Puno je vremena prošlo, a ovaj sam event posebno čekao. Još od dana prve najave, uzbuđenje mi je bilo na vrhuncu. Jedan od osobnih glazbenih uzora dolazi na Jarun pa nakon brojnih noći i dočekanih jutara pored jezera od kad je najveće tragedije za clubbing, napokon idem na party.



Sati lagano kapaju, dok gradska vrućina zanosi misli. Skoro pa je ljeto, razmišljam, vraćam se tamo gdje mi je mjesto, na floor, pred stage, među masom, sretan. Lagano tapkam dok se spremam, večerašnji povratak plesu dirigira Dax J. Ponovim si to koji put dok slušam u sobi njegov set sa posljednjeg Exita.



Nasmijan uzimam stvari i izlazim iz sobe nikad lakšim korakom. Sat pokazuje 17, Shipe i Jock počinju u 18, taman stignem. Dok zaigran šetam izgubljen u jednom od šumaraka Jaruna, kroz priču sa prijateljem se prisjećam prvog puta kad sam slušao Daxa, zadnjeg dana na Exitu. Tada u blatu nakon ljetne oluje, a danas je to sunčani park uz jezero. Kakvi god uvjeti bili, znamo da nas čeka opasno razgibavanje i zvuk kakav mi najviše odgovara.
 

 
U daljini lagano basovi kuhaju, mi napokon izlazimo iz šumice nakon nekoliko bezveznih kilometara dok ispijamo zadnje kapi putnog piva. Napokon dolazimo na ulaz, čak sam i tu proceduru poželio. Narukvica na ruci, par riječi sa osobljem, pregled torbe, sve ok. Ulazim, šankovi locirani, stage u punom sjaju, zvuk odličan. Tu smo, napokon. Pravimo krug oko parka, pronalazimo mjesto, voda je hladna. Okrenem se par puta oko sebe kako bih bio siguran gdje sam, sve izgleda blago fiktivno kao da mi je prvi party. Sunce polako zalazi, floor je obojan ljudima i plesom. Svaka osoba u svojoj priči, a opet su svi zajedno.



Idem prema backstage-u, ipak sam došao napraviti koju fotografiju i popričati sa DJ-evima. Kako se bliži 21 sat, krajičkom oka gledam prema prolazu do stage-a, čekam da se Dax pojavi, da ga upoznam i da izvučem koju riječ za članak.





Što da pitam, kako pristupiti? Sigurno je opušten u priči pa će i to proći ok. Shipe i Jock dižu tempo, publika se skuplja u prve redove, noć je pala. Ponovno okrećem glavu i vidim da je stigao. Sačekat ću malo da prođe kroz roj žena koje ga oblijeću.


 
G: Bok, Grgur, drago mi je.
D: Bok, Dax, također.

Uspijevam u rupi od par minuta prije seta izvući par rečenica.

G: Kako se osjećaš, obzirom da se eventi ponovno vraćaju?
D: Sretan sam, ovo mi je drugi tjedan otkako opet nastupam. Napokon, nakon dugo vremena.



G: Također mi je drago jer je potrebno ljudima. Scena opet diše.

D: Da, vrijeme je da slavimo život ponovno. Da nam bude lijepo ljeto, bit će to drugo ljeto ljubavi od 1989. godine, neka ovo bude novo. Uživajmo u njemu. Mislim da smo izašli iz najgoreg od situacije koja se dogodila. Od sad ide sve na bolje, uživajmo ponovo.

G: Hvala ti i sretno!
D: Hvala, vidimo se.

Polako ga sa još par osoba pratim na stage, probijam se da uhvatim koji kadar ljudi i Daxa ispred nas. Ruke su u zraku, Shipe i Jock prepuštaju pult gostu večeri. 21 sat, techno je na redu.


 
Nije oklijevao, set otvara tvrdo. Jarunom odjekuje mrak. Odradio sam glavni dio, silazim na floor. Nikog ne prepoznajem, slabo vidim, ali dobro čujem. Jedna za drugom, energija je samo rasla. Još par puta sam otišao po vodu, cupkajući u ritmu.





Dva sata ispunjena hipnotizirajućim zvukom prošla su u minuti. Na brzinu pred kraj seta se još jednom penjem na stage, hvatam zadnje trenutke aparatom. Bis zatvara grubim zvukom rastegnutog kick-a koji trese sve pred ozvučenjem. Prošlo je par minuta iza 23 sata, Dax je ispraćen velikim pljeskom. Gladna masa htjela je još, no spremna i zagrijana ipak je krenula prema izlazu u potrazi za afterima.




 
Neću se ni ja zadržavati, noć je tek počela. Pozdravljam Daxa još jednom i izlazim sa ekipom na parking. U glavi bruje zvukovi, promatram ljude razbacane kako sjede posvuda. Pod dojmom prve doze povratka plesu, nuspojave su bile očite. Dax nas je ostavio zapanjene i zadivljene. Partijanerski mentalitet je uključen.





Gdje sad? Pošalji lokaciju. Nađemo se tamo. Možda sa druge strane Jaruna ima neki techno ili bar da provjerimo. U stan? Nije ni bitno, samo idemo.

Noć se pretvorila u jutro. Još jedan vikend koji ću pamtiti privodim kraju. Gdje smo bili – nije bitno. Bitno je to da se vraćamo životu.



Piše: Grgur Nikica Vuleta aka Vazdaisti

Grgur Nikica Vuleta pridružio se Klubskoj sceni prošlog ljeta i izvještavao Vas s brojnih partija kao dio Festival Squada