Uoči ovog gostovanja popričali smo sa glavnim gostom koji nastupa 26. travnja, a pogledajte tko je još za pultom ovdje. Najljepši pozdrav gospodine Schulz i zahvaljujemo na vremenu odvojenom za hrvatske fanove. Pa da počnemo tamo gdje sve stvari započinju – ravno na početku.



1. Prve godine života i rane tinejdžerske godine provedene su u rodnoj Njemačkoj. Je li već tada postojao interes za elektroničku glazbu ili se ovaj interes, i posljedično karijerna linija, otvorila tek po preseljenju u SAD?

Imao sam prilično teško djetinjstvo odrastajući u Njemačkoj. Moj očuh je bio vojna figura i to je značilo da se svakih nekoliko godina moja obitelj selila po raznim vojnim bazama diljem zemlje. U doba prije interneta i mobilnih telefona ovo je učinilo stvaranje dugoročnih prijateljstava s drugom djecom nemogućim. To je jedna od onih stvari u životu zbog koje ponekad zavidim drugima: da poznajem ljude koji imaju prijatelje iz djetinjstva koji su sada s njima u odraslom životu, no to je nešto što nažalost nisam imao prilike iskusiti. Sa svim ovim uznemirujućim sumnjama i osamljenošću u glavi trebao sam bijeg tako da je moje najveće otkriće u djetinjstvu godinama bio radio.

Noć za noći stavljao bi slušalice, uključio ih u radio, zaklopio oči i izgubio se u glazbi. Veliki dio mog utjecaja zapravo dolazi od klasičnih rock bandova kao što su Pink Floyd, Led Zeppelin, ELO, Manfred Mann i U2. S elektroničke strane granice je gurala ekipa poput Kraftwerka i Depeche Modea, što je također ugrabilo moju maštu. Preselio sam se u SAD kada sam imao 13 godina, tako da sam većinu života proveo tamo, pa tako i onaj dio u kojem sam stvarao karijeru. No ipak, iznimno sam ponosan na svoje njemačke korijene, i mnoge životne vještine koje ljudi povezuju s ovom zemljom kao točnost, disciplinu i organizaciju koje su postale kasnije ključne za moju DJ karijeru.



2. Sjećaš li se prve trake, CD-a, ploče, videa ili umjetnika koji su te zakačili. Je li predominantna trance loza oduvijek bila nešto što te privlačilo i kako to da se mladi ti uhvatio trancea dok si svi oko njega breakdance-ali?

Breakdance je došao prije trancea. To je bio dvostruki utjecaj na mene po preseljenju u SAD, no opet i on je potekao od borbe da se prilagodim kulturnom šoku preseljenja kada nisam znao ni riječi engleskog s 13. Tako je ponovo konstanta kojoj sam se okrenuo bila radio. Noćima, kada bi bilo oblačno mogao sam uhvatiti studentske radio stanice oko Bostona koje su puštale zanimljiviju glazbu od one s dnevnih top lista i ovdje sam, uz razvijanje ljubavi prema breakdance glazbi, otkrio DJ-e poput Mr Magica, Red Alerta, Tonyja Humphriesa i Latin Rascals.

No, moje prvo DJ iskustvo došlo je putem breakdancinga jer je čitav pokret bio zajednička veza koju su dijelili svi izopćenici u školi koji se nisu uklapali, a započelo je stvaranjem mix kazeta i njihovim razmjenjivanjem. Moji heroji bili su Grandmaster Flash, Melle Mel & Scorpio. To je vodilo do toga da smo organizirali party i iznajmili hotelski prostor i neočekivano je ispalo da je na meni ostalo da budem DJ čitavu noć. Tada sam shvatio da želim biti DJ. No kako su došle 90-e i s njima prekrasni melodični zvukovi iz Njemačke od legendi kao što je Jam & Spoon i s izdanja labela Eye Q – tada mi je pažnju privukla glazba koja je će kasnije biti definirana kao trance.



