Kultura brige o sebi: Istraživanje otkriva koliko dnevnog svjetla treba našem mozgu

Kraći dani i manje vremena provedenog na otvorenom lako mogu poremetiti svakodnevni ritam, osobito tijekom zimskih mjeseci. No dnevno svjetlo nije važno samo zbog osjećaja budnosti. Novo istraživanje pokazalo je povezanost između izloženosti jarkom dnevnom svjetlu i manjeg rizika od razvoja demencije, a znanstvenici pritom posebno ističu ulogu svjetlosti u regulaciji cirkadijalnog ritma.

Studija objavljena u časopisu General Psychiatry pratila je gotovo 88 tisuća ljudi bez demencije. Njihova izloženost svjetlu mjerena je tijekom tjedan dana pomoću uređaja na zapešću, a sudionici su potom praćeni osam godina. Rezultati su pokazali da je najmanje 42 minute izloženosti jarkom dnevnom svjetlu dnevno bilo povezano sa 17 posto manjim rizikom od demencije. Važno je pritom naglasiti da istraživanje pokazuje povezanost, a ne uzročno-posljedičnu vezu. Drugim riječima, 42 minute nisu recept koji jamči zaštitu mozga, već podatak koji otvara prostor za daljnja istraživanja.

Zašto je dnevno svjetlo važno?

Svjetlost ima važnu ulogu u regulaciji našeg unutarnjeg biološkog sata. Kada svjetlost uđe u oči, šalje signal dijelu mozga koji upravlja cirkadijalnim ritmom, odnosno ciklusom budnosti i spavanja. Taj sustav utječe i na hormone, metabolizam te niz drugih procesa važnih za funkcioniranje organizma. Dobro usklađen cirkadijalni ritam može pridonijeti kvalitetnijem snu, a upravo tijekom spavanja mozak obavlja važne procese održavanja i uklanjanja metaboličkog otpada. Poremećaji tog ritma mogu utjecati i na upalne procese te funkcioniranje imunološkog sustava.

Neurolog dr. David Perlmutter, koji je analizirao rezultate istraživanja, smatra da bi izloženost prirodnom svjetlu trebala dobiti svoje mjesto uz prehranu, tjelovježbu, san i društvene odnose kada govorimo o zdravlju mozga. Zanimljiv je i podatak da razina vitamina D kod sudionika nije utjecala na rezultate. To sugerira da potencijalna korist dnevnog svjetla ne mora biti povezana samo s proizvodnjom vitamina D, već i s njegovim utjecajem na biološki ritam.

Kako više dnevnog svjetla uklopiti u svakodnevicu?

Ne treba zbog toga mijenjati cijeli životni ritam. Jedan od najjednostavnijih načina je jutarnji izlazak na otvoreno, primjerice kratka šetnja prije posla ili obaveza. Prema Perlmutteru, jutarnja svjetlost posebno je korisna za sinkronizaciju unutarnjeg biološkog sata. Tijekom kraćih zimskih dana vrijedi iskoristiti i pauzu za izlazak van, umjesto da cijeli dan provedemo u zatvorenom prostoru. Ako je moguće, radni stol možemo postaviti bliže prozoru, a dio svakodnevnih obaveza obaviti pješice na otvorenom.

To ne znači da treba loviti točno 42 minute dnevno. Sam neurolog upozorava da se ta brojka ne treba promatrati kao granica nakon koje mozak odjednom postaje zaštićen. Riječ je o statističkom podatku iz jednog istraživanja, a ne o univerzalnoj zdravstvenoj preporuci.

Svjetlo da, ali bez pretjerivanja

Boravak na dnevnom svjetlu pritom ne znači dugotrajno izlaganje suncu niti gledanje izravno u njega. Zaštita očiju i kože od pretjeranog ultraljubičastog zračenja i dalje je važna. Najjednostavnija poruka istraživanja zato je možda i najkorisnija: kad god možemo, izađimo van dok traje dan. Kratka šetnja, pauza na otvorenom ili jutarnji odlazak po kavu mogu biti mali, ali smisleni dijelovi dnevne rutine.

Briga o mozgu ipak ne počinje i ne završava dnevnim svjetlom. Redovita tjelesna aktivnost, kvalitetan san, uravnotežena prehrana, društveni kontakti i izbjegavanje pušenja i dalje ostaju važni elementi zdravih životnih navika. A ako nam istraživanje daje još jedan razlog da tijekom dana nakratko ostavimo mobitel, slušalice ili zatvoreni prostor i prošetamo vani, možda je to navika koju vrijedi zadržati.

*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske