Stranica 12 – Klubskascena.hr

Poslušajte Vinyl Only Old School Techno Set naše Insolate uoči dolaska u Split

Napisao Redakcija dana 11.08.2026.. Objavljeno u Events, Music, Vijesti.

Insolate je jedna od najprepoznatljivijih hrvatskih techno imena i vlasnica etikete Out of Place, te klupske večeri Hush!

Poznata po čvrstom i hipnotičnom zvuku, splitskoj publici će ponuditi set koji precizno balansira između žestine i groovea.

Old school techno set na vinylu snimila je u svibnju kada je gostovala u zagrebačkom Depou na večeri Road!

Noise Open Air u splitski klub Porat 21. kolovoza uz Insolate dovodi i Umeka, koji se vraća u grad pod Marjanom nakon desetljeća, a tu su još dvije predstavnice domaće scene Kali i Ska.

Prije techno plesa u Splitu pročitajte nedavni intervju sa Insolate, dok si ulaznice za ovaj party možete osigurati na Core Eventu.

Sunčica Barišić – Insolate: “Dugovječnost u ovom poslu dolazi iz discipline”

View this post on Instagram
A post shared by noise (@noise.croatia)

Skandal trese Modem festival: mještani snimili fekalije u šumi, direktor tvrtke za odvoz negira sve

Napisao Redakcija dana 11.08.2026.. Objavljeno u Festivali, Vijesti.

Mještani Donjeg Primišlja tvrde da su nakon završetka Modem festivala u okolnim šumama pronašli lokacije zagađene sadržajem nalik onome iz prijenosnih kemijskih zahoda.

*(ilustracija) – Foto: O’rizontal Production*

Organizator i tvrtka čije je vozilo snimljeno na terenu demantiraju bilo kakvu odgovornost, no dokumentacija koju su dostavili ne otkriva gdje je sadržaj kabina zapravo završio.

Mještani: “Šume smrde po fekalijama”

Istraživanje mještana trajalo je nekoliko dana nakon festivala. Prema riječima jednog od njih, na spornim lokacijama izliveno je vjerojatno na stotine kubika fekalija i kemijskih sredstava iz prijenosnih toaleta, a zbog krškog terena sve se to slijeva u podzemne vode i obližnje potoke koji postoje u tom području. Osim samih lokacija, mještani su na terenu snimili i kamion-cisternu s oznakama slavonske tvrtke Wece — na snimci se vidi vožnja šumskim putevima i zaustavljanje uz rub puta, no sam čin ispuštanja sadržaja nije zabilježen. Unatoč tome, mještani tvrde da je lako “zbrojiti dva i dva”, pa su o svemu izvijestili policiju, Državni inspektorat, Hrvatske vode i Hrvatske šume.

Direktor Wecea: snimke su montirane

Vlasnik i direktor tvrtke Wece, Željko Terzić, za Jutarnji je rekao da upravo dolazi s razgovora u policijskoj postaji vezano za Hrvatske vode. Odlučno je odbacio bilo kakvu vezu s ilegalnim odlaganjem, tvrdeći da snimke ne prikazuju kontinuiranu vožnju nego montažu više različitih snimki vožnje, zaustavljanja i navodnog istovara. Na pitanje što su njegovi djelatnici radili s cisternom usred šume, konkretan odgovor nije dobiven — rekao je tek da su fekalije navodno pronađene “na drugoj strani”, dok su njegovi ljudi tog dana bili u smjeru Veljuna. Terzić je ponovio da sadržaj inače odvozi na kolektor u Karlovcu, no na pitanje koliko je tura obavio tijekom ovogodišnjeg festivala nije odgovorio — razgovor je, prema navodima novinara, prekinut gubitkom signala.

*Tomislav Sijarto – Foto: Modem festival web*

Organizator: ugovor postoji, ali odredište ne piše nigdje

Direktor festivala Tomislav Sijarto također je demantirao da su organizatori znali za takvo postupanje. Dostavio je Jutarnjem ugovor sklopljen 25. kolovoza 2025. s tvrtkom Teranlux d.o.o., prema kojem je za 170 prijenosnih WC kabina ugovorena cijena od 150 eura plus PDV po kabini, a ispostavljen je predujam od 31.875 eura s PDV-om. Teranlux se obvezao kabine isporučiti, postaviti, čistiti i prazniti prema potrebi. Problem je što ugovor nigdje ne navodi gdje se sadržaj nakon pražnjenja konačno zbrinjava — informacija o kolektoru u Karlovcu dolazi isključivo od Terzića, a Sijarto kaže da mu je to on rekao.

Iz dostavljenog računa vidljiva je i poveznica između Teranluxa i Wecea, račun izdaje Teranlux, dok je kao kontakt adresa navedena ona s domenom wece.hr. Sijarto tvrdi da prema ugovoru Teranlux i dalje čisti kabine na lokaciji, uglavnom u ranim jutarnjim satima, te da vozilo snimljeno u šumi nije u vlasništvu festivala, pa ne mogu pratiti postupanje svih vanjskih suradnika.

Organizatori su dostavili i račun Komunalnog društva Lipa za 18 odvoza komunalnog otpada tijekom kolovoza 2025., u iznosu od 15.337,35 eura s PDV-om, no taj se dokument odnosi na kućni otpad, ne na sadržaj kemijskih zahoda, pa pitanje ostaje otvoreno.

Sijarto ističe da festival posluje na principu ekologije, da posjetiteljima osigurava pepeljare, biosapune i vreće za smeće, da svake godine angažira više od 50 čistača te da petnaest godina djeluje bez sličnog incidenta.

*kamp Modem festivala – Foto: Transformational Eye*

Zaključak: enigma za inspekciju

Ostaje činjenica da su u mjestu koje inače broji svega nekoliko stalnih stanovnika, a tijekom festivala ih ugosti oko 10.000 proteklih dana pronađene znatne količine ljudskih fekalija. Dokumentacija koju su dostavili organizatori potvrđuje tko je ugovoren za prijenosne toalete i koliko je plaćeno, ali ne i gdje je sadržaj stvarno završio. Na policiji i inspekcijskim službama je da utvrde je li došlo do nepropisnog odlaganja i tko za to snosi odgovornost.

Izvori:

Jutarnji list (Doris Vučić, Krešimir Antunović)

Jutarnji list (Mario Pušić)

Klubska scena prati razvoj slučaja i javit će eventualnu novu reakciju organizatora, tvrtki Teranlux i Wece, ili nadležnih institucija.

Moby u pulskoj Areni: presjek karijere u rimskom amfiteatru

Napisao Dora Bičanić dana 10.08.2026.. Objavljeno u Izvještaji.

Malo je večeri koje se u Puli dočekuju ovakvim iščekivanjem. Arena je bila rasprodana i puna prije nego što je itko stao na pozornicu, a onaj tihi žamor koji se skuplja između rimskih zidina dok se čeka početak sam je po sebi bio dio doživljaja.

Moby je stigao u sklopu turneje Live 2026, a nastup u Areni bio je njegov prvi samostalni koncert u Hrvatskoj. Domaća ga je publika dotad vidjela jedino na INmusicu 2009., pa je ovo bio prvi put da cijelu večer nosi sam. Otvorili su je Luton i Šćepa, beogradski house dvojac i braća koji su isti posao odradili dva dana ranije na njegovu koncertu u Beogradu.

Bodyrock, Go i jedna stara prozivka

Otvorio je s “Bodyrock”, s gitarom, trčeći od jednog kraja pozornice do drugoga, i taj je početak odmah postavio ton. Slijedio je “Go”, singl iz 1991. s temom iz Twin Peaksa koji je ostao jedan od temeljnih komada ranog rave zvuka, a treći po redu bio je “Next Is the E” u mashupu s Eminemovim “Without Me”. Taj spoj nije slučajan i najzanimljiviji je detalj cijele večeri.

Eminem je u toj pjesmi Mobyja izravno prozvao i otpisao njegov žanr tvrdnjom da techno nitko ne sluša, pa je Moby sad tu istu liniju uzeo i ugurao u vlastiti komad iz devedesetih. Gledajući rasprodani rimski amfiteatar u kojem cijela Arena pleše na elektroniku, teško je ne primijetiti da ta prozivka nije baš najbolje ostarjela.

Bend, ne DJ pult

Uz njega je na pozornici bila cijela postava glazbenika, a on se sam izmjenjivao između gitare, klavijatura i perkusija. Taj bendovski pristup ono je što njegove nastupe razlikuje od većine izvođača koji dolaze iz elektroničkog svijeta, i razlog zbog kojeg ovo ni u jednom trenutku nije sličilo DJ setu. Dobar dio ritamske podloge svejedno je dolazio s matrice preko koje bend svira, što je kod ovakvog materijala i očekivano, ali izvedba uživo dala je pjesmama teksturu koju snimke nemaju.

Sredinom nastupa dulje se obratio publici i govorio o Davidu Bowieju, svom susjedu, idolu i prijatelju, nakon čega je uslijedila ogoljena verzija “Heroes”. Odmah zatim, prije “Why Does My Heart Feel So Bad?”, na videozidu se pojavila poruka Jane Goodall o suosjećanju i zaštiti životinja. Kod čovjeka koji na rukama ima istetovirano ANIMAL i RIGHTS, a na vratu VEGAN FOR LIFE, to ne djeluje kao poza nego kao nastavak istog stava koji drži desetljećima.

Nastavak je išao kroz “Raining Again”, “Disco Lies”, “Flower (Find My Baby)” i “Honey”, pa je glavni dio seta zatvorio s “Extreme Ways” i “Natural Blues” u remiks verzijama koje su Arenu podigle na noge i pretvorile posljednjih desetak minuta u pravi party.

Ono što ostaje

Za sam kraj ostavio je “Porcelain”, “Lift Me Up” i “Feeling So Real”. Odluka da “Porcelain” dođe tek u tom posljednjem bloku dala je toj pjesmi prostor koji zaslužuje, a onda su se posvuda počele paliti bljeskalice i cijela se Arena odjednom osvijetlila. Kraj s “Feeling So Real” je netipičan, jer Moby zadnjih trideset godina koncerte završava s “Thousand”, pjesmom koja drži Guinnessov rekord za najviše BPM-a ikad zabilježenih, pa je odluka da se od toga odstupi zapravo znak da ova turneja ide svojim putem.

Kroz nešto više od sat i pol odsvirao je sedamnaest pjesama i prošao kroz tri desetljeća kataloga. Nekoliko se puta zahvalio publici i rekao da je pulska Arena jedna od najljepših pozornica na kojima je svirao, pa dodao rečenicu koju su svi prenijeli, da je nama ovo možda normalno, ali da je njima iz Los Angelesa impresivno.

U publici su bile generacije koje su njegove pjesme slušale kad su izlazile, oni koji su ih upoznali preko filmova i serija, klupska ekipa koja ga zna iz sasvim drugog konteksta i klinci koji su možda i prvi put na ovakvom koncertu. Svi su plesali na isto. Za izvođača koji već trideset godina dokazuje da elektronika može imati i emociju i puls, i za prvi samostalni dolazak u Hrvatsku, teško je zamisliti bolji ishod.

View this post on Instagram
A post shared by Klubska Scena (@klubskascena)

Suradnja na relaciji Rijeka – Sarajevo spojila je dva producentska uma čija je kemija neupitna

Napisao Redakcija dana 10.08.2026.. Objavljeno u Music.

Predstavljamo vam “Hey!”, moćni EDM singl koji zajednički potpisuju Berin Tuzlić, poznatiji kao dRUMELODY i Saša Markovski, producent, autor i dugogodišnji član legendarnog benda Urban & 4, u kojem neumorno djeluje već punih 30 godina.

Iako je široj javnosti najpoznatiji kao ključni član Urbana & 4, Markovski je već dugi niz godina prepoznatljivo ime i na elektroničkoj sceni, gdje kontinuirano istražuje spoj autorskog pjesništva i plesnih ritmova.

Upravo ta kombinacija iskustva – s jedne strane dRUMELODY-jeva beskompromisna produkcija, s druge strane Markovski kao provjereni autor i producent – rezultirala je singlom koji donosi jedinstveni zvuk na ovim prostorima, vođen modernim, zaraznim ritmom i vrhunskom produkcijom koja ne zaostaje za svjetskim EDM hitovima.

