To zna svatko tko na neki način radi u kreativnoj industriji. Izuzetno je velik broj kreativaca koji su prisutni na glazbenoj sceni u Hrvatskoj ali su iz brojnih razloga ostali anonimni jer njihov rad, ma koliko bio hvaljen nije ih učinio popularnima.

Štoviše, izuzetno velik broj tih istih kreativaca godinama vodi bitku da se dokaže i da počnu živjeti od svoje umjetnosti. Brojni glazbeni festivali kojima Hrvatska doista obiluje, sjajan su poligon za sve te kreativce da se dokažu i pokažu svu svoju kreativnost.

Uz same glazbenike, koji nakon prestanka pandemije izazvane COVIDOM-19 žive svoje zlatno koncertno doba jer nikada nije bilo više mjesta za nastupe kao i festivala na kojima mogu nastupati, brojni VJ-i, scenografi, redatelji, grafički dizajneri, inženjeri zvuka, dizajneri svjetla itd. i na taj način doći do izražaja, te pokazati svu svoju kreativnost. I to pred izuzetno brojnom publikom a nerijetko i međunarodnom. Savršena platforma za prezentiranje vlastite kreativnosti.

Tako će na primjer ovogodišnji Muzički biennale Zagreb, koje se održava od 5. do 12. travnja ugostiti više od 230 izvođača i izvođačica iz preko 30 zemalja sa šest kontinenata a biti će izvedeno više od 20 programa s čak 28 praizvedbi novih skladbi.

Ove godine program su osmislila čak tri umjetnička direktora MBZ-a; Davor Branimir Vincze, Ivan Josip Skender i Tomislav Oliver koji je u intervjuu za Nacional istaknuo kako su „duboko svjesni da se neke od najzanimljivijih stvari u današnjoj glazbi događaju upravo u undergroundu i na klupskoj sceni“.

Za malu zemlju poput Hrvatske financiranje suvremene umjetnosti nije samo važno, ono je presudno…

U istom tekstu Davor Vincze stavio je naglasak upravo na kreativce, te rekao: „Za malu zemlju poput Hrvatske financiranje suvremene umjetnosti nije samo važno, ono je presudno. Želimo graditi narativ koji ne počiva samo na prošlosti i dostignućima naših prethodnika, već na onome što smo mi danas. Jedino suvremena umjetnost gleda u budućnost.“

Dodavši ovome da je umjetnost dugoročna investicija koja ne donosi trenutačne povrate, ali kada ih donese, njezin utjecaj traje stoljećima jer jedno remek-djelo može oblikovati nacionalni identitet za generacije koje dolaze.“ I to upravo od strane brojnih kreativnih pojedinaca bez obzira na kojem se polju umjetnosti izražavaju.

Na jednoj od prvih Međunarodnih autorskih kreativnih konferencija (MAKK) koje se u organizaciji stručne službe ZAMP Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatskog društva za autorsko pravo svake godine održavaju u Zagrebu, prije desetak godina su predstavljeni rezultati kreativne industrije u svijetu uz impresivne brojke poput podatka da kreativne industrije ostvaruju 2,25 milijardi dolara prihoda godišnje i čak tri posto svjetskog BDP-a, te da je više od 30 milijuna ljudi zaposleno u tim industrijama.

Također da u Europskoj uniji od svog kreativnog posla živi sedam milijuna ljudi koji donose prihod od 536 milijardi eura prihoda. I to su podaci stari više od deset godina.

Danas bi se te brojke mogle vjerojatno uvišetručiti. Istom prilikom je rečeno da kreativne i kulturne industrije u Hrvatskoj stvaraju više od dva posto BDP-a sa šest milijardi kuna prihoda godišnje i da u tim industrijama radi 42.000 zaposlenih, što čini tri posto ukupno zaposlenih u Hrvatskoj, te da kultura mora biti neovisna i slobodna i da je to najbolja pozivnica koju možemo poslati svijetu jer je kultura najjači proizvod Europe, pa je i nama ključna za konkurentnost jer otvara velike šanse za razvoj Hrvatske.

Zašto su onda svi ti kreativci u čijim radovima i kreacijama neprimjetni i gotovo anonimni?

Jesu li, kako neki vole istaknuti krivi oni sami jer se ne znaju izboriti za svoje mjesto pod suncem ili dio krivice ipak leži na novinarima i njihovim urednicima koji nisu u stanju prepoznati njihov veliki kreativni potencijal, te ih predstaviti široj populaciji.

Nažalost, velik broj urednika u Hrvatskoj (bez obzira radi li se o dnevnim novinama, tjednicima, internetskim portalima, televizijskim emisijama ili radio stanicama, još uvijek nije svjesno svoje funkcije otkrivanja i predstavljanja novih imena čija kreativnost na polju u kojem djeluju zaslužuje pažnju javnosti.

Najčešće se na njih obrati pažnja ako su si sami složili neki dobar PR ili pak platili nekoj agenciji da ih barem učini vidljivijima.

Dakako, što su vidljiviji i ‘popularniji’ lakše će do novog posla a da nije u pitanju povlačenje za rukav i rođačke veze. Jednako je tako neobično da u Hrvatskoj, pa čak i u cijelog regiji nije zaživio posao agenta koji prodaje umjetnost svojih klijenata.

Posao koji širom svijeta obavlja mala vojska ljudi/agenata bez koji gotovo da niti jedan umjetnik ne traži novi angažman jer oni su ti koji sklapaju posao a umjetnici su ti koji svojom maštom i kreativnim zahvatima stvaraju umjetnost.

Na službenim internetskim stranicama Europske unije istaknuta je važnost kulturnih i kreativnih sektora jer su „važni za kontinuirani razvoj društava, a posebno za kreativno gospodarstvo. Također stoji i da je još važnije, da su ti sektori neophodni za stvaranje zajedničkog osjećaja europskog identiteta, kulture i vrijednosti kao i da u gospodarskom smislu ostvaruju iznadprosječan rast i stvaraju nova radna mjesta, osobito za mlade, i pritom jačaju socijalnu koheziju.“

Možda bi trebalo početi razlikovati vrhunske majstore svjetla i zvuka od prosječnih koji to rade bez volje

Također piše i da je „glazba ključna za kulturnu raznolikost Europe, te da europska komisija smatra da je glazbeni sektor ključan za očuvanje kulturne raznolikosti Europe i jačanje njezine konkurentnosti jer je glazba je univerzalni jezik čovječanstva i ima jedinstvenu moć da probudi kreativnost i ujedini društva i pojedince. Isto je tako od velike gospodarske važnosti. Glazbeni sektor treći je najveći poslodavac u kulturnim i kreativnim industrijama u EU-u. Europski glazbeni sektor, koji se temelji na malim i srednjim poduzećima, vrlo je dinamičan i inovativan te ima važan potencijal za rast.“

Upravo zbog svega nabrojanog svi oni kreativci spomenuti na početku teksta i sav njihov kreativni rad i te kako je važan ali još uvijek slabo ili nikako priznat i vrednovan. Da je riječ o doista velikim novcima koji se vrte kroz glazbene festivale u Hrvatskoj govore i slijedeći podaci.

Poznato je da se zbog održavanja najvećeg hrvatskog open air festival INmusic festival svake godine u Zagrebu ostvari oko 100.000 noćenja, te da Zagreb generira oko 10 milijuna eura turističkog prihoda. Split je tako zahvaljujući festivalu Ultra Europe prošle godine ostvario 200.000 noćenja, te oko 80 milijuna eura dodatne potrošnje.

SeaStar festival u Umagu svake godine ostvari oko 50.000 dodatnih noćenja, te je od 2017. godine do danas Hrvatskoj omogućio zaradu veću od 30 milijuna eura. Ukratko, nema sumnje da glazbeni festivali kao i svi kreativci na ovaj ili onaj način uključeni u realizaciju tih istih festivala i festivalskog programa i te kako pridonose ekonomiji i respektabilnoj zaradi države.

Svi ti festivali koje volimo zbog glazbenika čiju glazbu obožavamo ili DJ-a koji znaju pogoditi onaj pravi groove u najboljem trenutku predstavljajući pritom svu svoju kreativnost stvaranja elektroničke glazbe ili pak fenomenalne svjetlosne efekte, savršenu scenografiju itd.

Niz kreativnih pojedinaca čiji rad vidimo i volimo ali ne znamo tko su oni jer ih gotovo nitko ili rijetko tko želi predstaviti kao kreativce koji su i te kako zaslužni za provod koji ćemo pamtiti.

Možda bi se ti razni urednici trebali okrenuti povremeno oko sebe i zapitati se zašto je rasvjeta na ovom koncertu tako dobra a zvuk savršen dok gledaju neku svoju omiljenu grupu ili plešu uz glazbu svog omiljenog DJ-a.

Možda bi trebalo početi razlikovati vrhunske majstore svjetla i zvuka od prosječnih koji to rade bez volje. Tek za osrednji honorar.

Možda bi ih trebalo predstaviti i dati im prikladnu pažnju zbog njihove kreativnosti i truda koji toliko često ostaje u sjeni nekih drugih događaja i umjetnih zvijezda. Jer možda samo jedan od njih postane svjetski cijenjeni umjetnik čiji kreativan rad se cijeni u svijetu pa će nam svima poslije biti žao kada s razlogom napusti Hrvatsku.

*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske