Cookie Consent by FreePrivacyPolicy.com
Skip to main content

Reportaža: Kako se partijalo dva dana i noći na Awakeningsu opisuje naš suradnik

Prošlog vikenda tridesetak tisuća partijanera se uputilo na EXIT festival u Novi Sad, a isto toliko ultranauta je poharalo ULTRU u Splitu tijekom 3 noći. Djevojka i ja smo odlučili otići malo sjevernije, u Nigdjezemsku, na Awakenings festival

Piše: 

Ugodan let do Eindhovena, zatim kratka vožnja vlakom do Tilburga i party busom do Hilvarenbeeka gdje se održava Awakenings festival. Stigli smo oko 18h jer je dan bio jako vruć. A vruća će biti i atmosfera na festivalu 😉

Za početak kupujem tokene, njih 5 za 20 eura, kako bi mogao naručivati piće. Piće košta jedan token, uz uvjet da donesete staru plastičnu čašu, plastičnu bocu ili limenu konzervu (od prošle cuge), tako da na festivalu nema ni trunke smeća. Sve se vraća, sve se plaća! Dapače, bilo je tu i besplatne pitke vode na nekoliko punktova pa je ekipa mogla hidratizirati svoje tijelo bez potrošene lipe.

Za uvod dobro provjerena LIVE svirka od Reconditea da me uvede u party mood. Nijemac svira deep house koji uključuje melankonične sekvence s tipično niskim otkucajima u minuti uz kombinaciju raznih analognih zvukova. Prava milina za čekić, stremen i nakovanj. Dvojac Mathame je otkazao svirku pa na njihovo mjesto ulijeće Innelea i svojim melodičnim setom mi razgibava mišiće. Spreman sam za nešto brže 🙂

Odlazim na drugi stage kako bi poslušao Patricka Masona koji me svojim 130 bpm-nim setom kida na sve strane. Svira brzo, na 3 decka, radeći tehnički savršene prijelaze između pjesama, ali svakako su uvijek dvije stvari u eteru. Kakav techno, kakva svirka, kakva atmosfera. Podij se ljulja na vodi (o.p. stage je splav) i svi su na istoj valnoj duljini. Znoj curi, kisika nema, ali zadovoljstvo na licima je očigledno.

Vraćam se na stage V, kako bi poslušao protivnike mozga. Mind Against me ponovno oduševljava svojim melankoničnim i melodičnim setom, samo ovoga puta ne plačem od sreće, već se znojim od sreće 🙂 Mozak je ponovno poslan na pašu. Potpuno opušten, cupkam nasred flora, a oko mene samo nasmijana lica.

Oblak prašine se diže u nebo, a s njim odlazi i iscjeliteljska energija koju generiraju partijaneri na flooru. Ben Bohmer preuzima stage. Njegova LIVE svirka je u rangu Reconditea. Lagani beatovi, duboki basovi i ritmičke perkusije uz pokoji vokal. Sjedim, ali duša mi pleše. Pripremam se za finish.

Za kraj festivalskog dana sam odlučio poslušati veterana techna, Richie Hawtina. I bome nisam požalio. Svira odlično, dapače, pokazuje zašto je i dalje u igri. Ekipa je u ekstazi, laseri 'šamaraju' lica, a tijela se simultano kreću. Nisam ni trepnuo, a festivalski dan je prošao. Očigledno je bilo odlično, jer, kako kažu, sve što je lijepo, kratko traje…

Lom se nastavio i u subotu, ali bez moje malenkosti. A u nedjelju ujutro, hladan tuš. Organizator objavljuje informaciju kako se festival otkazuje iz sigurnosnih razloga. Naime, za nedjelju je izdano sigurnosno upozorenje zbog nevremena. Teška srca, partijaneri se pakiraju i bježe kući…

Unatoč otkazivanju zadnjeg dana, festival je u dva dana i noći posjetilo preko 100 tisuća ljudi koji su plesali na najvećem otvorenom techno festivalu u svijetu, uz moto: Rise and shine, it is Techno time :) Do sljedećeg izvještaja sa 30-te godišnjice Streetparadea, ostanite mi zdravi, vedri i rasplesani 🙂

____
Dio atmosfere s festivala u video sažetcima pogledajte na našem Instagramu

Turn Up The Bass: 20 godina rave scene gluhih (Deaf Rave) u novom dokumentarcu
‘Turn Up The Bass’ slavi 20 godina rave scene gluhih (Deaf Rave) i istražuje predrasude s kojima se zajednica suočava s mainstream elektroničkom scenom
‘Turn Up The Bass’ slavi 20 godina rave scene gluhih (Deaf Rave) i istražuje predrasude s kojima se zajednica suočava s mainstream elektroničkom scenom