Ipak, ono što “Hey!” izdiže iznad plesnog podija je njegova mračna, emotivna jezgra. Pjesma istražuje onu stranu ljubavi o kojoj se rijetko pjeva – onu koja guši, koja opsjeda i dovodi do ruba ludila. Nije svaka ljubav sretna ljubav. Nekad se želja za nekim pretvori u tamni splet posesivnosti, mržnje i patnje iz kojeg je nemoguće pobjeći.

Upravo tu kompleksnu emociju – ludilo ljubavi pomiješano s ludilom posesivnosti – svojim zadivljujućim vokalnim umijećem dočarala je talentirana Nikolina Akmadža. Njezina interpretacija unosi dozu ranjivosti i snage, savršeno oslikavajući tekst koji se bavi opsesijom i unutarnjim demonima.

Ova suradnja na relaciji Rijeka – Sarajevo spojila je dva producentska uma čija je kemija neupitna. dRUMELODY je još jednom potvrdio status hrabrog producenta koji ne pristaje na kompromise, dok je Markovski, oslanjajući se na svoje glazbeno iskustvo dugo tri desetljeća i dugogodišnji rad unutar elektroničke scene, isporučio autorski i producentski pečat koji daje dubinu svakom taktu.

“Hey!” je više od pjesme za ples – to je himna za sve one koji su barem jednom zakoračili na tanku liniju između strasti i razaranja.

Singl “Hey!” dostupan je na svim streaming servisima.

GusGus Live u Tvornici – iskustvo koje se ne sluša samo ušima, nego i cijelim tijelom

Napisao Redakcija dana 10.08.2026.. Objavljeno u Events, Vijesti.

Za publiku koja je navikla na DJ setove, klubove i festivale na kojima se elektronička glazba uglavnom gradi za miks pultom, GusGus nude nešto sasvim drugo. Njihov nastup nije samo reprodukcija poznatih pjesama pred publikom, već koncert u kojem se elektronika, vokali, ritam, improvizacija i vizualni identitet susreću u stvarnom vremenu.

Upravo je to ono što GusGus već desetljećima čini jednim od najprepoznatljivijih islandskih izvoznika elektroničke glazbe. Od početka su pomicali granice između klupske elektronike, housea, techna, popa i eksperimentalne glazbe. Njihov zvuk nikada nije bio strogo vezan uz jedan žanr, a upravo se na pozornici ta širina najbolje osjeti.

Live izvedba otvara prostor za drugačiju dinamiku. Zvuk se ne događa samo kroz unaprijed definiranu strukturu pjesme, nego se gradi, mijenja i nadograđuje tijekom samog nastupa. Publika zato ne dobiva samo poznate trake u koncertnom formatu. Dobiva mogućnost čuti kako se materijal mijenja u trenutku – kako ritam dobiva dodatnu težinu, kako se slojevi zvuka nadovezuju jedan na drugi i kako atmosfera dvorane postaje dio same izvedbe.

To je bitna razlika između slušanja GusGusa kod kuće i gledanja njihovog Live nastupa.

Od elektronike do kazališta

Drugi element koji GusGus izdvaja od većine elektroničkih izvođača njihova je snažna vokalna i scenska komponenta. Njihovi nastupi nisu koncentrirani isključivo na opremu i produkciju. Vokal postaje ravnopravni instrument, a izvođači na pozornici koriste tijelo, pokret i teatralnost kako bi dodatno pojačali glazbu.

U tome postoji nešto izrazito islandsko – pomalo ekscentrično, dramatično i nepredvidivo, ali istovremeno dovoljno povezano s plesnim podijem da publika nikada ne izgubi osnovni osjećaj za groove. Upravo zbog toga oni mogu funkcionirati istovremeno kao elektronički projekt, bend i svojevrsni audiovizualni performans.

Tvornica kulture kao prirodna kulisa

Takav nastup traži i prostor koji može prihvatiti njegovu fizičku dimenziju. Veliki pogon Tvornice kulture sa svojom industrijskom arhitekturom, visokim stropovima i sirovim interijerom dobro se uklapa u estetiku GusGusa. To nije klasična koncertna dvorana, a upravo bi taj nedostatak klasičnog koncertnog okruženja mogao postati jedna od prednosti večeri.

