Skip to main content
alt

Jamie Anderson: “Glazba je oduvijek bila ovdje kroz moj život”

Napisao Lana Kovačić dana . Objavljeno u Intervjui.

 
Pozdrav gospodine Anderson, drago nam je je da ste uhvatili koji trenutak iz rasporeda kako biste razmijenili nekoliko riječi s našim čitateljima i jedva čekamo susret u O’Hari i Dubrovniku. Pa da započnemo:
 
1. Renomirani ste umjetnik koji je dokazao svoj talenat u mnogostrukim žanrovima. Iako ste najpoznatiji po radu u tech-house svemiru, put ste započeli s jazz glazbenicima. Kako je sve započelo? Kako je glazba postala fokus života?

alt
 
Započeo sam sa glazbenim satovim ako klinac u zapadnom Londonu. Jazz glazbenik Dave Defries bio je obiteljski prijatelj i pokazao mi je osnove klavira i bubnjeva. Zatim sam na nekoliko godina krenuo svirati violončelo. Po preseljenju u Bristol 1986. počeo sam vježbati jazz improvizaciju i glazbenu teoriju s Daveom Buxtonom. Nakon toga sam svirao klavijature u nekoliko bandova i zatim producirao trip-hop prije no što sam se početkom 90-ih u potpunosti prebacio na elektroniku. Glazba je oduvijek bila ovdje kroz moj život.
 
 
2. Kakva je scena bila ranih 90-ih? Jesu li stvari u industriji bile puno drugačije nego danas i ako jesu kojim promjenama ste svjedočili u međuvremenu?
 
Stvari su tada bile mnogo drugačije, bilo je svježe i uzbudljivo i bilo je toliko novih glazbenih puteva za otkrivati.Način na koji se glazba isporučuje se dramatično promijenio na bolje ili lošije, ali još uvijek ima dosta stvari koje se nisu promijenile. Više manje je slično, samo je ubačena nova tehnologija i neke nove prepreke oko kojih treba navigirati.

alt
 
 
3. Također vodite i nekoliko labela? Po čemu se razlikuju jedan od drugoga?
 
Artform je nastao 1997. i on izbacuje techno i tech-house. Njegov podlabel Arthouse započeo je prije nekoliko godina i on izbacuje nešto dublji tech-house. Također vodim i Outland Records sa Jeromeom Kromom u Amsterdamu od 1991. i on uglavnom izbacuje tech-house nizozemskih umjetnika.
 
 
4. Planirate li setove temeljito unaprijed ili slijedite flow prostorije i čemu se imaju za veseliti oni na podiju O’Hare, 3. travnja i 4. travnja na 15 godina BItch Blacka?
 
Nikada ne planiram setove, jednostavno slijedim emociju. Pripremam setove tako da se osiguram da imam sa sobom najbolje trake koje mogu naći –  zavrtjet ću neke ekskluzine mikseve i nove edite uparene sa već prokušanim bombama podija.
{youtube}GrFX7QSraf0{/youtube}
 
 
5. Koji su planovi za budućnost i ima li netko koga iznimno cijenite, ali još niste imali prilike surađivati s njim/njom?
 
Planovi su producirati više solo materijala. Radio sam na dosta kolaboracija posljednjih godina i veselim se  tome da ću se na neko vrijeme zaključati u studio i stvoriti nešto novo.
 
 
6. Wild Card pitanje: Koja je najvažnija stvar koju vas je život do sada naučio?
 
Budi svoj, vjeruj u sebe i uvijek voli i poštuj one oko sebe.
alt

Riječki EMA-C ima apsurdno dobru limitiranu seriju upada

Napisao Lana Kovačić dana . Objavljeno u Festivali.

 
EMA (Electronic Music Audition) će ovoga proljeća dobiti još i sufix “-C” koji označava lokaciju (Croatia) pa će tako EMA-C slaviti, slobodu ljubav i glazbu u našem rasplesanom obalnom gradu.
 