3. Da imaš soundtrack za dan kada si sasvim sam doma što bi slušao? Koji još žanrovi fino sjedaju u tvoju estetiku i kako je tvoj vlastiti zvuk evoluirao kroz godine? Produciraš li još pod starim aliasima koji omogućuju drugačije točke gledišta? Koje nove stvari istražuješ sada i koji novi umjetnici te zanimaju?

Da budem iskren moj glazbeni ukus je poprilično širok. Još uvijek slušam sve umjetnike i sve stilove koje sam slušao kada sam bio mlad. Ovisno u kojem sam raspoloženju, slušat ću sve od rocka od hip hopa i bilo što s dance glazbenog raspona. Jednoga dana mogu slušati Pink Floydov Dark Side of The Moon, da bi već drugoga prolazio Hed Kandi Beach House kolekciju.

Većina onih koji su me slijedili neko vrijeme već znaju da imam tendenciju razdvajati produkcije u dvije kategorije –  Marcus Schulz produkcije koje su načinjene za fanove, bazirane na iskustvu onoga što vidim u interakciji s ljudima; i Dakota produkcije koje su više istraživanje moje introvertirane strane, i obično nešto mračnije prirode. Dakota projekt je zaista nastao iz ljubavi i nema mnogo onih koji korištenjem drugih aliasa izdaju puno pod svojim alter egom, no ja sam ponosan na tri albuma koji su nastala pod mojim, od kojih je najnoviji Nine Skies.

Mislim da je najbolja stvar koja se događa u elektroničkom svijetu eksplozija melodičnog techna, jer iskreno, ubrzaš li ga malo, više manje bi ga mogao definirati i kao trance. Mislim da na mom Coldharbour Recordings to najbolje pokazuju Arkham Knights – koji uzimaju s technom povezan groove i kombiniraju ga s emocijom trancea.

Kada sam se dovoljno ustoličio kao internacionalni DJ i imao dovoljno povjerenja promotora da mogu otvoriti ili zatvoriti solo set u legendarnim mjestima kao što su Stereo u Montrealu, Avalon u Los Angelesu i Ministry of Sound u Londonu, to mi je dalo dovoljno slobode da mogu istražiti čitavu paletu Marcus Schulz zvuka – dublji progressive zvuk na početku noći, trance himne prema vrhuncu koje zapale klubove i festivale, pa sve do after dijela dolje dublje u zečjoj rupi s tamnijim uvrnutim technom. Zato su mi takvi setovi najdraži, bez obzira na to koliko si fizički i mentalno zahtjevni. Ne bi bilo dobro za dušu da predugo budem bez jednoga od takvih.




4. Radio igra veliku ulogu u tvojoj glazbenoj priči i putem Global DJ Broadcast showa. Misliš li da je nova era instant zadovoljenja i proliferacije glazbe sada dostupne online pogurala važnot radijske emisije u sjenu ili ipak u tome vidiš priliku da stari medij iskuša neke nove pristupe elektroničkoj zajednici? Ako bilo tko može objaviti što god želi bez nadređenog cenzora ili čuvara kapije kvalitete, predstavlja li to problem mogućnosti otkrivanja – jer su dobre trake zakopane i izgubljene u opsegu količine izdanoga? Ili je ovo možda dobra stvar koja mladim talentiranim ljudima, koji inače ne bi imali mogućnosti da stave svoju glazbu pred ljude, daje jednaku šansu da se bore?

Ovo je zaista dobro pitanje i upravo svi koji su danas uključeni u radio susreću se s istim ovim izazovima, sličnim onima koje susreću TV i tiskani mediji. Moj odgovor je vjerojatno pristran, no kao netko tko se tako intenzivno oslanjao na radio kao utješnu deku kada sam bio dijete i tinejdžer, nadam se da će rezonanca i emocionalna povezanost koju ljudi imaju spram ovog divnog medija ostati zauvijek ovdje; bez obzira na doba dan ili noći i nikada se ne trebaš niti pozdraviti niti odzdraviti.