Elektronička glazba u takvom prostoru dobiva fizičku dimenziju. Bas se ne čuje samo u ušima, nego se osjeti u tijelu, dok se veliki prostor pretvara u svojevrsni produžetak pozornice. A kada se tome dodaju GusGus-ov vokalni i scenski pristup, granica između koncerta i klupskog iskustva postaje prilično tanka.

Kroz više od tri desetljeća karijere izgradili su reputaciju izvođača koji se nikada nisu zadovoljili samo jednom definicijom elektroničke glazbe. Njihov katalog prolazi kroz različite faze, ali zajednička im je ideja uvijek bila pretvoriti elektroniku u nešto veće od same produkcije.

Njihov dolazak u Tvornicu 8. rujna vrijedi promatrati prije svega kao Live iskustvo

Ne kao još jedan DJ nastup; ne kao klasičan koncert elektroničkog benda; i ne kao reprodukciju pjesama koje već poznajemo; već kao nekoliko sati u kojima će se islandska elektronika, vokali, ritam, svjetlo i energija publike spojiti u jednu živu izvedbu.

Ulaznice su dostupne putem sustava Eventim, i na fizičkim prodajnim mjestima Eventima.

Ograničeni broj ulaznica sa 20% popusta dostupan isključivo za članove našeg fan cluba, a više info ovdje.

Mountain Music Fest 2026 – tri dana glazbe, prirode i savršenog ljetnog ritma na Divčibarama

Napisao Mihajlo Prodan dana 09.08.2026.. Objavljeno u Festivali, Izvještaji.

Prošlog vikenda Divčibare su ponovno bile domaćin Mountain Music Festivala, jednog od rijetkih festivala u regiji koji uspijeva spojiti vrhunsku glazbu, prirodu i opuštenu atmosferu bez potrebe da se ostaje budan do jutra.

Program počinje već u podne, a završava oko jedan sat iza ponoći, što festival čini ugodnim i za obitelji, ali i za sve kojima više odgovara cjelodnevno uživanje nego maratonske noći. Osim bogatog glazbenog programa, festival je ponudio velik broj radionica, dječjih aktivnosti, igara i sadržaja za najmlađe, dok su brojni restorani iz cijele Srbije imali svoje štandove s odličnom ponudom hrane. Gastro dio festivala bio je jednako zanimljiv kao i glazbeni – teško je bilo pronaći loš obrok.

Festival je bio raspoređen na nekoliko pozornica. Staza je bila glavna pozornica namijenjena koncertima, Breza je ugostila kombinaciju DJ nastupa i live bendova, Vinil je bio rezerviran za selektore koji su puštali glazbu isključivo s ploča, dok je Solar Stage predstavljao savršeno mjesto za predah uz dub, ležanje na balama sijena i piće između koncerata. Tijekom dana radio je i Ćebe Stage, piknik-zona s povremenim glazbenim programom namijenjena odmoru u hladu.

Petak

Prvi koncert koji smo uhvatili bio je KOIKOI, koji su još jednom pokazali zašto su jedan od najuzbudljivijih alternativnih rock bendova na domaćoj sceni. Njihova energija i komunikacija s publikom bili su savršen uvod u festivalsko poslijepodne.

Nakon njih uslijedio je koncert Darka Rundeka, koji je teško opisati običnim riječima. To je jedan od onih nastupa tijekom kojih imate osjećaj da prisustvujete nečemu mnogo većem od samog koncerta. Publika je pjevala svaku pjesmu, a atmosfera je bila gotovo ritualna.

Vrhunac večeri na glavnoj pozornici bio je talijanski Nu Genea, bend koji posljednjih godina uspješno vraća italo disco zvuk na svjetsku kartu. Funk, disco i mediteranski groove pretvorili su plato ispred pozornice u golemi plesni podij i bez sumnje obilježili prvu festivalsku večer.

Na Breza stageu prvi dan zatvorio je ESA Williams, jedan od najuzbudljivijih predstavnika nove afro house scene. Njegov set bio je prava demonstracija vrhunskog groovea – hipnotičke perkusije, afrički ritmovi i besprijekorna selekcija držali su publiku u pokretu do samog kraja. Teško je zamisliti bolji završetak prve večeri.