Zašto je ovo bitno ako za EMA-C već znamo? Zato jer smo uklizali u modus onoga što se ne propušta a to je posebna limitirana serija ulaznica. I kada kažemo limitirana doista je tako. Cijena trenutne ulaznice kojom ćeš moći prisustvovati na dva flooora, otvorenoj pozornici i urlati dok te pluća ne izdaju na boat partyjima na pučini je 120 KN.
 
Ako misliš da si došao samo poslušati svog najdražeg DJ-a to je krivo jer EMA-C nije samo festival već želi i da s njega odeš malo kulturniji pa ćeš moći naći panele i razgovore, umjetničke evente, izložbe…

alt
 
No ipak, za pultevima se našla nevjerojatna količina izvođača tako da se cijena tvojih limitiranih upada čini smiješna. Zatekneš li se oko Rijeke u dane D moći ćeš poslušati ekipu poput: Radio Slavea, Marcela Fenglera, DJ Rusha, DJ Hella, Detroit Swindlea, Tiger & Woodsa, Petra Dundova, Ilije Rudmana, Miss Sunshine, Sicko Disco Crew, Six Martinis Crew, RE. You, Jacoba Corna, Burek Showcase feat. Pytzek, … Skok ovdje za čitavi lineup i ponešto o svakome od izvođača.
 
Dok svibanj ne stigne ti zgrabi svoje fizičke primjerke karata u Zagreb Vinylshop Pitch i BonTon u Zagrebu (Gjure Dežulica 40, 10000 Zagreb / Prolaz Ivana Dezmana 5). Eto, sretan vam ponedjeljak uz malo dobrih vijesti!
alt

Joseph Capriati gadno razočaran Ultrinim Resistance stageom

Napisao Lana Kovačić dana . Objavljeno u Vijesti.

 
Čini se da Capriati, inače poprilično pozitivan tip koji se kloni negativnih komentara o ikome ili ičemu, tako misli. 

alt
 
Ogorčen je lošom organizacijom i beskonačnim nizom “tehničkih poteškoća” zbog kojih nije uspio učiniti ono što čini najbolje i odsvirati sve što je želio punim kapacitetom. Live stream prijenos je također naišao na poteškoće i samo nekoliko minuta nakon početka morao biti prekinut.
 
Tako da nakon koprcanja u limbu tehničkih problema Joseph se ispričao svojim fanovima jer nisu dobili najbolji show:
 
“Nikada baš nisam tako negativan ali danas me Resistance stage na Ultri jako razočarao. Nisam mogao dobro svirati zboh mnoštva tehničkih problema. Trebao je biti i live stream na Be-at-TV, ali odlučili smo ga otkazati nakon pet minuta seta zbog velikog kašnjenja na zvučnicima i očito tehničara koji nije imao pojma što radi tamo.

alt
 
Ovo se ne može događati ako želite  najbolje od nas DJ-a. Moje isprike svim fanovima i onima koji podržavaju moju glazbu koji su se veselili da će čuti ovaj set. Nadam se da ću dobiti drugu priliku da vam dam najbolje od sebe.
 
Golemi respekt ekipi i prijateljima uokolo.”
alt

Noćne more promotora i organizatora domaće scene

Napisao Lana Kovačić dana . Objavljeno u Fokus.

 
No na hrvatsku scenu, koja je ove iste glazbe prepuna, ipak su se ukopali problemi koji malo po malo kidaju njene komadiće sve do trena kada situacija postane neodrživa. Problema uvijek ima, ali na velike je potrebno privući pažnju jer se šutnjom ne rješava ništa.

alt
 
Kao prvo bitno je spomenuti dihotomiju domaćih i stranih festivala. Kako znamo očekivanja su majka svih razočaranja pa tako ekipa koja pohodi festivale ima prevelika očekivanja od lineupa domaćih festivala jer gledaju strane postave, ali zanemaruje se činjenica da za takve festivale upadi nerijetko prelaze 1000 KN dok domaći festival razumije da naša publika ne može to platiti. Stoga dođe li neki strani festival samo oko 5% domaćih festivalđija će biti u mogućnosti platiti. Domaći DJ-i su također slabo zastupljeni a čak i kada jesu ili sviraju u neki opskurni sat ili sviraju besplatno.
 
Promotori koji su gradili scenu svih ovih godina suočavaju se s problemom da praktički u svom dvoru više ne mogu bukirati DJ-e jer su ih strani ekskluzivno bukirali, iako je ciljana publika druga. Čak i strani DJ-i koji su redovito dolazili u našu zemlju po desetak godina prije najezde stranih festivala sada ne smiju svirati za domaće promotore. 

alt
 
Promotori i organizatori se naježe na spomen Guest liste, moraju ići po kanticu s kisikom i na miru brojati od 10 do 0 da se smire. Zašto? Zato jer je zanimljivo koliko prijatelja organizatori imaju kada se sprema veliki party i kada će se u klubu pojaviti "faca" dok se na malim lokalnim partyjima koji čine kralježnicu scene ne pojavljuju. Dakle da nemaš kralježnicu što bi se dogodilo? Točno tako. Pao bi i ne bi mogao ustati. U zapadnim zemljama vrlo malo je potpuno besplatnih upada. Većina lista je s popustom od 30 -50 % od stvarne cijene.
 
Ako voliš elektroničku glazbi i želiš ju podržati, najjednostavnija stvar je da kupiš ulaznicu. Ulaznica je scena. Ti ćeš zamijeniti ovaj novac za sav onaj trud koji su organizatori, promotori i umjetnici uložili u postavljanje partyja a tvoj doprinos će omogućiti i postavljanje slijedećeg. Prijatelji bi prvi trebali kupiti ulaznicu. Na domaće DJ-e danas je ulaznica u prosjeku 20- 30 kn, što je cijena jedna kutije cigareta. Na žalost mnogima kad izlaze vani je ulaznica na zadnjem mjestu. Višestruko veće iznose spremni su dati za raznorazne pripravke da bi se na ulazu naguravali i pregovarali.
 
Jedan od najpopularnijih stilova žicanja je da ih se pusti besplatno jer će tako i tako sve ostaviti na šanku. To je jedna od gorih stvari po scenu jer u pravilu promotori rade na ulaznice dok vlasnik ima šank tako da nikakve koristi od toga.

alt
 
Promotorima je jasno da je ekonomsko stanje takvo kakvo jest i da je mladim ljudima posebno teško i stoga su već debelo izašli u susret posjetiteljima i snizili cijene ulaza ispod svake ekonomske računice. Sredinom '90-ih cijena na domaći line up je u pravilu bila 40 – 50 KN dok je za iole poznato strano gostovanje cijena ulaza bila 60 – 70 KN, a veća imena bila su i do 100. Danas se za isti rang imena cijena spustila do 40 % dok su dadžbine enormno porasle. Da ne spominjemo da je u tom vremenu party od 500 posjetitelja bio prosječne veličine dok je danas SF skupiti preko 300 ljudi.
 
Samo mali primjer i demonstracija onoga s čime se organizatori partija na kojima plešeš nose:
 
Dovodite li nekog DJ-a iz UK trenutno ste u velikoj gabuli jer je funta skoro 12 KN. Davanja na ulaznicu dosežu i do 40 %: PDV- 13 %, ZAMP 10 % +pdv, EVENTIM ili neki drugi 7 – 8%. Od ostatka promotor mora platiti izvođače, avion, hotel od najmanje 4 *,  večeru po želji gosta,  promociju, neplanirane troškove (znaš da ih uvijek ima)… Za isti lineup u inozemstvu promotor će na jednake ili niže troškove naplatiti trostruko više. Zato se ni jedan promotor elektroničke glazbe u Hrvatskoj nije usrećio a većina je odavno odustala.

alt
 
Stoga kada slijedeći put frenda od frenda poželiš vući za rukav da ti sredi upad razmisli malo što se događa ako na svakom partiju 50-ak ljudi učini isto. Preskoči koju kavu u gradu i usmjeri novac prema onome što želiš da se razvija i što ti donosi užitak kako bi to moglo nastaviti činiti i dalje.
alt

RawPaper Records – koprivnički underground techno i house

Napisao Lana Kovačić dana . Objavljeno u Vijesti.

