Cookie Consent by FreePrivacyPolicy.com
Baner

Moondance festival - Berlin na moru

Nedjelja, 15 Kolovoz 2021

Rijetko kojem se događaju toliko nestrpljivo radujem kao ulasku u trogirski Kamerlengo.

Zna se, krajem sedmog mjeseca plešemo među zidinama okupanih mjesečinom. Apartman rezerviran već na početku ljeta, ekipa prebrojana, plan je tu. Idemo na Moondance!



Ne pamtim više koliko sam festivala prošao, ali ovaj, srcu mi drag, uvijek me oduševi. Znam da ću čuti novi zvuk, prvi put vidjeti artiste koji će mi nadograditi ukus, upoznati nove i sresti stare prijatelje. Doći ću na ulaz, dočekan sa smiješkom, bacit koju šuplju sa Petrom i Marom. Kada vas tako dočekaju sa šećerom na početku noći, zasigurno ćete se osladiti u ostatku.





Negdje iza Aržana, nakon što smo prošli granicu, euforične nas je dočekala vijest o plesu do ponoći. Ponovno dvostruka mjerila, ponovno krađa zabave. Nema veze, kako god bilo idemo. Glavni fokus – tvrđava. Bez izležavanja na plaži, bez šetnje po gradu. Vrata se otvaraju u 17, taman ćemo stići na vrijeme.





Apartman smo zadužili, mali odmor, par hladnih piva, malo rakije sa obližnje tržnice. Spremni šetamo po užarenom asfaltu. Pomalo zaboravljam gdje se nalazim zapravo, noć prije je bila mrvicu žestoka obzirom da me čeka zaigran vikend.





Po koji trzaj mislima da dođem sebi. Tu smo. Zvuk se polako penje uz leđa. Laganim i blagim korakom ulazim kao malo dijete na igralište. Automatski osmijeh na licu.





Prva večer, obzirom da je raspored prilagođen zadanim ograničenjima, a moja ažurnost minimalna, nisam se zamarao tko je kad za pultom. Odlično je, svaki trenutak je savršen. Zaboravljam da sam tu poslom, da imam obaveze. Nakon dugo vremena plešem, razmjenjujem poglede, pokrete.


Upoznajem Madalbu, The Analogue Copse, Pascal Hetzela, pozdravljam Handmade-a sa kojim sam prošle godine razmjenio par riječi. Osjetim Berlin u zraku kako se miješa sa morskom soli. DJ-eve rijetko kad vidim tako opuštene, odmorne i u iščekivanju. Oduševljeni lokacijom i energijom publike penju se i silaze sa stage-a. Izmjenjuju se prvi dojmovi na licu mjesta.



Sa zadnjim taktovima i epskim zatvaranjem Copsa uz sample-ove Dine Dvornika završava prva večer. Opijeni energičnim i pragmatičnim zvukom, iako tek zagrijani, vidno umorni uputili smo se prema apartmanu. Sutra nas čeka druga večer, boat-party i tko zna šta još.



Ukrcavanje za boat-party sutrašnjeg dana skoro smo pa prespavali. Topli sendvič uz cestu bio nam je utjeha za nedostatak konkretnog obroka. Po običaju blago pothranjeni i dehidrirani dok teturamo po usijanom asfaltu dolazimo ponovno pred tvrđavu. Ispred broda, kao sardine, grupice čekaju plovidbu. Sjedam na gornju palubu, zabacujem glavu iza ograde. Kapetani zvuka su Tome R, Feta, Marko Vuletić i Marul. Raspoložena plesna posada se prepušta valovima kapetana. Pokazalo se ovo savršenom uvertirom za drugu večer.



Uz romantični zalazak sunca, ispunjeni i odmorni sa velikim apetitom uplovili smo pred tvrđavu. Bez razmišljanja uhvatio sam zalet prema ulazu. Blago dezorijentiran, nošen nepostojećim valovima dolazim na floor. Na neku foru sam uspio manjak ravnoteže pretvoriti u pokrete, tako da se momentum nije izgubio.



Večeras publikom upravljaju CYRK, Forest People, Jock, Mozer, Alavux, Skeptik i Sessiondigger. Nešto prijatelja, nešto meni novih imena. Skraćene satnice natjerale su artiste da u kratkom vremenskom roku ispucaju svu svoju artiljeriju. Blago zamagljenog vida između bljeskova rasvjete, minute su prolazile suviše brzo. Sa ručnikom oko vrata i vodom u ruci do ponoći osobni rekord pređene kilometraže u mjestu bio je oboren.



Pero, poglavar Moondance-a i tvrđave tog vikenda zatvorio je ovogodišnje izdanje festivala uz par toplih rečenica. Publika je ovacijama i pljeskom ispratila hrabrost, ustrajnost i ponos koji Moondance nosi. Vruće glave sa cupkanjem na suho polako su izlazile kroz vrata zidina. Povaljani uz obalu i sa zvučnicima u rukama, nastavljamo priču duboko u noć.



Sitno smo odspavali, a jutro je već dočekalo nespremne dvorske lude Kamerlenga. Rijetki su se odazvali na povratak u realnost. I dalje izvan sebe u polusnu na putu kući, zadovoljan, sretan i nasmiješen, polako sam tražio rasplet ovoj priči i uspomenama. Završetka neće biti jer je slijedeće godine novi zaplet na istom mjestu.

Piše: Grgur Nikica Vuleta aka Vazdaisti

Grgur Nikica Vuleta pridružio se Klubskoj sceni prošlog ljeta i izvještavao Vas s brojnih partija kao dio Festival Squada

Moondance festival - Berlin na moru