Čini me i pomalo tužnim što smo vidjeli trend na našoj sceni da DJ-i odustaju od svojih radio emisija. To je popriličan kontrast s obzirom na 15 godina unazad, kada je svitanje internet radija učinilo, da je broj emisija posvećenih tranceu eksplodirao. No za mene osobno Global DJ Broadcast jest i ostat će izuzetno utjecajno poglavlje u karijernom portfoliju. Mislim da u Spotify pogonjenom svijetu instant gratifikacije još uvijek postoji važno mjesto za uspon dobro promišljenog na samo putovanje orijentiranog mix showa, a sada s podcast erom ljudima nikada nije bilo lakše slušati o svom tempu i kada im odgovara. Sa Global DJ Broadcastom uvijek nastojim dati nešto u čemu će ljudi istinski duboko uživati dugo nakon prozora od tjedan dana do naredne epizode. World Tour se sada odvija već preko desetljeća i emisija služi kao suvenir ljudima koji su bili na određenoj gaži koja je podijeljena u serijalu, a također dalje i onima koje me imaju namjeru doći poslušati i ideju o tome kakve trake bi mogao pustiti live.



No, najveća inovacija posljednjih godina ekspanzija je posebnih tematskih emisija poput:

– In Bloom (vokalni trance za proljeće)
– Sunrise Set (emocijama nabijene melodije i zvučni pejzaži za ljeto)
– Afterdark (koji slavi aftere, zečje rupe i techno vibre jeseni)
– Classics Showcase (prisjećanje onih specijalnih traka koje su definirale našu eru za zimu)
– New Year’s Rehab (  opuštena glazba s utjecajima deep housea kako bi započeli odašiljanje u novoj godini)

Tretirao sam ove emisije kao da su kompilacijski projekti, i svaka od njih zahtjeva mjesece planiranja. Za mene, kada vidim i čujem interakcije s fanovima i koliko cijene ova posebna izdanja i tjedni fiks, to čini sve što radim vrijednim truda.



5. Plesat ćemo s tobom 26. travnja u jednome od zagrebačkih najunderground klubova (figurativno i doslovno) Boogaloou na Legendary Festivalu. Što pripremaš plesačima i imaš li neku poruku koju bi volio podijeliti? Pripremaš li inače setove unaprijed do posljednjeg detalja ili samo slijediš tijek labavih smjernica?

Zaista se veselim ovome jer je već prošlo nekoliko godina od mojeg posljednjeg posjeta Hrvatskoj i već me odavno svrbi tj. raspravljam s teamom kako bih se volio vratiti. Uglavnom ću imati ideju o tome što bi volio da budu prve 3,4 trake s kojima otvaram set i tada reagiram s obzirom na vibru publike.

Čini mi se da je ovo pogreška koju mnogo DJ-a čini.

Imaju svoju unaprijed određenu playlistu, pojave se i odsviraju je bez obzira na to što soba želi, nije bitno radi li se o EDC-ju ili pak manjem intimnijem klubu. To nije ono što bi DJ trebao biti, moraš biti fleksibilan i imati sposobnost čitati prostoriju. Ekipu koja je vrlo sklona prihvaćanju i s kojom možeš osjetiti da ste na istoj valnoj duljini, postaje idealan prostor za testiranje novih područja i nedovršenih materijala  i nadam se da će to biti situacija i u Zagrebu. Što se tiče produkcije veliki moment bit će šansa da zasviram nadolazeći single Haliene; naša verzija Ave Marija himne, koja je posvećena sjećanju na moju majku Rose preminulu u veljači. Na osobnu notu, ovo je bio vrlo emocionalno težak početak 2019. kako sam se morao pozdraviti s mamom, a nisam to očekivao. Ovo je pjesma koju ona nije dobila prilike čuti no nabijena je s toliko osjećaja da mogu osjetiti da stoji kraj mene na pozornici kada je pustim.

*** Ovom prilikom Klubska Scena izražava iskrenu sućut zbog gubitka



6. Wild Card pitanje: Da možeš odabrati jednu supermoć koju bi odabrao( može biti čudna koliko god želiš da bude)?

Ahaha pa creepy odgovor bi bio nevidljivost, da mogu špijunirati bez da me itko opazi.

No, da biram neku racionalniju koja bi mi mnogo pomogla u životu to bi bila teleportacija, sposobnost da izbjegnem aerodrome, redove osiguranja i beskonačne sate na avionima. To bi bio san!