Poznat po svom melodičnom techno zvuku, Dundov je karijeru počeo ranih devedesetih godina eksperimentirajući s raznim žanrovima elektroničke glazbe ponudivši s vremenom svoj vlastiti izraz kojim je osvojio publiku.

Tijekom proteklih 30 godina karijere objavio je preko sto singlova, oko 150 remixeva i šest studijskih albuma, u pravilu uvijek za inozemne diskografske kuće, a najviše za belgijsku diskografsku kuću Music Man. Nastupao je u najpoznatijim klubovima širom svijeta i na najvećim svjetskim festivalima elektroničke glazbe. Uz producentski rad Dundov je pokrenuo i izdavačku kuću Neumatik Records za koju je objavio 14 izdanja elektroničke klupske glazbe.

Petar Dundov je već prvim izdanim albumom Escapements (2008) stekao međunarodno priznanje. Tijekom godina, plasirao je nekoliko hvaljenih albuma, uključujući “Ideas from the Pond” (2012), “Sailing Off the Grid” (2013), “At the Turn of Equilibrium” (2016) i “In Expectation of Dawn” (2022). Stekao je poklonike među brojnim eminentnim imenima sa svjetske elektroničke scene kao što su Sven Väth, Francois K, Laurent Garnier, Adam Beyer, Josh Wink, Guy J i Glimpse. Dundov se često spominje kao najbolji ambasador hrvatske elektroničke scene u svijetu.

Sjećaš li se kada si prvu puta čuo elektroničku glazbu i što je to bilo?

Sjećam se vrlo jasno. Bio sam još dijete kada sam na televiziji čuo glazbenu podlogu u jednom dokumentarcu. Kasnije sam saznao da je to bio Vangelis. Taj zvuk me potpuno oduševio. Imao je neku dubinu, neku futurističku dimenziju koja mi je odmah otvorila prostor mašte.

Koliko si godina tada imao?

Možda deset ili jedanaest. U tim godinama sve doživljavaš intenzivno, ali ovo je bilo nešto drugačije – kao da sam otkrio novi svijet.

Što te pritom najviše impresioniralo kod te glazbe?

To što nije imala klasičnu formu. Paleta zvukova bila je potpuno nova, nije bilo uobičajene strukture pjesme, no zvuk je stvarao neki novi prostor, atmosferu. Imao sam osjećaj da tijelo miruje, a um putuje.

Što si do tada od glazbe najviše slušao ili preferirao?

Kao klinac sam slušao od elektro popa do soundtrackova, oduvijek me privlačio zvuk sintesajzera. U kući su se vrtjele i ploče Pink Floyda, Depeche Modea, Jarrea. Ta kombinacija analognih zvukova i emocije ostala je sa mnom.

Kada si odlučio sam pokušati stvarati elektroničku glazbu i kako je izgledao tvoj početak skladanja?

Kada sam početkom devedesetih počeo studirati elektrotehniku, dogodilo se prirodno spajanje dvaju svjetova. S jedne strane matematika, logika, struktura. S druge strane zvuk, intuicija, osjećaj. U jednom trenutku nabavio sam prvi sintesajzer i počeo istraživati. Nije bilo plana. Bio je to čisti eksperiment. Sjedio bih satima i okretao potenciometre, pokušavajući razumjeti kako nastaje zvuk, kako vibracija postaje emocija.

Koliko si se pritom educirao i kakvu si opremu kupovao u samom startu?

Imao sam osnovnu glazbenu naobrazbu iz muzičke škole, no za elektroničku glazbu nije bilo tečaja, učio sam kroz usmenu predaju i praksu. Kupovao sam ono što sam mogao priuštiti – rabljene sintove, samplere, sekvencere. U to vrijeme analogna oprema nije bila skupa kao danas. Najvažnije mi je bilo pronaći željeni zvuk i posvetiti se sintesajzeru kao instrumentu i proučiti ga do srži.

Koja je bila prva stvar koju si skladao i „pustio je u život“?

Prva ozbiljnija stvar bila je povezana s rave scenom u Hrvatskoj početkom 90-ih. Nije imala plan postati nešto veliko, no postala je himna prvog rave partija “Under City Rave”, nosila je energiju tog vremena i upravo je ona zapečatila moj put.