 
14. ožujka bio je poseban dan jer je s ove mlade etikete iskočilo drugo izdanje The Best Of Paperworks vol.2. gdje si je adresu upisalo 14 traka umjetnika iz svakog zakučastog kuta zemlje uključujući i tri domaća producenta: BudGenser (Kc), Bellen, (Ri) i SZCH (Pu/Zg).
 
Iako su techno i house glavne preokupacije ovog novog glazbenog ušća uleti li traka koja ima neobjašnjiv faktor x, dušu i emociju njeno žanrovsko opredjeljenje neće je spriječiti da bude zauvijek zabilježena na RawPaperu.

alt
 
Kako svaka sjajna stvar ima svoj cilj i manifest tako je cilj ovog labela okrenuti reflektor prema domaćoj sceni i producentima koji nerijetko rade kvalitetnu glazbu a nemaju je prilike prezentirati onima za koje je stvorena. Zasada orijentirani samo na digitalno, momci vrijedno rade na proširenju spram limitiranih serija vinilki i nedavno su svoj prvi release dali na pay-as-you-like download na bandcampu.
 
Stoga idi pa vidi što se nudi, prošeći webom, virni na Facebook, twettni im nešto ili se smjesti na zvučni oblak i uživaj.
 
alt

Terrence Dixon i novi techno klub u Detroitu

Napisao Lana Kovačić dana . Objavljeno u Vijesti.

 
Na GoFundMe je nedavno niknula kampanja kojom Dixon pokušava ostvariti jednu svoju goruću želju i uspije li svibanj u Detroitu bi mogao biti puno bogatiji jer će se otvoriti novi klub imena MInimal Detroit Launge, u kojem bi rezidenciju držao sam član Bellevilešlke trojke Juan Atkins.
 
Terrence je inicijativu pokreuo jer mu je žao što ovakav grad, koji je posijao sjeme globalnog glazbenog pokreta, nema klub koji je isključivo posvećen technu:

alt
 
“Danas, nažalost, umjetnici iz Detroita moraju nastupati u inozemstvu kako bi ostvarili glazbenu karijeru, jer trenutno nijedan klub ovdje nije posvećen tom stilu elektroničke glazbe.”
 
Da je gospodin Dixon optimističan pokazuje činjenica da se gostovanja već planiraju pa bi se tako iza pulta, još hipotetskog kluba, našli DJ-i i producenti kao što su Thomas Fehlmann, DJ Pierre, Paul Leighton Johnson, Jeff Mills, Claude Young Jr., Richie Hawtin …
 
Vrata će bit otvorena svima iz Detroita i svima koji su pridonijeli techno sceni a traka bi bila prerezana istoga dana kada započinje i Movement Festival, 23. svibnja.

alt
 
Čini se da Detroit dobiva novi vjetar u leđa jer su sa sličnim konceptom u grad stigli i Dimitri Hegeman, vlasnik Tresora, koji nepogrešivo bira najbolje lokalitete, a sada je oko bacio na napuštenu tvornicu automobilske karoserije, a i nekadašnje rock zdanje Magic Sticka trebalo bi biti prenamijenjeno u techno meku s već najavljenom postavom u kojoj se nalaze i Derrick Carter, DJ Sneak,  Green Velvet, Kevin Saunderson i Shadow Child.
 
Želiš li podržati borbu za povratak korijenima u kolijevci techna skok ovdje.