15.11.2016. – Ambasador Klubske Scene / Kino Forum (Zagreb) prvi dio
Ibiza imala najveću godinu do sada!
Otok bijelog pijeska koji je prije nekoliko desetljeća lansirao karijere velikih, sada globalno priznatih, umjetnika i klubovima koji su nicali uzduž i poprijeko vodene fronte zadužio je svijet stvarajući jedno cijelootočno svetište novoj glazbi i novom zvuku koji se tek rađao, a ove godine objeručke je primio 7.1 milijun turista do sada. Turisti naravno dolaze zbog raznolikih razloga, no glazbeni turizam ostaje konstantni najčvršći temeljni stup ekonomije španjolskog otoka.
Diario De Ibiza prenio je točan broj službeno registriranih gostiju koji, od siječnja do listopada, iznosi 7,109,115. Ovo označava rast od 14.6 % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a direktor turizma na Ibizi objašnjava ovaj skok velikim porastom posjetitelja u onome što se do sada smatralo "uglavnom izgubljenim mjesecima", kao što je to bio listopad, koji je u posljednjoj dekadi 33% bolje popunjen.
Juanjo Riera, načelnik Ibiške Federacije Hotela napominje kako je brojci pomogao i tzv. "posuđeni turizam", jer otok postaje destinacija i za turiste koji obično posjećuju sjevernu Afriku ili Tursku, ali sada nisu zbog sigurnosnih problema, pa napominje kako se ne bi trebalo previše zalijetati jer su ovo "iznimne okolnosti" koje su dovele do povoljnih statistika.
No čini se da je Ibiza ipak isplivala na vrhu pred kraj godine iako je na klupskoj sceni sonornog pijeska vladao košmar, s policijskim racijama u Amnesiji, Spaceu, Pachi i Ushuaii, zatvoren je beach bar Lips, a DC-10 sankciniran na partyju zatvaranja zbog previsokih razina buke. No ipak, čini se da se lijepe i pozitovne stvari zaista ponekad rode iz kaosa. "Iznimne okolnosti" ili ne Ibiza je ipak pokazala da još uvijek ima srca.
U 72. godini preminuo osnivač The Lofta, David Mancuso
David Mancuso nije trebao zamišljati ništa od toga, jer je taj život živio. Rođen u Utici u New Yorku 1944., vodio je svoj privatni party The Loft do posljednjeg dana.
Preselivši se u grad New York 1962. odšetao je do adrese 647 na Broadwayu i iznajmio stan, utrpao u njega dva Klipschhorn zučnika i McIntosh pojačala i dvije miksete i priča počinje. Kako je ovoga ljeta ispričao Red Bull Music Academy Daily-ju: "Tijekom ovoga vremena išao sam na stanarina partyje. Obično bi bilo u nečijem stanu, ili bi netko jednostavno bacio event kako bi sakupio novac za stanarinu. Pa sam i ja tako imao ovaj prostor na Broadwayu i kako bih platio stanarinu nabacio sam nekoliko partyja između '65 i '70. To je sjajno funkcioniralo. Bilo ih je jedno šest u tom petogodišnjem periodu, iako sam uvijek zapravo govorio da je The Loft započeo 1970."
Prvi službeni The Loft Party bio je u veljači 1970. naziva "Love Saves The Day", koji je s vremenom postao tradicija svake subote, a kao redovne goste u The Loftu ste mogli zateći ekipu kao što su François K, Frankie Knuckles, Larry Levan, Nicky Siano i David Morales, što posljedično vodi do stvaranja New York Record Pool-a. Službeno kao neprofitna organizacija posluje od 1978. na novoj lokaciji Prince ulice 99 u SoHo-u. Uskoro se ipak odlučuje da su njegova priča direktni partyji i vođenje ove mreže DJ-a i ploča predaje u ruke Judy Weinstein.
Porast cijena nekretnina 1985. istjerao ga je iz SoHa u Alphabet City, a u narednim godinama skupi najmovi su limitirali događanja na 4 do 6 u godini. U to doba podijelio je za Disco Music: "Ne mogu naći prostor i nemam resurse kakve sam imao prije… Imao sam ponude kakve ne biste povjerovali, ali postoje kvake kojima ne želim popustiti. Radije ću se voziti podzemnom i riješiti se Mercedes-Benza. Poznajem neke svoje goste već 25 godina i ne mogu pobjeći od toga. The Loft partyji su vrlo osobna, intimna stvar. To je ono što me u životu tjera dalje."
Logika slobode i egalitarizma ostala je uvijek u centru The Loft partija: "Želim atmosferu u kojoj ne postoje ekonomske barijere, što znači da netko tko možda nije jeo taj dan ili ima samo nekoliko dolara u džepu može jesti kao kralj, pića su uključena, vidiš sve svoje prijatelje. Nema baš nikakve razlike imaš li mnogo novca ili vrlo malo."
