Laso možeš objesiti o klin jer današnje dame ne znaju što bi s Mjesecom na lasu, ali možeš im pokloniti jedan sasvim drugi Mjesec – Moondance... tako i tko znaš da ne možeš s njom ništa ne sluša li techno. Sreća tvoja da Mjesec također osvjetljava pute i da, za razliku toliko onih koje vode u Rim, postoji i jedan drugačiji, glasniji, predigrama nastrojeniji put – Road 2 Moondance.

Poanta predigre, kako već znašm je podmazivanje, a lubriciranim tračnicama mašine kreću u grad u kojem je techno poslužio kao spona rađanja nove socijalne ravnoteže razorene i razderane slike jednoga grada, tako dugo razdvojenog betonskim zidom tuge. Pa s tvrđave i od sjaja domaćih zvijezda i Lune nadolazeći Moondance u kofere stavlja sve što treba, uzima u obzir mijene, trpa u džepove kablove i ideje najboljeg techna i seli 16. lipnja za berlinski podij Brigit&Biera na Werkstatt floor, a okus preliminarnih techno mokrih snova s Kamerlengo kamenja u Berin nose Pero Full House, s više sijedih u bradi poznatiji i pod alternativnim aliasom Skeptik, i kolega mu i prijatelj, najbolji hrvatski techno export Petar Dundov.



Peru već dovoljno poznaješ, ponekad jednostavno postoje oni koji stoje kao nepokrenuti pokretač početaka i oni za koje si svjestan da bi krajevi ujedno značili i krajeve ere, pa je jedino prikladno da su se AlfaRitam i OmegaRitam nađu u rukama srebrnog lisca domaće elektronike u 3. desetljeću na sceni i žilama koje zalaze u sve što je valjalo čuti posljednjih dekada. Kako je svaki početak simultano i kraj tako također i svako svjetlo i spoznaja ujedno sa sobom nosi i svoj mrak pa kao eksperimentalan, mračan, subverzivan, preispitivajući, hipnotički, industrijski alterego nastaje Skeptik:

"Ja sam između ostalog odrastao na post-punku, ranoj elektronici i industrijskom zvuku i to izlazi na vidjelo kroz Skeptika. Skeptik je preuzeo taj dio koji nisam imao prilike često pokazivati i mislim da je pravo vrijeme za to".



Znači li ti ime stijena, autosugestijom postaneš jednostavno stabilni plato svega čega se dotakneš.  Petar Dundov, kao stvaraoc inteligentnog raslojenog, a opet čistog techna, oči je otvorio početkom 70-ih u zagrebačkoj metropoli. Plesni podija postaje pretijesan i mladenaštvo vodi za pult da bi želja i trud probili domaće i regionalne granice pa ga upoznaju i podiji festivala kao I Love Techno, EXIT, Awakenings i Wire, i klubovi koji nose sami svoj kult ličnosti kao što su Berghain, Matter (RIP), Womb, Air, Fuse, Space, a vodi i dugogodišnju vruću romansu s belgijskim Music Man labelom. Slobodan duhom, kreativni zaljubljenik u eksperimentalno i marginalno, kozmopolit domaćih pulteva, sasvim suvereno spaja perpetualnu progresiju techno beata s obestjelešenim melodijskim linijama – onima koje pitaju, onima koje odgovaraju, onima koje sumnjaju i potvrđuju prethodnu.  Da Petar proba objasniti što za njega znači techno to bi zvučalo ovako:  



"Techno je glazba koja prethodi pokretu. To je plesna glazba, dovoljno čvrsta da prenese emociju podijem i dovoljno apstraktna da posluži kao predložak zauvijek".

U petak, 16. lipnja, jedan sat unazad s krive strane ponoći (aka 23), na adresi Schleusenufer 3, 10997 Berlin, uz podršku Brigit rezidenta i velikog prijatelja Moondancea Mariona Cobrettija vrijeme je za malo kulturalne techo razmjene. Jesmo li zaista toliko različiti ako plešemo na istu glazbu pod istim Mjesecom?