Subota

U drugi festivalski dan uplovili smo uz fantastične Jazzbois iz Mađarske. Njihov prepoznatljiv spoj mellow jazza, hip-hopa i suvremenog groovea bio je jedan od najljepših dnevnih nastupa festivala. Glazba koja podjednako tjera na lagano njihanje i potpuno prepuštanje atmosferi Divčibara.

Jedan od zanimljivijih nastupa festivala priredili su Luton & Šćepa Live Band. Njihov koncept okuplja mlade glazbenike oko elektroničke glazbe, pa house DJ set prerasta u veliki jam session s gitarama, klavijaturama, ritam-mašinama i živim perkusijama. Afro i balearic house zvuk dobiva potpuno novu dimenziju kada se svira uživo.

Energetska razina nastavila je rasti uz legendarnog Kika Navarra, čiji je set spojio latino house s pažljivo odabranim afričkim ritmovima. Kako se bližila ponoć, Marko Milosavljević i Ian Pooley prebacili su atmosferu u nešto klupskiji house zvuk i dostojno zatvorili drugu festivalsku večer.

Za to vrijeme na Vinil Stageu dominirali su disco i house groove koje su vrtjeli Tonico70 i Young Pulse, potvrđujući da je ova pozornica postala omiljeno mjesto svih ljubitelja ploča.

Nedjelja

Prvi koncert koji smo ispratili posljednjeg dana bio je nastup IDEM-a, odličnog alt pop punk benda. Iako je sunce još uvijek ozbiljno pržilo, publika nije marila za vrućinu – skakalo se i pjevalo od prve pjesme.
Odmah zatim uslijedio je dugo očekivani Zoster, koji je svojim prepoznatljivim reggae zvukom rasplesao i raspjevao cijelu livadu ispred glavne pozornice.

Za one koji su ostali na Stazi, The Brand New Heavies nastavili su večer u vrhunskom funky ritmu i zaokružili koncertni program glavne pozornice. Na Vinil stageu, Timbe i Iron svojim su pažljivo biranim vinilnim selekcijama postupno gradili atmosferu i savršeno pripremili teren za jedini live nastup na ovoj pozornici.

Zatim su na scenu izašli Stella and the Longos, koji su svojim balearic zvukom pretvorili Vinil Stage u mali mediteranski karneval. Razigrani ritmovi, neprestani ples i osmijesi na licima publike stvorili su jednu od najljepših atmosfera cijelog festivala. Bio je to jedini live nastup na Vinilu i pokazao je koliko ovakav format odlično funkcionira, pa se iskreno nadamo da će ih sljedeće godine biti još više.

Zatvaranje festivala pripalo je Breza Stageu, gdje su Breza Friends & Family okupili velik broj beogradskih house DJ-eva. USB-ovi su se izmjenjivali nevjerojatnom brzinom, žanrovi su se isprepletali, a upravo su ta spontanost i raznolikost pružile savršen završetak još jednog MMF-a.

Festival koji ima svoju dušu

Mountain Music Fest nije festival koji pokušava biti najveći ili najglasniji. Njegova najveća vrijednost je atmosfera. Tijekom tri dana ljudi bez žurbe šetaju između pozornica, odmaraju na dekama ili balama sijena, uživaju u dobroj hrani, kvalitetnoj glazbi i šumi Divčibara.

U vrijeme kada su mnogi festivali postali maratoni koji traju do izlaska sunca, MMF pokazuje da odličan festivalski doživljaj može postojati i tijekom dana. Nije neobično vidjeti obitelji s djecom kako tijekom dana obilaze radionice i dječje programe, dok se nekoliko metara dalje ljudi izležavaju na dekama ili balama sijena uz dub sa Solar stagea.

Kada tome dodate odličnu hranu, pažljivo odabran lineup i ambijent koji malo koji festival može ponuditi, postaje jasno zašto se publika iz godine u godinu vraća na Divčibare. MMF nije samo festival glazbe – to su tri dana života u šumi, u ritmu koji se teško može pronaći bilo gdje drugdje.

View this post on Instagram
A post shared by Klubska Scena (@klubskascena)