Hop, ovdje ćemo izostaviti pet komada jer će tu biti vrata, ili pardon, brakedown. Idemo dalje…Miks kao kreativno-znanstveni dio procesa ovdje gotovo da i nije potreban, budući da su upotrijebljeni elementi u pravilu potpuno isproducirani i treba samo odabrati one koji međusobno “rade”.

S mog osobnog aspekta, nema istu “težinu” glazba (konkretno govorim o techno glazbi) nastala isključivo na bazi naslaganih komercijalno dostupnih i u potpunosti isproduciranih loop library-a i ona glazba čiji su autori ulagali sate i sate rada kako bi kreirali (snimili mikrofonom, sintetizirali hardware-ski ili pak software-ski, ekstremno isprocesirali…) autentičan i samo svoj zvuk. Upravo su ovi drugi  nositelji razvoja i održivosti kako žanra tako i scene. Ne pravim razliku temeljem odabranih alata i smatram kako je individualni odabir svakog producenta hoće li stvarati glazbu koristeći digitalne ili analogne izvore zvuka, ili će eksperimentirati sa fuzijom sinteva i akustičkih instrumenata. Sve je to super i sve to kao posljedicu daje jedan autentičan “sound”.
 
Nemojte me krivo shvatiti: Neće svijet propasti ukoliko producent upotrijebi komercijalno dostupan element s vremena na vrijeme. I to je alat. Ali, kolekcija istih samo naslagana u jednu pjesmu, not my cup of tea…


 
Krajnji je rezultat svakako važan, ali instant glazba (sastavljena od gotovih „sirovina“), može se direktno usporediti sa instant hranom. S druge strane postoje chefovi koji svoje specijalitete kreiraju na neusporedivo višem nivou i od vrhunski probranih namirnica stvaraju gastronomska remek-dijela koja znalci itekako prepoznaju i spremni su platiti. Instant klopa je OK za napuniti želudac. Nekad nam je i fina, a nema sumnje da se prodaje ko luda. U glazbenom kontekstu, instant se pokušava progurati u vrhunsku gastronomsku kategoriju. Ovdje su razlike manje primjetne nego u kulinarstvu (hranu konzumiramo svakodnevno više puta, dok je glazba periferni dio života, koliku joj god mi važnost u vlastitim životima pridavali…), no kuhari i ozbiljni konzumenti i dalje znaju razliku između vrhunski pripremljenog pjetla u vinu i mješane pizze. Očiti problem je najezda instant kuhara koji nas žustro pokušavaju uvjeriti kako je njihova „fini-mini“ juha iz vrećice jednako gastronomski vrijedna poput nekog stvarnog kulinarskog postignuća čiji je tvorac godinama izučavao zanat kako bi u svakoj fazi pripreme jela mogao vladati namirnicama i alatom, te uz svoj vlastiti „touch“ kreirati jedinstveno gurmansko iskustvo.
 
Afirmacija kao rezultat ne veže se nužno niti uz jedan od spomenutih procesa stvaranja glazbe ili hrane (na kraju krajeva, upravo su lanci restorana sa instant-hranom stalno rastuće megakompanije sa bilijunskim zaradama…), no ostavimo se ekonomije i marketinga i vratimo se u sferu stvaranja nečeg osobnog i jedinstvenog u glazbenom svijetu.

 
DJ-evi su u modernoj glazbi neizostavni dio lanca. Pod pojmom DJ-a najčešće smatramo ljude koji u klubovima ili na nekim drugim tipovima masovnih okupljanja, uživo puštaju nečiju autorsku glazbu. U najnovije vrijeme DJ-evima je tehnologija omogućila i mnoge intervencije u samu strukturu pjesama, te dodavanje vlastitih ideja prethodno objavljenim materijalima. Iako je to po nekim općenitim pravilima ponašanja u sferi autorskih prava svojevrsna “siva zona” (u većini zemalja bilo kakvo narušavanje integriteta autorskog djela bez pristanka autora smatra se kaznenim djelom. Zakoni su očito pisani od strane ljudi koji su u potpunosti previdjeli profesiju DJ-a. DJ od prve sekunde seta do iskapčanja slušalica upravo to radi; mjenja formu i integritet, trajanje i estetiku originalnih djela, dodajući svoj autentični “touch”…).

Svaki DJ na prvome mjestu u opisu posla ima slušanje glazbe. Ono je esencijalno kako bi se stvorili kriteriji, razvili osobni afiniteti i vremenom stekao svoj vlastiti i prepoznatljivi pristup i sound koji u pravilu široko bježe izvan margina žanra i korištenih alata. Originalnost je nužna kako bi DJ bio prepoznatljiv. Alati su individualni odabir svakog Dja i razvojem preciznih beatgrid algoritama i uvođenjem SYNC-a kao „serijske opreme“ većine DJ programa, DJ-ing postaje potpuno dostupna aktivnost. Odjednom se stvorila prava vojska ljudi koji mixaju precizno kao Ritchie Hawtin. U strukovnoj hiperprodukciji gotovo je nemoguće biti originalan, a da zlo bude veće, vrlo se malo DJ-eva trudi dati neki originalni pečat svom radu. Afirmacija je najčešće prvi motiv i isti set „zicera“ friško izdanih na Beatportovih top 100 (ili nekom rumunjskom serveru…), savršeno se umiksava od strane onog sljedećeg. Čast izuzecima koji su samo iskoristili dodatne prednosti zatvorenih višekanalnih sustava i rade svojevrsni bootleg act kombinirajući autorske pjesme sa produkcijskim elementima, pametno dozirajući efekte i koristeći neke produkcijske finte koje oplemenjuju set.



U doba dok sam još puštao glazbu sa zatvorenog digitalnog DJ sustava, nerjetko sam kupovao loopove, DJ toolse i elemente mixa, te ih kombinirao sa isproduciranim autorskim pjesmama kako bi set imao još jednu autentičnu razinu (i kako bih popunio višak vremena uslijed procesa lišenih beat matchinga…), a glazba sa dominantnim muzikalnim elementima bila fino pretapana uz pomoć čistih ritmičkih komada…

To je bilo zgodno nadopunjavano raspoloživim efektima sustava koji sam koristio, a svaki puta kad bi jedan od 4 decka bio slobodan, upotrijebio bih ga za isplayavanje loopova (ili vlastitih ili određenih partova nekih možda već zaboravljenih stvari…)
 
No eto, danas u 2013., ponovno kupujem ploče. Razlozi su apsolutno osobne prirode…