The Loft se nastavlja dalje i nakon svog posljednjeg izdanja 9. listopada 2016, i iako Mancuso nije bio Dj već godinama ipak je nadgledao i dalje sve aspekte eventa, a Nuphonic je čak s dvije kompilacije 1999. i 2000. pokušao uhvatiti zvuk i emociju noga što znači biti dio The Lofta.
Prvi glas o smrti jednog od najznačajnijih, najesencijalnijih, najautentičnijih i najiskrenijih zaljubljenika u glazbu i New York objavio je njegov dugogodišnji prijatelj i disko legenda New Yorka, Nicky Siano, putem Twittera.
After a great night, I got the worst news possible, goodnight the father of all dances, David Mancusso has left us.,.RIP my friend of 45 yrs
— Nicky Siano (@NickySiano) 15. studenoga 2016.
Više o Davidu možete pronaći ovdje u odlomku knjige "Life And Death On The New York Dance Floor", a jedan od rijetkih intervjua podijeljen je u tužnom i zahvalnom postu Kerri Chandlera.
Čini se da ova neobična godina nikako da prestane uzimati velike, ali iz nje možemo naučiti nešto – da te srce i trud imaju mogućnost na kraju učiniti besmrtnim ne kompromitiraš li ono u što vjeruješ da je ispravno. Nije važno nemaš li za stanarinu na početku, i to može postati odskočna daska jedne od najljepših njujorških osobnih party priča. RIP David Mancuso!
Petar Dundov u Australiji i Aziji!
Zvuk koji je sredinom 80-ih izronio iz detroitskog podzemlja jednako je nužan nusprodukt stroja samog i njegovih novih mašinskih mogućnosti kao i ljudskog elementa. Duh u stroju koji animira mašinu upravljan mesnatim središtem u glavi. Služi li čovjek tehnologiji, ili ona njemu, ili je kiborška simbioza u službi plesa?
Nije nužno odlučiti sada, ali čisto kao ideja za promišljanje na neku kišnu jesensku nedjelju kada si u glavi na afteru. Zaključak ti ni ne treba sada jer Petar Dundov stiže kao onaj koji povezuje oboje, stvarajući techno s dušom koji sintetički zvuk čini naizgled organskim u prirodi.
{youtube}UN_UtC70WeA{/youtube}
Rođen u Zagrebu ranih 70-ih, danas ga poznaješ kao onoga čija karijera se proteže preko dva desetljeća i koji je u divljinu produkcije ušao početkom novoga milenija i od tada je na ples tjerao između ostalog i mega festivale kao I Love Techno, EXIT, Awakenings i Wire, a u efemerni techno eksperiment najboljeg hrvatskog izvoznog proizvoda uronjeni su i Berghain, Matter (RIP), Womb, Air, Fuse i Space. Kako napominje sam: "Techno je glazba koja prethodi pokretu, dovoljno čvrsta da prenosi emocije floorom i dovoljno apstraktna da ostane predložak zauvijek".
Obični 4/4 beatovi nikada nisu bili dovoljni Petru već su poslužili samo kao kostur na koji dalje slaže kompleksno meso melodijske linije neobičnih progresija. Baš ti se učini da si shvatio i da se otvorio prozor razumijevanja i onda nađeš u traci nešto što nikada prije nisi primijetio. Tehnički ono što Dundov gradi u zvučnoj arhitekturi jest techno, ali u realnosti je križanje mnogostrukih linija globalne elektroničke scene i onoga što ton može.
{youtube}vY3jj5B_ZBk{/youtube}
Glazba za njega sa sobom nosi i filozofsku podstruju: "Moj konačni cilj kao producenta i glazbenika je premostiti svijet inspiracije i fizički svijet do te mjere da slušaoc više neće moći razlučiti između njih. Glazba ima jedno univerzalno svojstvo da komunicira emocije koje se nalaze u svima nama. Jednostavno samo ih zaboravimo koristiti, i moja potraga se sastoji u tome da ih iznova oživim do trena kada ćemo svi rezonirati kao jedno."
Inteligentna promišljena elektronika gospodina Dundova tako je krenula i na internacionalno i interkontinentalno putovanje. Nakon Oxford Art Factoryja u Sydneyu i Darkbeata u Melbourneu, na australskom dijelu mini turneje ostao je još jedan datum. 18. studenoga domaća njuška raspakirava vještine za pultom Strawberry Fieldsa u Victoriji, da bi ga zatim puti (i avioni) odveli pred jednu sasvim drugačiju publiku. Zemlja tradicije ukrižane sa suvremenim čini se kao idealni mentalni narativ za ono što Petar nosi, pa će se 19. studenog zateći u singapurškom Kilou, da bi ga 22. odveo u Tokyo inačicu Sankeysa.
{youtube}vY3jj5B_ZBk{/youtube}
