Klupska ekonomija već neko vrijeme ne funkcionira kako bi trebala. Diljem svijeta, od velikih metropola do manjih gradova, zatvaraju se klubovi svih profila od kultnih institucija do novih, ambicioznih prostora. Razlozi su brojni i uglavnom poznati: rastuće najamnine, sve složenije dozvole, gentrifikacija i promjene u navikama publike.

No jedan problem često ostaje po strani – neodrživi honorari gostujućih DJ-a. Klubovi se sve češće dovode u financijski rizik kako bi si priuštili „velika imena“, iako upravo taj model dugoročno ugrožava njihovu stabilnost i identitet. Ovu važnu temu otvorio je Damion Pell u tekstu za Decoded Magazine.

Tijekom posljednjeg desetljeća “headliner kultura“, potaknuta festivalima, društvenim mrežama i prividnim online metrikama, nametnula je ideju da je poznato ime jedini način da se napuni plesni podij. Posljedica toga su naglo porasli honorari, dok se od klubova istovremeno očekuje da pokriju produkciju, logistiku i sve veće operativne troškove. U takvom modelu klub često mora „igrati na sve ili ništa“ kako bi jednu večer doveo na nulu, bez ikakvog jamstva da će se publika vratiti sljedeći tjedan. Headliner dolazi, odradi svoj set i odlazi dalje, bez dugoročne veze s prostorom i zajednicom.

Rezidenti, s druge strane, čine temelj održive klupske scene. Oni poznaju prostor, njegovu akustiku i dinamiku, znaju kako publika reagira u različitim terminima i danima, te razumiju energiju večeri bolje od bilo kojeg DJ-a koji dolazi „s padobranom“. Njihova uloga nije samo u puštanju glazbe, već u stvaranju kontinuiteta, prepoznatljivog zvuka i odnosa povjerenja s publikom koji se gradi tjednima, mjesecima i godinama.

Rezidenti također mentoriraju sljedeću generaciju. Podržavaju lokalne producente, daju mladim DJ-ima prve ozbiljne nastupe i prenose znanje koje omogućuje scenama da napreduju. Tako se plesna glazba oduvijek razvijala – izravnim prijenosom znanja s generacije na generaciju. Kada klubovi daju prednost headlinerima nad rezidentima, prekidaju taj lanac. Ne postoji put za novi talent, nema naukovanja, nema pravog učenja zanata. Najbolji DJ-evi na svijetu nisu se pojavili potpuno formirani već su se kalili kao rezidenti, učeći od onih prije njih.

Važno je naglasiti da ovdje nije presudno o kojim se gradovima govori. Bilo da se radi o Berlinu, Londonu, Amsterdamu ili New Yorku jer isto vrijedi i za Hrvatsku. Naši lokalni rezident DJ-evi iz večeri u večer održavaju scenu živom, često bez velike pompe, ali s jasnim osjećajem odgovornosti prema prostoru i publici. Upravo oni čine razliku između kluba koji je samo lokacija i kluba koji ima dušu.

Prepoznavanje te uloge vidljivo je i na nedavno održanom devetom izdanju nagrade Ambasador, gdje je uvedena kategorija rezident DJ godine, čime je istaknuta važnost ove pozicije za razvoj i održivost klupske kulture. Time je potvrđeno ono što scena već dugo zna – bez rezidenata nema kontinuiteta, identiteta ni zajednice.

Povijest klupske i elektroničke glazbe to jasno potvrđuje. Najvažniji klubovi i scene nisu izgrađeni na povremenim gostovanjima, već na dugogodišnjim rezidencijama i jasnom glazbenom smjeru. Ako klubovi žele opstati u godinama koje dolaze, rješenje nije u utrci za najskupljim imenom na plakatu, već u ulaganju u ljude koji su tu stalno – rezidente koji razumiju prostor, publiku i kulturu koju zajedno grade, zaključuje Damion Pell za Decoded Magazine.