Kada si shvatio da te skladanje elektroničke glazbe najviše ispunjava i odlučio se baviti njome?

Kad sam osjetio da kroz zvuk mogu izraziti nešto što riječima ne mogu. Taj trenutak kada tonovi i harmonija prenesu iskrenu emociju – to je bio znak. Kada se moja glazba prvi put zavrtjela na partyju, vidio reakciju ljudi i shvatio sam da je glazba jezik koji nadilazi  jezične granice i muzika za mene je postala svojevrsni oblik poslanja.

Kada i gdje se prvi puta zavrtjela tvoja stvar?

Bilo je to na Radiju 1 u tvojoj emisiji. Sjećam se da smo došli Ivo (Cortex Thrill) i ja s kazetama u popodnevnu emisiju i onda po prvi puta smo čuli svoje pjesme u eteru. To je bilo nadnaravno iskustvo.

Kako je izgledala elektronička scena u vrijeme kada si počinjao?

Bila je mala, ali snažna. Postojala je energija zajedništva. Sve je bilo novo, istraživalo se bez kalkulacije. Sve se odvijalo za vrijeme domovinskog rata, a mi smo nestrpljivo čekali vikend da se makar na tren opustimo i zaboravimo na svakodnevicu.

Hrvatski diskografi nisu pokazali poseban interes za glazbom koju si tada stvarao. Na koji način si odlučio kojim diskografskim kućama izvan Hrvatske ćeš slati svoje prve radove i koje su to etikete bile?

U to vrijeme nismo imali razvijenu diskografsku infrastrukturu za takvu vrstu glazbe, pa sam demo snimke slao u inozemstvo. Berlin je tada bio epicentar. Slali smo poštom demo kazete i čekali odgovore.

Tko je od njih prvi odgovorio i odlučio ti objaviti prvi singl?

Formaldehyd Records bio je prvi koji je reagirao. Taj prvi singl otvorio mi je vrata Njemačke. Sjećam se osjećaja kada sam saznao da će mi izdati ploču – bio je to dokaz da ono što radim ima smisla izvan moje sobe.

Koji je to singl bio? Sjećaš li se možda svojih emocija kada si saznao da će ti oni prvi objaviti tvoj singl?

Prvi singl je upravo bila himna “Under City Rave”-a. Sjećam se telefonskog poziva u kasno navečer, gdje sam saznao da su primili moj demo i da žele napraviti ploču. Sjećam se da sam skakao po sobi od sreće.

Kako si pratio život svog singla i jesi li odmah imao u planu nastaviti suradnji s njima ili si svejedno slao singlove drugim etiketama?

Ploča je izašla 1993. godine i vrtjela se po zagrebačkim klubovima, no to je bilo doba prije interneta i nije postojala mogućnost praćenja koliko se reproducira na radiju, televiziji, no to meni nije bilo bitno. Bio sam sretan da sam pronašao partnere koji vjeruju u moju glazbu i imaju mogućnosti plasirati ju prema svijetu. Također u to vrijeme istraživao sam razne žanrove pod različitim pseudonimima i tako sam proširio suradnju s drugim etiketama.

Kada si počeo s DJ setovima i gdje je bio tvoj prvi DJ set?

U početku sam nastupao kao Live Act, prvi nastup je bio u Aquariusu, a kao DJ sam prvi put nastupao u maksimirskom Klubu 88.

Kada si i kako prvi puta nastupio izvan Hrvatske?

Prvi put izvan hrvatske nastupio sam u kultnom klubu E-Werk u Berlinu 1994. Bilo je to na Dubmission partiju, svirao sam uživo i taj nastup mi je otvorio vrata svjetskih klubova.

Na koji si način formirao honorar za svoj prvi nastup?

Bio sam presretan da uopće imam priliku nastupati, tako da su mi honorar odredili promotori.

Jesi li u to vrijeme radio samo glazbu kojom si se odlučio baviti ili si morao raditi i neke druge poslove koji su tu donosili prihode?

U to doba sam još uvijek studirao i živio s roditeljima. Glazba je bila hobi, no kako su se ploče odlično prodavale, novac od prodaje je bio dobar, s vremenom sam zamrznuo fakultet i odlučio pokušati napraviti karijeru s glazbom, gdje sam i ostao do danas.

