Skip to main content

Joseph Capriati gadno razočaran Ultrinim Resistance stageom

 
Čini se da Capriati, inače poprilično pozitivan tip koji se kloni negativnih komentara o ikome ili ičemu, tako misli. 

alt
 
Ogorčen je lošom organizacijom i beskonačnim nizom “tehničkih poteškoća” zbog kojih nije uspio učiniti ono što čini najbolje i odsvirati sve što je želio punim kapacitetom. Live stream prijenos je također naišao na poteškoće i samo nekoliko minuta nakon početka morao biti prekinut.
 
Tako da nakon koprcanja u limbu tehničkih problema Joseph se ispričao svojim fanovima jer nisu dobili najbolji show:
 
“Nikada baš nisam tako negativan ali danas me Resistance stage na Ultri jako razočarao. Nisam mogao dobro svirati zboh mnoštva tehničkih problema. Trebao je biti i live stream na Be-at-TV, ali odlučili smo ga otkazati nakon pet minuta seta zbog velikog kašnjenja na zvučnicima i očito tehničara koji nije imao pojma što radi tamo.

alt
 
Ovo se ne može događati ako želite  najbolje od nas DJ-a. Moje isprike svim fanovima i onima koji podržavaju moju glazbu koji su se veselili da će čuti ovaj set. Nadam se da ću dobiti drugu priliku da vam dam najbolje od sebe.
 
Golemi respekt ekipi i prijateljima uokolo.”

Noćne more promotora i organizatora domaće scene

 
No na hrvatsku scenu, koja je ove iste glazbe prepuna, ipak su se ukopali problemi koji malo po malo kidaju njene komadiće sve do trena kada situacija postane neodrživa. Problema uvijek ima, ali na velike je potrebno privući pažnju jer se šutnjom ne rješava ništa.

alt
 
Kao prvo bitno je spomenuti dihotomiju domaćih i stranih festivala. Kako znamo očekivanja su majka svih razočaranja pa tako ekipa koja pohodi festivale ima prevelika očekivanja od lineupa domaćih festivala jer gledaju strane postave, ali zanemaruje se činjenica da za takve festivale upadi nerijetko prelaze 1000 KN dok domaći festival razumije da naša publika ne može to platiti. Stoga dođe li neki strani festival samo oko 5% domaćih festivalđija će biti u mogućnosti platiti. Domaći DJ-i su također slabo zastupljeni a čak i kada jesu ili sviraju u neki opskurni sat ili sviraju besplatno.
 
Promotori koji su gradili scenu svih ovih godina suočavaju se s problemom da praktički u svom dvoru više ne mogu bukirati DJ-e jer su ih strani ekskluzivno bukirali, iako je ciljana publika druga. Čak i strani DJ-i koji su redovito dolazili u našu zemlju po desetak godina prije najezde stranih festivala sada ne smiju svirati za domaće promotore. 

alt
 
Promotori i organizatori se naježe na spomen Guest liste, moraju ići po kanticu s kisikom i na miru brojati od 10 do 0 da se smire. Zašto? Zato jer je zanimljivo koliko prijatelja organizatori imaju kada se sprema veliki party i kada će se u klubu pojaviti "faca" dok se na malim lokalnim partyjima koji čine kralježnicu scene ne pojavljuju. Dakle da nemaš kralježnicu što bi se dogodilo? Točno tako. Pao bi i ne bi mogao ustati. U zapadnim zemljama vrlo malo je potpuno besplatnih upada. Većina lista je s popustom od 30 -50 % od stvarne cijene.
 
Ako voliš elektroničku glazbi i želiš ju podržati, najjednostavnija stvar je da kupiš ulaznicu. Ulaznica je scena. Ti ćeš zamijeniti ovaj novac za sav onaj trud koji su organizatori, promotori i umjetnici uložili u postavljanje partyja a tvoj doprinos će omogućiti i postavljanje slijedećeg. Prijatelji bi prvi trebali kupiti ulaznicu. Na domaće DJ-e danas je ulaznica u prosjeku 20- 30 kn, što je cijena jedna kutije cigareta. Na žalost mnogima kad izlaze vani je ulaznica na zadnjem mjestu. Višestruko veće iznose spremni su dati za raznorazne pripravke da bi se na ulazu naguravali i pregovarali.
 
Jedan od najpopularnijih stilova žicanja je da ih se pusti besplatno jer će tako i tako sve ostaviti na šanku. To je jedna od gorih stvari po scenu jer u pravilu promotori rade na ulaznice dok vlasnik ima šank tako da nikakve koristi od toga.

alt
 
Promotorima je jasno da je ekonomsko stanje takvo kakvo jest i da je mladim ljudima posebno teško i stoga su već debelo izašli u susret posjetiteljima i snizili cijene ulaza ispod svake ekonomske računice. Sredinom '90-ih cijena na domaći line up je u pravilu bila 40 – 50 KN dok je za iole poznato strano gostovanje cijena ulaza bila 60 – 70 KN, a veća imena bila su i do 100. Danas se za isti rang imena cijena spustila do 40 % dok su dadžbine enormno porasle. Da ne spominjemo da je u tom vremenu party od 500 posjetitelja bio prosječne veličine dok je danas SF skupiti preko 300 ljudi.
 
Samo mali primjer i demonstracija onoga s čime se organizatori partija na kojima plešeš nose:
 
Dovodite li nekog DJ-a iz UK trenutno ste u velikoj gabuli jer je funta skoro 12 KN. Davanja na ulaznicu dosežu i do 40 %: PDV- 13 %, ZAMP 10 % +pdv, EVENTIM ili neki drugi 7 – 8%. Od ostatka promotor mora platiti izvođače, avion, hotel od najmanje 4 *,  večeru po želji gosta,  promociju, neplanirane troškove (znaš da ih uvijek ima)… Za isti lineup u inozemstvu promotor će na jednake ili niže troškove naplatiti trostruko više. Zato se ni jedan promotor elektroničke glazbe u Hrvatskoj nije usrećio a većina je odavno odustala.

alt
 
Stoga kada slijedeći put frenda od frenda poželiš vući za rukav da ti sredi upad razmisli malo što se događa ako na svakom partiju 50-ak ljudi učini isto. Preskoči koju kavu u gradu i usmjeri novac prema onome što želiš da se razvija i što ti donosi užitak kako bi to moglo nastaviti činiti i dalje.

RawPaper Records – koprivnički underground techno i house

 
14. ožujka bio je poseban dan jer je s ove mlade etikete iskočilo drugo izdanje The Best Of Paperworks vol.2. gdje si je adresu upisalo 14 traka umjetnika iz svakog zakučastog kuta zemlje uključujući i tri domaća producenta: BudGenser (Kc), Bellen, (Ri) i SZCH (Pu/Zg).
 
Iako su techno i house glavne preokupacije ovog novog glazbenog ušća uleti li traka koja ima neobjašnjiv faktor x, dušu i emociju njeno žanrovsko opredjeljenje neće je spriječiti da bude zauvijek zabilježena na RawPaperu.

alt
 
Kako svaka sjajna stvar ima svoj cilj i manifest tako je cilj ovog labela okrenuti reflektor prema domaćoj sceni i producentima koji nerijetko rade kvalitetnu glazbu a nemaju je prilike prezentirati onima za koje je stvorena. Zasada orijentirani samo na digitalno, momci vrijedno rade na proširenju spram limitiranih serija vinilki i nedavno su svoj prvi release dali na pay-as-you-like download na bandcampu.
 
Stoga idi pa vidi što se nudi, prošeći webom, virni na Facebook, twettni im nešto ili se smjesti na zvučni oblak i uživaj.
 

Terrence Dixon i novi techno klub u Detroitu

 
Na GoFundMe je nedavno niknula kampanja kojom Dixon pokušava ostvariti jednu svoju goruću želju i uspije li svibanj u Detroitu bi mogao biti puno bogatiji jer će se otvoriti novi klub imena MInimal Detroit Launge, u kojem bi rezidenciju držao sam član Bellevilešlke trojke Juan Atkins.
 
Terrence je inicijativu pokreuo jer mu je žao što ovakav grad, koji je posijao sjeme globalnog glazbenog pokreta, nema klub koji je isključivo posvećen technu:

alt
 
“Danas, nažalost, umjetnici iz Detroita moraju nastupati u inozemstvu kako bi ostvarili glazbenu karijeru, jer trenutno nijedan klub ovdje nije posvećen tom stilu elektroničke glazbe.”
 
