Nakon više od dva desetljeća iza DJ pulta, grčki producent i DJ Stelios Vassiloudis objavio je članak koji je brzo odjeknuo elektroničkom scenom. U njemu analizira stanje klupske kulture i otvara niz pitanja o promjenama u glazbi, ulozi DJ-a, ponašanju publike i ekonomiji industrije.

Već na početku iznosi jasan stav. Klupska scena, kako kaže, nalazi se u ozbiljnoj krizi. To osjećaju svi, od publike do promotora, ali se o tome rijetko govori naglas jer bi priznanje značilo i suočavanje s posljedicama.

U fokusu je najprije glazba. Vassiloudis podsjeća na početke techna i izvođače poput Derricka Maya i Juana Atkinsa, čiji su setovi i produkcija bili zasnovani na dugim formama, ponavljanju i postupnom razvoju. Takva glazba stvarala je stanje uranjanja u ritam, gdje se vrijeme gubi, a plesni podij funkcionira kao jedno tijelo.

Danas se, tvrdi, ta logika gotovo potpuno izgubila. Trake su sve kraće, strukture jednostavnije, a dinamika svedena na minimum. Publika očekuje brze vrhunce i trenutnu nagradu. Umjesto postupne gradnje, dominiraju kratki momenti prilagođeni pažnji oblikovanoj društvenim mrežama. Kako navodi, zamijenili smo kompleksne zvučne pejzaže formom koja više podsjeća na pop pjesme ubrzane na 130 BPM.

Promjene u glazbi dovele su i do promjene u ulozi DJ-a. Nekada su DJ-evi gradili setove kao narative, razvijali ideje kroz vrijeme i pažljivo upravljali energijom prostora. Danas se sve češće svodi na nizanje dropova i reakcija publike. Vassiloudis pritom kritizira i performativni aspekt koji je preuzeo primat. DJ-evi sve više postaju izvođači fokusirani na vizualni dojam i sadržaj za društvene mreže, dok glazba pada u drugi plan. Setovi su energični, ali bez dublje povezanosti i kontinuiteta.

U drugom dijelu teksta okreće se klubovima. Opisuje ih kao prostore koji su desetljećima funkcionirali po jasnom modelu. Ambijent, glasnoća i gužva nisu slučajni, već potiču konzumaciju i povećavaju prodaju. No taj model danas više ne daje iste rezultate.

Nova generacija izlazaka pristupa drugačije. Pije manje, više brine o zdravlju i češće bira alternativne formate druženja. Klubovi pokušavaju odgovoriti novim konceptima, ali ti pokušaji često djeluju neuvjerljivo i površno.

Publika se pritom nalazi u svojevrsnom paradoksu. S jedne strane traži autentično iskustvo i povezanost, a s druge dolazi s odmakom, oprezom i navikama koje uključuju stalnu prisutnost mobitela. Dio posjetitelja svjestan je da to narušava iskustvo, ali ga se teško odriče.

Vassiloudis posebno naglašava i promjene unutar same industrije. Iako su digitalni alati omogućili lakši ulazak u DJ svijet, ključne prilike i dalje su rezervirane za mali broj aktera. Broj pratitelja, vidljivost i kontakti često imaju veću težinu od znanja i iskustva. Takav sustav, smatra, dodatno potiče površnost i smanjuje prostor za autentičan razvoj umjetnika.

Slični trendovi vidljivi su globalno. Gradovi koji su oblikovali klupsku kulturu poput Berlina, Ibize, Londona i New Yorka suočavaju se s pritiscima tržišta, rastom troškova i promjenama publike. Autentičnost sve češće ustupa mjesto komercijalnim modelima.

Unatoč svemu, otvorena rasprava o tim problemima izostaje. Razlozi su različiti, od straha za vlastitu poziciju do opće nespremnosti na kritiku. U međuvremenu, scena se nastavlja mijenjati, često bez jasnog smjera.

Vassiloudis zaključuje kako rješenje neće doći od vodećih struktura, već od samih aktera scene. DJ-evi, promotori i publika moraju ponovno definirati vlastite prioritete ako žele povratiti smisao klupskog iskustva.

Njegov tekst ubrzo se proširio scenom i potaknuo brojne reakcije. Među onima koji su se uključili u raspravu je i naš veteran Pero FullHouse, koji je napisao:

“Hvala na ovom vrlo dobrom tekstu i preciznom prikazu propadanja scene. Više od 30 godina sam DJ i promotor te aktivni sudionik i svjedok scene od samih početaka. Problemi su krenuli još sredinom 2000-ih s dolaskom MP3 formata i minimala, koji je donio određeni elitizam, kao i u trenutku kada su korporacije shvatile da mogu profitirati kroz VIP kulturu i brend promocije. Istovremeno su društvene mreže promijenile navike mlađih generacija koje više nemaju strpljenja poslušati pjesmu do kraja, a kamoli plesati na duge, hipnotičke setove u klubovima. Mislim da je ovo jednostavno kraj jednog ciklusa i da će se s vremenom pojaviti neka nova generacija koja će pokrenuti novu underground scenu, drugačiju, ali vođenu istom strašću.”

Njegov pogled dodatno potvrđuje da se ne radi o trenutnom problemu, već o dugoročnom procesu transformacije scene i možda kraju jednog ciklusa iz kojeg tek treba nastati nešto novo.