Koliko si vremena trošio na te prve kontakte i slanje svoje glazbe izdavačima širom svijeta?

Sve se odigravalo spontano, nije bilo neke ciljane namjere. Poznanstva su se stvarala na partijima, postojala je velika potražnja za talentiranim autorima i sve je nekako organski raslo.

S koliko si etiketa do sada surađivao i s kojom najviše? Zašto?

Tijekom godina surađivao sam s mnogim etiketama, ali najduži i najdublji odnos razvio sam s Music Man Records. To nije bila samo poslovna suradnja, nego prijateljstvo i povjerenje. Dali su mi potpunu slobodu izražaja i zajedno smo uspjeli plasirati nebrojena izdanja koja su se postala klasici.

U kojem momentu si shvatio da bi mogao u potpunosti živjeti od muzike i da ti zarada od muzike može omogućiti sasvim pristojan život?

To se nije dogodilo u jednom dramatičnom trenutku, nego postupno. Počeo sam primjećivati da se stvari slažu u kontinuitetu – ploče su se prodavale, pozivi za nastupe dolazili redovno, honorari su postajali stabilniji. U jednom trenutku shvatio sam da više ne razmišljam o alternativi, o nekom “drugom poslu”.

Živjeti od muzike za mene nije značilo samo financijsku sigurnost, nego mogućnost da organiziram svoj život oko stvaranja. Kada sam osjetio da postoji stabilnost u tom ciklusu i da mogu mirno ulagati vrijeme i energiju u ono što radim, znao sam da je to održiv put.

Kada si odlučio snimiti svoj prvi album i na neki se odmaknuti od izdavanja singlova i predstaviti se u dugoj formi?

Odluka o prvom albumu došla je kada sam osjetio da forma singla više nije dovoljna za ono što želim izraziti. Singl je funkcionalan i usmjeren prema klubu, ali album mi je dao prostor za neki intimniji, dublji narativ. Bio je to prirodan korak – trenutak za novi koncept.

Koji je prvi veliki festival elektroničke glazbe na koji si bio pozvan?

To je bio “I Love Techno” 2003. godine u Belgiji. Te godine imao sam prvi hit single “Kaskada”  i to je bio glavni razlog zbog kojeg su me pozvali.

Jesi li imao veliku tremu? Kako si je savladao i kako je prošao taj nastup?

Imao sam veliku tremu, no srećom bio sam prvi DJ koji otvara jednu od šest pozornica, tako da se dvorana još nije popunila i sve je izgledalo kao da smo u klubu. To me opustilo, no nakon petnaestak minuta ispred mene je bilo oko 6000 ljudi, no već sam bio zagrijan u miksu, i bilo mi je drago da su me ljudi došli poslušati i bio je to set za pamćenje.

Na koji način pristupaš stvaranju novih skladbi? Kada te uhvati inspiracija ili je u pitanju dugotrajan rad na glazbi koju stvaraš dok nisi zadovoljan rezultatom?

Inspiracija dolazi naglo, ali realizacija je uvijek proces. Koji put je to proces istraživanja, a ponekad točno znam što želim izraziti. Uglavnom uvijek počinjem od zvuka. Zvuk vodi prema melodiji, melodija prema harmoniji, harmonija prema emociji. U većini slučajeva za novu skladbu je potrebno par dana, no koji puta se dogodi da znam da imam nešto dobro, no realizacija zapne u nekoj fazi aranžmana. Tada uvijek zapamtim gdje sam stao i bavim se nečim drugim. Nakon 2-3 tjedna, kad se uši odmore, vratim se gdje sam stao i rješenje postaje očigledno.

Na koji način i po kojem kriterijima biraš što ćeš, koga i kako remixirati?

Remikse biram prema osjećaju. Ako u originalu čujem potencijal, ako osjetim ideju originalne pjesma i kako bih ju mogao proširiti ili transformirati, prihvatim remix. U suprotnom ne. Nije važno o kojem originalnom autoru se radi.

Koliko ti je bilo važno nastupati što više u klubovima širom svijeta i kako si uopće uspio dogovoriti svoje nastupe u njima?

