviše koristiš u studiju i koliko si često u njemu?

Produkcijom se bavim jos od 1998. i dug je put bio. Od kreiranja loopova na Play Station 1 (Music 2000) pa preko Music Maker i Fruity Loops do svog studija sa raznim instrumentima.  Kako znam za sebe bio sam opsjednut kreiranjem zvukova, na bilo čemu, šta god mi padne pod ruke. Do 2019. sam prvenstveno radio svu svoju muziku softverski, znaci virtualnim sintovima i komponentama, ali kako sam sve dublje ulazio u taj svijet bio sam opsjednum hardverskim instrumentima, tako da od te godine sam sav novac, trud i vrijeme posvetio uređivanju svog studija raznom opremom kako bi bio u mogućnosti zadržati zabavu tokom procesa. Mnogo više je fun kada možeš rukama mijenjati zvuk, podešavati ga u real time i štimati po svom sluhu nego mišem crtati. Ne omalovažavam artiste koje svoju produkciju stvaraju isključivo na laptopu, čak je meni to i fascinantno kada dobije taj neki smek da prosto ne vjeruješ da je sve uradjeno u softveru (ping – Shed), ali meni je dodatnu inspiraciju stvorilo stvaranje preko hardverskih instrumenata. Pokušavam svaki vikend provesti u studiju dok me inspiracija drži s obzirom da imam i stalan posao i porodicu, ali moja četiri zida je moj bijeg u moj svijet gdje mogu biti istinski ja.

Proletarijat kao label se sve više prepoznaje u techno svijetu. Koje su prednosti i nedostaci toga da imaš svoj label?

Kao prednost bi svakako istakao činjenicu da vlada jedna ogromna doza slobode kada pripremam izdanje na svom Labelu, jer nisam ograničen, ne moram se prilagodjavati odredjenom krugu artista koji su tu već izdali, nego mogu da budem buntovnik i anarhista koliko želim i izdati ono sto ja mislim da je dobro, jednostavno – mogu biti JA. To je bila i poanta kada sam započeo svoj Label jer sam bio jako smoren trenutnim trendovima, nisam nikad bio osoba koja se prilagođava nečemu što mi ne godi. Nedostatci – skupo je i porodica ispašta!  



Pobjegnimo malo na stranu gaža, iako nas je korona stavila u stakleno zvono, možes li nam izdvojiti dva giga koja su ti ostala duboko urezana u pamćenju?

Idemo malo u cliche – Berghain svakako! Moj prvi nastup u Berghainu je ujedno bio i moj prvi kontakt sa samim klubom. Znači sve je bilo toliko nestvarno i osjećao sam se nedostojnim da to upravo doživljavam. I opet se moram zahvaliti Luke Slateru koji me je pozvao da budem dio njegovog “Planetary Funk 22 Light Years” turneje.  Sjećanje mi je pomalo mutno prije samog nastupa jer je vladala velika trema i osjećao se pod pritiskom i pod strahom od mogucih prevelikih očekivanja od publike. Sve je nestalo nakon 15 min kada sam preuzeo i počeo da radim ono sto najbolje znam – mutim um i kukove hipnotičkim technom! Feedback nakon seta je bio vrhunski i takvu ljubav nisam nikada u životu osjetio i stvarno taj nastup neću zaboraviti nikada.

Drugi nastup je bila surova suprotnost – Kazan u Rusiji dvije god kasnije. Bio sam pozvan na svirku u St. Petersburg i organizator mi je preporucio flight share da nastupam dan kasnije i u Kazanu, sto sam i prihvatio s obzirom da je meni kultura Tatarstana uvijek bila zanimljiva i tajanstvena i zelio sam da upoznam taj narod i njihovu kulturu. Sam prijem i gostoprimstvo su me ostavili bez riječi! Klub je bio kao neki oblik malo većeg kafića i pomalo sam bio skeptičan ali ujedno i nabrijan da podijelim svoju viziju plesa. Od starta do kraja je bilo fenomenalno, posebno jer su ljudi zeljni bili takve vrste zabave i stvorili smo zajedno stvarno ludu energiju koja kao da je trajala 1001 noc. Fenomenalno iskustvo!


Svaki DJ ima svojih nekoliko traka s kojima zatvara svoj set, naravno da  selekcija tih traka ovisi o trenutku, prostoru i vremenu. Kada bi nam morao izdvojiti 3 trake s kojima bi zatvorio svoj set, koje bi to trake bile?

Steve Rachmad & Petar Dundov – Verbonden



Mark Broom – Twenty Nine



CJ Bolland – Camargue



Hvala još jednom na svemu, želimo ti sretan nastavak karijere!

 

Poslušajte setove Omara i Highkin`a koji otvaraju Mramor u Hali

Prekjučer smo otkrili planove organizatora kao i predstavili projekt koji u Zagreb stiže iz Los Angelesa, a odvijat će se svaka dva mjeseca, pa je već poznat i gost Mramora u prosincu (Andrey Pushkarev).

Ulaznice za ovaj prvi party dostupne su još danas i sutra na Entriu po 120 kn.



Mramor će plesačima ponuditi intiman vibe, noć orjentiranu ka minimalu i putovanje na vinilima dva strastvena glazbenika Omara i Highkin`-a.

Prije nego uronimo u mramornu noć poslušajte setove dvojca koji mogu poslužiti kao odlično zagrijavanje za predstojeći vikend. Uživajte!




Ulazak na party moguć je samo uz covid potvrde. Testiranje će biti omogućeno na ulazu u Hala Park Zagreb po cijeni od 50 kn.

FB Event:
MRAMOR: OMAR (UY) & HIGHKIN'



 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by MRAMOR (@mramor.zagreb)