Da je gospodin Dixon optimističan pokazuje činjenica da se gostovanja već planiraju pa bi se tako iza pulta, još hipotetskog kluba, našli DJ-i i producenti kao što su Thomas Fehlmann, DJ Pierre, Paul Leighton Johnson, Jeff Mills, Claude Young Jr., Richie Hawtin …
 
Vrata će bit otvorena svima iz Detroita i svima koji su pridonijeli techno sceni a traka bi bila prerezana istoga dana kada započinje i Movement Festival, 23. svibnja.

alt
 
Čini se da Detroit dobiva novi vjetar u leđa jer su sa sličnim konceptom u grad stigli i Dimitri Hegeman, vlasnik Tresora, koji nepogrešivo bira najbolje lokalitete, a sada je oko bacio na napuštenu tvornicu automobilske karoserije, a i nekadašnje rock zdanje Magic Sticka trebalo bi biti prenamijenjeno u techno meku s već najavljenom postavom u kojoj se nalaze i Derrick Carter, DJ Sneak,  Green Velvet, Kevin Saunderson i Shadow Child.
 
Želiš li podržati borbu za povratak korijenima u kolijevci techna skok ovdje.

Zvučni valovi gase požare?

 
Naravno da je novo jer je ovo hrskavo friški izum dva studenta inžinjeringa s George Manson sveučilišta u Virginiji. Kako znamo zvuk nije negdje u eteru i neuhvatljiv, već se manifestira stvarnim vibracijama, zvučnim valovima koji vibriraju kroz zrak i čije valne duljine variraju i izobličuju se. Zato čuješ različite tonove i zato ti se čini da zvuk sirene postaje sve dublji što je ona dalje.
 
No niske frekvencije te ne uvesaljavaju samo natapajući ti noći bassom već su Viet Tran i Seth Robertosn načinili prototip uređaja koji udarom zvučnih valova niske frekvencije od 30 – 60 Hz gasi buktinje. Za video skokni ovdje.

alt
 
Sve je započeo kada su trebali pronaći temu za finalni projekt za završetak diplomskog studija i istraživanjm zvučnih valova shvatili njihove mogućnosti te također uočili rupu na tržišru za alternativu poprilično neurednoj maniri funkcioniranja sadašnjih protupožarnih aparata.
 
Kako djeluje? Facinantno je kako su najbolja otkrića, jednom otkrivena, zapravo u potpunosti logična samo su bili potrebni posebni ljudi da pogledaju stvar iz drugogo kuta. Ovaj aparat, koji možete držati u ruci odvaja molekule kisika od molekuka onoga što služi kao gorivo u konkretnm slučaju. Pritisak vala ide naprijed nazad i stvara prostor među molekulama i odgurne ih dovoljno jako da se vatra ne može održati, jer svi znamo da bez kisika nema ni gorenja. Zato bacaš teške deke na plamen ili pak ubiješ plaman za roštilj natovariš li na njega previše drva pa ti gladna ekipa koluta očima.

alt
 
Za sada testiran samo na požarima započetim medicinskim alkoholom, za uređaj su zatražili posebnu vrstu patenta koja štiti mentalno vlasništvo i daje im još godinu dana da istraže sve moguće primjene. Iako je inicijalno zamišljen za gašenje kućnih požara uređaj bi se uz neke modifikacije mogao primijeniti i u drugim situacijama, recimo za gašenje šumskih požara ili onih na svemirskim postajama. Dok dečki ne ispeglaju sve detalje oko patenta vi noćas slobodno krenite zapaliti koji podij!

Deep House i Underground Techno u Šibeniku

 
Kulturni centar Šibensko-kninske županije ima toliko rasplesanih stopala koja su samo tražila svoje mjesto koje bi mogl zvati glazbenim domom i čini se da je Caffe Night Bar Mangan Rules sjeo u pravo vrijeme.
 