Tijekom godina nastupi širom svijeta postali su važan dio mog identiteta. Putovanja hrane inspiraciju, ali istovremeno fragmentiraju vrijeme potrebno za autorski rad. Morao sam naučiti balansirati između studija i pozornice. Publika mi daje energiju, ali studio je mjesto introspekcije. To je stalna igra ravnoteže. Što se tiče angažmana, za to se brine moj booker, interes se stvara kroz dobru produkciju i dobre nastupe.

Na koji način najčešće komuniciraš s ljudima koji posebno obožavaju tvoju glazbu i tvoje DJ setove? Putem društvenih mreža ili uživo na nastupima?

Nastupi su najbolji oblik komunikacije, tu se stvaraju iskreni odnosi i nema bolje promocije od dobrog partija. Društvene mreže koristim uglavnom kao kanal gdje moji fanovi mogu saznati gdje me mogu poslušati ili podijeliti neke momente s partija. Vjerujem da je osobni kontakt najbolji način stvaranja međuljudskog iskustva.

Koliko su ti važna priznanja kolega s hrvatske scene i sa svjetske scene i koliko te njihovi komentari stimuliraju da se nastaviš baviti poslom kojim se baviš?

Priznanja su uvijek lijepa. Kada kolege čiji rad poštuješ prepoznaju nešto u tvojoj glazbi, to ima posebnu težinu jer dolazi od nekoga tko razumije proces, trud i kontekst u kojem nastaje određeno djelo. Ali istovremeno, nikada nisam gradio motivaciju isključivo na vanjskim komentarima. Najvažniji odnos koji imam je onaj između glazbe i moje publike. Ako tu postoji iskrenost i uzbuđenje, onda sve ostalo dolazi kao posljedica. Podrška, bilo s hrvatske ili svjetske scene, može biti poticaj, može dati dodatnu energiju u određenom trenutku, ali ona ne može biti temelj. Temelj mora biti unutarnja potreba za stvaranjem. Kada ona postoji, onda su priznanja samo potvrda da si na pravom putu, ali ne i razlog zbog kojeg tim putem ideš.

Što smatraš svojim najvećim uspjehom od kada si počeo baviti elektroničkom glazbom?

Najvećim uspjehom smatram to što sam uspio stvoriti uvijete da se u životu bavim nečim što volim.

Koji je najveći festival na kojem si nastupio i čega se najviše sjećaš s tog festivala?

Jedan od najvećih festivala na kojem sam nastupio bio je u Wire03 u Japanu, 2003. godine, pred publikom od oko dvadeset tisuća ljudi. To je bio trenutak kada sam prvi put osjetio razmjere elektroničke scene izvan Europe na tako velikoj pozornici. Ali iskreno, ono čega se najviše sjećam nije broj ljudi, nego energija. Taj osjećaj kolektivnog duha, kada tisuće ljudi sinkrono reagiraju, u tim trenucima shvatiš da glazba nadilazi jezik i kulturu.

U kojem momentu i zašto si odlučio osnovati vlastitu etiketu Neumatik i zašto?

Neumatik Records osnovao sam iz potrebe za potpunom autonomijom. Nakon dugogodišnje suradnje s drugim izdavačima, osjetio sam da želim stvoriti prostor u kojem mogu objediniti svoju viziju bez kompromisa.

Kako to da si najviše surađivao s njemačkim producentom Gregorom Tresherom? Što ti se u njegovom radu najviše svidjelo?

Što se tiče Gregora Treshera, naš odnos temelji se na međusobnom razumijevanju techno zvuka. Oboje smo otvoreni prema eksperimentu i uvijek smo u potrazi za nekim novim pomakom, u ideji razvoja žanra u novim smjerovima. Suradnja je uvijek rezonanca – ako frekvencije harmoniziraju, proces teče prirodno.

Koji bi bio najvažniji savjet mladim producentima i skladateljima elektroničke muzike koji bi im uputio?

Mladim producentima rekao bih: budite strpljivi. Ne tražite brze rezultate. Upoznajte sebe kroz zvuk. Naučite instrument do kraja. Tehnologija je alat, ali inspiracija dolazi iznutra. Uživajte u procesu, jer put je jednako važan kao i cilj.

*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske