Dođite sebi: sakrijte se u hladu borova
Nakon što su ih noć prije nosili ritmovi, svjetla i gužve, nedjelja zove na nešto potpuno suprotno
Umjesto glasnoće – tišina. Umjesto dima i reflektora – prirodni mirisi i šum vjetra. A gdje to pronaći bolje nego u hladu borova, tamo gdje ljeto diše svojim najsporijim ritmom?
Borovi imaju nešto gotovo terapeutsko jer njihov miris smiruje, njihova hladovina hladi i tijelo i glavu, a njihova tišina briše umor. Ne traže ništa, samo da sjedneš ispod njih i budeš. Nije važno jesi li na moru, u parku, na brdu iznad grada ili u šumi blizu kuće, gdje god rastu borovi, raste i mogućnost da se dođeš sebi.
Ponesi, vodu, možda knjigu, možda slušalice s ambient setom. Ili ništa. Neka im to bude nedjeljni ritual: sjesti, udahnuti, šutjeti. Možda zadrijemati. Možda razgovarati s nekim, ali bez potrebe da pričaju o ičemu konkretnom.
U svijetu u kojem su stalno dostupni, stalno izloženi i stalno „u pokretu“, ovaj čin odmora u prirodi postaje radikalan. Povratak sebi ne mora biti dramatičan, može biti tih, blag, mekan. Poput hlada borova.
Jer nekad je najbolji after onaj koji ne uključuje nikoga osim tebe i prirodu.
Dođite sebi. Spustite tempo. U hladu je uvijek lakše pronaći ravnotežu.
_________
Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
