Prije nešto više od sedam dana otvorene su prijave za autore grafičkih rješenja na nagradi Ambasador elektroničke glazbe, a svi zainteresirani svoje radove mogu poslati do 5. listopada.

Grafičko oblikovanje jedan je od važnih elemenata identiteta elektroničke i klupske scene, no u vremenu društvenih mreža i algoritamski oblikovanih trendova sve je teže razviti prepoznatljiv vizualni jezik. Kako ističe Boris Pehar, današnji digitalni alati i globalno dostupne reference mogu dovesti do toga da plakat napravljen u New Yorku izgleda kao da je nastao u Zagrebu, dok se pritom gubi lokalni i autorski pečat.

Upravo će originalnost pristupa, ideja, izvedba i cjelina biti među elementima o kojima će razmišljati stručni žiri kategorije “Grafičko oblikovanje godine” na nagradi Ambasador. Boris Pehar, Dejan Zobenica i Segor Garber govore o tome što čini razliku između korektno odrađenog promotivnog vizuala i rada koji ostaje zapamćen, ali i o tome zašto dobar dizajn ne bi trebao živjeti samo unutar formata društvenih mreža.

Za Borisa Pehara je fizički plakat istovremeno i dokument koji može sačuvati trag određene glazbene kulture, dok Dejan Zobenica dobar identitet prepoznaje po sposobnosti da funkcionira kroz različite formate – od malog ekrana do plakata, prostora i pozornice. Segor Garber pritom podsjeća na važnost vizualne konzistentnosti i prepoznatljivosti, bez obzira na to komunicira li se događaj danas plakatom ili objavom na društvenim mrežama.

Razgovor sa stručnim žirijem donosi i poruku autorima koji rade za manje klubove, kolektive i nezavisne projekte: “Veličina klijenta nije mjerilo kvalitete rada, a dobar rad vrijedi prijaviti bez obzira na veličinu imena koje stoji iza njega“.

Legenda: BP = Boris Pehar | DZ = Dejan Zobenica | SG = Segor Garber

Kada pred sobom imate vizual za festival, klub ili glazbeni događaj, što prvo privuče vašu pažnju – ideja, vizualni identitet, tipografija, kompozicija ili nešto drugo?

BP: Za mene je koncept izuzetno važan, pogotovo ako izlazi iz kalupa uobičajenog ili već unitarnog pristupa dizajnu letaka, identiteta, plakata za muzičke festivale i slično. Budući da dizajn posmatram ontološki, samo oblikovanje djela ne smatram isključivo kao funkcionalno komunikacijsko rješenje ili neku finu dekoraciju. Dizajn ne samo da oblikuje poruku već oblikuje i nas kao zajednicu, a zatim i muzičku scenu. Ono je sredstvo što djeluje u širem kontekstu koji se ne smije zanemariti.

DZ: Prvo me privuče nešto što me izbaci iz tog automatskog gledanja, neka napetost u kompoziciji, neočekivan odnos elemenata ili detalj zbog kojeg se vratim još jednom. Tek onda krenem razmišljati zašto to funkcionira, jer prvi dojam je brz, ali dobar dizajn obično ima što ponuditi i nakon njega.

SG: Iskreno, nemam pojma, možda – Cjelina! Mnogo radova ima neke dobre segmente, ali ne tvore uvijek dobru cjelinu. Vizual bi trebao odmah na prvi pogled koherentno komunicirati iste vrijednosti koje nosi brend, bio to glazbenik, festival ili nešto drugo.

Što prema vašem iskustvu razlikuje korektno odrađen promotivni vizual od grafičkog rada koji ima autorsku vrijednost i ostaje zapamćen?

BP: Razlika može biti raznih, a rad može biti zapamćen i ujedno korektno komunikacijski riješen.

DZ: Korektan vizual riješi zadatak, a autorski rad obično donese još nešto što nije bilo napisano u briefu. Često ga pamtimo baš po toj jednoj odluci koju nitko nije tražio, ali bez nje bi cijeli rad bio puno manje zanimljiv. Novac i vrijeme pomažu, naravno, ali povijest dizajna je puna odličnih radova nastalih s budžetom za dvije kave i rokom do sutra.

SG: Novac. Zezam se, često su najbolji radovi baš oni koji su napravljeni u malo vremena, na brzinu i bez ikakvog budžeta, iako ne mislim da je to ono što čini razliku. Korektno odrađeni rad je isto sasvim u redu. Ne može sve ući u povijest, ali mislim da sve ovisi o trenutku i projektu, kada se sve kockice slože i kada autor radi bez forsiranja ideja, čudesne stvari mogu se dogoditi, problem je često što većina naručitelja, iako misli da želi nešto drugačije, zapravo želi točno ono što svi drugi već imaju.

Elektronička glazba ima vrlo širok vizualni jezik – od minimalizma i tipografije do 3D-a, ilustracije, fotografije i eksperimentalnih formi. Koliko je žiriju važna originalnost pristupa, a koliko izvedba?

BP: Širina vizualnog jezika se upravo može iščitati iz povijesti dizajna za elektroničku glazbu, ako zavirimo u arhive pronaĉi ćemo pregršt različitih estetika, pristupa i tehnologija izvedbe. Većina današnjih vizuala se radi digitalno za društvene mreže što često dovodi do homogenizacije vizualnog jezika. Imamo alate sa već unaprijed definiranim predlošcima, dizajneri prate određene dimenzije, pravila algoritama, a sa druge strane većina nas crpi inspiraciju iz algoritamski kuriranih moodboard-ova — plakat koji je napravljen u New Yorku može biti napravljen i u Zagrebu.

Živimo u globalnom selu, originalnost se gubi i rijetko kad se dogodi nešto sa zasebnim/lokalnim pečatom. Uzevši u obzir navedeno, originalnost pristupa je poželjna, a možda čak u samoj izvedbi ona leži. Naravno, ne očekujem od autora da stvori potpuno estetski originalan i nikad viđen rad. Cilj je da se vidi promišljanje o kontekstu onoga što autor komunicira i da se stvori nešto što teško može zamjeniti taj rad.

DZ: Originalnost i izvedba trebaju ići zajedno, ali osobno mi je dobra ideja ipak važnija od savršeno ispoliranog rada bez karaktera. Originalnost nije nužno u tome koristi li netko 3D, fotografiju ili Helveticu naglavačke, nego u tome kakve odluke donosi i kako ih povezuje. Izvedba je onda trenutak istine, vidi se je li ideja stvarno bila dobra ili je samo dobro zvučala dok smo je objašnjavali.

SG: Jednako su važne obe stavke, ideja je ništa bez realizacije, a bez dobre ideje nema se što vrijedno realizirati, originalan pristup promišljanja o problemu i mogućem rješenju dovest će nas do dobre ideje, ali ideja mora biti realizirana na način da je svima jednako jasna i privlačna.

Koliko je danas, kada se veliki dio vizualne komunikacije konzumira na društvenim mrežama i ekranima mobitela, važno da grafičko oblikovanje funkcionira izvan samog formata objave i postane dio identiteta nekog kluba, festivala ili izvođača?

BP: Sve što je digitalno odlazi u digitalnu arhivu i više nije u našim rukama. Društvene mreže imaju svoje servere i naše male digitalne sličice završavaju u podatkovnim centrima korporacija, reducirane na format koji određuju platforme i podvrgnute su algoritmima koji odlučuju kada, kome i koliko dugo će biti vidljive. Uzmimo plakat za primjer kao jedan standardni medij koji kako mnogi kažu, zbog društvenih mreža “izumire”.

Svaki plakat pored svoje komunikacijske svrhe funkcionira kao dokument. Reprodukcija plakata, fizičke vizualne komunikacije je izuzetno važna ako vam je važno sačuvati taj dio povijesti glazbene kulture. Plakat biva u prostoru isto kao i zajednica, njegov život se nastavlja i ako je događaj završio. Pojavljuje se na izložbama, u arhivima ili na zidovima nečijeg doma. Vizualna komunikacija koja je izvedena fizički nije ugušena algoritmima ili nekim pretjerano nametnutim standardima. Ona djeluje u zajednici i postaje dio urbanog života, djeluje u skladu sa klubom, festivalom i muzičkom scenom.

Konzumacija plakata obavlja se u fizičkom režimu koji ima svoje nedostatke ali takva konzumacija nije reducirana samo na skupinu ljudi koja posjeduje mobitel, pristup internetu, određenim društvenim mrežama gdje prati određene profile. Važnost dizajna i njegovog djelovanja izvan okvira objave jeste upravo zato što ima mogućnost da stvara i biva u svijetu kojemu i čovjek. Takav dizajn stvara svjetove dugoročnog odnosa publike, organizatora i izvođača.

DZ: Danas dobar identitet mora preživjeti puno više od jednog formata, od avatara veličine nokta do plakata, ekrana, prostora i pozornice. Ako ga možemo prepoznati i kad maknemo logo, onda smo napravili nešto više od obične objave za društvene mreže. Ako sve prestane funkcionirati čim izađe iz 1080 × 1350, onda ipak imamo mali problem.

SG: Jednako je važno koliko je uvijek i bilo. Što je više vizualno konzistentan neki brend, to ga društvo vidi kvalitetnijim, jer je prepoznatljiviji, a ljudski mozak poznate stvari tumači kao sigurne, odnosno dobre. Prije je to bio plakat na ulici, danas je to objava na društvenim mrežama, ali ako na internetu vidite određeno događanje i odlučite ga posjetiti, vjerojatno na podsvjesnoj razini očekujete i uživo imati isti vizualni dojam.

Što biste poručili dizajnerima koji možda rade odlične vizuale za manje klubove, kolektive ili nezavisne projekte, ali misle da nemaju dovoljno veliko ime ili reference za prijavu na Ambasador?

BP: Poradite na samopouzdanju.

DZ: Veličina klijenta stvarno nije mjerilo kvalitete rada. Često upravo manji klubovi i nezavisni projekti daju više prostora za dobre ideje, a ograničenja ponekad bolje pokažu koliko dizajner zna razmišljati nego veliki budžet i poznato ime u footeru. Ako misliš da rad zaslužuje biti viđen, pošalji ga, žiri ionako treba odlučiti hoće li te odbiti, nema potrebe da im unaprijed odradiš posao. ;-)

SG: Tko ne pokuša, ne može ni uspjeti i već je samim time izgubio. Mislim da se nitko ne bi trebao brinuti oko toga jer je to u startu pogrešan način razmišljanja. Prijave su besplatne, nema se što izgubiti, tako da, radite, šaljite, napredujte!

___

Isti žiri bio je na nagradi Ambasador 2024. kada je nagradu osvojila Tina Božan s projektom “Adjustments”.

Više o članovima stručnog žirija nagrade Ambasador

Boris Pehar, rođen u Mostaru u Bosni i Hercegovini, stekao je titulu Bachelor of Arts u Dizajnu vizualnih komunikacija na Umjetničkoj akademiji u Splitu 2019. godine, a 2023. godine završava magistarski studij pri istoj instituciji. Od 2014. godine aktivno radi kao freelance grafički dizajner. Od 2018. godine član je Splitskog sveučilišnog sportskog saveza, gdje se bavi grafičkim dizajnom i multimedijom. Sudjelovao je u scenografiji Europskog prvenstva u vaterpolu 2022. godine, a od 2023. godine radi kao predavač na Visokoj školi “Logos Centar”. Sudjelovao je na više grupnih studentskih izložbi, uključujući Izložbu hrvatskog dizajna 21/22 i grupnu izložbu “Ampersand” 2022. godine. Voditelj je radionice “Kombo od 3” na festivalu vizualne kulture Kombo u Splitu (2019.) i Zagrebu (2020.). Također je voditelj radionice “Leterring” u Mostaru 2024. godine.

Dejan Zobenica, rođen u Bihaću, BiH, maturirao je 2006. godine kao grafički dizajner u Školi likovnih umjetnosti u Splitu. U Školi stranih jezika Pitagora završava prvi, drugi i treci stupanj Grafičkog dizajna do 2010. godine, dok 2012. završava studijsku produkciju i dizajn zvuka pri EMI institute u Zagrebu. Diplomu bac. dizajna ostvaruje 2019. godine na DVK pri Umjetničkoj akademiji u Splitu, te 2023. godine pri istoj instituciji diplomira i steče naziv magistra dizajna vizualnih komunikacija. Od 2006. do 2017. godine radi grafički dizajn kao djelatnik AB-printa, dok od 2017. godine do danas djeluje kao freelance grafički dizajner. Od 2019. do 2021. godine suradnik je u dizajnerskom studiju Kazinoti & Komenda. Sudjelovao je na mnogim grupnim, žiriranim i studentskim izložbama, te od 2018. do danas aktivno djeluje kao voditelj raznih struktovnih radionica u sklopu različitih događanja poput festvala vizualne kulture Kombo u organizaciji udruge DVK, Zagreb Design Weeka i Dizajnerske početnice u organizaciji DVK i Hrvatskog dizajnerskog društva. Član je Hrvatskog dizajnerskog društva, ali i suosnivač i prvi predsjednik studentske udruge DVK, čiji je i danas aktivni, alumni član.

Segor Garber, freelance grafički dizajner, diplomirao na Umjetničkoj akademiji u Splitu, odsjek DVK, te stekao naziv Magistra Dizajna vizualnih komunikacija, a još 2017. godine s nekoliko kolega tvori skupinu suosnivača, studenata DVK, koji pokreću prvu dizajnersku udrugu u Splitu, studentsku udrugu DVK koja od tada aktivno djeluje u svrhu promicanja dizajna, umjetnosti i vizualne kulture. Prvi je tajnik udruge, a i danas djeluje kao aktivni alumni član. Od tada konzistentno sudjeluje u mnogim kulturno umjetničkim projektima kao dizajner, voditelj radionica i predavač, u suradnji s mnogim hrvatskim kulturnim i obrazovnim institucijama i udrugama. Kao stručni suradnik surađuje s Hrvatskim dizajnerskim društvom i Platformom 9,81 u postavljanju izložbi u Multimedialnom kulturnom centru, te je sudjelovao na brojnim žiriranim i studentskim izložbama, domaćim i međunarodnim. U lipnju 2022. godine povodom izložbi ciklusa „Mladi izlažu“ u Klubu Zona realizira samostalnu izložbu društveno angažiranih plakata, a u siječnju 2023. na poziv galerije Kvart organizira drugu samostalnu izložbu. U travnju 2024. kao dio autorskog tima osvaja drugo mjesto na natječaju za idejno rješenje hrvatskog nastupa na Svjetskoj izložbi EXPO 2025 u Osaki u Japanu.