Sa svojih trideset i kusur godina Matiju Vlašića prepoznat će te po groovey natopljenim setovima, no jedan drugi zvuk fascinirao ga je u mladim danima i vodio ga je kroz život svojim percepcijama vibracija, svjetlosti i zvuka. Pričamo tako o trance pokretu koji na ove prostore stiže u 90-ima i uz čiji dolazak Matija otvara knjigu i počinje upisivati svoje prve party postaje. Svima nam je poznato kako svaki rođendan oznaćuje jednu brojku koračanja kuglom zemaljskom, ali isto tako iza nas je 12 mjeseci koje smo iskusili i koji su nas učinili mudrijima. To je bitno za današnjeg nam glavnog lika priče, jer pomno je upijao dešavanja na sceni po pitanju glazbe te korak po korak gradio svoj stil.

Bijaše mu to kraj adolescencije kada doživljava prvi susret sa DJ opremom i radi se o trenutku koji za njega sve mijenja. Kažu da dobar glas daleko se čuje pa Matijin glas u ovom slučaju dopire do klutnog kluba Saloon gdje dobiva svoju prvu rezidenciju. Za njega se sve kockice dobro posložuju jer u kratkom vremenu stiže i do bitnog kluba domaće elektroničke scene, The Besta.



Miljenik je zagrebačke publike, nezaobilazna karika hrvatske underground scene i dio tima legendarnog projekta Future Scope. Uzduž i popreko zagrebačkih ulica, tako u novije doba kruži ime Matya. Radi se o osobi koja kleše svoji DJ-ski zanat unutar četiri zida danas najjačeg kluba u Zagrebu, Boogaloo.

Pa stisnite sada pauzu, udahnite punim plućma, ubacite u mikrovalnu paketić kokica i smjestite se udobno jer čitamo što nam je sve za današnji intervju odgovorio Matya.

1. Bok Vlašić i bok Matya, dobrodošao na stranice Klubske Scene. Evo za početak, uhodali smo se već u 2018., pa daj nam reci koje tople i vesele uspomene nosiš sljedećih mjeseci iz prošle nam 2017.?

Matya: Bok Klubska i bok Scena, hvala na pozivu i dobrodošlici. Od uspomena iz 2017. definitivno ću prenjieti i pamtiti nastup sa jednim od meni dražih DJ-a, a to je Paco Osuna. Bio mi je favorit već duže vrijeme tako da mi je stvarno bila čast svirati prije njega i upoznati ga. To se pamti. Ujedno sam se na tome party-u, nakon duže stanke vratio na veliki floor Boogaloo-a i hvala vodstvu kluba na ukazanom povjerenju. Uz to, veseli me i sljedeći Future Scope resident nights jer je na svakome do sad bila super zabava. Prenio bih još puno toga, ali 2018. je počela pa je vrijeme za nove uspomene.

2. Tvoja biografija mi je otkrila da si startao kao fan trance zvuka. Kakvi su bili ti trenserski dani u lijepoj našoj? Što se sve slušalo tih dana?

Matya: Da istina, počeo sam kao fan trance-a. Mislim da je to bilo vrijeme između 2000. do 2004. godine kada sam otkrio taj zvuk. Astralis je tada mislim bio na vrhuncu, a ja sam bio očaran tom scenom i tim zvukom, trance zvukom. Tada sam prvi puta u životu poželio bit DJ. Ali tu je bila i  Tvornica i tech-house, koji mi je postajao sve zanimljiviji, ali mene je prvo privukao trance. Poseban dio života. U to vrijeme trance i techno su bili na vrhu, a ja sam se našao u ovom prvome i počeo sa praksom. To je trajalo nekoliko godina dok nisam otkrio progressive zvuk i progressive house koji su proizašli iz tog trance-a. Ubrzo dobivam prvu gažu i snimam prvi promo s kojim je sve krenulo. Uglavnom, trenserski dani su mi jedni od dražih, jer je tada za mene sve počelo.



3. A već kad smo kod trance-a, najvaljuje se i trance comeback, što ti mislis da se dešava na globalnoj sceni?

Matya: Globalna trance scena je već duže vrijeme jaka. Mislim da je ubiti jedno vrijeme stagnirala, ali u zadnje vrijeme proživljava preporod. Ponovo se počelo kvalitetno producirati, zvuk je otišao na novu razinu. Sudeći po svim događanima i trance festivalima koji su sve brojniji i  posjećeniji, globalna trance scena može samo rasti i ponovo eksplodirati. Nažalost, mi opet malo kasnimo, kako za trance scenom, tako i za većinom drugih stvari. Ali trudimo se i biti će bolje :).

4. Zagreb je stvarno pun klubova, no činjenica je kako svih ovih godina jedino Boogaloo bio konstantan u cijelo toj priči. Što za tebe predstavlja klub za koji slobodno možeš reći da ti je drugi dom?

Matya: Boogaloo mi znači jako puno. U Boogaloo, tj.  tadašnji OTV sam kao klinac otišao na svoj drugi ili treci party u životu i doživio tu muziku i tu scenu. Kako ti kažeš, uvijek je bio konstanta i preživio je sve i svašta, a sada opet proživljava najbolje dane. Mogu slobodno reći da je to sad "moj klub" gdje se najbolje osjećam i gdje sam imao jedne od najljepših trenutaka u karijeri. Imao sam priliku upoznati se i svirati sa svjetskim DJ-ima. Najranije uspomene me vežu za taj klub tako da imam posebno mjesto za njega.



5. Vidim svirao si svugdje i svagdje, no nigdje nisam naletio na podatak da si se okušao u produkciji. Kako to?

Matya: Da istina, dobro si primjetio. Imam želju već jako, jako dugo i svijestan sam da jedino produkcija otvara vrata izvan Lijepe Naše. Nikako da se odlučim za taj ozbiljan prvi korak bez kojeg je moj maksimum upravo gdje sam sada. Krenulo se nešto raditi i nadam se da će sve to uskoro  otići u višu brzinu.

6. Iskreno i otvoreno, elektronička scena u Hrvatskoj, koje su dobre, a koje loše strane.

Matya: Dobre strane domaće scene je ta što još uvijek ima ljudi koji se trude i kojima je stvarno stalo do nje, koji su uporni i već godinama održavaju tu scenu na životu. Popravila se situacija malo dolaskom svjetski poznatih festivala. Ljudi se bar malo obrazuju i počnu shvaćati da tu postoji nešto više od njihovih par DJ-a koji su odradili svoje još prije 15 godina. Uglavnom, osjeti se pomak nabolje i nadam se da će se tako i nastaviti. A mane su te da ima duplo više ljudi kojima nije stalo do scene i koji su iz krivih razloga uopće na sceni i tako rade poteze koji nisu baš za dobrobit iste. Mana je da nema noćnog života, fali nam baš pravih malih klubova kao što ih je bilo. od srijede do nedjelje smo imali svirke i svaki puta na drugo mjesto. Da svi imaju gdje odsvirat, isprobati, praksati se, gostovati jedni kod drugih, steći dosta iskustava i tako sve dići na neku višu razinu.



7. Vidim najudobnije si se smjestio na tech house-u, a baš ovih tjedana priča se o njemu da je novi oblik EDM-a. Kakvo je to razmišljanje, znam da ga voliš, a sigurno ti nije drago da ga drugi 'omalovažavaju'?

Matya: Da, ta se tema vrti u zadnje vrijeme i mogu ti reći da se u potpunosti slažem. Jako, jako teško se oduprijeti tom nekom novom zvuku kojemu je razlika jedino ono što netko odrepa u brejku, ali nekako se snalazim. Ali kao i svaki žanr, tech house  ima jako puno podžanrova. Oni lagano nestaju  i počinjem se polako brinuti. Nema tu puno filozofije, moraš jednostavno naći vremena da sjedneš, počneš preslušavati sve, a to nekada zna trajati satima. I obavezno izbjegavati TOP ljestvice. Neznam što da više kažem, jer scena je postala biznis, a ovakav tech house kakav se sada počeo producirati ima puno više publike, a to znači i puno više love.

8. Imaš li uzore? Na koga si se to prvo ugledao pa si rekao, taj stil ću i ja ganjati?

Matya: Nekog posebnog uzora nemam. Uvijek sam nastojao biti svoj i imat svoj vlastiti ritam, stil i selekciju bez da netko izvana utječe na to.. Više me zanimala tehnika. Može se reći da mi je tu na prvome mjestu Paco Osuna. On je jedini za kojega ja kažem da zaradi plaću. Zato će mi taj party ostati u posebnom sjećanju.

9. Na koje trenutke na partiju dok si za pultom najviše obraćaš pažnju?

Matya: Za pultom najviše obraćam pažnju i pozornost na muziku i opremu ispred mene.  Jako volim raditi brže prijelaze i mikseve tako da moram bit u tome 100 posto. Ali istovremeno osjetim vibru flora i ljudi. Većina moje publike to zna i razumije, cijenim to. Nisam tip koji diže ruke, svira nevidljivi klavir i ostale instrumente makar mi govore da mi baš to i treba.

+ BONUS: Pet do 12 je, i ostalo ti je taman vremena za odsvirati zadnju traku prije nego Zemlja bude usisana. Ti puštaš?

Matya: Auu najteže pitanje do sada. Sigurno bih pustio nešto novo, a ne 20 godina staro. Pustio bih ovo, da svi odemo sa smješkom :).



>Matyu pratite virtualno<
[FB]
[SC]