Cookie Consent by FreePrivacyPolicy.com
Skip to main content

Mene o hip-houseu: -Definitivno sam ga modernizirao i prilagodio današnjoj publici-

Tijekom jubilarnog Sonusa, uhvatili smo nekolicinu regionalnih DJ-eva s kojima smo porazgovarali. Jedan od njih je Predrag Petković poznatiji kao MENE

Piše: 

DJ s beogradskom adresom, posljednjih mjeseci je postao pravi hit u Hrvatskoj, a posebno se istaknuo sa svojim zanimljivim stilom u kojem miješa više stilova. Više o svojoj glazbi, izdavačkoj kući i iskustvu nastupa na Sonusu nam je otkrio nakon što je odradio dva fantastična seta.

Trenutno tvoja adresa je u Beogradu, gradu elektroničke glazbe. No dolaziš iz manjeg grada s juga Srbije. Kako su izgledali tvoji prvi doticaji s elektroničkom glazbom?

Zapravo sam samo rođen na jugu, djetinjstvo sam proveo u Kruševcu, gradu gdje se u to vrijeme lijepo njegovala kultura elektroničke glazbe. Bio je to jedan od vodećih gradova u Srbiji što se tiče elektroničke glazbe u tom trenutku. Svakog vikenda ste mogli da čujete nekog od poznatih regionalnih DJ-eva u Kulturnom centru Kruševac. Samim tim, sam i ja upoznao elektroničku glazbu uz te partyje.
 

Koji su glazbenici, DJ-evi, producenti utjecali na razvoj tvoj glazbeni razvoj?

Nikada nisam radio pod utjecajem nekog određenog žanra ili DJ-a. Naravno, bilo je tu uzora što sa naše, što sa svjetske scene, ali sam se uvijek trudio da stvaram nešto konkretno svoje.

Slušajući tvoje setove, čujemo nešto drugačije ritmove housea, istraživajući otkrivamo da ga nazivaš “hip house”. Kako si došao do ove zanimljive fuzije hip hopa i housea?

Utjecaj hip-hopa imam, jer sam ga puno slušao kao klinac, a i dan danas ga volim. A hip-house kao hip-house žanr je stariji i od moje karijere, tako da ne mogu da kažem da sam ga ja nazvao, ali definitivno sam ga modernizirao i prilagodio današnjoj publici.

U prošlosti si kroz neke intervjue istaknuo koliko ti je važna produkcija i napredak u njoj. Danas nakon brojnih izdanja stasao si u ozbiljnog producenta čija se glazba sluša u svim krajevima svijeta. Koliko si zadovoljan s razvojom vlastite produkcije? Što možemo dalje očekivati od tebe?

Naravno da sam zadovoljan, ali ja sam lik koji uvijek teži ka napretku, tako da i dalje puno radim. Bilo bi glupo da kažem da nisam zadovoljan, jer trenutno sam 5. po prodaji na svijetu u minimal žanru. Ne volim unaprijed da govorim, niti bilo šta da očekujem, volio bih samo da ostanete uz mene, uživate, jer puno muzike dolazi.
 

Stojiš iza TOZLA etikete, koja je priča o njoj?

TOZLA je izdavačka kuća sasvježim i "golden" zvukom. Fokus je na dobroj muzici, a ne na žanru, dakle nije bitno je li je traka techno ili minimal, niti to je li artist veliki ili mali. U jednom trenutku sam ga ugasio, ali sam ga ponovo otvorio i jako mi se sviđa u kom se pravcu razvija.
 

Posljednja dva produkcijska umijeća su EP-jevi, jedan je “MASAVA” na elrow Musicu, dok je drugi “Easy Man” na Whippinu. Otkrij nam malo više o njima…

"Easy Man" je kolaboracija nastala na Ibizi sa mojim jako dobrim prijateljom Reelowom, dok je "Masava" moj solo EP. Podržani su od strane svih najvećih DJ-eva, na šta sam jako ponosan.

Tri izdanja Golden Rimsa si izbacio. Za one koji nisu upoznati sa tim izdanjima, to su tvoji editi traka koje su ti drage. Koje su ti trake trenutno favoriti, imaš li neki novi edit u pripremi?

Pošto je trenutno prisutna hiperprodukcija, a ja nastupam svakog vikenda, tako se i moja playlista mijenja iz dana u dan pa ne bih da ističem favorite. Mogu vam samo reći da upravo spremam četvrto izdanje “Golden Rimsa” koje će biti fireeeee!

Razgovarali smo dosta o tvojoj produkciji, no imaš li svoj najdraži set ili možda lokaciju na kojoj si svirao?

Ove godine sam stvarno imao puno nastupa i mnogo dobrih momenata, ali definitivno mogu da izdvojim EXIT Dance Arenu kao jedno od omiljenih mjesta. Kao klinac sam maštao o tome. Ove godine sam imao po drugi put priliku da puštam i to ispred pune Dance Arene, što je meni puno značilo.
 

Iza tebe je zaposleno ljeto, svirao si diljem regije, a sad te hvatamo na jubilarnom Sonusu gdje si svirao po prvi put. Kakav je osjećaj svirati na Sonusu i dijeliti pozornicu s najvećim imenima elektroničke scene?

Pored toga što je privilegija puštati na festivalu kao što je Sonus, Pag je jedan magičan otok koji je doprinjeo samom utisku. Tako da je moje iskustvo bilo fantastično i lagao bih ako kažem da se ne nadam ponovnom druženju.

Imao si priliku odraditi day time set prije Josepha Capriatija i onda spontani B2B sa Silvie Loto. Kako je prošao set u dnevnom programu? A posebno nas zanima kako je došlo do spontanog B2B?

Jako sam zadovoljan kako sam odradio zagrijavanje za Josepha, ali je definitivno na mene ostavio veći utisak B2B set sa Silvie Loto. Do toga je došlo tako što se poznajemo dugi niz godina, poštovatelj je moje muzike. Onda je Benny Take a Moment bacio hint (hvala Bennyju!) “Zašto ne biste uradili B2B set?”, na što je ona samo rekla da pripremim USB-ove i ostatak je povijest :).
 

Na Sonus nisi samo došao odraditi svoj set, već i poslušati druge kolege. Koga si sve uhvatio tijekom ovih dana?

Ja sam, nažalost, zbog obaveza bio samo jednu večer festivala, ali sam uspio sresti puno svojih dobrih prijatelja i kolega. Od ovog što sam poslušao, izdvojio bih set Dejana Milićevića.

Turn Up The Bass: 20 godina rave scene gluhih (Deaf Rave) u novom dokumentarcu
‘Turn Up The Bass’ slavi 20 godina rave scene gluhih (Deaf Rave) i istražuje predrasude s kojima se zajednica suočava s mainstream elektroničkom scenom
‘Turn Up The Bass’ slavi 20 godina rave scene gluhih (Deaf Rave) i istražuje predrasude s kojima se zajednica suočava s mainstream elektroničkom scenom