Nakon prve kolumne iskreno bio sam vrlo iznenađen povratnim informacijama, dosta mi se prijatelja javilo, komentiralo, predložilo neke nove stavove i teme, u svakom slučaju – izgleda da koncept može funkcionirati. Stoga evo me opet ispred kompjutora i pišem drugu kolumnu.
Držeći se naputka uredništva KS-a da se držim malo provokativniji ton pisanja, te na taj način obrađujem teme, ovaj put bih se osvrnuo na DJ chartove, odnosno njihov razlog postojanja, odnosno na žalost u hrvatskoj, ne poslovanja.
Šire sagledavajući, prvenstveno bih izdvojio jedan absurd u najmanju ruku, a to je da u Hrvatskoj ne postoji nacionalna ljestvica, koju izdaje nacionalna televizija. Nekada je to bio Hit Depo, koji je na žalost ukinut. O tome koliko je Hit Depo bio dobar i bitan mogao bih napisati čitav članak, ali kažu da ne valja dirati u prošlost, pa stoga niti nećemo. Samo ću reći da se Zvukbroda u jednom trenutku došao do samog vrha ljestvice, te se zadržao tamo dobrih par tjedana. Povukao bih paralelu da je u to vrijeme išao i Stereo Studio program u Tvornici, koji je na tjednoj bazi imao preko 1000 gostiju. Odmah da se ogradim nije samo Zvukbroda bio na vrhovima Hit Depoa, bilo je tu i drugih autora elektronske glazbe, ali osobno preferiram Zvukbroda pa i njega spominjem. Iz toga možemo zaključiti da postoji povezanost između popularnosti određenog glazbenog izričaja sa nacionalnim ljestvicama. Kada smo završili sam TV-om, možemo ući u analizu radio postoja, te bih tu kao absurd izdvojio da sa HRT-ovih web stranica možemo pogledati Air Play Radio top 100 chart – ni manje ni više nego u excelu. (opa autora; Ovim putem se javljam HRT-u da ako im treba stručna pomoć, mogao bih uključiti neke od svojih studenata, da umjesto seminarskog zadatka, predlože koncepte za malo bolju iskorištenost postojećih ICT tehnologija.)
Kada smo apsorbirali TV i radio, sljedeće područje diskusije se javlja na prostoru liberalizacije načina konzumiranja glazbe. Velike diskusije se trenutno vode na temu treba li streaming glazbe ući na top ljestvice ili ne. Gdje je tu youtube, gdje su ilegalni downloadi, gdje je Spotify ili slični servisi u modelu generiranja top ljestvice. To su sve pitanja koja ostavljamo velikim magovima glazbene industrije, koji samo da se referenciram na RIIA iz amerike taman dok je uvela kontrolu na kazete početkom 80tih, dobila novog protivnika u obliku CD-a. Kasne jedno 20 godina, tako da slobodno bazirano na postojećim podatcima možemo predvidjeti njihovu spremnost na rješavanje tekućih problema.
Sve gore napisano je divno i krasno, ali te diskusije nas vode od samog glavnog razloga postojanja Music Charta. Preuzeti ću definiciju sa Wikipedije koja kaže da je glazbena ljestvica je mjerenje popularnosti glazbe u određenom vremenu. Interpretacija ove definicije na razne načine je dozvoljena i otvorena je diskusija oko istog – ali glavna zadaća je da se izmjeri popularnost, te na taj način pruži oslonac, odnosno neka vrsta reference za sve zainteresirane strane, odnosno za sve one koji imaju interes u glazbi, koji može biti financijski, ali i ne vezan za financije i brojeve prodaje. Znači svima kome je to interesantno. Vratit ću se na to malo kasnije.
E sada tko je DJ ? DJ je netko tko pušta glazbu koja je snimljena ranije nekoj publici, bilo da to radi na svadbama, radiju, klubu ili radio postaji. Po tome ispada da su DJ-i prvi koji prezentiraju gotove glazbene uratke javnosti, a samim time imaju i čast da prvi dobiju i povratnu informaciju od publike o tome koliko je stvarno neka glazba dobra ili loša te koliko ju slušatelji vole ili ne vole.
Iz gore navedenog DJ je netko tko stoji između autora ili izdavača i publike. Neka vrsta granice ili mosta, te prvi tko dobije informaciju od publike o novom glazbenom dijelu. Povukao bih paralelu sa izvještajima sa granica lijepe nam naše, kada tijekom ljetnih turističkih gužvi daju informacija u stilu, danas je u Hrvatsku ušlo xxx ljudi, ili na naplatnim kućicama bila je kolona od toliko i toliko kilometara. Stoga je to po meni najvažnija informacija, jer je dobivamo najbrže, odnosno najsvježija je, a istovremeno je i njen izvor najkredibilniji jer ju dobivamo iz samog kontakta dijela i publike. Napomenuo bih da iz svoje diskusije izostavljam ilegalne aktivnosti kao što su Payola, te oni nisu predmet rasprave, te se javljaju abnormalne situacije, koje ne utječu u situaciju u cijelom.
Znači DJ je most između publike i glazbenog dijela. Stoga njegov input je najrelevantniji i najagilniji da sagledamo popularnost određenog glazbenog dijela.
E sada vraćam se na zainteresirane strane, odnosno tko sve može imati interesa o tome koliko je nešto popularno određenom vremenskom periodu. Evo nekoliko zainteresiranih strana, te koristi koje imaju od DJ chartova.
Glazbenici: mogu vidjeti koja je reakcija publike na njihove glazbene uratke, mogu koristiti chartove u svoju promociju, mogu dobiti uvid u popularnosti glazbenih stilova u različitim zemljama ili kontinentima, mogu saznati koji DJ puštaju njihovu glazbu te ih kontaktirati
Izdavačke kuće: slanje promoa je jedno, ali dolazak na chart je drugo. Kada djelo završi na chartu, znači da ga je DJ i puštao te dobio neku reakciju publike, istovremeno kao i glazbenici, izdavačke kuće imaju interesa u tome da promoviraju da su autori koji izdaju za njih došli na chartove DJ-a
Glazbeni dućani; kroz chartove vide što će tražiti kupci glazbe, poznataj je priča da pjesmu koju bi zavrtio Larry Levan u Paradise Garage-u prodala bi se sljedeći tjedan u 5000 kopija, isto tako kroz chartove dućani mogu komunicirati što se sluša, a digitalni dućani kroz chartove DJa mogu ponuditi i drugu vrstu selekcije glazbe. Evo kada je izašla moja zadnja pjesma na Beatportu, taj dan ih je izašlo još 300. Stvarno puno za preslušati da si uvijek u tijeku.
Mediji: analizirajući chartove DJ mogu biti sigurniji da glazba koju opisuju i rade review-e se stvarno i sluša, istovremeno objavljujući chartove dobivaju i dodatni sadržaj koji je sigurno zanimljiv čitateljima.
Drugi DJ-i: olakšano im je pronalaženje glazbe, mogu vidjeti koliko su orginalni, ali isto tako koliko su u trendu što se tiče zvuka. Tu naravno dolazi umjetnički izražaj, netko želi svirati ono što je in, a netko želi svirati ono što nitko ne svira.
Mjesta na kojima se glazba izvodi; radio chartovi, chartovi klubova, chartovi barova – sve su to neke kompilacije odnosno sukusi glazbe koja se na tim mjestima konzumira, te ta mjesta mogu koristiti u svrhe marketinga.
Konzumentima u današnje vrijeme kada je vani 15 M pjesama stvarno se teško orijentirati i pronaći glazbu koja im odgovora, pa stoga korištenje chartova daje neku vrstu orijentira kojim se lakše može kretati kroz more glazbe koja nam je na klik miša raspoloživa.
Stoga molim vas drage kolega, kao što sam sebe molio zadnjih par godina, da se svi malo potrudimo oko chartova te na taj način pokušamo približiti glazbu koju volimo i za koju živimo publici i ostalim zainteresiranim stranama.
Naprimjer 12 DJ-a iz Hrvatske je postalo chart na RA, što je obzirom na to koliko volimo komentirati o stanju na sceni vrlo u disbalansu. (op. autora – neki DJ-i objavljuju svoj chart na svojim stranicama).