Postavši od bara i noćni klub odlučio je stvoriti i program koji bi podigao glazbeno-kulturnu ponudu grada i u duge noći privukao fantastična gostovanja i lokalne velikane pulteva kao i nove mladice koje tek pišu svoje priče.
{youtube}G70J1SUbggY{/youtube}
 
Da bi srce programa zakucalo Manganci su potražili troje radišne, sposobne gospode i rezidentske palice preuzimaju Lawrence K, Santiago Batacosta i KeC. Dečki imaju plan koji se temelji isključivo na glazbi i vjeruju da ona priča sama za sebe pa se klone grandioznih mainstream PR bombaških napada i nastoje nove hodočasnike podija privuči kvalitetom pa tako snimke mnogih live setova kojima vam žele pokloniti komadić atmosfere možete pronaći na Mixcloud stranici (i samo za informaciju uvijek uokolo kruže neke vreće s kikirikijem da imaš snage plesati do jutra prije no što te uhvati neodoljiva želja za nekim burekom ili ranojutarnjim sendvičem s hrpom majoneze).

alt
 
Mangan Clubbing program u zadnjih godinu dana fino odrasta i sve jasnije iscrtava svoje smjernice pa je kvalitetu prepoznao i šibenski NOX festival i voditelji lokalnih labela su oduševljeno pohrlili u suradnje.
 
Kako nitko nije otok sam za sebe, da parafraziramo gospodina Hemingwaya, zvona zvone u poziv zainteresiranima za suradnju koji plivaju istim zvučnim vodama i smatraju da bi ispreplitanje programa moglo obogatiti i unaprijediti oba. Svi sličnoga koncepta mogu dakle šibnuti mail na [email protected] ili se javiti na službenu FB stranicu.
 
Planovi za budućnost rastu i bujaju pa bismo tako do kraja ove godine Mangan mogli posjetiti u većem i adekvatnijem prostoru i poslušati gostovanja sa čitave plave lopte, ali orijentacija na hrvatske underground DJ-e i producente nimalo ne jenja dok se radi na reanimaciji šibenske elektronike.
 
Pa sada pomalo o momcima koji svakodnevno ustaju i liježu uz glazbu.
 
Santiago Batacosta rođeni je šibenčanin koji se u elektroničke vode ubacio 2010. u primoštenskom coctail-baru Sky Lounge i nakon što mu je set zavrtjela kultna emisija DJ TimeE snježna kugla se zarolala a najugodnije se osjeća rolajući se preko deep tech housea i techna. Dijelio je pult s Ianom Pooleyem kao i domaćim Kikijem, Felverom i Frajmanom. 2014. je donijela fenomenalan svjetski odjek nakon što je set Going Deep With Meryl Streep emitiran na Radio Vibe France pa se njegov rad čuo i u Portugalu, Japanu, Francuskoj, Belgiji i Turskoj, a upadom u ekipu Mangan Clubbinga započinje nova uzbudljiva etapa života.

alt
 
Nedavno je postao i član Decoded obitelji a moći ćete ga naći i da se igra stilovima kao što su nu-disco, soulful house, liquid drum’n’ bass, jackin’, disco & funky house, jazz house, trance, tech house, goa & psy, progressive house & techno no ipak uvijek u svakom setu će se naći neka Dinina traka kao posveta kralju funka.
 
Lovre Kanjer aka Lawrence K zadranin je koji je svoju ljubav prema glazbi službeno ozakonio 2011. zahvaljujući baš KeC koji ga je zvao na svirke. Lovre u setovima ima nevjerojatnu sposobnost pričanja priča koje vas vode emocionalnim toboganom pažljivo složenih uvoda, vrhunaca, peripetija i raspleta, dok se u setovima igraju nova i stara izdanja deep housea i tech housea, a u ovoj novoj godini krenuo je sa serijom setova naziva DeepPlayground.

alt
 
I posljednji s rezidencijom je Drago Rak poznatiji kao KeC. Igrajući se žanrovima kao što su deep house, tech-house, electro, deep-tech, minimal  na scenu upada već sa 16, uz pomoć DJ-a Mate Kokića i Le Sare. Njegov specifični talent za pultom su kante pozitivne energije koje lije po prisutnima po klubovima diljem Hrvatske, BIH, Slovenije, Italije i ujedno je jedan od začetnika Electro Funk Festa.

alt
 
Tako da tri momka, jedan klupski program, jedan noćni klub i ti. Zatekneš li se neki ljetni vikend u Šibeniku znaš kuda te noge nose. Sretna vam subota dragi naši!