Cookie Consent by FreePrivacyPolicy.com
Skip to main content

Bili smo na Kappa futur festival u Torinu koji je proslavio 10 godina postojanja

Došlo je vrijeme za novo gostovanje. A ujedno i za novu godišnjicu

Piše: 


Stara narodna izreka kaže da svi putevi vode u Rim, ali mene su ovog vikenda odvele u Torino. Stigao sam ujutro i nakon "prospavane" noći u busu, krećem u obilazak grada, a usput ću posjetiti i "mjesto zločina".

Kappa Futur Festival se održava u Parco Dora, tj. u postindustrijskom parku gdje su do 1990-ih stajali veliki proizvodni pogoni Fiata i Michelina. Park je ime dobio po rijeci koja ga presijeca, Dora Riparia i taj park je bio savršena kulisa za ovakav event. Na festival sam stigao oko 16h i već je bila poveća gužva na ulazu. No organizacija je bila tutto perfecto.

Kao prvo, svaki posjetitelj je dobio pripadajući ulaz na festival, tj. trebali su doći na ulaz A ili B (automatski su prepolovili gužve na ulazu). Kao drugo, tjedan dana prije eventa smo dobili obavijest da možemo instalirati aplikaciju i uplatiti novac na račun koji je povezan sa personaliziranom ulaznicom, tako da sam nakon skeniranja ulaznice dobio narukvicu na kojoj sam imao početni kapital za partijanje. Brtulano 🙂

Na festivalu postoje dva manja stagea (Nova i Kosmo, po jedan na svakom ulazu). Zatim dva veća stagea, Kappa hosted by Afterlife i Voyager hosted by Cuttin Headz. Uz njih, tu je najveći, a ujedno i jedini natkriveni stage Jager. Za početak sam otišao na Kappa stage i poslušao Kevin de Vriesa koji me laganim melodic trakama uveo u event.

Zatim odlazim na Voyager stage kako bi poslušao novu brazilsku senzaciju, Mochakk. Stage je dupkom pun i dotični je opravdao epitete kojima ga opisuju. Nevjerojatna energija, simbioza s publikom i savršena tehnika miksanja. Počela je padati kiša, sve jače i jače…Vraćam se na Futur stage kako bi poslušao domaćine, tj. braću Alessandro i Federico Fognini iz Mind Againsta. Kao protivnici uma, sviraju melodično, melankolično i dovode me u ekstazu. Um sam ostavio na paši, duša mi treperi od sreće, a tijelo se kreće samo od sebe. Masa štrika, pljusak pada, a niz obraz mi teku suze radosnice…

Dobivši injekciju dopamina, serotonina i adrenalina, odlazim na Yager stage kako bi poslušao ANOTR. Dvojac iz Nizozemske svojim tehnikama miksanja i kompajliranja traže nove načine pristupa house glazbi. I zaista su vješti u tome. Kidaju mi tijelo na komadiće… Kvadriceps, gastrocnemius, biceps i triceps su u punom pogonu…

Svaki mišić tijela mi se kreće.. Um je i dalje na paši, tijelo se troši, a duša se puni. Nakon njih, u istom tonu, ali uz nešto više perkusija i vokala, svira Astra club, tj. Dj Tennis i Carlita. Tijelo više ne može, ali duša se ne da…U znak poštovanja, vraćam se na Kappa stage kako bi poslušao još jedne domaćine, Tale of us. Napravili su odlični scensko-vizualni nastup popraćen moćnim laserima.

Dvije kile lakši, ali ujedno i tri godine mlađi, vraćam se prema hotelu. Um je i dalje na paši, tijelo se istrošilo, duša se ispunila i opet sam na pozitivnoj nuli. Sve je na svom mjestu. Budim se u hotelu, parkiram stvari i odlazim na kolodvor. Um se vratio s paše… I dalje ne mogu procesuirati sve što se dogodilo. Kakav event, kakva organizacija, kakva milina. Prema procjenama, tijekom tri dana festivala bilo je 100 000 posjetitelja iz 100 država. Što reći za kraj…koju poruku poslati…

La vita e bella, iliti, život je lijep 🙂

Idući tjedan, na rasporedu je Awakenings festival, a do tada, ostanite mi zdravi, vedri i raplesani:)

Vezani članci
Turn Up The Bass: 20 godina rave scene gluhih (Deaf Rave) u novom dokumentarcu
‘Turn Up The Bass’ slavi 20 godina rave scene gluhih (Deaf Rave) i istražuje predrasude s kojima se zajednica suočava s mainstream elektroničkom scenom
‘Turn Up The Bass’ slavi 20 godina rave scene gluhih (Deaf Rave) i istražuje predrasude s kojima se zajednica suočava s mainstream elektroničkom scenom